Sinj: Hodočašće svećenika, redovnika i redovnica iz Cetinske krajine

U crkvi Gospe Sinjske u Sinju u utorak, 4. kolovoza 2015., fra Ante Vučković prevodio je pokorničko bogoslužje u 10 sati, a fra provincijal fra Joško Kodžoman procesiju i euharistijsko slavlje u 11.00 sati. U euharistijskom slavlju sudjelovalo je 69 svećenika i 8 bogoslova, 156 časnih sestara i 5 kandidatica-novakinja rodom iz Cetinske krajine.

Nakon okupljanja u 9.30 sati, pokorničko bogoslužje u 10 sati predvodio je fra Ante Vučković. Uvod u pokorničko slavlje bilo je čitanje svetopisamskih tekstova, a na početku nagovora fra Ante je rekao kako je Sinj mjesto koje pamti stanje iz opsade u slobodu. Oko Velike Gospe mnoštvo vjernika doživljava prijelaz iz opsade grijeha u slobodu milosti Božje po sakramentu pomirenju. Potom je fra Ante citirao riječi sv. Pavla iz poslanice Efežanima: „Vi pak ne naučiste tako Krista, ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni kako je istina u Isusu: da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine“ (Ef 4, 20-24).

Fra Ante je nastavio i naglasio kako je u tom tekstu riječ o promjeni. Naime, ta promjena uključuje obnovu duhom naše pameti, u pravednosti i svetosti istine te ne dati mjesta đavlu-grijehu. Teško je promjeniti krivi smjer, ali je teži zadatak, koji redovnici i svećenici imaju, od dobrog izabrati malo bolje, od dobrog učiniti sebe malo boljim. Stoga, istakao je fra Ante, obnova mora doći iznutra jer nitko ne može učiniti da obnova dođe izvana – ni gvardijan ni predstojnica ni bilo koji autoritet. To obnova zahvaća nekoliko područja: odnosi (malo ili previše odnosa prema Bogu ili ljudima), iskustvo (pozitivno ili negativno iskustvo koje me oblikuje), vjera (što je moja čežnja, što je ostalo od moje želje za svećeništvom i/li redovništvom), vrednote (istinitost, milosrđe, skromnost, u konfliktnim situacijama...), navike (koje želim sačuvati, zadržati...), strahovi (povrede, traume i rane prikazuju što leži u nama), i ljepota (život nije ispunjen, ako nije radostan). Život treba biti izvor radosti i ljepote, a ne tuge i žalosti. Nalazeći se na ovom milosnom mjestu započinmo s obnovom iznutra u osobnom sakramentu pomirenja, završio je fra Ante.

Svečano slavljenje zvona u 11 sati najavilo je procesiju kroz samostansko dvorište i Šetalištem A. Stepinca te ulaskom u crkvu na glavni ulaz. Euharistijsko slavlje, u kojem su ministrirali bogoslovi, a u koncelebraciji su bili sinjski gvardijan fra Petar Klapež, sinjski župnik fra Ante Bilokapić dekani don Stipe Ljubas i Vlade Strikić te još 64 svećenika.


Uvodeći u slavlje provincijal Kodžoman rekao je: „Evo nas, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice Cetinske krajine, u Godini posvećenog života, u ovoj posebnoj godini, Gospina i našeg jubileja, pred našom duhovnom Majkom. Po treći put dolazimo zajednički na ovo naše zavjetno duhovno hodočašće. Tu smo kao njezina djeca od Boga isprošeni, tu su stvarani temelji našeg duhovnog poziva, preko molitava naših dragih roditelja. U ovom zahvalnom misnom slavlju posebno ćemo moliti za naše pokojne roditelje, da im Svemogući Bog udijeli mir duše  i da ih u svom milosrđu primi u zajedništvo svojih izabranika. Molit ćemo, također, za naše redovničke zajednice, napose za našu bolesnu braću i sestre, za bratsku i sestrinsku snošljivost, za nova duhovna zvanja, za našu Splitsko-makarsku nadbiskupiju i sve druge biskupije i nadbiskupije u kojima živimo i radimo. Molit ćemo da u svom svećeničko-redovničkom životu budemo do kraja predani u radu i služenju Bogu i ljudima. Neka nam ovo zavjetno i zahvalno molitveno okupljanje u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske bude poziv na jačanje našeg svećeničko-redovničkog zajedništva, poziv za prisniju ljudsku i kršćansku povezanost i solidarnost, kako onu međusobnu tako i prema svim ljudima kojima smo poslani. Potaknuti riječima našeg fra Ante Vučkovića, koji nas je svojim razmišljanjem o otajstvu BDM i smislu našeg svećeničko-redovničkog poziva, pripravio za ovo misno slavlje na čemu mu, u svoje i u vaše ime, od srca zahvaljujem,  priznajmo svoje grijehe, molimo Boga i jedni druge za oproštenje“, završio je provincijal Kodžoman.


Prvo čitanje čitala je s. Jakica Vuko, otpjevni psalam i alaluja pjevao je fra Stipan Vugdelija, a ebanđelje je navijestio don Stipe Ljubas. Molitvu vjernika čitali su fra Stipan Vugdelija i don Ivan Odrljin. Za vrijeme euharistijskog slavlje pjevanje su predvodile časne sestre, pod ravnanjem s. Mirte Škopljanac Mačina, a za orguljama je svirao fra Frano Bosnić.

Sinjski gvardijan fra Petar Klapež pri završetku slavlja pozdravio je sve svećenike, redovnike i redovnice te zahvalio Bogu i Gospi Sinjskoj na daru hodočašća. Sve sudionike susreta je pozvao na domjenak (cijeli govor na kraju priloga). Prije blagoslova i otpusta, gvardijan fra Petar Klapež predmolio je posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj. Nakon euharistijskog slavlja bilo je zajedničko fotografiranje ispred kipa Gospe Sinjske u samostanskom dvorištu.

Fotografije


Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Poštovane sestre provincijalke, časne majke, poštovani o. gvardijane, poštovani dekani  cetinskog i kliškog dekanata, braćo svećenici, časna braćo, drage  časne sestre, kandidatice i novakinje, dragi bogoslovi, sestre i braćo u Kristu!

Prvo nam biblijsko čitanje stavlja pred oči lik starozavjetne junakinje Judite.  Ta je hrabra žena, bez obzira bila ona povijesni ili fikcionalni lik, oduvijek u svijesti poznavatelja biblijske tradicije i štovatelja biblijskog Boga, predstavljala utjelovljenje domoljublja, čovjekoljublja i bogoljublja. Ona se, kako knjiga govori, poslužila zavodljivom ljupkošću i ljepotom, kojom ju je Bog obdario, kako bi svoj židovski narod izbavila iz nevolje i prijeteće opasnosti.

Svojim neodoljivim čarima zavela je i namamila u stupicu neprijateljskog vojskovođu Holoferna, odrezala mu je glavu i odnijela je vođama svoga naroda. Taj je strašni prizor, najblaže rečeno, iznenadio, ali i okuražio njezin narod. Neprijateljska vojska, obezglavljena, bez vodstva, bez pojedinca koji joj je ulijevao silno samopouzdanje, brzo se povukla i pobjegla, čudeći se onome što se dogodilo i vjerojatno pitajući se kako se to moglo dogoditi, pored svih stražara i mjera opreza.

Nevjerojatna priča o hrabrosti jedne žene, koja je izmolila od Boga snagu da može učiniti takav gnusan čin. Nevjerojatna simbolika u činjenici da je to spasonosno djelo, izvela samo jedna osoba, jedna žena, od Boga blagoslovljena i Njegovim Duhom vođena.

Judita je preko noći postala junakinja svoga naroda, slavljena od pokoljenja do pokoljenja, kao što joj i samo ime kaže. Priča o njoj nadahnjivala je kroz stoljeća pisce, glazbenike, slikare, kipare, branitelje, majke, očeve, stare i mlade. Postala je simbol nepokolebljivog pouzdanja u Boga, uzor za nasljedovanje, sredstvo Božje pravde…

Judita naših dana je novozavjetni lik Blažene Djevice Marije. Taj je lik lišen svake brutalnosti i utjelovljuje najčišće, najplemenitije, najhumanije postupke i nježnost, najprofinjeniji oblik ljudskog življenja. U Mariji smo dobili novi i nenadmašeni ideal žene, vjernika, majke, roditelja…

Bilo je takvih puno ljudi,  ima ih i, vjerujem, bit će ih, koji poput biblijskog lika Judite, po cijenu vlastite štete ili gubitka vlastitog života, riskiraju za istinu i pravdu.

I nas Bog poziva, posebmo u ovom svečanom trenutku, da ne vodimo računa samo o vlastitom dobru, već prije svega o dobru ljudi s kojima dijelimo ovaj život. Svatko od nas može i morao bi iskoristiti pa i oskudne životne prilike, da se dokaže kao čovjek istaknute vjere, kao nepotkupljiv borac za istinu i pravdu.


Starozavjetni biblijski likovi, poput proroka Danijela, Judite, Estere, Josipa, koji je nedužan prodan u ropstvo, a posebno novozavjetni lik Blažene Djevice Marije, svjedoče o ljudima koji su, dosljedno živeći svoju vjeru, odbacili svako krivovjerje, nadvladali moć zablude i sačuvali slobodu duha pred zamamnim silama Zloga.

U ovoj svetoj misi molimo Boga i utecimo se zagovoru Gospinu da nam pomogne u toj životnoj borbi, kako bismo ostali postojani i jaki u vjeri, sposobni i u nepovoljnim životnim uvjetima slijediti savjete i zapovjedi tog istog vjerskog pologa. Svoju vjeru, poput Marije, želimo živjeti u jedinstvu i zajedništvu s Crkvom, s njezinim duhovnim pastirima, biskupima i svećenicima, koji poput Isusovih apostola, nisu bili lišeni ljudskih slabosti sve dok ih u potpunosti nije obuzeo Duh Božji, i dok po Njemu u njih nije ušla posvećujuća snaga Duha Svetoga, koja ih je potpuno preobrazila u neustrašive i časne ljude, koji su zbog svoje vjere prihvaćali i užase smrti i trpljenja.

Ta ista snaga Duha Božjega preporađala je sve velike ljude kroz dugu povijest našega spasenja, kao i našu nacionalnu povijest. Ta je snaga i milost darovana i Mariji, i prije nego li je rođena, da je prati i čuva postojanu u vjeri, da je jača u zemaljskim kušnjama i trpljenju. Ta ju je ista snaga Duha Božjega dovela do konačne proslave na zemlji i u nebu, i tu istu snagu, naša nebeska Majka, želi i nama predati, jer bez nje, ne možemo pobijediti Zlo koje nas okružuje.

Bez te božanske snage ne možemo ostati jaki u vjeri, niti vjerno izvršavati zapovijedi Božje. Bez snage Duha Božjega, čovjek je nemoćan, slab, nedosljedan, kukavica, kritizer, frustriran zbog osjećaja vlastite nevjere… Ispunjen pak snagom i mudrošću Božjom, čovjek je jak, kada se čini slab i nejak, on je vjeran, pa sve ako su svi oko njega pokvareni i rade gadosti, on je pravedan, i onda kada trpi nepravdu… Otvorimo se, stoga, Duhu Božjem, neka nas On vodi i usmjerava, neka nas pravedno postupanje ne prestraši da ćemo biti iskorišteni i gubitnici, neka nas nadahnjuje i prati primjer Majke Marije, one koja nikada nije posumnjala u Božja obećanja, pa ni u trenutcima Isusove smrti na Kalvariji.

Tvom se zagovoru, sveta Majko, preporučujemo, obasjaj i nas svjetlom vjere koju si živjela, daruj nam postojanost u radu i ljubavi, kako bismo se i tu na zemlji a i u vječnosti mogli nadati istoj slavi, koju su i ti doživjela.

U ovoj jubilarnoj godini 300. obljetnice našeg sjećanja na čin čudesnog izbavljenja pred strašnim neprijateljem, koje su naši preci doživjeli po nezasluženoj milosti Božjoj i Gospinu zagovoru, u ovom  otužnom trenutku za naš Narod i Domovinu, kada nas muče nepravde, siromaštvo, iseljavanja mladih, porazne demografske statistike, napose pomanjkanje duhovnih zvanja, u ovom demoraliziranom društvu koje je promašilo stvoriti i omogućiti neke bitne pretpostavke našeg zajedničkog sretnog života, u tim i takvim okolnostima, nemamo izbora nego ponovno iz dubine duše zavapiti pred Gospom da nas spasi i izbavi iz sadašnjih i budućih nevolja.

Svi ćemo manje-više reći da je teško, pa i nemoguće u današnjem okruženju dosljedno živjeti načela i moralne principe svoje vjere, zbog stalne potrebe za ulaskom u kompromise i zbog bitke koja ne prestaje, bitke za preživljavanje.

Ipak, koliko god bili u pravu prilikom ocjenjivanja društvenih prilika, što nas dovodi do pomiješanih osjećaja zbunjenosti, revolta, frustracije, kao vjernici s još uvijek snažnim i istančanim osjećajem za istinu i pravdu, pitam sebe i vas, imamo li pravo zanijekati da i u takvom okruženju postoji ne mali broj dobrih ljudi, koji odskaču na razne načine, po svojoj marljivosti, po svom poštenju, po svojoj spremnosti da priteknu drugima u pomoć.

Ne, mi iz svoga životnog  svećeničko-redovničkog iskustva dobro znamo za takve ljude i to nas tješi i ulijeva nam nadu. Stoga je ovo prigoda da zahvalimo od srca i sjetimo se svih naših dobročinitelja, kao i onih koji preko nas učiniše mnoga dobra djela, prema djeci, studentima, obiteljima, bolesnima i svima potrebnima. Mi ne radimo da bismo se hvalili, niti da bi nas drugi hvalili.

Mi smo predani svome poslu iz čiste ljubavi prema Bogu i ljudima i nemojmo dopustiti da nas u našim dobrim i plemenitim nastojanjima nitko zastraši ili obeshrabri. Plodovi našega rada neće izostati. Za svako dobro djelo, za svako milosrđe, koje je prvi kriterij naše vjerodostojnosti, primit ćemo nagradu kod Boga, ako nas pritom i ljudi primijete, neka je to na slavu Božju, na slavu njegove Crkve, čiji smo istaknuti članovi.

Papa naših dana Franjo, posebno u Godini posvećenog života, ne prestaje nam upućivati svoje apele da se trgnemo i da se ne gubimo u banalnostima života. On je, vjerujem sa svima nama, mišljenja da kao službenici Crkve, možemo i moramo biti još bolji svjedoci Božje ljubavi i još glasniji navjestitelji Radosne vijesti. Za to imamo sve pretpostavke i mogućnosti ovoga svijeta. U suvremenoj se Hrvatskoj istina još uvijek susrećemo s omalovažavanjem i namjernim prešućivanjem našeg rada, posebno socijalnog i humanitarnog, ali zar će nam to biti prepreka na putu da idemo dalje. Tko će ako nećemo mi, ljudima našega vremena, koji s nama dijele istu povijest i istu sudbinu, pružiti razloge nade i pokazati znakove životne  radosti koja dolazi iz našeg pouzdanja u Boga i Gospu.

I naš boravak, braćo i sestre, u ovom Marijinom Svetištu jest poticaj svima nama za rast u našoj duhovnoj međusobnoj povezanosti, poticaj za nadilaženje naših često uskih emocionalnih veza, interesnih prijateljstava, prilika je ovo da uronimo u smisao Marijinog duhovnog materinstva, koja je majka svim ljudima, bez obzira na njihovo porijeklo, status, ugled ili bilo što drugo.

Ovaj dan poziv je svima da u svijetu koji se dramatično i ubrzano mijenja, nađemo svoje mjesto, poziv da se učinimo vrijednima ljudskog povjerenja, da živimo život s onima koji su najugroženiji, kojima je najteže, koji pomoć najviše trebaju… Ovo je dan kada nas Duh na ovom svetom mjestu jedinstvenog sjećanja potiče da se odvažno suprotstavljamo svakoj nepravdi, svakoj laži i svakom zlu, poput lika Judite iz današnjeg svetopisamskog čitanja.

Na ovom mjestu, koje nas povezuje i ujedinjuje i koje je sveto po prisutnosti svete Prilike, naše Čudotvorne Gospe Sinjske, želimo se sjetiti u molitvi svih naših pokojnih vitezova, naših branitelja, s kojima ćemo sutra u kraljevskom gradu Kninu, proslaviti najznačajniji  dan naše nacionalne povijesti, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja. Neka im Gospodin po zagovoru naše Gospe udijeli sve blagoslove višnje, zbog njihovih zasluga prema Domovini. Neka nam jednako tako Providnost pomogne naći kosti onih za čiju sudbinu ne znamo.

Neka nam makar sutra, kao narodu da jedinstvo i slogu, da u miru i s ponosom možemo proslaviti taj veliki nacionalni blagdan.

Braćo i sestre, po službi i velikoj odgovornosti koju nosimo za Crkvu i naš narod u ovom vremenu, Bog nas je podario osobitim darom – darom duhovnog poziva – koji se manifestira kroz različitost i bogatstvo naših karizmi. On nas sve kao takve poziva da mu se do kraja predamo i da prepoznamo važnost trenutka, bez obzira što radili, njegovali starije i bolesne, bili kuharice, domaćice, sviračice, katehistice, odgajateljice, predstojnice, časne majke, ili provincijalke, ispovjednici,  župnici ili župni vikari, gvardijani ili  provincijali… I naše različite službe, bogatstvo su Crkve.  Znamo li cijeniti rad jedni drugih, ili mislimo da je važno i vrijedno samo ono što mi poduzimamo?

Otiđimo danas iz Sinja uz osobni zavjet da ćemo se truditi više oko dobrobiti svih ljudi, da ćemo se, kao braća i sestre, kao radnici na istoj njivi Gospodnjoj više voljeti i poštivati. To će biti najbolji i najkorisniji duhovni plod i najveća milost ovog našeg susreta, koju možemo u ovom trenutku primiti, utječući se Majci Mariji u molitvi. Pođimo s vjerom da naša duhovna Majka, nad nam bdije, da za nas moli i da nas zagovara pred svojim božanskim Sinom. Ohrabreni tim pouzdanjem, nastavimo svojim radom i životom slaviti Boga, njegovu i našu Majku, Čudotvornu Gospu Sinjsku.

Draga naša duhovna Majko, čuvarice naše vjere i pouzdanja u Boga – Čudotvorna Gospe Sinjska, čuvaj i brani svoje svećenike, redovnike i redovnice Cetinske krajine, isprosi nam od Boga dar međusobne ljubavi i mira, kao i dar iskrenog služenja ljudima kojima nas šalje nedokučiva providnost Božja.  Amen.

 

Fra Petar Klapež, gvardijan

Mnogo poštovani oče provincijala, braćo svećenici, cijenjene časne sestre dragi bogoslovi, braćo i sestre.

Posebnost ovogodišnjeg hodočašća našoj neboskoj Majci Čudotvornoj Gspji Sinjskoj je u tome što se ono odvija u Godini posvećenog života, zatim u izvanrednoj godini Božjega Milosrđa, i u proslavi 300. obljetnice slavne pobjede nad Turcima koja se dogodila davne 1715. uz Gospin zagovor.

Danas je ujedno i spomendan Sv. Ivana Marie Vianeya – Arškog župnika koji je kanoniziran u   jubilarnoj godini 1925., dana 31. svibnja., a 23. travnja. 1929. proglašen je nebeskim zaštitnikom svih župnika i dušobrižnika.

O sakramentu svećeničkog reda on piše: Sakrament svećeničkog reda diže čovjeka k Bogu. Jer što drugo je svećenik nego čovjek koji zastupa Božje mjesto i čovjek koji je opremljen svim punomoćima Božjim? Božanski Spasitelj govori svećenicima: "Idite i učite sve narode … Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji … Kao što je Otac mene poslao tako i ja šaljem vas … Tko vas sluša, mene sluša, i tko vas prezire mene prezire."

A o Blaženoj Djevici Mariji ističe: Nikad nećemo moći shvatiti, kako mnogo teži Marija za tim, da nam bude na pomoć za naš spas, i kako je mnogo Ona za nas zabrinuta. Najmanje pouzdanje koje mi u Nju stavljamo, ne ostane nikad bez nagrade. Sretan koji pod Njezinom zaštitom živi i umire, može se sa dobrim razlogom ustanoviti, da je njegov vječni spas siguran i da će jednom nebo biti njegova baština.

Zato vas sve sad pozivam da zajedno izmolimo posvetnu molitvu našoj nebeskoj Majci,  Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.

Molimo je zajedno i povjerimo se njezinu vodstvu da bismo s vjerom i velikodušnošću nastavili svoje svećeničko i redovnički hodočašće. Učeći malo više se "uspinjati" molitvom i slušati Isusa i "sići" s bratskom i sestrinskom ljubavlju, naviještajući Isusa ma gdje god bili i znajmo da nikada u tom nismo sami, jer nas Ona majčinskom ljubavlju svugdje prati i ovdje uvijek iznova čeka.

Sve vas pozivam na proslavu 300. obljetnice,  koju ćemo na nacionalnoj razini proslaviti na svetkovin Uznesenja Blažene djevice Marije na Nebo na Veliku Gospu. Svečana procesijas Gospinom slikom počima u 9.30 sati i potom euharistijsko slavlje na trgu dr. Franje tuđmana. Procesiju i svetu Misu  predvodit će kardinal Josip Bozanić zagrebački nadbiskup, koji je u jedno i izaslanik sv. Oca pape Franje 300. jubilea slavne pobjede pod Sinjem.


 

Pretraži sadržaj

Najave

21. listopada: Susret odgojnih zavoda Provincije

*********

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2085
Ovaj mjesecOvaj mjesec46615
UkupnoUkupno5418085

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 98 

Administrator

franodoljanin@gmail.com