Split: Govor fra Luke Tomaševića na predstavljanju knjige mons. Franje Komarice

Prof. dr. fra Luka Tomašević, profesor na KBF-u u Splitu,  govorio je na predstavljanju knjige banjalučkog biskupa Franje Komarice i katoličkog novinara Winfrieda Gbureka Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski“ u Sveučilišnoj knjižnici 9. rujna 2015. godine. O knjizi su još govorili dr. sc. don Josip Dukić, profesor povijesti na Bogoslovnom fakultetu u Splitu, prof. dr. sc. Branko Matulić, prorektor za kulturu i umjetnost Sveučilišta u Splitu te sam autor, mons. dr. sc. Franjo Komarica.

 

Govor prof. dr. sc. fra Luke Tomaševića

„Postoji jedna dobra i mudra izreka koja se pripisuje bosanskim fratrima, a  koja glasi: “Zapiši pa će i Bog zapamtiti!“ Ako se na ikoga ova izreka može primijeniti, onda je to naš banjolučki biskup Franjo Komarica, svjedok vjere, ali i stradanja svoga stada. Zamislite samo da on nije ovakav kakav jest što bi bilo s istinom o stradanju bosanskih katolika i Hrvata u tzv. Republici Srpskoj ili u banjolučkoj regiji.


Naš biskup Franjo Komarica je živi svjedok,  jasan i neposredan. On priča svoje iskustvo biskupa i pastira svoga progonjenog naroda, naroda kojemu su sudbinu odredili drugi, sudbinu prognanika, izgnanika i izbjeglica. A razlog: oni su katolici i Hrvati i ne smiju ostati  na svojim višestoljetnim ognjištima. Moraju ili otići ili nestati. A njihov pastir koji to shvaća mora ili šutjeti ili nestati. Kad on to neće, onda je zatvaran, zastrašivan, a kad  ni to ne uspijeva na njegov život se vrše atentati. Zanimljiva je njegova strategija: to je strategija obrane -Evanđelje. On zagovara da svi kršćani, pogotovo njegovi vjernici žive "nerazvodnjeno Evanđelje..."

On je biskup iz "paćeničke biskupije", kako ju je i Papa nazvao, i on je najangažiraniji u zagovaranju pomirenja i OPROSTA. Evo njegovih riječi:“ Istina je nužan preduvjet nakon kojeg mora slijediti pravednost. Onaj tko može oprostiti je jači. Ako mi pravda i bude zadovoljena, ali ja ne oprostim, i dalje ostajem kao mrtav. I dalje sam nesposoban za konstruktivno djelovanje, za život okrenut budućnosti   s Bogom.koji nas ju Isusu Kristu pomirio sa sobom.“

On priča tako da odmah pogađa u glavu, ali i u srce. Nema okolišanja. On sve duboko proživljava, sve pamti, ali i zapisuje da to zapamte i Bog i ljudi. Osim što skida maske bjelosvjetskim moćnicima biskupova knjiga čitatelju nudi bogat izvor duhovnosti.

Ovaj dragi biskup, čovjek Božji i čovjek srca i mene je ugostio u svome domu u Banja Luci i sjećam se kako mu je bilo drago  kad sam mu rekao kako on za mene nije Bosanac, već Gornjak. Kako mu nije bilo jasno što hoću reći, morao sam mu protumačiti. Ja sam Sinjanin, i nas od Bošnjaka dijeli samo Kamešnica, te ih mi nikada nismo smatrali različitima od sebe. Oni su Gornjaci, tj. gornja braća, a mi smo napustili Bosnu i postali donja braća. I sjećam se, gotovo sve naše obitelji ispod kamešničkih sela imale su s druge strane granice svoje prijatelje, pobratime. Nije to bilo samo zbog dobrote i ljubavi, već i iz nužde jer se trgovalo, pa je trebalo u tom kraju imati svoje pouzdanike.

Dajući ovaj poduži intervju, biskup Komarica se prisjeća gorkih trenutaka svoga života i poslanja, kušnje vjere i svoje humanosti, a sve mu to pomaže shvatiti kako su mnoge brige i tjeskobe bile gorke, ali i da je Bog uvijek bio s njim i uz njega. Na taj način on reducira svoj stres s kojim se svakodnevno suočava, čuva svoje psihičko zdravlje, a možda i ono fizičko. Ovo je svjedočanstvo teške prošlosti što ga o. biskup ispričao iskusnom i priznatom njemačkom novinaru Winfriedu Gburek što ga je upoznao prije kojih desetak godina – uz pomoć Njemačko- hrvatskog društva iz Hannovera.

U njemačkim pisanim i elektroničkim medijima on je objavljivao brojne priloge o situaciji bosanskih žitelja, katolika i nekatolika, o dramatičnoj pustoši i neredu što je iza sebe ostavio nedavni besmisleni rat.

Novinar je imao plemenitu namjeru: upoznati njemačku i zapadnoeuropsku javnost s „pravom prirodom“ zadnjeg rata na europskom kontinentu u prošlom stoljeću, tj. rata na ovim našim prostorima.

Biskup se tako sjeća zastrašujuće izjave američkog diplomata:“ Gospodine biskupe, zapamtite, ja sam vaš bog. Ja sam naredio da kod vas bude rata, i bio je rat. A sada sam naredio mir, i zato mora biti mir.“

Helmuth Kohl, Bundes Kancelar, ga tješi sredinom 1996. godine i govori kako kane održati i Dayton 2, pa čak i Dayton 3, dok su mu još  prije toga francuski veleposlanik u BiH i vojni ataše tvrdili da je Dayton „samo običan papir“, da je on „američko dijete“ i da „njihova vlada neće nikada pristati da Amerikanci budu gazde u Europi“.

Potresno je i biskupovo svjedočanstvo razgovora u elizejskoj plači. Ondje su žalili za svojom tvorevinom Jugoslavijom koja je za njih bila „pobjednički znak“ Alijanse protiv Germana na kraju Prvog svjetskog rata. Biskupu su doslovce rekli: „Naše dijete (tj. Jugoslavija) je ubijeno, a vi očekujete od nas da mi plješćemo! Shvatite da nam ne može biti svejedno što smo sada prisiljeni potpisati svoj poraz u Prvom svjetskom ratu“. Još su nadodali kako je „Hrvatska bila nož u rukama onih koji su ubili njihovo dijete“ i da „zato nećemo Hrvatskoj to lako oprostiti.“

Tako se naš dragi biskup  sjeća susreta, prigoda, druženja. U njega nema nametljivosti i nema sudova, pogotovo ne onih negativnih kojima smo svi skloni. Nema ni proklinjanja, ni mržnje! No, ima jedna stvar koja njemu puno znači: to je njegov hrvatski narod, njegovi vjernici i njegova Bosna. On točno u sebi nosi onaj krasni instinkt crkvenog pastira koji se ovako može u riječ pretočiti:“Božja slava, narodno veselje“. Njemu je Bog sve, punina smisla i života; on mu se spontano i egzistencijalno predaje. Iz dubine srca naviru mu riječi:“Sretan sam i zahvalan Bogu… Naime, treba čvrsto vjerovati u Boga, Bogu se moliti. Treba se predati Bogu, unijeti sebe i bit će sve u najvećem redu. Ja sam zahvalan Bogu na svemu ovome“

Stoga on svoj narod doživljava kao svoju baštinu, pa stoga i smatra da valja voljeti sve ljude i za njih nesebično raditi i ljudi će to vidjeti, pa znati na pravi način cijeniti, u što on sam se bez broj puta do sada uvjerio. Ljudi vole slaviti Boga, samo ih treba pravilno animirati za to! Bez svog naroda on ne bi znao živjeti jer ne bi imao razloga svoje opstojnosti. I kad se dirne u njegov narod, kad mu se nanosi nepravda ili tlaka, biskup je ljut ili razočaran.

Na kraju, valja naglasiti da je o. biskup dojmljivi promatrač:

1. On pomnjivo promatra svijet oko sebe, razmatra svoje iskustvo u tom svijetu kroz susrete i druženja, a pogotovo pamti ona koja su mu ostavila i po koju „životnu lekciju“, a iz promatranja je naučio da u životu ne valja ništa uzimati „zdravo za gotovo“ već da svaki dan treba živjeti kao novi „darovani“ dan.

2. On je naučio, a to je i želio, da ne zaboravlja niti jednu ideju, pogotovo da ne zaboravlja potrebe drugih ljudi, ali ni dobročinstva, pogotovo svojih vjernika.

3. On je svoje susrete i događaje memorizirao i zabilježio pa je tako u život proveo ono što je u Sarajevu rekao sv. Otac Franjo: „Nemojte zaboraviti svoje povijesti!“.

4. Zadivljuje i lakoća kojom biskup svoje misli zaokružuje i konkretizira, što odaje čovjeka koji zna sustavno razmišljati što je razvio ne samo kao pisac već i kao svećenik i čuvar svoga stada.

5. Naš biskup ima jedan rijetki dar: on kroz susret upija misli od svoga sugovornika i odmah ih u sebi razgrađuje, svrstava i uobličava u „svoje“.

6. Iz ovog intervjua se vidi da je biskup skupio svoja sjećanja, da ih je duboko proživio i prikazuje ih kao svoje životno iskustvo kojemu traži smisao u Bogu, a ravnotežu u nadi u bolje sutra.  Uočava se i njegov duhovni osobni rast, njegov zaokruženi kršćansko-svećenički životni nazor jednog katoličkog biskupa punog iskustva, ali i čovjeka koji kao da je zaokružio svoj život i put s Bogom i svojim narodom!

I na kraju želim istaći da osim što skida maske bjelosvjetskim moćnicima biskupova knjiga čitatelju nudi bogat izvor duhovnosti.

Stoga, svima želim dobro čitanje! Ali ne na brzinu, već polako, s pomnjom, i to iz dana u dan, i bez praznika!“


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas966
Ovaj mjesecOvaj mjesec47943
UkupnoUkupno5352480

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 124 

Administrator

franodoljanin@gmail.com