Iz života provincije

„BRAT“ ili „SUBRAT“, „SESTRA“ ili „SUSESTRA“?

U novije vrijeme često se može susresti izraz „subrat“ za člana nekoga katoličkoga reda ili družbe. Čak tako ponekad govore i pišu i sami redovnici, pa i njihovi poglavari, npr. u novinskim osmrtnicama, kojima obavještavaju javnost o smrti svoga člana. Čini se da je uputno i potrebno razmisliti je li ta novija praksa opravdana.

Već je u Starom zavjetu jasno da je jedan član izabranoga židovskog naroda drugomu članu brat (npr. Pnz 22, 1-4). I u Novom zavjetu se Kristovi sljedbenici nazivaju braćom, npr.: „Svatko tko se ljuti na brata svoga bit će odgovoran sudu. A tko rekne bratu svome 'raka' ...“ (Mt 5, 22-23). Čak je Gospodin Isus jasno rekao svojim učenicima: „Ne dopustite da vas nazivaju 'rabi', jer imate samo jednoga Učitelja, a vi ste svi braća“ (Mt 23, 8). Učenici su takvo izražavanje prihvatili i odmah poslije Kristova uzašašća: „Petar ustade pred svom braćom ... reče: 'Braćo, trebalo je ...'„ (Dj 1, 15-16). Takvih tekstova s imenicom „brat“ ima u Bibliji vrlo mnogo.

Crkva u liturgiji od prvih početaka do danas također sve vjernike tako nazivlje, npr. na početku sv. Mise svećenik pozivlje vjernike: „Braćo, priznajmo svoje grijehe...“, na prikazanju darova također: „Molite, braćo, da moja i vaša žrtva...“, „Spomeni se i naše braće koja usnuše...“ (II. kanon) itd.

Tako su se izražavali i najstariji redovnici, npr. sv. Pahomije (…346.): „Kad neuk stupi u zajednicu svetih...i uvede ga i posadi u zboru braće...“ (Pravilo, br. 1; v. Redovnička pravila, Zagreb 1985., s. 60). Sv. Benedikt svoje redovnike također nazivlje braćom: „(Opat) saslušavši savjet braće, sam razmotri stvar...“ (Pravilo, pogl. 3, Red. pravila, s. 256). A Sv. Franjo Asiški u prvom poglavlju svoga Pravila piše: „Regula et vita Minorum fratrum haec est -Pravilo i život Manje braće jest ovo...“ (Red. pravila, s. 316). U Oporuci jasno veli: „Dominus dedit mihi fratres - Gospodin mi je dao braću...“ Tako bi se moglo unedogled nabrajati u svim redovničkim pravilima, konstitucijama, statutima, direktorijima i uopće literaturi o redovništvu. Termin je uvijek „brat“ i „braća“.

Posebno treba istaknuti da se u službenim nazivima redova također upotrebljava riječ „brat“, npr. „Ordo fratrum minorum - Red manje braće“ (franjevci), „Ordo fratrum praedicatorum - Red braće propovjednika“ (dominikanci), „Ordo fratrum s. Augustini - Red- braće sv. Augustina“ (augustinci), „Ordo fratrum B. Mariae Virginis de Monte Carmelo - Red braće BI. Dj. Marije Karmelske“ (karmelićani), „Ordo fratrum Bethlemitarum - Red braće od Betlehema“ (betlemiti), „Institutum fratrum scholarum christianarum -Institut braće kršćanskih škola“, „Fratres a Sacratissimo Corde Jesu - Braća Presvetoga Srca Isusova“ i brojni dugi redovi i instituti.

Dakle, svi oni u službenom nazivu imaju „fratres - braća“.

Kako bi bilo da se franjevci počnu nazivati „Mala subraća“, ili da Dubrovčani za svoj slavni franjevački samostan kažu: „Samostan Male subraće“!

Svi su se redovnici, posebno prosjačkih redova, uvijek nazivali „fratres -braća“, npr. sam sv. otac Franjo Asiški za sebe uvijek piše „frater Franciscus -brat Franjo“. U pismu sv. Anti Padovanskom piše: „Fratri Antonio...frater Franciscus... - Bratu Anti...brat Franjo“ (C. Esser, Opuscula..., Grottaferrata 1978., 95). Sv. Bonaventura, dugogodišnji general Reda koji je nazvan i „drugim utemeljiteljem Reda“, sveučilišni profesor u Parizu, biskup i kardinal, potpisivao se je „frater Bonaventura - brat Bonaventura“. I svi drugi generali Franjevačkoga reda tako su se potpisivali, pa se i današnji general potpisuje: „fr. Jose Rodrigez Carballo“.

Kasnije se ustalila kratica „frater - fra“. Tako su („fra“) naši stari pisci na naslovnim stranicama svojih knjiga pisali, npr. fra Matija Divković („Nauk karstianski“, Mletcie 1611.), fra Filip Grabovac („Czvijt razgovora...“, Venezia 1747.), fra Andrija Kačić Miošić (Razgovor ugodni....“, Mleczi 1756. i „Korabljica...“, Mlecih 1760.) i mnogi drugi do našega doba, npr. dr. fra Karlo Eterović („Fra Andrija Kačić Miošić...“, Dubrovnik 1922.). Od literature o riječi „fra“ navodimo samo: J. Šetka, Hrvatska kršćanska terminologija, Split 1976., 86.

U redovničkom zakonodavstvu postoji termin „confrater - subrat“, koji ima svoje pravo značenje (v. Šetka, Terminologija..., 132). Uprava, naime, nekoga reda određenim pojedincima, koji su osobito zaslužni za taj red daje naziv „confrater-subrat“. Tako npr u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja kroz dugu povijest bilo je biskupa, svećenika i vjernika, koji su dobili naziv „subrat“. Jedan od njih je i Ivan Meštrović, kipar svjetskoga glasa. A kako neki danas u nas pišu, ljudi bi mogli „otkriti“ da je Ivan Meštrović kao „subrat“ zapravo bio član Prvoga franjevačkog reda, tj. franjevac!

Dakle, za redovnike, posebno prosjačkih redova, treba upotrebljavati riječ „frater-brat“, a za njihove počasne članove riječ „confrater- subrat“.

Isto vrijedi i za članove ženskih redova i družba. Evo nekoliko službenih naziva nekih ženskih družba u Hrvatskoj: „Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga - Sorores caritatis s. Vincentii Pauli“, „Sestre sv. Križa - Sorores s. Crucis III. ordinis s. Francisci Assisiensis“, „Školske sestre sv. Franje Asiškoga Krista Kralja - Congregatio sororum scholarum s. Francisci Assisiensis Christi Regis“ i druge.

Hoće li netko te nazive promijeniti u „bolje“: „Susestre milosrdnice“, „Susestre sv. Križa“, ili „Školske susestre...“? Po toj logici bi trebalo i zagrebačkoj bolnici „Sestre milosrdnice“ promijeniti naziv u „Susestre milosrdnice“. Srećom, to nikome ne pada na pamet!

I još jedna napomena. Danas u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama uz liječnike i druge djelatnike rade i brojne „sestre bolničarke“. Kako su prvotno u tim ustanovama radile i najčešće i same osnivale takve ustanove redovnice raznih redova i družba, bilo je sasvim normalno da ih ljudi nazivaju „sestre“, jer su bile redovnice.

Kad su u kasnijim vremenima i druge djevojke i žene radile kao bolničarke, naziv „sestra“ jednostavno je prenesen i na njih. I danas u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama sasvim je normalno reći da netko traži „medicinsku sestru“, a da pri tome ne misli na neku redovnicu.

Također nitko ne misli (i ne predlaže) da bi sve te bolničarke, koje nisu redovnice, trebalo nazivati „susestre“.

Postoje i razne udruge „medicinskih sestara“ koje nitko još nije preimenovao u „medicinske susestre“.

Novi termini „subrat“ i „susestra“ samo su nepotrebni modernizmi i određeni pad u sekularizam. To je zapravo možda i nesvjesni bijeg od Kristova nauka sadržanog u Evanđeljima. To je zanemarivanje svijesti da su svi kršćani (i svi ljudi), posebno članovi redovničkih obitelji, zapravo prava braća i sestre, jer su svi ljudi sinovi i kćeri Nebeskoga Oca.

To je bijeg od teološke pozadine koju u sebi kriju te dvije riječi, jer su redovnici i redovnice oni kršćani koji su savjete Isusa Krista prihvatili kao zavjete i postali jedni drugima prava braća i sestre. Tu je istinu snažno naglasio sv. Franjo Asiški: „Ako majka hrani i ljubi svoga tjelesnog sina, koliko brižnije mora svatko ljubiti i hraniti svoga duhovnog brata“ (Pravilo, pogl. 6).

Ipak bi bilo dobro čuti i razloge onih koji predlažu nove termine. Stari su, naime, davno rekli: „Audiatur et altera pars - Neka se sasluša i druga stranka!“

No, na temelju iznesenih razloga, smatramo da svetopisamski, teološki i redovnički pravno-povijesni razlozi jasno pokazuju da je ispravno uz ime i prezime redovnika ili redovnice pisati „brat“ ili „sestra“, odnosno fra Franjo, fra Petar, ili s. Marija, s. Ana itd.

Fra Gabrijel Jurišić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1342
Ovaj mjesecOvaj mjesec38423
UkupnoUkupno6383527

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 65 

Administrator

franodoljanin@gmail.com