Imotski: Proslavljena Gospa od Anđela

U nedjelju, 2. kolovoza 2015., u Imotskom je svečano proslavljena svetkovina Gospe od Anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine. Nakon devetodnevne priprave na svetkovinu su u crkvi sv. Franje slavljene mise u 7, 9 i 10.30, a središnje je slavlje započelo u 18 sati procesijom od crkve sv. Franje do imotske tvrđave Topane, do spomenika poginulim braniteljima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman. Procesiju do Topane animirao je gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović, a glazbeno su je popratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim.

U euharistijskom slavlju u koncelebraciji s o. provincijalom bilo je 16 svećenika, među kojima i fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog, te fra Željko Tolić, župnik Slivna i magistar postulanata. Ceremonisti u slavlju bili su gvardijan fra Kristian i fra Lazar Perica, novi župni vikar Imotskog. I ove je godine pjevanje na središnjem slavlju animirao veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa imotskoga samostanskog okružja, pod ravnanjem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković.


Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratio o. Gvardijan zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svetkovina Gospe od Anđela proslavi na svečan i dostojanstven način. Osobito je zahvalio o. Provincijalu koji je ove godine predvodio središnje slavlje i uputio poticajnu riječ svim uzrastima vjernika.

Fotografije


Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Tko mudrost sluša, taj se ne stidi, i tko s njom radi, taj ne griješi… to su završne riječi iz današnjeg prvog čitanja iz knjige Sirahove koje su nam upravo naviještene. Mudrost se kako čusmo rađa iz slušanja, iz osluškivanja Božje riječi. Božja Riječ, koja nam je upućena sadrži mudrost za život. Ipak, nismo uvijek raspoloženi za slušanje, niti su svi kadri i spremni prepoznati i prihvatiti važnost Božjih savjeta za svoj ljudski život. Mnogi misle da su sami sebi dostatni, da im je, za uspjeh i sreću, dovoljna vlastita mudrost i pronicljivost. Zar ne živimo u svijetu samosvjesnih ljudi, koji misle da su njihovi roditelji u životu bili previše servilni, samozatajni, poslušni raznim autoritetima, svojim roditeljima, Bogu, Crkvi, partijskim vlastima.

Danas je, reći će mnogi, došlo novo vrijeme  a s njim i novi ideali i novi modeli življenja.

Stoga zaključuju treba se maknuti iz sjene kojekakvih autoriteta ako se želi u životu uspjeti i napredovati…

Mogli bismo dugo govoriti o uspjehu i napretku do kojih su nas doveli takvi pogledi i shvaćanja. Život naših starih je u mnogo čemu bio teži, od našeg današnjeg, ali je u njemu bilo puno više reda i mira. Čini se da je bilo puno manje čežnje, puno manje zavisti i ljubomore. Ljudi su se u ono vrijeme više poštivali, bili su spremniji jedni drugima pomoći. Obitelji su bile čvršće i složnije. Čovjekov duh, koji je i u ono  vrijeme svako malo bio kušan u nevoljama ljudskoga života, kroz krvave ratove, neizlječive bolesti, neimaštinu, siromaštvo,  svoju je snagu i okrepu uvijek iznova pronalazio u mudrosti Božje riječi.

Mudrost se Božje Riječi, dakle, otkriva samo onima koji stalno o njoj razmišljaju, koji su strpljivi i nisu pod utjecajem životnih prisila.

I prije su se ljudi borili za sebe i za dobro svojih bližnjih, ali ne pod svaku cijenu.

Gaziti preko živih ljudi, krasti sreću tuđoj djeci, to se i u ono vrijeme smatralo nečasnim i neprihvatljivim. Bez posluha Božjoj mudrosti, čini se, svaki je ljudski uspjeh  polovičan, nesavršen, svaki je ljudski trud uzaludan, svako uživanje je bez okusa, kao nezačinjena hrana, te ostaje dojam, da u životu nešto fali, nedostaje.

Dok se zahvaljujem na pozivu i časti koja mi je iskazana, predvodeći ovu svetu misu u prigodi proslave blagdana nebeske zaštitnice grada Imotskog i Imotske krajine, Gospe od Anđela, sve vas, braćo i sestre, pozdravljam, našim starim kršćanskim pozdravom; Hvaljen Isus i Marija!

Pozdravljam sve vas, drage Imoćanke i Imoćani,  koji ste rođeni i odgojeni na ovoj našoj ponosnoj hrvatskoj imotskoj grudi, kao i vas čiji su korijeni u Imotskom i oko njega, ali vas je rijeka života odnijela u daleki bijeli svijet, pa je u vama ostala tek čeznutljiva želja za povratkom, koja se zbog trenutačnih gospodarskih prilika u našoj zemlji, sada čini kao utopija. Mnogi u ovoj zemlji, kako vidite i osjećate, žele upravo da ostanete tamo gdje jeste, u tim dalekim stranim zemljama, i da se nikada ne vratite, jer biste nam možda donijeli svoja pravila, red, poštivanje životnih i radnih principa a mi vam u tome nismo baš vješti, to nam očito ne leži. Donijeli biste sa sobom i novac, a mi smo vam jako zavidni ljudi, ne razlikujemo one koji su stjecali s mukom i trudom od onih koji su svoja bogatstva zgrtali na brzinu uz pogodovanja i malverzacije.

Kad govorimo o iseljeništvu, mnogi kao da rade na tome da našu malu i osiromašenu Hrvatsku napusti još dvjesta i više tisuća ljudi, da ovo bude zemlja staraca koji ništa ne razumiju, i s kojima može manipulirati tko hoće i kako hoće. Ostane li Hrvatska bez svoje djece, bez svoje mladosti, bez svojih branitelja, onda je više neće biti. Ali poručujemo tim pozemljarima, da im je trud uzaludan i  da se njihove zle namjere neće obistiniti.

Oni koji ovu zemlju nisu htjeli, čiji su roditelji u vrijeme njezina stvaranja protiv nje radili, danas u toj istoj zemlji imaju više prava i povlašteniji su. Dosta nam je te nepravde i nepoštenog postupanja. Dosta je povlaštenih, privilegiranih, uhljeba… Tko više može ući u tzv. javna poduzeća, tamo gdje mjesečna plaća pristiže redovito a da mu ne trebaju deseci zagovaratelja.

Treba vjerovati, draga braćo i sestre. Vratit ćemo mi naše iseljenike, zaustavit ćemo ponovni žalosni egzodus mladih iz Hrvatske, obnovit ćemo mi svoju zemlju, bit će ona onakva kakva treba biti ili je neće biti.

Jer ako će biti ovakva, kakva je danas, onda se tužna srca pitam, treba li je uopće biti i je li ova i ovakva Hrvatska bila vrijedna krvi i mladih života koji su na njezinom oltaru prinešeni. Nedavno ste obilježili 24. obljetnicu osnivanja 115. Imotske brigade. Položili ste vijence tu pored spomenika i sjetili se u molitvi poginulih i svih koji su dali svoj obol u stvaranju slobodne i neovisne nam domovine Hrvatske. Dao Bog da žrtve vaše djece nisu bile uzaludne i da se što prije vratimo iz ponora i krize u koju je nedvojbeno zapalo naše društvo.

Domovinu, za koju smo se, kao narod, krvavo izborili, usporedio bih sa starim tavanom na kojem su se kroz duge godine nakupljale stvari. Tavan je zlata vrijedan, kao prostor u koji možemo odložiti suvišne stvari, od kojih nam se teško rastati. Ali ako on postane neredna ropotarnica, u koju se samo baca a ne čisti, onda može postati izvor zaraze, leglo za miševe i druge glodavce, koji urušavaju i nagrizaju kuću. Tavan treba urediti i počistiti, inače će nam se kuća urušiti.

Pozdravljam sve vas hodočasnike i goste, posebno hodočasnike iz susjedne Hercegovine i drugih dijelova Lijepe naše. S dužnim poštovanjem pozdravljam uvažene predstavnike građanskih vlasti, poglavarstvo grada Imotskog, te sve ostale pristigle načelnike iz susjednih općina, gradonačelnike.

Pozdravljam posebno našu djecu i mlade, njihove  drage roditelje, bake i djedove, koji čuvaju najsvetije uspomene za svoje obitelji i svoj narod. Pozdravljam sve naše bolesne i sve starije osobe, kao i one koji se o njima brinu i kojima je sudbina namijenila da zajedno s njima nose teški križ starosti i bolesti.

Briga oko naših starijih i bolesnih nosi sa sobom posebne blagoslove ali i moguća prokletstva, ako čovjek propusti iskazati ljubav svojim bližnjima. S posebnom radošću  pozdravljam subraću svećenike, na čelu s našim gvardijanom, župnikom i dekanom Imotskog dekanata, časne sestre, bogoslove, našu budućnost, čuvare vjere i nacionalnog ponosa, kršćanskog i hrvatskog identiteta svoga naroda.

Dok je među nama naših svećenika, sigurni smo od svih opasnosti, jer oni će se s nama zajedno moliti da nam Bog pomogne razlikovati dobro od zla u današnjem svijetu, koliko god to ponekad izgledalo teško. Sve vas pozivam da molite za nova duhovna zvanja, jer svijet treba svećenike i redovnike, kao što treba ekonomiste, graditelje, pravnike, liječnike, zabavljače…Jao narodu koji ostane bez dobrih duhovnih pastira, bez dobrih i pobožnih svećenika, koji će nas okupljati na molitvu, pratiti na svim našim životnim postajama, od kolijevke do groba. Grijeh je nekoga odgovarati od svećeništva, i stajati tako između Boga i čovjeka.

Danas se s ponosom prisjećamo čudesne obrane grada Imotskog i čitave Imotske krajine od turskog zuluma. Davne 1493. godine ovim je prostorom, ovom ljepotom u koju gledamo tu s Topane, zagospodarila strana sila. Turci, ljudi drugačije vjere, vrlo netolerantni prema svima koji nisu njihove krvi, plemena i jezika. I danas imamo u svijetu puno primjera vjerske nesnošljivosti, kako mi to lijepo znamo reći. Drugim riječima, i današnji je svijet mjesto gdje se ubija i prolijeva nevina krv ljudi samo zato jer su kršćani. I danas mnoga naša kršćanska braća i sestre, pate zbog svoje vjere u Isusa krista i podnose mučeništvo života. Sjetimo ih se makar ponekad u našim molitvama, jer to su naša braća i sestre u Kristu.

Svjetske sile ne mare, što tamo negdje na Bliskom istoku čitave obitelji bivaju preko noći istrijebljene, pobijene ili u najboljem slučaju prognane. Generacije su se vaših predaka rađale i umirale, s nemoću da se oslobode turskog jarma, neprijateljske čizme, da žive u slobodi i pravdi, upravo onako kako zaslužuju svojim djelima.

To mukotrpno iščekivanje, tu čežnju za slobodom, usporedio bih sa sudbinom Izabranog naroda, koji je podnosio muku progonstva u tuđini, čeznuo za domom i slobodom, koji se molio i nakon dugih stoljeća doživio uslišanje. Bog mu se smilovao i poslao mu je izbavitelja, Mojsija. Vama je poslao svoju Majku, da vam da srčanost u borbi, slogu i jedinstvo duha, bez kojih nitko ne pobjeđuje i bez čega nijedan narod ne može ostvariti prosperitet i postići kakvu takvu ovozemaljsku sreću.

Ispunjeni Marijinom snagom i pod njezinom majčinskom zaštitom, izborili ste željenu slobodu, upravo na današnji dan 2. kolovoza davne 1717. godine oslobodili ste se tuđinskom jarma. Je li to najvažniji datum vaše povijesti, drage Imoćanke i Imoćani, dragi štovatelji i hodočasnici Imotskoj Gospi, Majci od Milosti, Gospi od Anđela?

Ili vam je možda važniji dan kada je rođena ili kad je oslobođen najveći dio okupirane Hrvatske - 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, koji ćemo uskoro proslaviti? Za one ljude iz onog vremena, za vaše drage pretke, 2. kolovoza 1717. bio je najvažniji i najsretniji dan u njihovu životu. Mi ih razumijemo, jer i mi smo živjeli pod čizmom u prividnoj slobodi, pa i mi znamo cijeniti dar slobode. Ali čovjek nije on sam, to su i njegovi bližnji, njegovi preci, njegovi potomci.

Bez sjećanja i zahvalnosti nema čovjeka, ni obitelji, ni naroda, ni vjere. I vjera je rođena iz zahvalnosti za dar slobode koji nam je Krist donio na križu. Ovo je jedan od najvažnijih dana vaše povijesti. On je potvrde vaše stoljetne vjernosti Bogu, Crkvi, svome hrvatskome rodu.

Zato ga se s ponosom sjećamo i zato se užurbano pripremamo za skorašnji 300. jubilej slavne pobjede Imoćana nad Turcima uz Gospin zagovor. Neka ne nedostaje projekata i manifestacija kojima ćete proslaviti jednu od najvažnijih obljetnica svoje povijesti. Neka to bude bogati mozaik, sačinjen od znanstvenog, kulturnog, duhovnog, materijalnog, karitativnog i humanitarnog programa. Neka se slavi i sjeća da se ne zaboravi, neka se vaša i naša molitva kao najljepša zahvalna pjesma uzdigne visoko u nebesa, do onih koji su nas svojim životima zadužili, do naše nebeske zagovornice i pomoćnice, do Gospe koja s anđelima veliča Boga, jer se smilovao svojoj djeci i jer nije zatvorio slavinu svoje milosti i zaštite. Kažemo da se je važno sjećati, kako nam se isto zlo ne bi ponovilo. Učimo iz povijesti, kako one zajedničke, tako i one pojedinačne.

I sadašnje krize našega društva, naših obitelji, mogu postati velika lekcija i prilika za životni zaokret. Bog je i danas s nama, ali je pitanje jesmo li i mi uvijek s njim i uz njega. Molimo li za životnu milost ili živimo zatvoreni i uronjeni u nirvanu, bešćutnosti, samosažaljenja, opravdavanja onoga što se ne u našem životu ne može i ne smije  opravdavati…

Milosrđe je, ističe današnji Papa “stožer na kojem počiva život Crkve”, “životni ideal i kriterij vjerodostojnosti naše vjere”.  Upravo usred propagiranog malodušja, mi smo kršćani u ovom društvu najpozvaniji svjedočiti i živjeti duh nade, duh kršćanske solidarnosti, duh koji se opire svemu što ugrožava život ili volju za njim. Živimo li, braćo i sestre, milosrđe, ono isto koje je nama  toliko puta iskazano, pa i u vidu nezaslužene pomoći u povijesnom srazu s neprijateljem.

Opraštamo li svojim bližnjima, ne jer su oni to zaslužili, već zbog radosti i mira u vlastitom srcu i duši.

Vidjevši toliku bijedu i potrebe današnjeg svijeta, papa naših dana Franjo poziva da „ probudimo naše uspavane kršćanske savjesti“, pored tragedije suvremenog siromaštva. Sve nas poziva, da sami prihvaćamo odgovornost u borbi protiv epidemije siromaštva. I mnoge naše obitelji pogođene su tom pojavom, iako se to stide priznati. No bolje je i časno siromaštvo, nego život i najveće blagostanje od krvavog novca. Pitate se što vi možete učiniti u borbi protiv siromaštva?

Zapravo jako puno. U osobnom životu i praksi, mogli bismo biti pozorniji na tolike količine hrane koje bacamo. Djecu našu, ako im želimo dobro, mogli bismo učiti skromnosti i da više cijene obilje u kojem žive, jer trn se iz malena oštri.

Naše su ceste prepune skupocjenih automobila, dok na svakom koraku slušamo žalopojke o tome kako se nema i ne može. Naši su gradovi, posebno oni veći, u ovim ljetnim vrućim danima, prepuni ponude, koje pozivaju na raskalašeni život, na konzumiranje otrova, na zabave bez ikakvog ukusa i ograničenja. Naše su plaže, pa i one gdje dolaze obitelji s djecom, prepune ljepotica koje bez imalo stida pokazuju i nude radoznalim pogledima svoje čari. Naši su domovi, u kojima provodimo sve manje vremena, očišćeni od kršćanskih simbola, jer su ti isti de mode i ne uklapaju se u arhitekturu modernog življenja.

Stidimo li se mi ponekad svoga kršćanskog identiteta s tim bismo se pitanjem trebali svi pozabaviti. Bez svoje kršćanske i katoličke vjere, bili bismo, i kao pojedinci i kao narod  potpuno izgubljeni u svijetu, kao bespomoćna lovina, koja se nalazi na nišanu ili ciljniku raznih svjetskih predatora i grabežljivaca. Bilo bi licemjerno izigravati dobrog i odgovornog kršćanina, pa i na liturgijskom skupu, kakav je ovaj, ako u nama nema i pored svijesti o vlastitoj grešnosti želje za obraćenjem. Bogu su najdraži oni koji se kaju. On razumije našu ljudskost i sklonost grijehu, ali Njega ne možemo prevariti kao čovjeka, jer On poznaje misli i nakane ljudske bolje od čovjeka samog. Čovjek je u sebi velik i po tome jer se zna pokajati i vratiti s lošeg puta. Stoga od podneva 1. kolovoza do pola noći 2. kolovoza, svi oni koji pohode neku franjevačku ili župnu crkvu, ispovjede se te sudjeluju na misi i pričeste se, izmole Vjerovanje, Oče naš i molitvu na nakanu Svetoga Oca, mogu za sebe i svoje pokojne dobiti oprost svojih vremenitih krivica. Iskoristimo, braćo i sestre, milost porcijunkulskog oprosta, za obnovu svoga osobnog života, za obnovu i jačanje našeg obiteljskog zajedništva, za preobrazbu našeg društva i najdraže nam domovine Hrvatske.

Mnoge naše obitelji muče zadnjih godina lihvarski krediti. Nije tu u pitanju samo novac, koji ljudi u nuždi podigoše i s mukom nastoje vratiti, posrijedi je obiteljski život koji pati. U tolikim je obiteljima ratno stanje, svađe, nasilje. Brakovi pucaju, djeca plaču, a država ne čini dovoljno. Gdje je tu odgovornost države, da zaštiti svoje građane i da se suprotstavi zelenašima, koji se na lak način domogoše naših kuća, stanova, nekretnina…

Gospe naša, providi nam mudro vodstvo, onakvo kakvo smo imali kada smo stvarali ovu jedinu Domovinu, da nas odgovorno vodi kroz život, koji neće rasprodavati i trgovati našom zemljom i njezinim bogatstvima.

U narod se uvukla apatija. Bezvoljnost, malodušnost, strah preplavljuje sve više ljudi. Ali mi znamo, Marijina duhovna djeca u sebi mogu uvijek iznova otkrivati nove zalihe ponosa i snage. Samo zagledani u nju i dijeleći zajedno s njom ono isto čvrsto pouzdanje u Boga, bit ćemo sposobni odolijevati svim životnim opasnostima i zamkama Zloga, bit ćemo u stanju razotkrivati namjere svih onih koji ne zavrjeđuju povjerenje Marijine duhovne djece.

Slika Gospe od Anđela, kojoj zbog životnog iskustva s pravom možemo pripisati epitet čudotvorna, bila je jamstvo tri stoljetne sigurnosti i mira vas i vaših predaka, ona je, braćo i sestre, i zalog vaše sadašnjosti i budućnosti. Sve dotle dok se u zahvalnosti srca budete spominjali Božje dobrote, koju vam je iskazivao i iskazuje posredstvom Gospinim, moći ćete koračat sigurnim koracima po neravnim stazama života. Kada bi se, ne daj Bože, prestali sjećati i zahvaljivati, postali biste laki plijen na meti lovaca, kojih u svijetu nikada nije nedostajalo.  Jer danas se ne puca iz prangija, kubura, mužara, niti nam prijete oštrice mačeva i sablji, ali nam prijete oružjem medijske propagande,  koja u tren oka može svaku vrijednost devalvirati i svaku istinu pretvoriti u prividnu laž…

Vratimo se na trenutak riječima sv. Pavla iz današnje poslanice Galaćanima. Pavao piše: „Blago čovjeku koji se Gospodinu utječe, njega ne dotiče muka nikakva. Gospodin oslobađa straha i tjeskobe.  Gospodin uslišava pravedne i blizak je onima koji su shrvani, čije je srce skršeno, čije su duše klonule“.

Majko naša, Gospe od Anđela, ne dopusti da nam anti-božanske sile u svijetu, izbrišu sjećanje. Ne dopusti da nas te sile iskorijene i odvoje od naše vjerske, kulturne i nacionalne tradicije. Daj nam postojanost i srčanost u borbi, kakvu si dala našim braniteljima 1717. godine. Daj nam snage i ljubavi, da budemo odgovorni prema sebi i svima drugima, da se zauzimamo za prosperitet naše zemlje. Daj nam volje da obrađujemo našu zemlju i da od njezinih zdravih plodova živimo.

Tebi, draga naša Majko, čiji smo sveti lik danas ponosno pronijeli ulicama grada Imotskoga i donijeli na ovu uzvisinu da blagosloviš ovaj kraj, njegove ljude i sve koji su ti se s vjerom došli moliti, Tebi, koja si naše najveće bogatstvo i snaga, prikazujemo sve svoje patnje i boli, sve nelogičnosti našeg života, svu frustraciju koju izaziva teško društveno stanje, u koje smo zapali ne samo svojom krivnjom, već i zbog tuđih štetnih, nepromišljenih i neodgovornih odluka. Gospe od Anđela, oslobodi nas strašnog egoizma, otvori nam vrata vjere, ljubavi i nade, kako bismo mogli prepoznavati volju Božju u svim životnim situacijama. Tebi, odvjetnice kršćana, izručujemo svoje živote i živote svih ljudi u našoj Domovini, posebno živote vojske nezaposlenih. Povjeravamo ti našu djecu i mladost, koja je prisiljena ponovno napuštati svoju zemlju, jer im ona ne nudi mogućnosti za život. Povjeravamo ti sve supružnike, posebno one čiji su brakovi u krizi ili pred raspadom. Ti si nepresušni izvor milosti, i neumorna u želji da nas spasiš. Proslijedi naše molitve svome božanskom Sinu Isusu da nas izbavi iz životnih nevolja i dovede u sigurnu luku spasenja.

Upravo Ti u ovom trenutku, draga naša duhovna Majko, želimo zahvaliti na svim darovima i primljenim milostima. Zahvaljujemo Ti, kao Tvoj vjerni narod, na milosti životnog obraćenja, na tolikim odlukama da se odreknemo u životu svega onoga što ne donosi dobro ni nama ni ljudima oko nas. Zahvaljujemo Ti na daru zdravlja i snazi, koju u nas ulijevaš, da se lakše nosimo s križem bolesti. Zahvaljujemo Ti jer smo čuli Tvoj savjet, koji će nam nakon ovog susreta s Tobom i Tvojim božanskim Sinom pomoći da budemo mirniji, da budemo bolji, da bude po volji i mjeri našeg Oca nebeskog.

Svima čestitam blagdan nebeske zaštitnice, dan grada Imotskoga i sve pozivam da živimo dostojno svoga kršćanskog poziva, da budemo dostojni i vrijedni kršćanskog imena kojim se ponosimo. Neka nam  u tom nastojanju pomogne zagovor Majke od Milosti, Čudotvorne Gospe od Anđela. Amen!


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas859
Ovaj mjesecOvaj mjesec73088
UkupnoUkupno5071967

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 79 

Administrator

franodoljanin@gmail.com