Fra Luka Tomašević: Kratki prikaz nove enciklike pape Franje „Hvaljen budi“

Krtatki prikaz nove enciklike „Hvaljen budi“ pape Franje priredio je profesor na KBF-u fra Luka Tomašević.

„Laudato si - Hvaljen budi'“ naslov je netom objavljene (18. lipnja 2015.) enciklike pape Franje o okolišu (ekologiji). Puni naslov je na talijanskom „Laudato si, sulla cura della casa comune – o skrbi za zajedničku kuću“. Kako upućuju same početne riječi enciklike na sv. Franju Asiškoga, a pojam kuće na sv. Bonaventuru, može se  jasno reći da je papa bio inspiriran franjevačkim duhom i karizmom u pisanju ove enciklike. Riječ je o 192  stranice i 246 brojeva enciklike pape Franje koju su prezentirali jedan pravoslavni metropolita i poznati pravoslavni teolog Joannis Zizioulas, (i to je jedna od karakteristika: papinski dokument prezentira pravoslavni episkop) kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, te stručnjaci John Schellnhuber, osnivač i direktor Potsdam Institute for Climate Research i Carolyn Woo s Catholic Relief Services della University of Notre Dame (SAD).

Enciklika je plod jednogodišnjeg rada zajedno s mnogim stručnjacima u ekologiji, kao i raznim savjetnicima, a započinje riječima „Pjesme stvorenja“ sv. Franje Asiškoga, da bi vrlo brzo prešla na probleme i zla što ih je ljudski rod nanio „sestri našoj majci Zemlji“ koja zbog toga sve više sliči „ogromnom spremištu nečistoće“. Papa Franjo u ovoj enciklici jasno ukazuje na činjenicu da je za globalno zagrijavanje odgovorno čovječanstvo, te treba biti svjestan „ljudskog razloga ekološke krize“, kao i „antropocentričnog ekscesa“. Papa nadalje naglašava kako  znanstvene studije upućuju na činjenicu da je za globalno zatopljenje zadnjih decenija krivo umnažanje otrovnih plinova što ih sam čovjek najviše stvara.

Naglašava i činjenicu da čovječanstvo treba mijenjati  stil života, proizvodnje i konzumacije kako bi moglo izbjeći zagrijavanje ili barem umanjiti ljudske  uzroke ekološke krize.  Valja biti svjestan i „klimatskih promjena što se odražavaju na globalnoj razini i stvaraju ambijentalne, socijalne, ekonomske distributivne i političke implikacije, toliko da danas to predstavlja glavne izazove čovječanstvu“.  Uzroke  nam valja tražiti u deforestaciji zemlje, u umanjivanju biodiverziteta, u otapanju ledenih bregova, u osiromašivanju mora i u povećanju razine voda.

Papa Franjo u svojoj drugoj enciklici govori o aktualnoj krizi  i obraća se „svim ljudima dobre volje“ te traži pravo „ekološko obraćenje“ i jednu „novu opću solidarnost“.  Enciklika „Laudati si“ govori o skrbi za zajedničku kuću“  i upozorava da „mi nismo Bog. Zemlja nam prethodi i ona nam je darovana.“

Papin pojam ekologije je onaj klasični od grčkog oikos što znači kuća svih stvorenja (sv. Bonaventutra). Papa naglašava i odgovornost za „opće dobro“ te veli da „privatno vlasništvo“ nije apsolutno i nedodirljivo pravo jer „postoji socijalna funkcija bilo kojeg oblika privatnog prava“, što je on jasno naglašavao i kao nadbiskup Buenos Airesa. Radi tog on i citira sv. Franju Asiškoga jer je on bio „zaštitnik“ i „svjedok“ tzv. „integralne ekologije“ čime nam je omogućio da u prirodi prepoznamo „sjajnu knjigu u kojoj nam Bog govori“ i u kojoj  svako stvorenje  ima vrijednost i svrhu u sebi.“ Čovjek jest osobno biće, ali nije gospodar prirode“, dok sama priroda nije obična materija isključivo za naše zalaganje, živa bića nisu „čisti objekti“ za iskorištavanje  i postizanje koristi već „sva imaju vlastitu  vrijednost pred Bogom“.  Papa rado naglašava da je ekologija  uvijek i „ljudska ekologija“  i da je u svijetu sve povezano, ranjivost same zemlje kao i siromaha, jednako kao i ambijentalni i društveni nesrazmjeri , kako oni financijski tako i oni prouzročeni oružjem i ratovima.  Sv. Franjo Asiški  je govorio o zemlji kao o „majci“ i „sestri“ i rado je pomagao siromahe. Papa Franjo stoga i tvrdi da „pravi ekološki put uvijek postaje  i socijalni koji mora integrirati pravednost u raspravama o okolišu, kako bi se mogao čuti jauk zemlje kao i jauk siromaha“. Stoga i tvrdi:“ Okriviti demografski rast, a ne ekstremni konsumizam  kao što neki čine, je jedan od načina da se ne uoči problem“.

Papa Franjo nabraja i sve probleme  „ekološke krize“: globalno zatopljenje, klimatske promjene, zagađivanje, dizanje razine mora, osiromašenje biodiverziteta, nejednaku raspodjelu hrane, nedostatak vode i nedostatak prava svih na vodu. Papa potom ukazuje na planetarnu nejednakost, na vanjski dug siromašnih zemalja koji se pretvorio  u pravo  iskorištavanje. Tu je i nerazumno korištenje zaliha zemlje što stvara ekološki nered, posebice između Sjevera i Juga. Papa se dotiče i slabosti međunarodne politike te veli:“ Nužno je stvoriti normativni sustav koji će uključiti nepremostiva ograničenja i osigurati zaštitu ekosustava, prije negoli novi oblici moći koji proizlaze iz tehničko-konzumističke paradigme unište ne samo politiku nego i slobodu i pravednost.“  Tako on optužuje „globalizaciju tehnokrativne paradigme“ koja se odražava u današnjem svijetu kao „ekscesivni konzumizam“ koji nastoji „zagospodariti i ekonomijom i politikom“.

Papa ima i nekoliko teških optužbi:“ Ekonomska moć i dalje opravdava aktualni svjetski poredak u kojem glavnu riječ imaju spekulacija i tražnje financijske dobiti koji uopće ne vode brigu o kontekstu i učincima na ljudsko dostojanstvo i na okoliš“.

U ovoj enciklici papa nije zaboravio naglasiti na „prihvaćanje vlastitog tijela kao Božjeg dara, što je nužno da bismo mogli zagrliti i prihvatiti čitavi svijet kao Očev dar i kao zajedničku kuću“. To prihvaćanje se protivi logici po kojoj nam tijelo služi kako bismo dmonirali nad stvorenim. Stoga i naglašava da svoje tijelo moramo prihvaćati u njegovoj ženskosti i muškosti kako bismo time u sebi izgradili radost susreta s drugim i različitim. To prihvaćanje nikako ne uništava spolnu različitost radi toga što se ne bi znala međusobno sučeljavati (ideologija roda).

Papa je naglasio i istinu da „abortus“ „nikako nije sukladan s obranom prirode“ i naglasio kako „neki ekološki pokreti brane integritet okoliša i s pravom upozoravaju na znanstvena istraživanja, dok takve principe ne primjenjuju i na ljudski život.“U enciklici papa progovara o istraživanjima na životinjama, o genetski modificiranim organizmima, o ekološkom građanstvu i zaključuje kako je „plemenito prihvatiti zadaću skrbi za sve stvoreno i to pokazivati svakodnevnim malim djelima“.

I na kraju valja naglasiti kako papa poziva da „svi traže projekte na duže vremensko razdoblje, a ne  samo one za moć.“ Valja voditi računa o preživljavanju i o harmoniji sa stvorenim jer “konačni cilj drugih stvorenja, nikako nismo mi!“


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas876
Ovaj mjesecOvaj mjesec73105
UkupnoUkupno5071984

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 112 

Administrator

franodoljanin@gmail.com