Sinj: Proslavljen 'Dan Provincije'

U organizaciji Vijeća za duhovni život u srijedu, 1. srpnja 2015. godine, proslavljen je „Dan Provincije“ u franjevačkom samostanu Gospe Sinjske u Sinju. Na slavlju je sudjelovalo 125 fratara među kojima su bili provincijal fra Joško Kodžoman, vikar Provincije fra Ante Udovičić, definitori fra Anđelko Domazet, fra Petar Klarić, fra Vinko Prlić i fra Nedjeljko Šabić, mladomisnici fra Lazar Perica i fra Kristijan Šilić te novaci i sjemeništarci sa svojim odgojiteljima. Zbog obveza polaganja ispita na KBF-u u Splitu bogoslovi nisu mogli sudjelovati kao ni dio profesora.

Slavlje „Dana Provincije“ započeo je okupljanjem u samostanskom dvorištu oko 9.30 sati. Domaćin gvardijan fra Petar Klapež i braća franjevci iz samostana pripremili su srdačnu dobrodošlicu i osvježenje u samostanskoj blagovaonici.


1. Pozdravni govori

U dvorani 'Gospe Sinjske' u 10 sati riječi pozdrava uputio je pročelnik Vijeća za duhovni život fra Frano Laco koji je pozdravio i čestitao 'Dan Provincije' provincijalu fra Jošku, vikaru fra Anti, definitorima, gvardijanima, odgojiteljima i svima koji su se danas okupili na slavlju kao i onima koji su opravdano odsutni ali su duhom prisutni na ovom slavlju. Zatim je uputio nekoliko riječi u svezi održavanja duhovnih vježbi i na kraju zaželio dobrodošlicu svima i najavio gvardijana fra Petra Klapeža da kao domaćin izreče riječi pozdrava i dobrodošlice.

 

Pozdravne riječi gvardijana fra Petra Klapeža

„Mnogopoštovani oče Provincijale, cijenjena  braćo, dragi novaci, poseban pozdrav i čestitka našim mladomisnicima.

Obljetnice velikih događanja u povijesti Crkve i naroda, kao i istaknutih osoba, uvijek su posebna prigoda da sadašnji naraštaj iskaže svoju iskrenu zahvalnost svemogućem Bogu za dobrotu i konkretni događaj ili osobu, da ih ponovno vrednuje, da se zapita za svoju odgovornost u konkretnom trenutku i da planira što mora i treba sada učiniti  za dobrobit skore i daljne budućnosti.

U ovoj godini Posvećenog života i u jubilarnoj godini 300. slavne Gospine pobjede nad Turcima, Gospa nas još više unosi u otajstvo našega života. Stavlja nas u ozračje proslave u kojoj nam Blažena Djevica svijetli kao najljepši plod ljudske suradnje s Bogom. To je plod Božje ljubavi i ljudske nesebičnosti u pouzdanju, objavljujući što je Bog pripravio onima koji ga ljube.

Zato smo svi mi fratri naše Provincije kao nosioci ove 300. obljetnice pred Bogom i Gospom odgovorni  da ovaj dar Neba na što dostojniji način proslavimo, u svakidašnjem životu svjedočimo i prenesemo ga na diku i ponos slijedećim pokloljenjima Cetinskog kraja i cijele nam Domovine Hrvatske.

U svakom jubileu čuvari svetišta fratri naše Provincije zajedno s vjernim pukom cetinskog kraja predali su nam posebne vrijednosti koje su ostale kao trajni znak i zahvalu Bogu i Gospi za primljene milosti.

Davno je Ciceron ustvrdio da je povijest učiteljica života. Stoga su mudri ljudi uvijek poštivali svoje pretke, prihvaćali ono što su oni dobra učinili i na tim čvrstim temeljima  gradili novu, bolju i ljepšu sadašnjost.

Stoga i djelovanje franjevaca, kad su drugi put došli u Sinj 1687. i sve što su kroz 300 godina stvarali od legendarnog fra Pavla Vučkovića do danas je ite kako vrijedno. Puno se toga pokazalo dobrim i to s poštovanjem treba čuvati i zadržati.

Sve naše planove preporučimo i stavimo u ruke naše Nebeske Majke, Čudotvorne Gospe Sinjske. Molimo Majku Mariju da svi duhovni, kulturni i materijalni programi pomognu da mi svećenici pod vodstvom našega Provincijala s pukom Božjim u našem Hrvatskiom narodu zajedno sa svim hodočasnicima i sudionicima slavlja, kao i svim ljudima dobre volje, u ovomu jubileju što se više približimo Gospodinu Bogu, kako nas potiče Majka Marija riječima koje je izrekla slugama u Kani Galilejskoj: Učinite sve što god vam rekne moj Sin. (usp. Iv 2, 5).

Stoga prije svega zahvaljujem dragom Bogu na ovom današnjem danu susreta Danu naše Provincije i na daru kojim je naš cetinski kraj i našu Domovinu prije trista godina obdarijo darom naše nebeske Majke Čudotvorne Gospe Sinjske.

Zahvaljujem našoj nebeskoj Majci, dragoj nam Gospi Sinjskoj, koja kroz tri stoljeća prati čuva i pred Bogom zagovara naše Svetište i u njemu njezine vjerne štovatelje.

Nadam se da će svatko od nas u svojm mogućnostima pridonijeti u proslavi svima nam drage tristote obljetnice Čudotvorne Gospe Sinjske.

U ovoj jubilarnoj godini odvijaju se duhovna kulturna i materijalna događanja.

Od kulturnih zbivanja posebno bih istaknuo 'Međunarodni znanstveni Simpozij' koji smo u svibnju održali u Zagrebu i Sinju.

Od duhovnih zbivanja posebno ću nabrojiti hodočašća: Mariborska Metropolija 600 hodočasnika; Hvarsko-Bračko Viška biskupija sa biskupom Slobodanom Štambukom 800; Šibenska biskupija s kliškim i neretvanskim dekanatom preko 1500 hodočasnika; Rekolekcija svećenika zadarske nadbiskupije s nadbiskupom msgr. Želimirom Puljićem; Slovensko hodočašće u organizaciji katoloičkog radija Ognjšća-  11 Autobusa; Prošle subote hodočašće invalida iz Južne Hrvatske.

Iščekuje nas:

  • 11. srpnja 10.00 sati hodočašće bolesnika cetinske krajine
  • 18. srpnja Zlatna Misa naše braće
  • 25. srpnja biskupijsko obiteljsko hodočašće 4 plus
  • 26. srpnja Mlada Misa fra Kristijana Šilića
  • 31. srpnja festival Klape Gospi Sinjskoj u 21 sat
  • 1. kolovoza - Hodočašće hrvatskih branitelja, hrvatske vojske i Policije – u 19 sati sveta misa na samostanskom dvorištu, a predvoditelj je mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij. Poslije sv. mise procesija sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske na Stari Grad – Bdijenje na Gradu cijelu noć;
  • 2. kolovoza  - sveta misa na Starom Gradu u 8 sati koju predvodi mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski. Poslije svete mise procesija sa slikom i pohranjenje Slike na njezin oltar.  Na svetoj misi sudjeluju svi kudovi Cetinske krajine s Alkarima.
  • 4. kolovoza - susret Boguposvećenih osoba Cetinske krajine u 10 sati. Pokorničko bogoslužje predvodi fra Ante Vučković, a sv. misu u 11 sati naš Provincijal fra Joško Kodžoman.
  • 9. kolovoza - u 6 sati hodočašće mladeži naše Splitsko-makarske nadbiskupije i 300. obljetnica Sinjske Alke te hodočašće Rame i Imotske krajine.

Devetnica Gospi Sinjskoj:

  • Hodočašće župa cetinskog dekanata
  • Prije podne u 7 i 9 sati hodočasničke mise predvode fra Ante Akrap i fra Žarko Relota. Večernju devetnicu predvode fra Blaž Toplak i zadarski provincijal fra Andrija Bilokapić;
  • Vigiliju predvodi provincijal fra Joško Kodžoman;
  • Procesiju i svečano misno slavlje na 300. obljetnici predvodi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, koji je ujedno i Papin delegat 300. obljetnice;
  • Večernju sv. misu predvodi mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolita splitsko-makarski.

Ovom prigodom pozivam i vas, braćo, da dođete za vrijeme slavlja Velike Gospe u ovo Svetište i pomognete ispovijedati. Isto tako, pozivam vas da se pridružite u procesiju i na svetu misu na svetkovinu Velike Gospe.

Neka nas kroz cijeli naš jubilej prati Božji blagoslov uz zagovor naše nebeske Majke, Čudotvorne Gospe Sinjske.“

 

2. Pokorničko bogoslužje

Fra Ivan Vuletić, župni vikar u Imotskom i provincijski duhovni asistent Frame, predvodio je pokorničko bogoslužje koje je započelo pjesmom 'Ja se kajem'. Fra Ivan je u razmišljanju za ispit savjesti, na temelju svetopisamskog teksta iz evanđelja po Ivanu, na početku progovorio o važnosti ispovijedi i našem odnosu prema Bogu, a zatim konkretizirao pitanja u odnosu prema slavlju svete mise podsjetivši na riječi koje izgovara (nad)biskup na ređenju „budi svjestan onog što činiš, provodi u djelo ono što obavljaš i život svoj suobličuj otajstvu križa Gospodnjega“. Drugi dio ispita savjesti odnosio se na našu molitvu, a u trećem dijelu je progovorio o učenju Crkve i sv. Franje. Na kraju razmišljanja podsjetio je na darove koje primamo i o našem odnosu prema bratstvu i braći. „Molimo Isusa Krista kojega je Otac pomazao Duhom Svetim i snagom da nam očisti srce i dušu, misli i osjećaje moleći da nas čuva kako bi i dalje mogli posvećivati kršćanski puk i Bogu prinositi žrtve“, završio je fra Ivan. Zatim je bila mogućnost za osobnu ispovijed.

 

3. Procesija i euharistijsko slavlje

U 11 sati, nakon svečanog slavlja zvona sa sinjskog zvonika, započela je procesija kroz samostansko dvorište. Za vrijeme procesije i euharistijskog slavlja pjevanje je za orguljama predvodio mo fra Jure Župić. Euharistijsko slavlje predvodio je o. Provincijal, a u koncelebraciji su bili vikar Provincije fra Ante Udovičić, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, mladomisnici i još 109 svećenika-franjevaca. Nakon popričesne molitve provincijal fra Joško Kodžoman je predvodio posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj u kojoj su braća zahvaljivala na bezbrojnim darovima i milostima te molili za daljnju zaštitu i pomoć u vršenju kršćanskih i redovničkih dužnosti. Euharistijsko slavlje završilo je himnom Gospi Sinjskoj i blagoslovom, a zatim himnom „Lijepa naša domovino“.

Nakon euharistijskog slavlja bilo je u samostanskom dvorištu, ispred kipa Gospe Sinjske, zajedničko fotografiranje.


Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Draga braćo!

Pozdravljam o. Vikara, sve nazočne provincijske definitore, gvardijane, na poseban način gvardijana domaćina, sve vas braću svećenike, časnu braću, bogoslove zajedno s njihovim odgojiteljima. Pozdravljam i vas, braćo i sestre u Kristu!

U kontinuitetu od skoro 20 godina, fratri naše Provincije s radošću se odazivlju na ovo naše godišnje zborovanje s ciljem da ovaj dan provedu u zajedništvu, u molitvi, u bratskom druženju, te korisnom razgovoru. Kao što se članovi naših obitelji, iz kojih potječemo, znaju s vremena na vrijeme okupiti u posebnim prigodama, kako bi obnovili i ojačali veze svog obiteljskog zajedništva, i mi se kao brojna duhovna franjevačka obitelj okupismo danas tu kod Majke Marije, koja nas je veliku većinu, na početku našeg redovničkog puta, kroz sjemenište, pratila, krijepila, svojim savjetom vodila i pomagala. Želimo našoj duhovnoj Majci, kao vjerna djeca, reći hvala ti, Majko, na svim isprošenim milostima, a i preporučiti se u potrebama koje kao ljudi i danas imamo i osjećamo.

Kroz ovo naše Svetište, u sklopu obilježavanja i proslave njegovog 300. jubileja, kroz protekle su se mjesece izmijenile brojne i raznovrsne skupine vjernika, predvođene svojim duhovnim pastirima, biskupima i svećenicima. Mnogi su još najavili svoj dolazak, iz želje i potrebe da zahvale Gospi na njezinoj majčinskog brizi.

I mi smo se, kao franjevačka Zajednica,  osjetili ponukanima učiniti istu vjerničku gestu zahvalnosti za minula stoljeća prepuna uspomena. Zahvaljujemo, osobno i kao braća, za brojne životne milosti, zahvaljujemo na ljudima koji su obilježili prošlost ovog samostana, ostavivši tu neizbrisive tragove svoje vjere i pobožnosti, ali hvala i onima, koji se i danas trude slijediti svijetle primjere iz prošlosti. Gospin jubilej ne slavimo samo kao dio stoljetne vjerničke tradicije i kulturne baštine, niti slavimo samo plodonosan duhovni i kulturni rad fratara i naroda kroz minula stoljeća. Mi slavimo život koji se odvijao i odvija pod budnim okom naše Gospe, slavimo činjenicu da je mjesto na kojem stojimo po nazočnosti ove svete prilike, posvećeno, da je bilo i jest mjesto Božje utjehe i pomoći, izvorište milosti, hranilište vjere našeg naroda, razlog našeg ponosa i slave do dana današnjega… Nastranu svi ljudski napori, planiranja i ulaganja, ali, dobro znamo, da Bog odabire vrijeme i određuje mjesto, kada će i gdje će po zagovoru svojih svetih, pa i same Djevice Marije, izliti svoju milost. Obilje svoje milosti izlio je davne 1715. godine, izbavivši naš narod iz nevolje velike, a isto se dogodilo i još mnogo puta i na mnogo načina.

I danas molimo našu Gospu da izbavi naš narod iz nevolje velike i svih opasnosti koje su se nadvile nad nas i nad naš narod. Bilo da je riječ o egzodusu mladih ljudi iz Hrvatske, bilo da je riječ o bijeloj kugi – depopulaciji i demografskoj katastrofi u kojoj se nalazimo, bilo da je riječ o otrovima kojima nas svakodnevno truju, preko nezdrave hrane, preko namjernih i dirigiranih nastojanja da se, kao narod, međusobno mrzimo i uništavamo, bilo da je riječ o beznađu koje se propagira, mi nismo i nemamo bolje zaštite od vjere u Boga i pouzdanja da će nas spasiti od svih tih i drugih opasnosti preko moćnog zagovora naše nebeske majke Marije.

Kao što Cetina, kroza sve dane našega života, mirno i ustrajno, hrani i napaja naša žedna polja, tako i Bog po našoj Gospi, kad god je zazovemo, izlijeva svoju milost, za naše duhovno i tjelesno zdravlje, nad čovjeka i sve ono što mu je srcu drago i vrijedno… S njom smo se obranili i sačuvali kroz vjekove od svih neprijatelja, gladi, rata, prijetećih katastrofa, zala i pošasti. Stoga, zahvalni smo Svemogućem Bogu, što je izabrao ovaj kutak naše Domovine, naš pitomi Sinj, naš franjevački red, našu Provinciju, naš samostan, da po svetoj prilici, koju tu čuvamo i častimo bude živi izvor utjehe, snage, svima koji isto traže i za istim čeznu… Nama fratrima je palo u dio da budemo čuvari ovog Gospina Svetišta i ujedno poslužitelji gladnih ljudi i potrebnih svakojakih Božjih darova i milosti.

Došli smo Majci kao duhovna franjevačka obitelj, znajući da je naše duhovno srodstvo iznad onog biološkog. Mi smo duhovni sinovi Franje Asiškog, koji je gajio osobitu pobožnost prema Presvetoj Djevici.  Mi želimo slijediti njegov  i Isusov primjer, vršeći u svemu volju Oca nebeskog, na što nas poziva i današnje Evanđelje.

Jer samo oni koji vrše volju Oca nebeskoga, mogu se smatrati članovima Isusove i Marijine obitelji. Samo oni koji ostaju nesputani uskim obiteljskim, krvnim i drugim ljudskim vezama, mogu se zvati i smatrati istinskom braćom i sestrama u Kristu Isusu.

Ostanimo na trenutak uz riječi današnjeg Evanđelja. Ono nam sugerira Isusovo tobožnje nepoštivanje ili zanemarivanje obiteljskih veza. Upućuje nas na zaključak da je Isus u zanosu svoga govora, obezvrijedio važnost krvne povezanosti s bliskim mu ljudima. Ipak, posljednje riječi koje je Isus izgovorio na križu („Majko, evo ti sina – sine, evo ti majke!“) najbolje pobijaju takav zaključak, jer ni u najtežim trenutcima svoje muke, Isus nije smetnuo s uma, niti  izgubio iz vida da se Kraljevstvo živi i zaslužuje upravo kroz odnos s bližnjima. Kao ljudima važna nam je krv, kao kršćanima još nam je važniji duh.

Ljudi koji su nesposobni nadići uske emocionalne veze, čije srce nije otvoreno prema svakom čovjeku, koji vide samo sebe i svoje, u Isusovom ponašanju prepoznaju znak nepoštivanja koje ih tobože sablažnjava. Ali nije li to možda Isus i namjerno izveo? Da naglasi duhovno srodstvo u odnosu na ono krvno.

Isusova rodbina, koja je ostala, kako čusmo u Evanđelju, vani ispred vrata pokazuje znakove ljudske zabrinutosti. Oni traže Isusa ne s namjerom da ga pozdrave, koliko da ga upozore na moguću opasnost. Žele ga izbaviti od mogućih neugodnosti, jer je govorio u zanosu, takvom da su mnogi, ne mogavši razumjeti ili prihvatiti njegov govor, mislili da je izvan sebe, da je opsjednut, da ima nečistog duha u sebi… Svrha njihova dolaska do Isusa, koji se našao u njihovoj blizini, jest pokušati ga odgovoriti, dok se još može, da odustane od naučavanja, da prestane, jer bi ga to moglo koštati glave. Majka i rodbina, koja ostaje vani pred vratima, ne može se poistovjetiti s onima koji su unutra oko isusa, koji vrebaju na riječi, koji smišljaju stupice, koji postavljaju dvosmislena pitanja, koji se pretvaraju da su mu vjerni, jer oni poznaju tog čovjeka od rođenja i nemaju problem u prihvaćanju njegove istine.

Oni pak unutra, imaju nečasne namjere, oni su puni podlosti, oni traže senzaciju, oni će biti najžešći svjedoci tijekom suđenja Isusu.  Isus svojim činom pokazuje da nikoga ne favorizira, nikome ne daje prednost, niti kome priječi da bude njegov… On je, smijemo zaključiti,  kao onaj koji vrši volju Oca nebeskoga, izvor i temelj jedinog pravog ljudskog zajedništva. Ni, partija, ni simpatija, ni politička ideja, pa čak ni krvno srodstvo, ni bilo što drugo ne može biti siguran temelj zdravog ljudskog zajedništva. Takva su zajedništva interesna, privremena, isključujuća, nesavršena i najčešće nepravedna.

Marija, koju danas slavimo kao našu duhovnu majku i učiteljicu,  nije samo biološki povezana sa svojim Sinom Isusom, nego je Ona njegova prva i najveća učenica i nasljedovateljica.

I naš boravak, draga braćo,  u ovom Marijinom Svetištu jest poticaj svima nama za rast u našoj duhovnoj međusobnoj povezanosti, poticaj za nadilaženje naših često uskih emocionalnih veza, interesnih prijateljstava, prilika je ovo da uronimo u smisao Marijinog duhovnog materinstva, koja je majka svim ljudima, bez obzira na njihovo porijeklo, status, ugled, boju kože ili bilo što drugo što našu ljudsku ljubav čini isključivom i nesavršenom. Ovaj dan poziv je svima da u svijetu koji se dramatično i ubrzano mijenja, nađemo svoje mjesto, poziv da se učinimo vrijednima ljudskog povjerenja, da opravdamo žrtve i nastojanja naših starih, da živimo život s onima koji su najugroženiji, kojima je najteže, koji pomoć najviše trebaju… Ovo je dan kada nas Duh na ovom svetom mjestu jedinstvenog sjećanja potiče da se odvažno suprotstavljamo svakoj nepravdi, svakoj laži i svakom zlu. Franjevac nikada ne prezire svijet, on je zaljubljenik u zemlju, u ljude, u sve stvoreno, on je neumorni prorok nove nade, on je isprošena milost svijetu za njegovo spasenje. Braća su dar jedni drugima, a kada toga postanu svjesna, onda svi zajedno postaju dar svima oko sebe.

Draga braćo, neka i današnji naš susret bude događaj nade i živi poticaj u obnovi našeg bratskog zajedništva u solidarnosti sa svima oko nas.

Draga naša duhovna Majko, učiteljice i zagovornice – Čudotvorna Gospe Sinjska, čuvaj i brani naše provincijsko Bratstvo i isprosi nam od Boga dar međusobne ljubavi i mira, kao i dar iskrenog služenja ljudima koje nam šalje nedokučiva providnost Božja . Amen.


4. Susret s o. Provincijalom

Susret s o. Provincijalom održan je u dvorani Gospe Sinjske. Na početku susreta o. Provincijal je zahvalio fra Ivanu Vuletiću za predvođenje pokorničkog bogoslužja i fra Frani Laci za organizaciju 'Dana Provincije', a zatim spomenuo bolesnu braću preporučivši ih u molitve nadajući se njihovu ozdravljenju. Podsjetio je na preminulu braću kroz prošlu godinu i naglasio važnost sudjelovanja kod oproštaja ne samo fratara nego i naših roditelja te braće i sestara. O. Provincijal je zatim uputio čestitku generalnom definitoru fra Ivanu Sesaru i fra Siniši Balajiću na imenovanjima na nove službe u Generalnoj kuriji. O životu i radu braće u Provinciji, između ostaloga, naveo je kako je izrada monografije u tijeku te zamolio braću za suradnju oko daljnjeg rada monografije. Spomenuo je građevinske radove kroz proteklo vrijeme istaknuvši gradnju crkve Kninu. Naglasio je važnost molitve za duhovna zvanja kako pojedinaca tako i naših redovničkih i župnih zajednica. Kratko je progovorio o 300. obljetnici slavlja u Sinju te najavio slavlja redovničkih zavjeta i svećeničkog ređenja; susret UFME u Sinju na čelu s generalnim definitorijem; Plenarno vijeće Provincije. Na kraju je zahvalio svim sudionicima ovogodišnjeg slavlja 'Dana Provincije'. Nakon kratkog izviješća o. Provincijala bila je mogućnost za razgovor.

Fra Frano Laco, pročelnik, zahvalio je o. Provincijalu, definitorima i svoj braći koji su sudjelovali u ovom slavlju, posebno zahvalivši domaćinu fra Petru Klapežu i braći u sinjskom samostanu. Potom je uslijedio zajednički ručak i rekreacija. Slavlje je završilo u druženju i srdačnim razgovorima o životu i radu braće.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas824
Ovaj mjesecOvaj mjesec69371
UkupnoUkupno5157830

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 150 

Administrator

franodoljanin@gmail.com