Kada je skrbnik starinarske baštine i utemeljitelj hrvatske nacionalne arheologije fra Lujo Marun (1857. - 1939.), 14. svibnja 1892., pronašao kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale Svete Marije u Biskupiji kraj Knina, na lokalitetu Crkvina, nije ni slutio da će njegovo otkriće postati glavnim simbolom marijanske obnove i nacionalne svijesti u hrvatskom narodu.

Kada je skrbnik starinarske baštine i utemeljitelj hrvatske nacionalne arheologije fra Lujo Marun (1857. - 1939.), 14. svibnja 1892., pronašao kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale Svete Marije u Biskupiji kraj Knina, na lokalitetu Crkvina, nije ni slutio da će njegovo otkriće postati glavnim simbolom marijanske obnove i nacionalne svijesti u hrvatskom narodu. 
Stolna crkva hrvatskoga biskupa, u kojoj je pronađen najstariji marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti, sagrađena u 9. stoljeću, obnovljena je za vrijeme blaženoga hrvatskog kralja Zvonimira (1075. - 1089.)

Upravo u Kninskoj krajini, osobito na Kosovu, odvijali su se prijelomni povijesni događaji. 
Kako svjedoči usmena predaja, a zapisana u Ljetopisu popa Dukljanina, blaženi kralj Zvonimir je "ad quinquae Ecclesias in Campo" prije nasilne smrti "v peth crikvah na Kosovi" izrekao prokletstvo da "nevirni Hrvati" ne bi imali svoga vladara i "da vazda tuju jeziku podložni bili". Iako ubojstvo blaženoga kralja Zvonimira, nastalo tijekom kasnijih političkih nedaća, nije povijesno utemeljeno, ipak se dogodilo da Hrvati zadugo nisu uspjeli stvoriti samostalnu državu. 
Zato se pjesnik Starac Prokop, odnosno kninski gvardijan fra Ivon Menđušić stariji, da bi skinuo devetstogodišnju kletvu blaženoga kralja Zvonimira, zalagao za gradnju nove crkve kao zadužbine hrvatskoga naroda. S tom nakanom, pokraj temelja stare crkve Svete Marije, prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića, sagrađena je 1938. nova crkva Naše Gospe u biskupiji kraj Knina, na mjestu gdje je "zemlja naša sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu".
Nedugo, nakon toga pojavilo se ostvarenje povijesnoga državotvornoga sna, koji je u u drugosvjetskom ratnom vihoru ubrzo bio ugušen. Da bi san postao državotvoran, opet je Gospa pomogla vjernom narodu. Upravo s Gospom iz Biskuije započela je duhovna obnova pod nazivom: Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Slavlje je najprije započelo u Solinu, na Gospinu otoku 12. rujna 1976., nastavljeno je 17. rujna 1978. na povijesnom tlu u Biskupiji kraj Knina i 2. rujna 1979. u Ninu kraj Zadra, a završilo je u Mariji Bistrici 9. rujna 1984. godine. Tako je Crkva u Hrvata u Praliku pokazala vjersku i narodnu svijest, a Gospa Hodočasnica obišla je sve krajeve Lijepe naše.

Izvorni kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale Svete Marije u Kninu, koji je s plutejima, ahritravom i stupovima, dijelio apsidu od središnje lađe, danas se čuva u Muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Prema romaničkim ukrasima potječe iz druge polovice XI. stoljeća.

Na reljefnoj trokutnoj plohi, veličine 107 x103 cm, ističe se frontalno urezani Gospin lik, prikazan u molitvenom stavu, kao Gospa Moliteljica - Maria Orans, podignutih ruku na prsima, s okrenutim dlanovima prema vjernicima. Kao najstariji ikonografski likovni motiv, nastao još u vrijeme starokršćanske umjetnosti, izrađen prema bizantinskoj marijanskoj tradiciji, ovaj molitveni stav označuje predanje u Božje ruke. Tako je Gospa na Praliku prikazana kao Bogorodica - Theotokos, Mater Dei - jer na meditativni način uspostavlja čuvstveni suodnos s vjernicima.

Nepoznati hrvatski umjetnik izradio je plošni reljef pomoću plitko urezanih utora. Gospin plašt prebacio je preko lijevoga ramena tako da se nabori haljine, koja prelaze preko glave i oko vrata, ukoso spuštaju niz tijelo. Lik je obilježio s dva križa, jedan na čelu, a drugi u trokutastom završetku iznad glave, i svetokrugom ili aureolom oko glave.

Gospin lik uokvirio je s dvije različite pleterne ornamentike. Vanjski dio obruba, odnosno lijevu i desnu stranu trokutastoga zabata, ukrasio je stiliziranim kukama, koje je postavio obrnuto nego je bilo uobičajeno u romanici, dok je nutarnji dio obruba ukrasio stiliziranim palmama, ili kako se uobičajeno kaže, malim palmetama.

U donjem dijelu trokutastoga zabata, koji završava u obliku luka, uklesao je prilagođeni latinski natpis: SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO - Zdravo kraljice, zdravo djevice. 
U prigodi marijanske proslave u Solinu, 1976., Pralik je, kao dar hrvatskih vjernika, odliven u srebru i zlatu, i danas čuva u crkvi Male Gospe u Solinu. Marijanski promicatelj fra Kruno Vukušić (1913. - 2008.) odlio je šest likova Gospe Velikoga Zavjeta i darovao ih vjernima na štovanje: Domu za hrvatske hodočasnike u Rimu, samostanu sv. Franje u Imotskom, svetištu Naše Gospe u Biskupiji kraj Knina, stolnoj crkvi sv. Stošije u Zadru, Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu i Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske kada je,

Nakon uspostave Vojnoga ordinarijata u Zagrebu 1997., Gospa Velikoga Zavjeta postala zaštitnicom hrvatskih branitelja i Vojne biskupije.

Kao zahvalnost Bogu i Gospi na daru slobode i neovisne Republike Hrvatske, nakon pobjede u Domovinskom ratu, Šibenska biskupija i Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Samostan i Župa sv. Ante Padovanskoga u Kninu, sredstvima Republike Hrvatske, Hrvatske biskupske konferencije, Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, hrvatskih župa u domovini i misija u inozemstvu, poslovnih tvrtki i darovima vjernika, uz svesrdnu pomoć Grada Knina, izgradili su zavjetnu crkvu Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu. 
Temeljni kamen blagoslovljen je 25. rujna 2011. godine. Crkva je sagrađena je prema projektnoj dokumentaciji arhitekta Jerka Rošina iz Splita, interijer je izveden prema zamisli arhitekta Ante Vrbana iz Zagreba, a radove je izvela građevinska tvrtka Graditelj Svratišta iz Zagreba.

Novu će crkvu, u utorak, 4. kolovoza 2015., u 18 sati, u predvečerje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, posvetiti šibenski biskup mons. Ante Ivas. 
Budući da je od početka bila "Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kada smo se kao narod i kao Crkva rađali", Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, kako smo nazvali najstariji marijanski lik u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, Bogorodica je postala vjerna hrvatska Odvjetnica, jer je od VII. stoljeća do danas sačuvala trinaeststoljetne kršćanske i narodne korijene.