Knin: Posveta crkve i oltara

Mons. Ante Ivas, biskup šibenski, posvetio je crkvu i oltar crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu u utorak, 4. kolovoza 2015. U slavlju su sudjelovali provincijal fra Joško Kodžoman, vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac i bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, kninski gvardijan i župnik fra Marko Duran, predsjednik HKVRPP fra Jure Šarčević, provincijali fra Andrija Bilokapić i p. Pejo Orkić te još oko 60 svećenika i više od tisuću vjernika iz Knina i iz Šibenske biskupije. Na ovom veličanstvenom događaju bili su i mnogi predstavnici civilne vlasti.


Šibenska biskupija, Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja, samostan i Župa sv. Ante u Kninu, uz svesrdnu pomoć Grada Knina, pokrenuli su projekt izgradnje zavjetne crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu kao zahvalnost Bogu i Gospi na daru slobode i neovisne Republike Hrvatske. Temeljni kamen postavljen je 25. rujna 2011. godine. Crkva je sagrađena sredstvima Republike Hrvatske, Hrvatske biskupske konferencije, Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, hrvatskih župa i misija u inozemstvu, tvrtki i darovima vjernika, uz nesebičnu pomoć Grada Knina. Iz zahvalnosti prema Bogu i blaženoj Djevici Mariji crkva je ponosno darovana na služnu vjernicima Knina, hodočasnicima i dobronamjernicima.


Fra Domagoj Volarević, domagistar bogoslova i profesor na KBF-u u Splitu, prije početka slavlja ukratko je protumačio obred posvete crkve i oltara te bio bio ceremonist kroz liturgijsko slavlje.

Povelju su na kraju slavlja potpisali: biskup šibenski mons. Ante Ivas, provincijal fra Joško Kodžoman, kninski gvardijan i župnik fra Marko Duran te gradonačelnica Knina Jospa Rimac.

Nakon euharistisjkog slavlja održani su prigodni govori i zahvale te dodjela priznanja koja je uručio ekonom Provincije fra Josip Gotovac. Na kraju je svima riječ zahvale uputio provincijal fra Joško Kodžoman (cijeli govor u prilogu). Slavlje je završilo zajedničkim domjenkom koji su pripremili gvardijan fra Marko Duran i župljani.

Fotografije


Propovijed mons. Ante Ivasa, biskupa šibenskog

U svetoj knjizi Otkrivenja sv. Ivana apostola stoji zapisano: „I začujem jaki glas s prijestolja: Evo šatora – hrama Božjeg s ljudima. On će prebivati s njima. On će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju, te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka ni boli više neće biti, jer prijašnje uminu. Tada reče: Evo sve činim novo!“

Želio bih, braćo i sestre, da večeras ovdje  čujemo taj „jaki glas s neba: „Evo hrama Božjeg s ljudima“. Evo crkve „Velikog hrvatskog krsnog Saveza.“ Mi smo njegov narod a On je Bog s nama, naš Saveznik. Zato pjevamo: „Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji, evo noge nam veće stoje na vratima tvojim Jeruzaleme.“  .

Danas posvećujemo ovaj hram i oltar (žrtvenik) Božji… I ne mogu se ne prisjetiti riječi našega, kako su ga branitelji rado zvali, „ratnog“ biskupa Srećka, koji je u suzama s tugom gledao kako je projektilima udarena i teško ranjena njegova Katedrala. Ili kad je ovdje prije Oluje u Kninu ušao u zapaljenu i poganski obeščašćenu župnu crkvu sv. Ante. Kad su ga pred Kninom zaustavila dvojica naoružanih stražara, od koji je onaj s druge strane ceste vikao: „Ubij ga to ti je Stepinac!“ Kad je 1995. (pred Oluju) posvećivao jednu od 20 do temelja srušenih crkava u našoj biskupiji, (ili jednu od 200 i više srušenih crkava i kapela diljem Hrvatske za vrijeme srpske okupacije velikog dijela države Hrvatske, o čemu danas ne žele čuti ni govoriti razni osporavatelji prava svakoga pa tako i Hrvatskog naroda, da ima i brani svoju domovinu). Biskup je govorio: “Gledamo sav ovaj prostor u Hrvatskoj, pa i u Bosni i Hercegovini, i u duši nosimo sve razorene i obeščašćene oltare i hramove. I potreseni se pitamo: koja je to razorna snaga, koja je to sotonska snaga, poganska, profana, koja se tako okomila na ono što je sveto? Zašto ima ljudi kojima sveto izgleda kao ugrožavanje njihovih misli, planova, njihovih namjera? Zašto molitva, sveto bogoslužje, zašto pjevanje i zahvaljivanje Bogu netko može smatrati ugrožavanjem čovjeka? To je tako duboka tajna bezakonja, tajna zla da vjerojatno nikada nećemo doći do dna tog tjeskobnog pitanja.!“

Trebala bi biti poražena ta slika svijeta koja u drugome gleda neprijatelja koga treba mrziti, oteti njegovo, porušiti ili ubiti a onda ga lažno optužiti i laž besramno ponavljati do beskraja ne bi li postala istinom. Već smo to puno puta iskusili u svojoj povijesti… „Jedino se porazom takvoga bezumlja otvara mogućnost ljudskosti, jer iz ljudskosti se stvara mogućnost pravednosti, iz pravednosti se rađa mogućnost mira.“ Mi smo molili i molimo i molit ćemo da povjerujemo kako je to moguće. Boga za to molimo, jer je mir djelo i dar Božji , ne sile, nasilja ili oružja ljudskoga. Molimo zato da povjerujemo da je Mir djelo pravde. Da nam Gospodin koji je jedini pravedan i u njemu nema nepravde, podari vjeru da su pravda i mir mogući, da je mir ostvariv, da budemo graditelji mira.

Eto zato je podignuta i ova crkva, „kuća Očeva i dom molitve“, da nas stalno podsjeća da smo s Bogom u krsnom savezu, da smo s Bogom u dubokoj životnoj i životvornoj vezi. Da je On izvor svakoga dobra. Da nas ovdje Bog naš, uz svoju i našu majku, „Gospu našega krsnoga Saveza“, oko sebe okuplja, jer On najbolje „zna kako smo sazdani, da smo prašina“, da smo grijehom u svemu ranjena stvorenja, ali da smo uvijek njegovi sinovi i kćeri… I onda kad tvrdoglavo pomislimo da možemo i bez njega, pa i protiv njegovih zakona živjeti sretno, u miru i izobilju… Da nam Bog ne treba. Da možemo tek na svojoj ljudskoj mudrosti i zakonima graditi kuću svoga života, svoje obitelji, svoje domovine i svijeta.  Isus nas upozorava da to znači u ludo graditi kuću koja se lako sruši i „bude to ruševina veoma velika“. Ovdje i u svim svojim hramovima  On nas svojim sakramentima, po Crkvi svojoj, svojom Riječju poučava, milosrđem svojim čisti, tijelom i krvlju svojom hrani sve naše ljudske sposobnosti da budemo mudri ljudi, ljudi koji u punoj slobodi i dostojanstvu, kuću svoga života i društva ustrajno grade na čvrstom temelju, na njegovoj riječi i ljubavi pa se ta kuća ne može srušiti nikakvim ljudskim podvalama ni silama đavolskim.

„Hram je Božji svet, a to ste vi. Niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani i ukućani Božji. Ukućani hrama kome je Krist Isus zaglavni kamen… U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.“, poručuje nam sv. Pavao. Danas posvećujemo ovu crkva našega krsnoga saveza, da nikad ne zaboravimo da smo mi hram Božji, da je On u nama, u našim obiteljima. Čovjek je hram u kojem  Bog želi prebivati i iz kojega Bog želi djelovati u svijetu, u ovom našem svijetu, u našim obiteljima, u našoj domovini. „Milina mi je biti sa sinovima ljudskim!“, poručuje nam Gospodin.

Sutra ćemo na kninskoj tvrđavi podignuti pobjednički barjak u spomen i zahvalu svim našim vođama, na čelu s Franjom, našim prvim predsjednikom,  i svim braniteljima, koji su svoju krv i živote žrtvovali za dostojanstven i slobodan život svih žitelja slobodne domovine Hrvatske. Mi danas ovdje podižemo Kraljevski barjak, križ našega Spasitelja Isusa Krista. „Barjaci idu kraljevci, otajstvo Križa blista se“, pjevamo u procesiji Velikoga Petka, jer je iz Krvi Kristove na križu prolivene, cijelom svijetu zablistala pobjeda Uskrsnuća, pobjeda Kraljevstva Kristova, kraljevstva istine i pravde, ljubavi i mira, kome neće biti svršetka, a čiji smo i mi po krsnom savezu zahvalni dionici. Neka stoga ova Crkva bude znak, neka bude obećanje, neka bude potvrda nade i izgradnje naše bolje sigurnosti i budućnosti, s Bogom i braćom u jedinstvu, u slozi i ljubavi.

Ali, neka bude i izazov, i poziv da ne umrtvimo u sebi odgovornost pred Bogom, odgovornost prema domovini, svoju odgovornost prema obitelji, prema sebi, prema mladom naraštaju, prema sutrašnjici. Da oživimo i učvršćujemo se, da se ugrađujemo u Isusa Krista, u njegovo Evanđelje, u njegovu Crkvu, u njegovoj osobi i djelu. Da uvijek mognemo prevladavati paklene napasti zla, nesloge, mržnje, laži i lažnog potvaranja, da se znamo iskreno kajati za svoje grijehe, opraštati i živjeti u miru sa svakim koji mir iskreno traži i živi. Pa da onda zasjaju među nama, u našim obiteljima, u našem hrvatskom društvu vrijednosti koje izgrađuju čovjeka, božanske vrijednosti čovjeka i društva, da bi u svojoj domovini, ne lutajući po tuđini, mogli živjeti „život u izobilju“ Božjem i ljudskom.

To želim svima vama i svoj braći i sestrama u Domovini Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i svuda po svijetu raseljenima. Na dobro vam došao radosni „Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja.“ A svima našim poginulima i pokojnima, molimo, neka im Gospodin udijeli pokoj u miru vječnoga hrama i domovine na nebesima. Amen.


Govor provincijala fra Joška Kodžoman

Preuzvišeni o. biskupi, poštovani predsjedniče Hrvatske unije viših redovničkih poglavara, braćo provincijali, poštovani o. gvardijane i župniče, draga braćo svećenici i časne sestre,  uvaženi izaslaniče predsjednice Republike Hrvatske, uvaženi članu predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, poštovani saborski zastupnici,  poštovani gospodine župane Šibensko-kninske županije, uvaženi predstavnici ostalih hrvatskih županija, cijenjena zamjenice gradonačelnika Grada Zagreba, cijenjena gradonačelnice Grada Knina zajedno s Vašim suradnicima, poštovani ostali gradonačelnici  i načelnici  gradova i općina, dragi naši branitelji i stradalnici Domovinskog rata,  sestre i braćo u Kristu!

U ovom povijesnom trenutku za Grad Knin i katoličke vjernike koji u njemu žive, u predvečerje svečane proslave 20. obljetnice oslobodilačke vojno-redarstvene akcije „Oluja“, uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dana hrvatskih branitelja, osobita mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti ovaj razdragani vjernički skup  u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

Kao nositelj izgradnje ove zavjetne crkve hrvatskog naroda, naša je franjevačka Provincija danas posebno ponosna, jer smo, protivno mnogim predviđanjima, uspjeli pripremiti ovo impozantno crkveno zdanje, za posvetu i jubilarnu proslavu najvećeg nacionalnog blagdana i obilježavanje najznačajnijeg dana novije hrvatske povijesti. Vjerujemo da smo tim činom značajno doprinijeli zajedništvu našeg Naroda, koje nam je danas potrebnije nego ikad prije.

Gledano povijesno, Grad Knin je i na vjerskoj i na kulturnoj i na političkoj karti Hrvatske imao oduvijek osobitu važnost. Tu je bila prijestolnica hrvatskog kraljevstva, tu su korijeni naše katoličke vjere i crkvenosti, tu su pronađeni najdragocjeniji i najvrjedniji materijalni ostaci naše kulturne baštine.

S osjećajem najdubljeg poštovanja i zahvalnosti prema prošlosti i ljudima koji nas u njoj zadužili, okrenuli smo se sadašnjosti i budućnosti.

U župu sv. Ante Padovanskog u Kninu, uslijed promijenjenih društvenih poslijeratnih prilika, pristigle su tisuće katoličkih vjernika s najrazličitijih strana Lijepe naše, kao i susjedne nam Republike Bosne i Hercegovine.  Župa s preko osam i pol tisuća vjernika osjećala je nasušnu potrebnu za novim crkveno-liturgijskim prostorom i osnovnom infrastrukturom koja bi zadovoljavala pastoralne potrebe i omogućavala kvalitetan rad s vjernicima, posebice s djecom i mladima.

Zajedničkim naporom i zauzimanjem Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, tadašnjeg provincijala dr. fra Željka Tolića,  Šibenske biskupije uosobljene u msgr. Anti Ivasu,

Samostana Sv. Ante, koji je predstavljao gvardijan fra Petar Klarić, te svesrdne pomoći Grada Knina, na čelu kojeg je i tada bila aktualna gradonačelnica gđa. Josipa Rimac, želja za novom crkvom urodila je plodom.  Uz inicijalna sredstva hrvatske Vlade, odobrena pod predsjedanjem gđe. Jadranke Kosor, 25. rujna 2011. godine blagoslovljen je i položen kamen temeljac. Od tada do danas radovi su tekli prema planu, iako ovo memorijalno zdanje još nije u potpunosti dovršeno.

Uz nesebičnu pomoć brojnih dobročinitelja iz Domovine i inozemstva, fizičkih i pravnih osoba,  gradova i općina, gospodarskih subjekata,  državnih institucija Republike Hrvatske, te posebno hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj, koje vode članovi naše franjevačke Provincije, ovaj je zahtjevni projekt realiziran u zacrtanom roku.

Nova crkva Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta u Gradu Kninu, izraz je zahvalnosti naše generacije prije svega Gospi, za dar slobode, za dar Domovine, a ništa manje  ona je i znak našeg pijeteta prema svima koji su se za te vrijednosti žrtvovali, posebno prema našim nestalim, ranjenim i poginulim hrvatskim braniteljima. Ovo zdanje ima svoj smisao samo kao kolektivni čin zahvalnosti i sjećanja čitavog Hrvatskog naroda, kao djelo domovinske i iseljene Hrvatske, kao simbol našega jedinstva i povezanosti.

Hvala Trojedinom Bogu i Gospi na ljubavi koju su ulili u srca svojih vjernika, svih naših dobročinitelja, hvala Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, na poseban način Šibenskoj biskupiji i njezinu biskupu msgr. Anti Ivasu,  za dvije odobrene kolekte koje su prikupljane u svim župama u Republici Hrvatskoj, hvala svim našim župama, njihovim župnicima i vjernicima, hvala državnim institucijama RH, Vladama i resornim Ministarstvima,  hvala gradonačelnici Grada Knina gospođi Josipi Rimac, hvala projektantima gospodinu Jerku Rošinu za arhitektonsko osmišljavanje crkve i pastoralnog centra i gospodinu Anti Vrbanu,  autoru interijera, hvala izvođačima radova poduzeću „Graditelj svratišta“ i njihovim kooperantima, hvala nadzoru tvrtci „Bumes“, hvala javnim poduzećima Grada Knina, hvala svim državnim i privatnim tvrtkama, hvala obitelji Tomislava Debeljaka na strpljenju i svesrdnoj pomoći koju su nam prožali svih proteklih godina, hvala mojim dragim fratrima, hvala svima koji su od samog početka prepoznali značaj i vrijednost ovog projekta i u nj se uključili. Imena svih značajnijih donatora bit će istaknuta na kamenim pločama, kao trajni znak zahvale katoličkih vjernika Grada Knina i naše zahvale.

Neka nova crkva bude pomirilište svih onih koji u nju dođu. Neka bude  mjesto našeg ponosa i slave. Neka bude izvorom nadahnuća za sve što je u svijetu  dobro, plemenito, pravedno, istinito i lijepo.

Neka nam živi vječna i jedina domovina Hrvatska, neka je čuva i štiti moćni zagovor naše Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta!

Neka nam je svima sretno u novom desetljeću slavljenja i obilježavanja najvećih svetinja naše vjere i nacije! Živjeli!


 

Pretraži sadržaj

Najave

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1404
Ovaj mjesecOvaj mjesec53707
UkupnoUkupno5425177

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 90 

Administrator

franodoljanin@gmail.com