Sinj: Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana na vigiliju Velike Gospe

Uvod u misno slavlje

Kršćanska braćo i sestre, dragi hodočasnici i  štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske!

Ne treba vas podsjećati što i koga slavimo i zašto smo večeras, s osobitim ponosom i zahvalnošću, iznijeli na ovaj gradski trg – sveti lik naše Gospe. U predvečerje njezinog i našeg jubileja, u osvit sjećanja na jedan od najznačajnijih dana naše lokalne, nacionalne i vjerničke povijesti, u počast slavne pobjede koju smo izvojevali nad neprijateljem uz njezin zagovor, evo nas po tristoti put, kako bismo s velikom zahvalnošću u srcima iskazali čast Onoj, u koju polažemo sva svoja nadanja i svoje živote.

Hvala ti, Majko naša, Čudotvorna Gospe Sinjska, na tvojoj majčinskoj brizi i zaštiti koju si nam pružala i osiguravala kroz stoljeća.  Hvala ti u naše ime, ali i u ime svih onih kojih više nema među nama, a koji su preko tebe iskusili Božju i ljudsku dobrotu i pomoć. I dalje se nadamo živjeti u takvoj milosti, da ti se uvijek možemo uteći i postići sve ono pravedno za čim kao ljudi čeznemo. Učini nas dostojnima svoje milosti i majčinskog zagovora. I sada te molimo za zdravlje, za mir među ljudima, u našim obiteljima,  za nove, drugačije i pravednije društvene i međuljudske odnose, za prosperitet našeg izmučenog i napaćenog naroda. Pomogni nam, draga Gospe,  da izgrađujemo ovu našu zemaljsku Domovinu u ljubavi, istini i pravednosti, sve do naše konačne proslave u nebu, gdje ti se, uz tvoju pomoć i zagovor, nadamo pridružiti.  Molimo te za naše ljudsko i kršćansko obraćenje, za obnovu naše vjernosti, Bogu i ljudima.

Kako bismo bili vrijedni milosti  i svih blagoslova Božjih, koje nam Bog daje po zagovoru naše nebeske zaštitnice, iskreno se pokajmo za se svoje ljudske nesavršenosti i grijehe, govoreći …. Ispovijedam se!

PROPOVIJED

Poštovani o. gvardijane, cijenjeni  o. župniče, draga braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, uvaženi predstavnici civilne vlasti, vojske i policije, dragi hrvatski branitelji, stradalnici Domovinskog rata, poštovane obitelji nestalih i poginulih hrvatskih branitelja, dragi hodočasnici i štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske!

U ljudskim životima postoje posebne prigode kada se sa zahvalnošću prisjećamo prošlosti, slavimo sadašnjost, te se pripremamo za budućnost. Te posebne ljudske prigode slavimo kao rođendane, kao imendane, ali i kao značajne obljetnice.

U našem drevnom franjevačkom Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske,  tom vrelu pobožnosti i čovjekoljublja kroz vjekove, obilježavamo značajni 300. jubilej slavne pobjede Sinjana i Cetinjana nad nadmoćnim osmanlijskim neprijateljem, a sve uz pomoć i moćni zagovor Majke od Milosti – Čudotvorne Gospe  Sinjske.

Veliki je privilegij, u jubilarnoj godini,  biti uključen i imati na bilo koji način udjela u događanjima i zahvalnim molitvenim slavljima, Gospi u čast.  Naše slavlje nije tek komemoriranje prošlosti, ono je u svojoj biti drugačije.  Slavlje Velike Gospe, jest  iskazivanje vjere da je Bog po Gospi prisutan u našim životima danas, kao što je bio kroz protekla stoljeća prisutan u životima naših roditelja, djedova i pradjedova. Znajući, koje smo sve milosti, kao pojedinci i Narod,  primili od Gospe, kroz duga i mučna stoljeća prošlosti, te uvjereni da će nas Ona jednako tako budno pratiti do konca našeg života,  želimo joj,  svime što radimo, zahvaliti na svim dosadašnjim darovima i preporučiti se za nove milosti. Činimo to u svoje ime ali i u ime svih onih koji su, bilo kada i bilo gdje, u Domovini i u tuđini, po njezinu majčinskom zagovoru, iskusili ljubav, naklonost i dobrotu, ili se tome još nadaju.

Gospa nije ničije privatno vlasništvo. Ona je univerzalni lijek za ljudske rane i dar neba svima onima koji joj se u poniznosti i skrušenosti svoga srca obraćaju i mole. Pazi dobro, vjerniče, kako dolaziš pred Gospu, jer takvog poznavatelja ljudske duše i pameti nećeš nigdje naći. Pred njom ne trebaš puno govoriti i suvišno prosipati riječi. Samo ostani u šutnji i razmišljaj u sebi o svemu što te tišti. Molitvom ćeš se  vinuti u neslućene visine.  Ona će progovoriti tvome srcu. U tebi će se uzgibati misli i osjećaji. Zadrži samo ono što tvoje srce i pamet usmjeruje ka dobru, odbaci sve ono što ti došaptava zlo, jer ono je uvijek tu u prikrajku odakle vreba. Tamo gdje se moli ili se nastoji moliti, ni zlo ni ikoja druga napast ne stoje daleko. Ali na koncu ne zaboravi reći: Hvala ti Gospe! Nije to samo zbog nje već i zbog nas samih, jer riječ hvala je jedna od najznačajnijih riječi  koje izgovaramo, ta je riječ izgovorena u kontekstu molitve pred Gospom, znak naše zrelosti,  naše vjere i duhovne prikladnosti da uskoro primimo Božju pomoć po njezinu zagovoru.

Bez sjećanja i zahvalnosti nema čovjeka, ni obitelji, ni naroda, ni vjere. Nema ničega što vrijedi, nijedne vrednote. I vjera je rođena iz zahvalnosti za dar slobode koji nam je Krist donio na križu.

U Gospi Sinjskoj, čije svetište slavi svoj 300. jubilej, ne veličamo samo sjajnu prošlost, već i sadašnjost, koja je prepuna sjajnih djela, prepuna milosti, prepuna neobjašnjivih fenomena, prepuna čudesa, koja smo iskusili po zagovoru našoj nebeskoj Majci, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Dakako, čudesa se i danas događaju. Bog nam i danas velikodušno dijeli svoju milost po Gospinu  zagovoru. Zato je i smatramo najvećim blagom i vrijednošću, zato joj ljudi poklanjaju svoja srca, pred njom polažu svoje zavjete i daju prisege, poklanjaju joj svoje povjerenje, najvrednije što imaju, a zauzvrat primaju utjehu vjere i sigurnost života. Gospa je u stanju, pomiriti zavađene, utješiti tužne, providjeti sve za što je čovjek moli, od posla do dobrog muža ili supruge, od zdravlja do blažene smrti.

U jubilarnoj godini slavimo i činjenicu višestoljetne vjernosti i odanosti naših predaka  Bogu i Gospi. Upravo rođen na sutrašnji dan davne 1883. godine, proslavljeni hrvatski domoljub i umjetnik, Ivan Meštović, zapisa: „Naša je zemlja sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu. Zahvalimo Njoj – nepresušnom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše. Njoj –stablu jakome, koga sve bure ne iščupaše, svi požari ne izgoriše,  Njoj – čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše, Njoj – njedru i utrobi, kojoj Gospod klicu života povjeri, Njoj – koja nit našega života sačuva od svih kosa i noževa,  Njoj – neka je za sve i na sve vjekove hvala i ljubav naša. „ ( Iz prigodnog govora u Biskupiji kod Knina, 1938)

Bosih i krvavih koljena, brusili su Gospini štovatelji , naši preci, kroz stoljeća tvrdi kamen u podnožju njezina oltara, dok su joj iznosili svoje molitve i zahvale.  Ta nas vjera, naših očeva i majki, izaziva i potiče da i mi, kao djeca ovog našeg nemirnog vremena, nastavimo slijediti njihove korake i primjere, puni pouzdanja u Gospu, najvjerniju odvjetnicu i pomoćnicu kršćana.  Na žalost i današnji je svijet mjesto gdje se ubija i prolijeva nevina krv ljudi samo zato jer su kršćani.  I danas mnoga naša kršćanska braća i sestre, pate zbog svoje vjere u Isusa Krista i podnose mučeništvo života. Sjetimo ih se često u molitvi, a na posebna način najnovije žrtve vjerske mržnje i nesnošljivosti, našeg mučenika Tomislava Salopeka i njegove do kraja ne rasvijetljene sudbine. Sjetimo se njegove obitelji, koju u njihovoj neizvjesnosti, tuzi i boli preporučamo našoj nebeskoj Majci, da im da snagu da uz pomoć svih ljudi dobre volje, mogu nastaviti svoj život unatoč, neizvjesnosti o konačnoj sudbini njihova sina, oca i supruga.  Zaustavi Gospe, taj sumanuti nasrtaj Zloga i obrani sve nedužne ljude od ugroza i prijetnji koje im dolaze od zaslijepljenih i izmanipuliranih pristaša islamske države.

Potoke suza prolili su naši stari, zajedno s nama, klečeći pred likom naše Gospe. Bile su to ponekad suze žalosnice, koje su tekle zbog naše ljudske nemoći ali i suze radosti, zbog vjere da nam je Bog po Gospinu zagovoru pomogao. Žuljave ruke i krvava koljena ostavile su nam u baštinu neizbrisivi trag vjere i pobožnosti. I danas ima dobrih ljudi,  kojima nije na prvom mjestu profit, osobni interes, niti im je stalo do osobne promocije. Bez njih i njihovog samozatajnog rada, naše bi društvo bilo bez boje, okusa i mirisa, ali dobri Bog koji je u srca njihova ulio svoju ljubav, po njima nam ulijeva nadu i vjeru u bolju budućnost.  Hvala im na svemu što čine za dobrobit svakog čovjeka i jedine nam Domovine Hrvatske.

Nastavimo i mi danas, braćo i sestre, slijediti te iste stope i korake, iskazujući vjeru  da svoju zemaljsku i nebesku proslavu čovjek može postići, samo uz pomoć  Božju i zagovor njegovih svetih, među kojima posebno mjesto zauzima BDM. Njezina proslava i uznesenje u nebo, poziv je i svakome od nas, da se bez straha i s pouzdanjem predamo Božjem vodstvu i Njegovoj svetoj volji.

Iskoračimo iz kaljuže života, pročistimo svoje misli i djela na vrelu milosti, koji imamo u našoj Gospi, obnovimo se u nadi i vjeri, na primjeru One koja nije očajavala ni u najtežim trenucima svoga ovozemaljskog života.

Ovi vrući dani mjeseca kolovoza godine 2015., dani su našeg ponosa i slave, ali i prilika da shvatimo da su sve naše vrijednosti, tradicijske , kulturne, vjerničke, ljudske, rođene iz krvi i neumornog nastojanja da se othrvamo svim zamamnim ponudama i navalama Zloga. Da smo naivno pristajali na sve ponude i sva uvjeravanja,  ona politička, ideološka, ne bismo bili ti koji jesmo i ne bismo sačuvali svoje duhovne i kulturne vrijednosti, kojima se danas ponosimo. Bez življenja blizine i povezanosti s Bogom, s njegovim svetima, na poseban način s njegovom i našom Majkom Marijom, danas bismo bili neprepoznatljivi u moru istovjetnih ljudskih sudbina. Bez svoje kršćanske i katoličke vjere, bili bismo, i kao pojedinci i kao narod  potpuno izgubljeni u svijetu, kao bespomoćna lovina, koja se nalazi na nišanu raznih svjetskih predatora i grabežljivaca. Njegujući svoj vjerski polog i ljubomorno čuvajući svoju kulturnu baštinu, Sinj je kao i čitavi Cetinski kraj, nakon stoljeća raznoraznih kušnja i napasti, postao fenomen, vrijedan svakog divljenja.

Mnogi bi u svojoj sredini danas htjeli imati što mi imamo, ali nemaju. Jesmo li svjesni svojih vrijednosti i načina na koji smo do njih došli?

Kao Provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, čija braća ponosno čuvaju i razvijaju bogati polog vjere pohranjen u jedinstvenom sjećanju sinjskog Svetišta, s ponosom se i zahvalnošću osvrćem na sve one pojedince, fratre, časne sestre, žene i muževe iz Naroda Božjeg, koji su u prošlosti svojim radom doprinosili širenju Gospine slave i radili na dobrobit braće ljudi. Hvala živima i pokojnima, bivšim i sadašnjim upraviteljima  Gospina Svetišta u Sinju na predanom i zauzetom radu u širenju Božje slave i ljudskog napretka! Hvala onima koji su časnu povijest sinjskog samostana  ovjekovječili riječju, pjesmom i dobrim djelima! Hvala našim profesorima i mučenicima!

Hvala tolikim našim mjesnim nadbiskupima i biskupima, gvardijanima, župnicima i kapelanima, ispovjednicima, zborovođama,  članovima i  članicama svih župnih zborova, ministrantima, jer su svi oni ugradili dio sebe u prelijepi mozaik vjere, koji je stvoren pod okriljem Gospina štovanja.

Želimo obilježiti ovaj jubilej, sjećajući se prošlosti i nadahnjujući se u sadašnjosti i budućnosti. Slaviti Gospin i naš jubilej velika je čast za našu današnju generaciju. Takve proslave slavimo uglavnom jednom u životu. Sve što smo do sada učinili i što ćemo učiniti u sklopu obilježavanja 300. jubileja, ostat će upamćeno za generacije. I kao pojedince i kao zajednicu vjernika, želim vas još jednom sve pozvati da date svoj obol na koji god način, kako bismo osvjetlali obraz ovog naraštaja, ovog vremena i ljudi u njemu, pred sudom povijesti.

Naša Majka, da ne bismo bili u zabludi, ne očekuje od nas tek grandiozna zdanja, skupe materijalne projekte, to mi činimo više zbog sebe i pitanje je kome time podižemo spomenike, premda se i takvo što od nas očekuje. Ali ono što naša Majka od nas očekuje to je istinsko obraćenje i povratak u zajedništvo s Crkvom i njezinim božanskim Sinom Isusom. Moramo naglašavati zajedništvo vjernika i prozivati tolike prakse i manifestacije upitne vjere, jer puno toga oko nas, u našim životima, govori da smo odlutali i da ne živimo iskreno zajedništvo s Crkvom i njezinom glavom Isusom Kristom.

Gospin jubilej ne slavimo samo kao dio stoljetne vjerničke tradicije i kulturne baštine, niti slavimo samo plodonosan duhovni i kulturni rad fratara i naroda kroz minula stoljeća.

Mi slavimo život koji se odvijao i odvija pod budnim okom naše Gospe, slavimo činjenicu da je mjesto na kojem stojimo po nazočnosti ove svete prilike, posvećeno, da je bilo i jest mjesto Božje utjehe i pomoći, izvorište milosti, hranilište vjere našeg naroda, razlog našeg ponosa i slave do dana današnjega… Nastranu svi ljudski napori, planiranja i ulaganja, ali, dobro znamo, da Bog odabire vrijeme i određuje mjesto, kada će i gdje će po zagovoru svojih svetih, pa i same Djevice Marije, izliti svoju milost. Obilje svoje milosti izlio je davne 1715. godine, izbavivši naš narod iz nevolje velike, a isto se dogodilo i još mnogo puta i na mnogo načina.

I danas molimo našu Gospu da izbavi naš narod iz nevolje velike i svih opasnosti koje su se nadvile nad nas i nad naš narod. Bilo da je riječ o egzodusu mladih ljudi iz Hrvatske, bilo da je riječ o bijeloj kugi – depopulaciji i demografskoj katastrofi u kojoj se nalazimo, bilo da je riječ o otrovima kojima nas svakodnevno truju, preko nezdrave hrane, preko namjernih i dirigiranih nastojanja da se, kao narod, međusobno mrzimo i uništavamo, bilo da je riječ o beznađu koje se propagira, mi nismo i nemamo bolje zaštite od vjere u Boga i pouzdanja da će nas spasiti od svih tih i drugih opasnosti preko moćnog zagovora naše nebeske majke Marije.

Kao što Cetina, kroza sve dane našega života, mirno i ustrajno, hrani i napaja naša žedna polja, tako i Bog po našoj Gospi, kad god je zazovemo, izlijeva svoju milost, za naše duhovno i tjelesno zdravlje, nad čovjeka i sve ono što mu je srcu drago i vrijedno… S njom smo se obranili i sačuvali kroz vjekove od svih neprijatelja, gladi, rata, prijetećih katastrofa, zala i pošasti. Stoga, zahvalni smo Svemogućem Bogu, što je izabrao ovaj kutak naše Domovine, naš pitomi Sinj, naš franjevački red, našu Provinciju, naš samostan, da po svetoj prilici, koju tu čuvamo i častimo bude živi izvor utjehe, snage, svima koji isto traže i za istim čeznu… Nama fratrima je palo u dio da budemo čuvari ovog Gospina Svetišta i ujedno poslužitelji gladnih ljudi i potrebnih svakojakih Božjih darova i milosti.   Hvala Bogu svemogućemu na toj milosti i privilegiju da smo u višestoljetnom pastoralnom radu opravdali razlog svog postojanja i bili vrijedni ljudskog povjerenja.

Došli smo Majci kao vjernička obitelj, njoj koja je naša učiteljica i zaštitnica, znajući da je naše duhovno srodstvo kao vjernika, iznad onog biološkog. Samo oni koji ostaju nesputani uskim obiteljskim, krvnim i drugim ljudskim vezama, mogu se zvati i smatrati istinskom braćom i sestrama u Kristu Isusu.

Tebi, draga naša Majko, čiji smo sveti lik večeras iznijeli na ovaj središnji gradski trg, a koji ćemo sutra ponosno pronijeti ulicama Grada Sinja, da blagosloviš sve nas ovdje okupljene, ovaj kraj, njegove ljude i sve koji su ti se s vjerom došli moliti, Tebi, koja si naše najveće bogatstvo i snaga, prikazujemo sve svoje patnje i boli, sve nelogičnosti našeg života, svu frustraciju koju izaziva teško društveno stanje, u koje smo zapali ne samo svojom krivnjom.

Tebi, odvjetnice kršćana, izručujemo svoje živote i živote svih ljudi u našoj Domovini, posebno živote vojske nezaposlenih. Povjeravamo ti našu djecu i mladost, koja je prisiljena ponovno napuštati svoju zemlju, jer im ona ne nudi mogućnosti za život. Povjeravamo ti sve supružnike, posebno one čiji su brakovi u krizi ili pred raspadom. Ti si nepresušni izvor milosti, i neumorna u želji da nas spasiš. Proslijedi naše molitve svome božanskom Sinu Isusu da nas izbavi iz životnih nevolja i dovede u sigurnu luku spasenja.

Sa željom da nam ova jubilarna proslava, preko molitve i Gospina zagovora, donese obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sreće, mira, kao i novu životnu nadu i vjeru u mogućnost duhovne, moralne kulturne, demografske i gospodarske obnove  našeg hrvatskog naroda, našeg Sinja i Cetinske krajine, sve vas od srca pozdravljam i svima čestitam Gospin i naš vjernički jubilej, čestitam vam Dan Grada Sinja i njegove nebeske zaštitnice! Neka nam je svima sretno u novim godinama i desetljećima života, u novim jubilarnim slavljima, zajedno s našom Gospom! Amen!


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1131
Ovaj mjesecOvaj mjesec53311
UkupnoUkupno5214495

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 125 

Administrator

franodoljanin@gmail.com