Provincijal na 27. božićnim danima hrvatskih katolika u Ljubljani i Sloveniji

27. božićni dani hrvatskih katolika u Ljubljani i Sloveniji obilježeni su u nedjelju, 11. siječnja 2015., pohodom provincijala fra Joška Kodžomana, sudjelovanjem nadbiskupa Stanislava Zore i biskupa Mile Bogovića te duhovnim koncertom.

 

Susret o. Provincijala s fra Markom i vjernicima

Dolaskom u franjevački samostan na Tromostovju u Ljubljani provincijal fra Joško Kodžoman i tajnik Provincije fra Frano Doljanin susreli su se s fra Markom Prpom koji u ljubljanskom samostanu, uz kraći prekid, boravi već 41 godinu.Na njegov je prijedlog ljubljanska misija utemeljena 1986. Sv. misa na hrvatskome u Ljubljani počela se slaviti na Božić 1969. Prvo povremeno, a potom i redovito svake nedjelje i blagdanima. Fra Marko je upoznao o. Provincijala o pastoralnom djelovanju među hrvatskim katolicima u Ljubljani. U razgovoru je fra Marko govorio o pojedinim aktivnostima u misiji, o poteškoćama s kojima se susreće ali i naglasio zahvalnost slovenskim franjevcima za dugogodišnje gostoprimstvo. O. Provincijal je zahvalio fra Marku za ljubav koju ulaže u pastoralnom radu s vjernicima i ohrabrio ga da nastavi pastoralno djelovati šireći Evanđelje, svjedočeći franjevaštvo i čuvajući povijest među katolicima Hrvatima ne samo u Ljubljani nego i u Sloveniji. Susret o. Provincijala i vjernika protekao je u opuštenom razgovoru u kojem su vjernici neizmjerno zahvalni da imaju fra Marka jer mogu slaviti svetu misu i primati sakramente na hrvatskom jeziku te istakli raspoloživost fra Markovu za njihove duhovne potrebe.

Euharistijsko slavlje

Završna svečanost 27. božićnih dana hrvatskih katolika u Ljubljani i Sloveniji priređena je u franjevačkoj crkvi Marijina Uznesenja na Tromostovju u Ljubljani u nedjelju, 11. siječnja 2015. godine. Euharistijsko slavlje predslavio je ljubljanski nadbiskup i metropolit Stanislav Zore, a propovijedao je gospićko-senjski biskup Mile Bogović. U koncelebraciji su bili voditelj HKM u Ljubljani fra Marko Prpa, provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman,  ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, gvardijan franjevačkog samostana u Ljubljani fra Ambrož Mušić i drugi svećenici. Na slavlju su sudjelovali franjevački bogoslovi iz Zagreba i njihov odgojitelj fra Tino Labrović. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" iz Zagreba pod ravnanjem prof. Danijele Župančić.

 

Pozdrav fra Marka Prpe

„Poštovani vjernici, sestre i braćo po vjeri u Krista uskrsnuloga! Blagdan je Krštenja Gospodinova. Upravo u sakramentu krštenja, kao vjernici, imamo najdublji korijen vlastitoga identiteta. U trenutku Isusova krštenja zaorio se glas s nebesa: "Ti si Sin moj ljubljeni! U tebi mi sva milina!"Smijemo vjerovati da se taj glas razlijegao svemirom i u trenutku kada je svako od nas bio kršten. Vlastiti kršćanski identitet izgrađujemo u darovanom nam vremenu, prostoru, obitelji narodu, vjerničkoj zajednici, na kulturnoj baštini ....

Upravo unutar tih koordinata vlastitoga i zajedničkoga identiteta prije dvadeset i sedam godina pokazala se potreba da hrvatski katolici u Ljubljani i Sloveniji na blagdan Krštenja Gospodinova prirede svoje godišnje crkveno okupljanje i slavlje. Želimo sebi posvijestiti tko smo, međusobno se prepoznati i biti prepoznati unutar sredine i Crkve doseljenja te ne zanijekati svoju povezanost s domovinskom Crkvom i domovinom.

Na toj razini vjerničkoga razmišljanja zahvaljujem domaćem nadbiskupu msgr. Stanislavu Zore što predsjeda današnjem euharistijskom slavlju, msgr. Mili Bogoviću, gospićko-senjskom biskupu, časnom starini među biskupima domovinske Crkve i fra Jošku Kodžomanu, provincijalu Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitalja što danas s nama slave ovu završnu svečanost 27. Božićnih dana hrvatskih katolika u Ljubljani i Republici Sloveniji. Među sabranom subraćom u svećeništvu posebno pozdravljam vlč. Tomislava Markića, ravnatelja Ravnateljstva za hrvatsku inozemnu pastvu pri HBK i BK BiH, predstavnike hrvatskih misija iz Maribora, Kopra i Novog Mesta. Pozdravljam p. Viktora Papeža, exprovincijala Slovenske te vizitatora Splitske franjevčke provincije, i prelata gospodina Rafka Valenčića. Posebno me raduje što mogu pozdraviti Mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s diriginticom prof. Danijelom Župančić“, završio je fra Marko, a zatim je na slovenskome jeziku pozdravila Josipa Domić.

Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup Stanislav Zore pozdravio je mons. Milu Bogovića, provincijala fra Joška a na poseban način zahvalio fra Marku na lijepim i dubokim pozdravnim riječima. Mons. Zore je zatim rekao kako se Isus objavio u ljubavi i pozvao sve okupljene da „otvore svoje srce i dušu kako bi se napunili te Isusove ljubavi i pronašli mir u Isusu. Kao što je bilo otvoreno nebo u vrijeme krštenja neka budu otvorena i naša srca da Bog može doći u nas“, rekao je o. Nadbiskup i nastavio euharistijsko slavlje.

 

Propovijed mons. Mile Bogovića, gospićko-senjskog biskupa

1. Pozdravljam ljubljanskog nadbiskupa i metropolita mons. Stanislava Zoreta. On je i prošle godine na ovaj dan bio s vama, draga braći, ali tada kao provincijal, a sada kao nadbiskup. Prenosim mu pozdrave predsjednika HBK mons- Želimira Puljića. Sinoć sam bio u Zadru na proslavi njegovog srebrnog biskupskog jubileja. On pozdravlja i sve ovdje nazočne.

Pozdravljam i u ime Crkve u Hrvata zahvaljujem fra Marku Prpi što već dugi niz godina skrbi za ovu zajednicu. Pozdravljam i vas, draga braćo Hrvati, i svima želim blagoslovljenu novu 2015. godinu. Želim da i ovaj moj posjet bude novi doprinos vašoj vjernosti svojim hrvatskim kršćanskim korijenima, ali i vašoj uključenosti u život Crkve u Sloveniji.

Obišao sam gotovo sve organizirane hrvatske zajednice u svijetu. Svuda sam govorio da budu zahvalni narodu i Crkvi koja ih je primila, ali također da budu svjesni da nisu došli bez dara, da su svojim vjerom i djelom pridonijeli napretku zemlje u koju su došli. To ponavljam i danas i ovdje.

2. Već sama blizina Hrvata i Slovenaca pretpostavlja snažan međusobnim utjecaj jednih na druge. Uz to smo stoljećima bili u istim državnim okvirima, a i  sada se na neki način također nalazimo.

Ne treba dugo tražiti Slovence koji su mnogo učinili za Hrvate, i Hrvate koji su mnogo učinili za Slovence. Spomenut ću samo dvojicu.

Crkva u Hrvata neće zaboraviti djela Slovenca Antona Mahniča, krčkog biskupa,  koji je organizator i vođa Hrvatskog katoličkog pokreta u prva dva desetljeća 20. stoljeća. Krčka biskupija pokrenula je i postupak za njegovu kanonizaciju.

Slovenska Crkva zacijelo ne zaboravlja pomoći koju joj je pružio  zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac u Drugom svjetskom ratu kad je prihvatio prognane svećenike. On je već blaženik. To su prave veze kada nas sveti ljudi povezuju.

Mnogi su slovenski svećenički kandidati gimnaziju završili u Pazinskom sjemeništu. Među tima je i donedavni koparski biskup Metoda, kao i profesor Rafko Valećič, kojega ovdje pozdravljam.

3. Ne mogu a da ne spomen i nešto iz osobnih uspomena.

Moja rodna župa je Slunj. Jedan od prognanih svećenika, Matija Medvešek iz Sevnice, jedan od prognanih svećenika, došao je 1943. za župnika u Slunju i ostao ondje tri godine. Naslijedio ga je drugi Slovenac, trapist rodom iz Domžala, Stanko Kanizij Kompare, koji je s braćom redovnicima protjeran iz Rajheburga, a poslije i iz Marije Zvijezde. U Slunju je ostao sve do 1970. Po njemu sam ja shvatio što je svećenik i zaželio sam i ja biti Stanko.

Kad sam već kod osobnih veza, mogu reći da sam ovdje u Ljubljani, na Poljanskoj cesti služio vojsku. Dobro se sjećam kako sam se prikradao nedjeljom u katedralu. Prolazeći ispod onog pothodnika pogledao sam dobro jesam li na oku nekom oficiru.

4. Mnogo toga, braćo i sestre, povezuje Hrvate i Slovence, ali ono čime se jedni i drugi ponajviše trebaju dičiti jest krštenje. Po krštenju smo svi djeca istoga Oca i međusobno braća. Može li biti čvršća veza? Svaki čovjek zavrijedi bratski odnos jer je stvorenje i dijete Božje. Tu osobinu, to dostojanstvo nema mu pravo nitko oduzeti. Kad god i gdjegod se to događa, nastaje i razaranje čovjeka. Danas slavimo krštenje Isusovo, ali ujedno slavimo i svoje krštenje.

Po krštenju som dobili istoga učitelja, koji ima najbolje kvalifikacije za tu službu. Nije dobio neki pisani dokument u ruke. Dobiva svjedočanstva ljudska i božanska. Ivan kaže da je to onaj pravi učitelj da je već od njega jer mu on nije dostojan ni obuću odriješiti na nogama. Kud li jačeg svjedočanstva „najvećeg rođenog od žene“, kako će Isus reći za Ivana.

No, Isus dobiva i svjedočanstvo s neba: „Ti si  je sin moj, ljubljeni, u tebi mi sva milina!“ Još će se jednom ponoviti slično svjedočanstvo. To će biti u času preobraženja Isusova kada će nebeski Otac još dodati: „Slušajte ga!“

Što nas naš Učitelj uči?

Danas ima tisuće predmeta koji se predaju. Isus poučava ljude u glavnom predmetu: Odnos prema Bogu i čovjeku. Ispravan odnos između različitih preduvjet je života i sreće. Glavno pravilo jest: Ljubi Boga nada sve a bližnjega svoga kao samoga sebe. To je ona doktrina koju je donio iz Presvetog Trojstva gdje se tri različite božanske osobe tako međusobno daruju, bez pridržaja, da postoji samo jedan Bog. Gdje nema darivanja, nema ni života. Kada bi prestalo to darivanje u Bogu, ne bi bilo ni svijeta ni Boga. Zato  treba sve krstiti: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Učio je svoje učenike kako prevladati sebičnost, kako oprostiti drugome, kako mu pomoći da raste u dobru. To je njegov učiteljski predmet.

Kad sam ovdje služio vojsku nedaleko od ovoga mjesta bila je jedan trgovina koja se zvala: Daj-dam. Koliko ti meni, toliko ja tebi. što ti meni, to ja tebi. To je logika ovoga svijeta. To je stara ljudska mudrost. Kad sam učio grčki, jedna od prvih rečenica bila je: Sila silu rađa. Možemo nastaviti: mržnja – mržnju, osveta – osvetu, nasilje – nasilje, laž drugu laž, izrugivanje…, prezir… Ne može se brati kruške na glogu.

Zato je iz čisto te svjetovne logike važno da se nigdje ne podrži zlo, da se nigdje ne poistovjetimo sa zlom. S čime se poistovjećuje današnji svijet kada kreće u Pariz. U osudi zločina, tu smo svi složni. No možemo li se poistovjetiti s „glupim i zlonamjernim novinama“, kako piše u njihovom podnaslovu, s njihovim ruganjem i prezirom prema svetinjama brojnih ljudi i naroda? Vrijeme je da se Europa, a i svijet zamisle nad tom činjenicom. I doista je mnogo toga glupoga i zlonamjernoga objavljeno u tim novinama. Nije uspješna borba protiv posljedica, ako se i dalje zalijeva zli korijen. Jer sila rađa silu, zlo rađa zlo, prezir rađa prezir. Treba prekinuti tu spiralu.

Crkva navješćuje obrat, svojevrsnu revoluciju, ali nikakvo nasilje. Revoluciju koja proizlazi iz pouke našega Učitelja. Nemam pravo činiti zlo ako me je netko izazvao na to. Nemam pravo mrziti one koji mene mrze, nanositi nepravdu onima koji su nepravedni prema meni. Ne smijem se poistovjećivati sa svijetom nego s onim s kojim se Bog poistovjetio. Ti si sin moj ljubljeni. Stojim iza onoga što govoriš i činiš. To je naša norma.

Zato mi ne smijemo nikada širiti kult puške nego kult križa. To je poruka Crkve hrvatskih mučenika. To poručuje i kip Ivana Pavla II. pred crkvom.

U Sloveniju idem uvijek s posebnim pijetetom i zbog toga što na ovom tlu ima mnogo masovnih grobišta, jama, jaruga, rovova, koje su nakon Drugog svjetskog rata ispunjene hrvatskim žrtvama. Fra Marko mi je mnogo pričao o brizi slovenske Crkve za te žrtve, a i sam imam prijatelja u Sloveniji koji me o tome izvješćuju. Na čelu sam Komisije za hrvatski martirologij, a član je i fra Marko. Inicijator sam također i gradnje Crkve hrvatskih mučenika te popisa svih stradalih katolika Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Da vam o tome mnogo ne govorim donio sam časopis Hrvatsku vjernost i kalendar za ovu godinu u kojemu je za svaki mjesec po jedna slika i pismo onih naših mučenika, žrtava komunističkog terora, koji su bili nevini osuđeni ali su s ljubavlju prema Bogu i čovjeku išli u smrt. S takvima se poistovjećivati – to je put.

Kršćanin sebe ne smije shvaćati ni tako usmjeriti svoj rad da bude protiv. Mi smo za, mi se poistovjećujemo s Kristom i njegovom naukom. Tu nema mjesta nezainteresiranosti i nebrige, nego odgovornost za dobro. Gdje dođe dobro, neće biti zla, gdje dođe ljubav, neće biti mržnje. I na ovim izborima treba se voditi tim načelom: gdje je više dobrote koju ću podržati. Jasno je da je veća mogućnost za dobro kod onoga tko gradi svoj životni stav na kršteničkim načelima, nego kod onoga koji to ne prihvaća.

Budimo ponosni na svoju diplomu kršćanina. Ona vrijedi svuda, i za sva vremena, u sadašnjosti i u vječnosti. Neka djelitelj i potpisnik kršteničke diplome bude putokaz za duhovno putovanje kroz narednu godinu, a i kroz naredno vrijeme koje nam stoji na raspolaganju. Neka tvoje životno usmjerenje bude u skladu sa smjerom koji si primio na krštenju: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

 

Uručenje prigodnih darova

Nakon mise domaćini su uručili darove, preslike misnice napravljene prekrajanjem kraljevskog plašta Stjepana Tomaševića nadbiskupu S. Zoreu, biskupu M. Bogoviću i provincijalu fra Jošku Kodžomanu.

Msgr. Mili Bogoviću dar je prinio Ivan Grdić, a zahvalila je Josipa Domić rekavši: „Oče Biskupe, nakon niza godina ponovno ste u našoj sredini. Pred odlaskom ste u mirovinu. Povjesničar ste i predsjednik Komisije za hrvatski martirologij HBK i BK BiH. Hvala Vam za svaku danas izgovorenu riječ. U znak zahvalnosti i sjećanja poklanjamo Vam repliku misnice napravljene prekrajanjem kraljevskog plašta zadnjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Stasamo u generaciju koja će znati prepoznavati i čuvati svoju kulturnu i kršćansku baštinu kao temelj vlastitoga identiteta.“

Provincijalu fra Jošku Kodžomanu zahvalio je Mario Josić kazavši: „Mnogopoštovani o. provincijale fra Joško, Vaša franjevačka zajednica ima dugu i časnu tradiciju pastoriziranja hrvatskih iseljenika. Od onih najsurovijih vremena do danas. Hrvatski franjevci u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj uvijek su znali prepoznati gdje im je radno mjesto - uza svoj narod - najčešće tamo gdje nije bilo lako stati ni opstati. Hvala vašoj zajednici i vama osobno što je fra Marko već toliko dugo među nama. Kao znak zahvalnosti i za uspomenu na današnji dana poklanjamo vam jednaku repliku plašta, odnosno misnice napravljene od kraljevskoga plašta Stjepana Tomaševića. Njen original vaši fratri čuvaju već barem 551. godinu, a naprav­ljen je, čini se, još tamo u 14 stoljeću. Hvala vam!“

O. Provincijal, primivši dar, izrazio je zadovoljstvo da je među vjernicima na 27. božićnim danima u Ljubljani te zahvalio mons. Bogoviću za propovijed koja je bila „životna i poučna“. Potom je u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja čestitao mons. Stanislavu Zoreu na izboru za odgovornu crkvenu službu u Sloveniji. „To je čast za naš Franjevački red, za naše provincije na ovom području, ali i odgovornost“, rekao je o. Provincijal, te ponovio riječi koje je rekao fra Stane Zore da „Bog zna što čini“. Zaželio mu je mnogo uspjeha u služenju Crkvi u Sloveniji. Obraćajući se fra Marku kao članu Provincije, o. Provincijal je rekao kako je fra Marko već dugi niz godini u misiji i zahvalio mu na dugogodišnjem pastoralnom radu. „Fra Marko je dar vjernicima u Ljubljani i Sloveniji“, rekao je fra Joško naglasivši kako je sudjelovanje nadbiskupa Zorea, biskupa Bogovića i njega, kao provincijala, zahvala fra Marku za njegovo odgovorno vršenje službe voditelja Hrvatske katoličke misije u Ljubljani. Zahvalio je potom franjevačkoj slovenskoj subraći u samostanu za ustupanje crkve i samostanskih prostora za pastoralno djelovanje. Na kraju je pozdravio franjevačke bogoslove, časne sestre i vjernike poručivši svima da slaveći blagdan krštenja Gospodinova budu „dostojni imena Isusa Krista“ u čije su ime kršteni. Potom je u ime Franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja predao dar nadbiskupu Stanislavu Zoreu.

Msgr. Stanislavu Zore uime vjernika ljubljanske misije nesvakidašnji dar, tanko izrezan i uokviren profil maslinove grane, uručio fra Marko, a zahvalila je Brigita ovim riječima: „Spoštovni gospod Nadškof, hvala da ste danes z nami. Ljubljanski Cerkvi in Vašim sobratom frančiš- kanom smo hvaležni, da smo kot izeljenci in potomci izseljencev pod vašo streho našli prostor in čas za opravljanje svojih verskih dolžnosti. Hvala Vam. Ko ste 23. novembra zapuščali to redovno skupnost, ste soobrate frančiškane prosili, da bi vam predstavnik! iz vsake vaše skupnosti podelili svoj blagoslov za novo dolžnost, ki ste jo takrat prevzemali. Pater Marko Vas je takrat blagoslovil v imenu vse naše hrvaške skupnosti. Kot spomin na ta trenutak,in v znak hvaležnosti vam podarjamo nekaj nenavadnega. Vsaj dvesto let stara oljka na otoku Šolta, ki se nahaja nasproti Splita, je pognala vejo,katere delček vidimo v tem okvirju. Simbolika je globoko kršćanska. Oljka in olje so nenadomestljivi v liturgiji, pri zakramentih, v kršanski ikonografiji... Zato tudi njeni sadovi, olive in olje, lepo ponazorijo tudi nekatere značilnosti, ki jih kristjani radi opazimo in cenimo pri svojih pastirjih. Ta veja v svojem prerezu močno spominja tudi na tloris Slovenije. Upamo,da Vam bo drag spomin na 23. november preteklega leta in na današnji dan.

 

Koncert duhovnih skladbi

Nakon sv. mise Mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu 'Albe Vidaković' Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom dirigentice prof. Danijele Župančić održao je koncert duhovnih skladbi.

Na kraju koncerta riječ zahvale izrekla je Josipa Domić: „Dragi prijatelji s Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" Bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, cijenjene dirigentice gđo Dijana i s. Domagoja, gđo Mirta, gđice Silvija Magdalena, gđo Elizabeta, i svi poštovani članovi zbora, nakon liturgijskoga slavlja, srdačna vam hvala za ovaj glazbeno-kulturni dodatak našoj današnjoj svečanosti, dodatak koji nas je prenio u bogatstvo i ljepotu domaćega i šireg glazbenog izričaja.

S radošću vam u znak zahvalnosti i za sjećanje poklanjamo repliku, vez u koncu, Plečnikove Majke Božje Kraljice Hrvata. Možda je to najdomišljeniji likovni prikaz Gospe u sveukupnoj hrvatskoj sakralnoj umjetnosti. Na glavi marama umjesto krune, na marami križ, dlan otvoren molitvama molitelja, u desnoj ruci žezlo kraljevstva Hrvata, na obrazu suze, a pred prsima hrvatski grb. Želimo da vam to bude draga uspomena na današnji susret. Uz to, dakako, vama koji unosite dušu u djelovanje zbora po jedan skromni cvjetni aranžman.

 

Zahvala fra Marka Prpe

„Na kraju večerašnjega događanja, sv. mise i koncerta povodom završetka XXVII. božićnih dana hrvatskih katolika u Ljubljani i Sloveniji srdačno zahvaljujem nadbiskupu Stanislavu, biskupu Mili, provincijalu fra Jošku, svoj subraći u svećeništvu, članovima pjevačkog zbora, suradnicima i svima vama vjerni narod Božji. U duhu stare kršćanske predaje ovaj ćemo susret nastaviti bratskom agape, domjenkom u samostanskoj dvorani. Dvorana je ipak uža od srca. Na domjenak pozivam uzvanike, suradnike, predstavnike sredstava društvenih priopćavanja i članove naše vjerničke zajednice. Svima uz blagoslovne želje, ugodna nedjeljna večer“, završio je fra Marko.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Najave

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas654
Ovaj mjesecOvaj mjesec55496
UkupnoUkupno5426966

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 130 

Administrator

franodoljanin@gmail.com