'Antićevo' u Makarskoj

Antićevo u franjevačkoj crkvi u Makarskoj od 1. do 4. ožujka 2015. bilo je posvećeno promišljanju vjere pod geslom „Fra Ante Antić apostol posvećenog života“. U srijedu, 4. ožujka 2015., proslavu 50. obljetnica smrti sluge Božjega oca fra Ante Antića predslavio je generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović. U slavlju su sudjelovali gvardijan fra Ante Čovo i još nekoliko svećenika. Mons. Miroslav Vidović, uvodeći u slavlje, rekao je kako nam „na korizmenom hodu k uskrsnuću i na našem životnom hodu Bog šalje svijetle primjere svojih izabranika. Danas se spominjemo 50. obljetnice smrti fra Ante Antića koji nam je uzor i putokaz k Isusu Kristu“. Propovijed mons. Miroslava Vidovića na temu Antićevo duhovno vodstvo u svjetlu apostolskog pisma pape Franje za godinu posvećenog života“ donosimo u cijelosti.


Nakon popričesne molitve don Miroslav Vidović predmolio je molitvu za proglašenje blaženim oca fra Ante Antića i za milost po njegovu zagovoru. Gvardijan fra Ante zahvalio je svim sudionicima slavlja, a posebno predvoditelju slavlja don Miroslavu Vidoviću, generalnom vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije. Franjevački zbor pjevanjem je pridonio ljepoti slavlja. Za orguljama je bila Tanja Topić, a dirigirao je Mario Klarić.

Trodnevnicu uoči Antićeva predslavili su fra Ante Čovo (1. ožujka) na temu „Mudrost svetosti u Antićevu duhovnom vodstvu“, don Mijo Šurlin (2. ožujka) na temu „Antićev put k evanđeoskom savršenstvu“ i fra Miljenko Odrljin (3. ožujka) na temu „Plodovi Antićeva duhovnog vodstva u posvećenih osoba“. U utorak, 3. ožujka, prikazan je dokumentarni film autora Nene Kužine „Dobri otac Antić“.

Fotografije


Propovijed

Poštovani oče gvardijane, braćo franjevci, draga braćo i sestre u Kristu.

Okupila nas je danas ovdje, u ovoj crkvi, jedna obljetnica smrti. Tko ne poznaje našu vjeru mogao bi doista o nama kršćanima-vjernicima donijeti krive i morbidne sudove i zaključke. Naime, obično se slave rođendani, rođenje novoga života. Mi danas slavimo rođendan za nebo sluge Božjeg fra Ante Antića i to 50. obljetnicu.

Moram na samom početku izraziti zahvalu gvardijanu fra Anti što me je pozvao predvoditi ovo misno slavlje. Poput studenta koji nije redovito učio, pomalo sramežljivo zahvaljujem i mom bivšem profesoru fra Anti koji me je pozivom obvezao i nešto pročitati i nešto naučiti. I sada, dok ovdje govorim, osjećam se pomalo ljut na sebe što i ranije nisam bolje upoznao o. Antu Antića jer bi mi na mom putu-hodu prema svećeništvu bio jasan, blistav i siguran putokaz. Uvjeren sam da bi me poštedio mnogih lutanja i krivih skretanja.

Pripremajući se upitao sam nekoliko starije braće svećenika jesu li poznavali o. Antu Antića i mogu li mi o njemu nešto kazati, nešto što možda malo tko zna, a meni bi pomoglo da nešto lijepo, interesantno pa možda čak i novo kažem. Ostao sam pomalo razočaran, ali i fasciniran. Razočaran jer nisam čuo ništa posebno ili novo osim da je o. Antić bio dobar i svet svećenik i redovnik. A fasciniran jer su svi, ama baš svi, za njega rekli to da je bio dobar i svet svećenik i redovnik. A znate nas ljude?! Teško se složimo oko bilo čega: oko izbora, oko politike, oko umjetnosti, oko ljudi i osoba, pa čak i oko vremena, ali u ovoj stvari, o dobroti i svetosti o. Ante antića, svi su bili jedinstveni u stavu do te mjere da bi se u glasu moga sugovornika, na spomen o. Ante, promijenio sam tonalitet i odjednom dobio jedan svečan, uzvišen ton prepun poštovanja.

Kao potvrda ovoga dosada rečenoga jest i ovo misno slavlje – euharistija – zahvala Bogu i za dar o. Ante antića, ali i vaša prisutnost ovdje, braćo i sestre. Budući da se u Božjem naumu ništa ne događa slučajno, onda ne može biti slučajno da 50. obljetnicu smrti, tj. rođenja za nebo o. Ante antića slavimo upravo u godini koju je Sveti Otac, papa Franjo, proglasio Godinom posvećenog života. Možda smo u napasti, osobito oni koji nisu redovnici, držati ovu godinu nečim tuđim i stranim ali u nakani pape Franje stoji zadatak koji mu je povjerio Isus Krist, a to je učvrstiti braću u vjeri! Svu braću i sestre u vjeri, u svim djelovima svijeta, u svakom staležu, u svakoj grupi i zajednici jer dok se obraća redovnicima i redovnicama, obraća se čitavoj Crkvi. I upravo iz riznice, iz blaga Kristove Crkve, Sveti Otac izvlači navrjednije, najljepše i nabolje blago – a to su tolike Bogu posvećene osobe kako bi lice Crkve još jače zasjalo u ovom svijetu, u našem društvu i vremenu. I slugu Božjeg, o. Antu Antića, vidimo kao jedan dragulj u blagu Crkve koji nama i danas, 50 godina poslije njegove smrti, može biti živ i životvoran.

Svećenik je u svojoj biti duhovnik, duhovni vođa. No svećenik ukoliko želi biti dobar duhovnik i duhovni vođa onda se mora dati i voditi. Jer svatko od nas dobro zna da je pravi i dobri pastir sam Isus Krist. On je taj koji izabire pastire svome narodu. I ti su pastiri potrebni itekako svojih dobrih duhovnika i duhovnih vođa. Zato je želja Gospodina Isusa Krista bila ta da budemo jedno. Papa Franjo veoma često naglašava to zajedništvo na evanđeoskim temeljima. Ono je zahtjevno i traži da se živi s radikalnošću i iskrenošću. Papa nam kaže da nije dovoljno samo čitati evanđelje, nije dovoljno samo nad njim razmatrati, nego Isus od nas traži da ga provodimo u djelo. Baš zbog toga možemo reći da je o. Ante bio dobar duhovni vođa. Bio je svjestan da njegova snaga, mudrost i dobrota dolazi od Boga. Bio je svjestan svoje ljudske ograničenosti i toga da ga Bog spašava od te ograničenosti. Bio je svjestan da svoj život i poslanje živi u konkretnoj zajednici i u zajedništvu Crkve. Njegov iznimni dar duhovnog vodstva drugih nije ga učinio umišljenim, nije se držao većim ili vrjednijim od drugih, nego se svaki dan ispovijedao. Vidimo da je evanđelje doista provodio u djelo u svom životu. I ono što je tako lijepo, o. Ante i poslije smrti provodi u djelo to isto evanđelje jer ga unosi u naše živote. I dan danas je duhovni vođa, duhovni uzor mnogima. Papa Franjo je to tako lijepo nazvao: maštovitost ljubavi! Maštovitost ljubavi koja ne poznaje granice pa čak ni granice života i smrti, koja otvara bezbrojne putove za nošenje duha evanđelja u kulture i najrazličitije društvene sredine. Maštovitost ljubavi ne poznaje straha, ne boji se nikoga i ničega nego sve prašta, sve podnosi, svemu se nada… Ta milosrdna ljubav je oslobodila i proroka Jeremiju ljudskih obzira, navika pa čak i osveta te ga osposobila, kako smo čuli u prvom čitanju, da stane pred lice Božje i moli, zagovara i traži milost i za one koji mu zlo čine, za one koji su se urotili protiv njega. Na taj način žrtva postaje pobjednik u ljubavi. To isto nam poručuje i Krist u evanđelju: okreće već uvriježenu i ustaljenu ljestvicu te nudi logiku ljubavi koja je tako maštovita i provokativna da kaže 'tko želi biti najveći neka bude poslužitelj, tko hoće biti prvi neka bude sluga!' Duhovni vođa i duhovni pastir može biti dobar samo ako služi onima koje vodi. Ako se služi onima koje vodi, onda nije ni vođa ni pastir nego mesar koji ne daje život nego ga uzima.

Stoga dok slavimo Godinu posvećenog života ne smijemo ostati zatvoreni u svoju dostatnost. Moramo pogledati našu prošlost, i osobnu i zajedničku, povijest Crkve, te dobrom Bogu zahvaliti što je svom narodu podizao pastire i duhovnike koji su znali biti jasni znak. Naša sadašnjost treba biti življena u iskrenoj evanđeoskoj ljubavi koja nas čini odvažnima biti prisutni u ovom mjestu i vremenu te svjedočiti ljubav Božju koja spašava svijet. A što je s budućnošću? Zloguki proroci ne daju velike šanse ni Crkvi, ni našem narodu pa niti čovječanstvu. Živimo u vremenima nesigurnosti i u kojoj se ostvaruje naša nada, plod vjere u Gospodina koji nam ne prestaje ponavljati 'Ne boj se… jer ja sam s tobom'. Ne dajmo da nam itko ukrade nadu!

I o. Ante Antića je za nas još uvijek nedovoljno istražen povijesni uzor i nepresušni izvor koji nam itekako može biti poticaj evanđeoskog življenja sadašnjosti u svetosti prema budućoj slavi.

I za mene, kao svećenika, jedna osobna zanimljivost, ali i ukor, gotovo kao ispovijed. Tražeći literaturu o Anti antiću na internetu sam našao jedan kratki članak s doista najosnovnijim podatcima o njegovu životu. Taj kratki članak završava rečenicom: 'Bio je jedan od najomiljenijih svećenika u Hrvatskoj u prošlom stoljeću'. Napast je, braćo i sestre, biti omiljen. Napast je za svakoga čovjeka pa i za svećenika. U toj sam napasti počeo i sam razmišljati što to treba napraviti da bi bio omiljen. Shvatio sam da ukoliko netko u vremenu koje prolazi želi biti omiljen ljudima, za neprolaznost mora najprije omiljeti Bogu. Omiljeti Bogu čitavim svojim životom, bićem, dušom, umom i srcem. Omiljeti Bogu u svemu onome što radimo i jesmo.

Neka nam zagovor o. Ante antića pred licem Božjim i svijetli primjer njegova života pomognu da živimo evanđeosku maštovitost ljubavi kako bismo u svemu omiljeli Bogu.

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2180
Ovaj mjesecOvaj mjesec80412
UkupnoUkupno4914133

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 123 

Administrator

franodoljanin@gmail.com