Trstenik: OFS i FRAMA grada Splita: Odgojno-obrazovni susret

Mjesno bratstvo Franjevačkoga svjetovnoga reda OFS „Blagovijest“, Split – Trstenik priredilo je odgojno-obrazovni susret u ponedjeljak, 1. lipnja 2015. u 19 sati u franjevačkom samostanu Oca fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku.

Na ovaj susret pozvana su bila mjesna bratstva Franjevačkoga svjetovnoga reda (OFS) grada Splita: Gospa od zdravlja – Dobri (sestra Mara Ljubić, ministra), Sv. Frane – Obala (sestra Kata Marinović, ministra), Sveta Obitelj – Sukoišan (sestra Anka Kovačić, ministra), Gospa od Pojišana – Pojišan (sestra Dragica Buljubašić, ministra), te Franjevačka mladež (FRAMA) grada Splita: Gospa od zdravlja – Dobri (Lidija Brkan, predsjednica), Sveta Obitelj – Sukoišan (Sanja Radan, predsjednica), Gospa od Pojišana – Pojišan (Toni Pejković, predsjednik).


Na samom početku susreta sve prisutne je pozdravila sestra Mira Maslov, ministra Mjesnog bratstva OFS „Blagovijest“, Split – Trstenik. Sestra Mira je u svom pozdravnom govoru istaknula da smo „svjedoci brzih promjena u društvu i u Crkvi, koje iziskuju cjeloživotno učenje, trajan odgoj i obrazovanje u vjeri“. Navodeći tu potrebu, potkrijepila je to i smjernicama opće Crkve, Crkve u Hrvata te Konstitucijama i Statutima Franjevačkoga svjetovnoga reda (OFS) koje ističu potrebu trajnog odgoja i obrazovanja u vjeri. I ovaj susret jedan je od oblika koji smjeraju k tom cilju. Potom je fra Petar Milanović Trapo, gvardijan uputio motivacijsku poruku napominjući da se nalazimo u godini koja je posvećena posvećenom životu. Neka i ovaj susret koji je priređen na razini grada Splita bude sredstvo da posredujemo Evangelii gaudium – Radost evanđelja (papa Franjo) i uskrsnu nadu, – istaknuo je fra Petar.

Sestra Silvana Đilas, voditeljica formacije održala je kratki referat koji je naslovila „Trajna formacija članova Franjevačkoga svjetovnoga reda (OFS)“. Iznijela je svoja osobna razmišljanja te potakla sve članove OFS-a i FRAME grada Splita na proučavanje smjernica Crkve i smjernica Franjevačke obitelji kao i smjernica Franjevačkoga svjetovnoga reda i to na razinama mjesnoga, nacionalnoga i međunarodnoga Bratstva te istaknula: “Naš Serafski otac je na samrti rekao svojoj braći: 'Započnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu, jer do sada jedva da smo malo ili ništa napredovali.' (1 Čel 103)

Međutim, mi smo svi ovdje nazočni donijeli ODLUKU o prihvaćanju najvećeg izazova u svom životu – ŽIVJETI PO EVANĐELJU te stalno i na svakom mjestu otkrivati nove načine vlastitoga franjevačkoga poslanja. Ja ću vas sada upitati: Kako ODLUKU primjenjujemo? Ako se možda ne primjenjuje, zbog čega je tako? Na koje bi se načine mogla tvoja odluka primijeniti u tvom bratstvu?  U kojoj je ulozi naše bratstvo? Je li mi ugodno ovdje ili tražim nešto više? KOLIKO SE POZNAJEMO? TKO TO SJEDI DO MENE? ŠTO GA MUČI? Susrećeš li brata u njegovoj konkretnoj situaciji? 'Gospodin mi je dao braću' svjedoči sam sveti Franjo (Oporuka 16) i ponovno  nam govori 'Počnimo, braćo…' (1Čel,103)

Za franjevačku duhovnost ljubiti Boga svim srcem i svom dušom svojom, te ljubiti bližnjega kao samoga sebe uvijek je bila prvotna zadaća. To je radosna vijest koju su Franjo i njegovi sljedbenici naviještali s jednostavnošću i u snazi Duha Svetoga. Božje kraljevstvo ne može se ostvariti bez našeg djelovanja, bez zahvaljivanja, bez blagoslivljanja, bez molitve, bez obraćenja, bez pravednosti... Zato živimo u našim obiteljima, u našem svjetovnom staležu, u zajedništvu s Bogom i s Božjom riječi te u bratstvu kao dar za Crkvu i svijet. Živimo Franjevaštvo, Svjetovnost i Red. 'Početna formacija donijet će ploda samo ako bude imala kontinuitet s trajnom formacijom, koja zahtjeva vremena i napora' (Priručnik za duhovnu i pastoralnu asistenciju, str. 145). Ovu rečenicu možemo nadopuniti s čl. 44.3 Gen. Konst. Franjevačkoga svjetovnoga reda gdje se nalaže da je Bratstvo dužno posebnu pozornost poklanjati formaciji novozavjetovanih i privremeno zavjetovanih članova, kako bi pridonijelo sazrijevanju njihova poziva i usađivanju pripadnosti.

Draga braćo i sestre, u trajnoj formaciji izgrađujemo dugotrajno, doživotno oblikovanje, sazrijevanje, odgajanje, hodanje u ozračju franjevačke duhovnosti koja gradi naš identitet, naš franjevački život i poziv. Živimo intenzivniji duhovni život u duhu Utemeljitelja, sv. Franje, tj. poslušnost Evanđelju, Crkvi, Pravilu i savjesti . Važno je istaknuti, da bi naša zajednica bila živa u sebi i za druge, bit će joj potrebni što češći susreti za rast u zajednici.

Rast u zajednici odgovorit će na mnoga pitanja, kao npr.: Što se to zbiva kad netko prihvati poziv? Što danas znači biti svjetovni franjevac? Što traže osobe koje se danas žele zavjetovati u franjevački svjetovni red?

Njihova raspoloživost i služenje bit će veliki doprinos u izgradnji Crkve i društva te grada Splita u kojem živimo i djelujemo.“

Glavno predavanje “Koliko smo zadovoljni slikom o sebi?” održala je gospođa Katarina Čolak Jurić, diplomirana psihologinja, zaposlena u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti.

Predavanje donosimo u sažetom obliku.

“Slika koju imamo o sebi (samopoimanje) značajno određuje naše cjelokupno ponašanje – sve što mislimo, osjećamo i radimo. Znanja o tome tko smo, što želimo ili ne želimo, što možemo ili ne možemo, određuju kako ćemo prihvaćati svoju prošlost, definirati sadašnjost, te određivati smjer djelovanja u budućnosti. Kako ćemo izgrađivati i održavati odnose s drugim ljudima, kakve će nam biti sposobnosti za suočavanja s različitim životnim izazovima, te kako ćemo i da li ćemo iskoristiti naše potencijale ovisit će o tome koliko nam je naš osobni unutrašnji identitet jasan, a osobito je li nam prihvatljiv . Samoprihvaćanje kao i kontinuiran rad na sebi, preduvjet su za mentalno zdravlje svakoga čovjeka. To je težak, cjeloživotni rad, a ponekad i neugodan 'posao', osobito kada se moramo suočiti s onim aspektima znanja o nama samima, koji nam stvaraju neugodne misli i osjećaje, te nas izlažu mogućnosti gubitka samopoštovanja.

Čovjek je krhko biće, kognitivno ograničeno, no isto tako slobodno i odgovorno biće. Mi nismo osamljeni jer svoj unutrašnji identitet pružamo drugima, dijelimo ga s drugima, mijenjamo ga i nadopunjujemo kroz različite interakcije. Joharijev prozor (autori Joseph Luft i Harry Ingham) predstavlja model samootvaranja drugima i otkriva nam koje informacije su poznate nama i drugima, koje samo nama, koje samo drugima, a koje nisu poznate ni nama ni drugima. Cilj komunikacije je povećati područje arene u kojemu su informacije poznate i nama i drugima, a smanjiti područja slijepe pjege i fasade. Povećavajući područje arene upoznajemo, mijenjamo i nadograđujemo svoju sliku. Kroz kvalitetne i pouzdane odnose s drugim ljudima možemo svoje 'fasade' – sva znanja o nama koja skrivamo od drugih kao što su strahovi, duševne boli, traume... , smanjivati, te tako prevenirati pojavu mentalnih oboljenja. Isto tako, kroz komunikaciju, tj. kroz povratnu informaciju od drugih ljudi možemo smanjivati svoje 'slijepe pjege' – sve ono čega nismo svjesni, te raditi na umanjivanju slabosti, ili jačanju svojih snaga. Pozitivna slika o nama, a samim time i više samopoštovanja osnažit će nas za prihvaćanje novih izazova u kojima ćemo otkriti neka nova znanja o nama samima čime ćemo obogatiti svoje samopoimanje.

Naše 'teorije svijeta' ili načini kako tumačimo zbivanja oko nas, uzroke i posljedice različitih događanja ne bi se smjeli temeljiti na mišljenjima kako smo žrtve 'loše sudbine', kako nemamo utjecaja na ono što nam se događa – pa samim time ni odgovornosti, kako smo bespomoćni, te u konačnici kako se niti ne isplati truditi da bi smo ostvarili svoje životne ciljeve. Moramo polaziti od uvjerenja kako je mjesto kontrole u nama, no tada moramo biti spremni prihvatiti odgovornost za različite ishode životnih situacija koje su nam se dogodile. Unutrašnje mjesto kontrole nam govori da mi upravljamo događajima, da smo mi aktivni sudionici tih događaja. Ovo uvjerenje će nas osnažiti u suočavanju sa stresom, u prihvaćanju izazova, jačanju motivacije, definiranju realnih životnih ciljeva, stvaranju i održavanju realnog optimizma, te u konačnici u našoj osobnoj samoaktualizaciji.

Voljeti sebe znači moći se zauzeti za svoja prava, ne oduzimajući drugima njihova prava. To nadalje znači moći slobodno izražavati svoje misli, osjećaje i želje. Ako volimo sebe voljeti ćemo i druge, te ćemo s drugima ulaziti u ravnopravne, zdrave odnose, koji neće biti obojani našim strahovima o odbačenosti, bezvrijednosti i odgovornosti za sve što drugi misle ili osjećaju. Kroz asertivna ponašanja zaštit ćemo svoje samopoštovanje jer ćemo s drugima graditi zdrave odnose kroz koje ćemo dobro zadovoljavati svoje potrebe i nećemo dozvoliti biti objektom zadovoljavanja tuđih potreba.

Da bismo sačuvali zdravo visoko samopoštovanje, svoje uspjehe ne smijemo doživljavati kao veličanstvene i grandiozne, jer nas takve misli mogu odvesti u ponašanja koja će drugi doživljavati kao tašta, netolerantna, ugnjetavajuća, izrugujuća, podcjenjivačka, što nema veze sa zdravim samopoštovanjem. Naši životni neuspjesi nisu nešto što bi nas trebalo dovesti do urušavanja osobnog identiteta. To je samo povratna informacija kako bismo trebali malo proraditi na svom samopoimanju. Bez suočavanja s vlastitom slikom nećemo moći pokrenuti motivacijske snage koje će nas voditi u pravcu pozitivnih promjena, te nam omogućiti bolje i sretnije odnose s drugim ljudima ali i sa samima sobom”.

Nakon glavnog predavanja gospođe Katarine razvila se konstruktivna i bogata diskusija.

Potom je fra Stipe Nimac, duhovni asistent, održao kratki referat koji je naslovio Franjevački svjetovni red (OFS) u službi pastorala grada Splita”.

“Današnji način života, okolnosti u suvremenom gradu bitno su drugačiji od onih u prijašnjim vremenima, osobito u usporedbi sa seoskim sredinama. Suvremeni oblici komunikacije, mobilnost, opća dostupnost svih informacija… osobito su utjecali na formiranje jednog specifičnog načina života, sustava vrijednosti i pogleda na svijet i društvo.

Kad govorimo o gradskom stanovništvu, možemo reći da je ono obilježeno velikom mobilnošću, jakom individualizacijom i pluralizacijom. Gradsko stanovništvo je svakodnevno u pokretu: zbog obitelji, zbog posla, zabave, kulture, trgovine ili zbog drugih aktivnosti. Grad nadalje karakterizira jaka individualnost. Svatko bira ono što hoće. Pojedinac odlučuje o svojemu radnom mjestu, o druženju i zajednicama, mjestu stanovanja, donosi vlastitu ljestvicu vrjednota, ponekad čak i kreira vlastiti religiozni sustav itd. Nema više društvene kontrole niti pritiska okoline, nego svatko sam traži i određuje svoj put. Gradski način života danas je također obilježen jakom pluralnošću. Nema više povlaštene religije niti vrhovne istine koja bi vrijedila baš svima. Sve izlazi na 'tržište', pa se i kršćanstvo tako mora boriti za svoje mjesto među drugim 'konkurentnim' sustavima življenja i vjerovanja.

Sve ove oznake suvremenoga gradskog načina života itekako imaju posljedice i na duhovni (religiozni i vjerski) život gradskog stanovništva.

Tako primjerice velika mobilnost relativizira teritorijalno načelo župa. Ljudi odlaze na liturgijske čine i druga vjerska okupljanja na ona mjesta, u one župe i crkve u koje žele, a ne tamo gdje možda žive. Stoga sve više na važnosti dobiva 'župa izbora' umjesto 'župe stanovanja'.

Nadalje, jaka individualizacija i pluralizacija mnogima stvaraju probleme, jer se ljudi osjećaju istrgnuti iz svake tradicije, o svemu moraju sami odlučivati, iako to ponekad i ne žele, što im stvara veliko opterećenje. Nepostojanje društvenog pritiska čovjeka doduše oslobađa, ali ga ujedno i osuđuje na određenu anonimnost i samoću. S druge strane, nedostatak običaja i tradicije čovjeka ostavlja prepuštenim samomu sebi u svakom pogledu, te on postaje 'transcendentalni beskućnik'.

Sve ove elemente i specifičnosti današnjeg svijeta u gradu nužno je uvažavati, istaknuo je fra Stipe, kad se razmišlja o oblicima pastoralnoga rada u gradskim sredinama danas”.

Fra Stipe je, na kraju, postavio provokativno pitanje “Treba li Splitska Crkva danas franjevačke duhovnosti, dominikanske duhovnosti, isusovačke duhovnosti, karmelićanske duhovnosti, salezijanske duhovnosti…? Po čemu su redovnici u Splitu prepoznatljivi? Po redovničkom odijelu i konstitucijama ili po svojim specifičnim karizmama? Svi sve rade? Ili pak Splitska Crkva treba samo zaposlenika?“ Postavio je, fra Stipe, za razmišljanje i pitanje “Koje mjesto i koju ulogu u Splitskoj Crkvi i u gradu Splitu imaju Franjevački svjetovni red (OFS) i Franjevačka mladež (FRAMA)? Po čemu su oni prepoznatljivi unutar same Franjevačke obitelji i unutar Splitske Crkve te na razini grada Splita?!“ Fra Stipe je, na kraju, zaključio pitanjem koje je naslovljeno u glavnom predavanju, a koje je u startu jako važno: „Koliko smo zadovoljni slikom o sebi?!“ I nadodao: „Koliko smo zadovoljni slikom naših Mjesnih bratstava OFS-a i FRAME?!“

Mnogi sudionici odgojno-obrazovnog susreta (OFS-a i FRAME) istaknuli su da je nasušno potrebno da se, osim na razini Mjesnih bratstava, ovakvi prigodni i neformalni zajednički susreti održavaju i na razini grada Splita.

Sestra Mira Maslov, ministra, u ime Mjesnih bratstava OFS-a grada Splita i FRAME grada Splita te u svoje osobno ime zahvalila je gospođi Katarini, ostalim izlagačima i svim sudionicima, posebno fra Petru Milanoviću Trapi, gvardijanu za svekolike poticaje i podršku.

Susret je moderirala i vršila tehničku službu sestra Mladenka Kovačević, a fotograf je bio fra Petar Komljenović, bogoslov i doktorand.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1952
Ovaj mjesecOvaj mjesec77863
UkupnoUkupno4911584

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 90 

Administrator

franodoljanin@gmail.com