Visovac: Slavlje 50. obljetnice prvih zavjeta

U franjevačkom samostanu na Visovcu u ponedjeljak, 3. kolovoza 2015., 50. obljetnicu prvih zavjeta proslavili su kolege koji su bili zajedno na Visovcu 1965.:  fra Marko Babić, fra Božo Ćurčija, fra Ivan Dotur, fra Ante Jurić Talaja, fra Danko Glibota, fra Žarko Maretić, fra Božo Morić, fra Marko Prpa, fra Ante Krešo Samardžić, fra Stipe Šušnjara, fra Petar Vučemilo i fra Jozo Župić.


Tom prigodom fra Žarko Maretić je predovdio svetu misu i propovijedao, a fra Marko Babić održao kratko predavanje koje donosimo u cijelosti.

Fotografije

 

UZ 50. OBLJETNICU  PRVIH ZAVJETA

Fra Marko Babić

Tempus fugit – govorili su stari Latini, a naš je narodni genij to pretočio u mudru izreku: Lete danci kao sanci, a godišta kao ništa! To mi pada na pamet prisjećajući se minulih 50 godina koja su uslijedila nakon bezbrižno i mladenački veselo provedene godine ovdje na Visovcu. Koliko će nas doživjeti 60. obljetnicu veliko je pitanje.

A kad se prisjetimo što se sve dogodilo u Crkvi i svijetu kroz tih 50 godina vidimo da je to bilo neobično turbulentno vrijeme obilježeno mnogim neočekivanim obratima i iznenađenjima. Na čelu Crkve katoličke izmijenila su se šestorica papa; Split je postao nadbiskupija i već su se izmijenila tri nadbiskupa; u Zadru četiri nadbiskupa; u Šibeniku četiri biskupa; u Zagrebu tri nadbiskupa koji su bili i kardinali; u Provinciji devet provincijala.

U Crkvi je završio Drugi vatikanski sabor i nastupilo vrijeme provedbe smjernica za obnovu Crkve i prilagođavanje novonastalim prilikama. Najviše se govorilo o liturgijskim prilagodbama, kao što je narodni jezik u liturgiji, oltar prema narodu, preuređen red mise s obogaćenim čitanjima Svetoga pisma Uz mogućnost većeg izbora i prilagodbe situacijama, obnovljen časoslov, obrednik i pontifikal, pojednostavljene liturgijske rubrike.

Redovnički je život u ovom posaborskom vremenu doživio značajne preinake u organizaciji redovničkog života, ali i u teološkom i vjerničkom pristupu redovničkom staležu. Napustio se nekada veoma utjecajan motiv izražen izrekom fuga mundi = bijeg od svijeta, a sve više se naglašava aktivno sudjelovanje u evangelizaciji i svjedočenju. Ustaljeni samostanski život je doživio mnoga previranja. Naša je Provincija uvijek bila pastoralna pa je tu bilo manje potresa nego kod onih zajednica koji su gajili skoro isključivo monaški oblik redovničkog života, ali se promjena mentaliteta znatno osjetila i kod nas.

Ideal redovničke poslušnosti koji se ranije znao prikazivati kao obedientia cadaverica, tj. slijepa poslušnost, zamjenjuje se posluhom koji uključuje veće poštivanje osobe podložnika te poniznu i strpljivu uviđavnost starješine.

Ideal franjevačkog siromaštva, osobito primanje i korištenje novca izraženo zabranom nullo modo accipere pecuniam, doživjelo je nužnu promjenu u praksi suvremenog života. Je li njihalo danas otišlo u drugu skrajnost pokazat će vrijeme što dolazi.

Sve to i mnoge druge pojedinosti našega redovničkog života odrazile su se i u odnosu prema našoj Reguli koja je i dalje ostala duhovni uzor i nadahnuće, ali više nije pravna regulacija konkretnog života. To su sada Generalne konstitucije i provincijski Statuti.

Sjećam se da nam je ubrzo nakon odlaska s Visovca u Sinju držao predavanje fra Rufin Šilić koji je tada bio u generalnoj komisiji za obnovu konstitucija. Nisam puno zapamtio od onoga što je on tada rekao, ali sam dobro zapamtio prvu rečenicu kojom je započeo izlaganje, a koja me osobno šokirala i o njoj sam kasnije puno puta razmišljao. A ona je glasila ovako: „Dico moja, sve što ste naučili u novicajatu o preceptima i konstitucijama bacite u Cetinu i započnite gajiti nov duh prilagođen novom vremenu.“ A mi odgajani da se ne prilagođavamo svijetu nego ustrajno živimo kako smo učili i prakticirali u novicijatu na Visovcu. Osobito u onom komunističkom sustavu koji je bio borbeno raspoložen prema svemu vjerskomu, a osobito prema kleričkim i redovničkim osobama pa smo se i mi prema njemu trebali tako postavljati. Mi smo to posebno osjećali za vrijeme služenja vojnog roka i za to smo se psihički pripremali. Olakotna je okolnost bila pad Rankovića i zbunjenost organa „bezbednosti“, što se dogodio za vrijeme služenja vojnog roka većine od nas.

Za vrijeme studija teologije odvijalo se buđenje Hrvatskog proljeća 70-tih godina i njegovo nasilno gušenje 1971. Ubrzo nakon toga uslijedila su svećenička ređenja koja su tih godina bila veoma brojna: iz generacija rođenih 1946. -47. i -48 zaređen je za tri godine 31 svećenik. Većina je nastavila dušobrižničko djelovanje bilo u Domovini, bilo u inozemstvu, a neki su nastavili kao odgojitelji i profesori teologije.

Pad Berlinskog zida označio je urušavanje i završetak komunističke diktature u istočnoj Europi i kod nas. Neke su države taj prijelaz preživjele prilično bezbolno (Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenija, Bugarska, Istočna Njemačka …), a mi smo morali do slobode i samostalnosti proći čistilište krvava rata u kojemu su mnogi naši vjernici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini prognani ili jednostavno ubijeni. Naša je Provincija posebno osjetila razaranja, progonstva, jedan je subrat – fra Mile Mamić – i poginuo, i osobito bolno iskustvo mnoštva izbjeglica. Tu su se mnogi naši fratri istaknuli u prikupljanju pomoći za obranu Domovine, za skupljanje i dijeljenje karitativne pomoći i posebne duhovne skrbi za hrvatske branitelje. Kod prvih višestranačkih izbora, svećenici su odigrali veoma pozitivnu ulogu u animiranju birača kod prvih višestranačkih izbora promičući hrvatsku i vjerničku opciju.

Po završetku rata nastupilo je vrijeme materijalne i duhovne obnove hrvatskoga naroda pa i područja s vjernicima povjerenih našoj Provinciji. Materijalna obnova je išla dosta dobro, a o uspjesima duhovne može se raspravljati.

To je ukratko okvir u kome se odvijao naš život kroz minulih pedeset godina. Naša radost i nada žalost i tjeskoba (GS 1) u tom vremenu često je bila tijesno povezana s Božjim narodom kome smo služili i s njime sve to proživljavali. A to je upravo ideal što ga je Crkva postavila  u Pastoralnoj konstituciji Drugoga vatikanskog sabora. Neka Bog sve to blagoslovi i  usavrši, a nas podrži da i u ostatku života ustrajemo do kraja vjerni prvim obećanjima javno izrečenim ovdje na Visovcu prije 50 godina.

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas443
Ovaj mjesecOvaj mjesec47849
UkupnoUkupno5276060

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 256 

Administrator

franodoljanin@gmail.com