Franjevački Božić

Slikoviti božićni biljeg u obliku jaslica pobožno je vjerničko uprizorenje Isusova utjelovljenja pomoću kiparskih figura. Štovatelji božićnih jaslica složit će se da je prvu kolijevku za Isusa izradio sv. Josip kada je zajedno sa zaručnicom Marijom pronašao utočište u štali kod priprostih pastira izvan Betlehema. U susretu između Svete obitelji, nebeskih gostiju i pobožnih vjernika, tada se dogodio prvi živi Božić.

Služeći se naviještajima starozavjetnih proroka i evanđeoskih izvješća, uz pripomoć apokrifnih spisa, kršćanski umjetnici su rado oslikavali događaj Isusova utjelovljenja. Tako je nastalo bezbroj sakralnih likovnih djela božićne tematike kojima su vjernici pridavali štovalačke časti. Međutim, slikovito uprizorenje Isusovih jaslica, kako u crkvama tako i u obiteljima, izraslo je iz pučke pobožnosti za vrijeme božićnih blagdana.

Prvo slikovito uprizorenje Isusova utjelovljenja potječe od pape Siksa III. († 440.) koji je u bazilici Svete Marije Velike u Rimu, na spomen Marijina majčinstva, koju je 431. proglasio Efeški sabor Bogorodicom, podigao 432. oveću špilju, sličnu onoj u Betlehemu. Zato se neko vrijeme ta bazilika zvala Sveta Marija od Betlehema. Toliko je među vjernicima bila obljubljena, da su rimski hodočasnici, na povratku iz Svete Zemlje, donosili dijelove drvenih jaslica iz Betlehema i postavljali ih, kao relikviju, u ovu špilju. O tome danas svjedoči pozlaćena škrinjica, Sacra Culla, u kripti ispod glavnoga oltara u istoj bazilici.

Ipak, božićna špilja u Rimu bila je lokalnoga karaktera i nije utjecala na širenje figurativnoga uprizorenja betlehemskoga događaja.

Prve božićne jaslice, koje su preteča današnjih i smatraju se početkom štovanja kolijevke Isusova rođenja u Kršćanskoj Crkvi, postavio je 1228. papa Nikola IV. († 1292.) u istoj bazilici u Rimu, kao prvi franjevac na Petrovoj stolici, pet godina nakon što je sv. Franjo Asiški († 1226.) uprizorio živi božićni ugođaj među umbrijskim pastirima.

Kako spominje njegov životopisac Toma Čelanski († 1265.), sv. Franjo je bio prvi začetnik božićnih jaslica kao kršćanske pučke pobožnosti. Za njega je Božić bio «svetkovina nad svetkovinama». U zanosnom nadahnuću prve žive božićne jaslice uprizorio je sa svojom braćom 1223., kao polnoćno bogoslužje, u jednoj špilji kraj mjesta Greccio u blizini Asiza. Pozvao je prijatelja Ivana i zamolio ga da mu «brižljivo pripravi... uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu». U susretu između sv. Franje i njegove braće s pobožnim vjernicima tada se božićno mirboženje, a Greggio je postao novi Betlehem.

Kao uspomenu na ovaj događaj, papa Honorije III. († 1227.) odobrio je franjevcima štovanje božićnih jaslica u samostanskim crkvama. Pobožni običaj iz franjevačkih crkava prenesen je i u druge redovničke zajednice, osobito među dominikance, tako da se proširio po svim crkvama, a kasnije i u kršćanskim obiteljima.

Franjevačko mirboženje doživjelo je umjetnički procvat najprije u gotičkoj narativnosti, zatim u renesansnoj uzvišenosti, a kasnije i u baroknoj raskošnosti. Na trgovima su kazališni glumci izvodili scenske božićne pastorale, vjernici su u kućama izrađivali kolijevke s likom djeteta Isusa, u crkvama su likovni umjetnici postavljali stalne jaslice, božićnim motivima ukrašavali portale na ulazu, oslikavali zidove i oltare. Ubrzo su sve kršćanske zemlje bile premrežene slikovitim božićnim prizorima. Koristeći lokalne tradicije, pogotovo u kostimografiji i krajobrazu, kršćanski vjernici su domišljato sudjelovali u oblikovanju prizora Isusova djetinjstva. Tako su poznate božićne jaslice u Füssenu u Bavarskoj, napuljske, krakovske, barcelonske u katalonskom canander stilu, francuski provanski santoni od pečene gline; u Hrvatskoj na portalu katedrale sv. Lovre u Trogiru, na otoku Košljunu.

Ni vrijeme reformacije, koja nije bila sklona figurativnoj likovnoj umjetnosti, nije zaustavilo širenje pobožnosti prema božićnim jaslicama. Naprotiv, u katoličkoj obnovi, koju je pokrenuo Tridentski sabor (1545. – 1563.), franjevački božićni običaj dostojno je sudjelovao u širenju evanđeoske poruke Isusova utjelovljenja. Tada su običaj od franjevaca, kao slikovito sredstvo protureformatorske nauke, prihvatili isusovci i širili u svojim zajednicama i među vjernicima.

Tijekom vremena, osobito zahvaljujući komercionalnoj industrijskoj proizvodnji u različitim materijalima, sastavni dio božićnoga ugođaja svake katoličke crkve i obitelji, uz jelku i svjetlucave kuglice, postao je obred mirboženja između Boga i čovjeka koji je osmislio sv. Franjo Asiški.

Tako se, nakon 790 godina, ustalio običaj da se u sredini božićnih jaslica, bez obzira jesu li postavljene u špilju pri nekom brežuljku ili u štalicu u obliku kućice, smjesti dijete Isus u kolijevci, uz Mariju i Josipa, u okruženju zvijezde repatice i anđela, vola i magarca, pastira i stada, najčešće jagnjadi i ovaca, tri kralja s pratnjom i devama, počesto uz likove različitih mjesnih zanimanja.

Božićni prizor u obliku Isusovih jaslica redovito se pripremi za početak devetnice Božiću ili na Badnjak i ostaje do blagdana Bogojavljenja ili Krštenja Gospodinova, u nekim sredinama do Svijećnice.

Ante Branko PERIŠA


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas622
Ovaj mjesecOvaj mjesec52832
UkupnoUkupno4815428

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 117 

Administrator

franodoljanin@gmail.com