Prgomet: Proslava sv. Franje

U 'Fratarskoj ogradi', u župi Prgomet, proslavljen je sv. Franjo Asiški u nedjelju, 5. listopada 2014. Slavlje je predvodio fra Ivica Jurić uz koncelebraciju župnika fra Ante Vugdelije.

Fra Ivica je u propovijedi govoreći o sv. Franji istaknuo kako se sjećamo jednog velikana duha kojim se posebno mi fratri (manja braća, konventualci, kapucini i trećoreci, ali i sestre klarise, školske sestre franjevke, franjevački svjetovni red (FSR), framaši…) ponosimo. Riječ je dakako o našem utemeljitelju - sv. Franji Asiškom.


Riječ je o nadasve dragom, simpatičnom svecu koji je tolike ljude, čak i izvan kršćanstva, „zarazio“ svojom karizmom, svojim neponovljivim oduševljenjem za Boga i za sve stvoreno. I u tome je bio jedinstven. Svoju pažnju i ljubav nije ograničio samo na ljude, nego ju je proširio na sva Božja bića i na sve stvoreno. Zbog toga je i izabran za zaštitnika ekologije.

Božji trubadur, kako se često sv. Franju zna nazivati, jednostavno je sve „obožavao“, svemu se divio, svakoga prihvaćao kao brata i sestru - kao Božje stvorenje vrijedno pažnje i ljubavi. Nije pravio granice među ljudima ovisno o njihovu podrijetlu, materijalnom statusu, obrazovanju, vjeri..., nego je svojom oduševljenošću spajao, ujedinjavao; bio most i vrata koja ljude vode k Bogu. Nije slučajno, stoga, naš dragi svetac – sv. Ivan Pavao II - izabrao baš Franjin Asiz za mjesto molitve i međureligijskog dijaloga. Nije također ni današnji naš Papa uzeo ime Franjo slučajno, nego baš nadahnut Franjinom karizmom radosnog svjedočenja evanđelja.

Sv. Franjo se toliko približio Kristu svojim životom da je nazvan alter Christus – drugi Krist. U čemu je Franjina veličina? - U veličini ljubavi s kojom je ljubio svakog čovjeka, životinju, biljku, sve stvoreno. U svemu je, i nerijetko unatoč nimalo lagodnim životnim okolnostima, uporno pronalazio razloge za dati hvalu Bogu, diviti se životu i Božjim stvorenjima. Zbog toga je on trajna inspiracija mnogim umjetnicima, pjesnicima, glazbenicima, ekolozima….

Preskočit ću namjerno prepričavanje njegova životopisa jer pretpostavljam da ste to puno puta slušali i da vam je on uglavnom poznat. Ono o čemu bih htio danas govoriti jesu dvije vrline koje su, između ostalih, na poseban način krasile sv. Franju - a to su radost i služenje. U njegovu slučaju jedna je povezana s drugom – što će reći da je radost za Franju logična posljedica služenja, razdavanja. Lijepo bi bilo kad bi i mi prihvatili i živjeli tu Franjinu logiku.

Danas je, međutim, jako malo služenja i jako malo radosti. Danas kao da svi hoće gospodariti a ne služiti, zapovijedati i biti slušani a ne slušati. Služenje se često gleda kao poniženje, iskorištavanje, čak i u obitelji gdje se sve više traži „pravedna raspodjela“ posla, obaveza. Dočim se stavi granica i ljubav izmjeri, ljubavi onda kao da nedostaje jer ona po naravi nije proračunata. Ili je ima pa se žrtvuje ne mjereći svaki puta svoj doprinos ili je nema dovoljno pa traži mjeru, izlike, opravdanja.

U svakom slučaju služenje odvojeno od Božje volje brzo se počne gledati kroz optiku sebičnih interesa i zadovoljenja istih. U takvoj logici svatko onda gleda sebe i želi da mu drugi služe. Ukoliko to služenje izostane onda optužuje druge za nedostatak ljubavi. U Isusovoj i Franjinoj logici je obrnut slučaj – oni, tj. mi trebamo služiti drugima, brinuti se o njima jer je ta briga oko drugih zalog je naše sreće. Drugim riječima, mi postajemo sretni usrećujući druge.

I radosti na licima ljudi je sve manje. Puno je razloga zašto je tomu tako, a ja ne bih sad ulazio u analizu. Je li to i zbog nespremnosti služenja jednih drugima? zaključite sami. Samo ću spomenuti kako su danas porasla očekivanja ljudi i veliki je nerazmjer želja i mogućnosti. Podignuti su kriteriji i gotovo se prave popisi što sve čovjek treba postići da bio sretan, ostvaren čovjek. Najviše se, pritom, radi o društvenom statusu i situiranosti koji se predstavljaju kao nezamjenjivi preduvjeti sreće.

Tu se onda govori o tome, malo ću karikirati, kako se treba imati stan, dobar automobil, odličan posao, odličan mobitel… da bi bio sretan. Svi ljudi koji su prije živjeli bez auta, mobitela, dobrog posla su bili nesretni? Naravno da nisu. Što želim reći: ne mogu materijalne stvari donijeti trajnu sreću nego samo kratkotrajni ushit, oduševljenje.

One, stvari služe, olakšavaju život, ali ne daju mu smisao. Pitanje smisla i sreće je pitanje dubljeg promišljanja, odnosno sagledavanja svoje uloge u životima drugih ljudi i ispunjanja iste. To je i pitanje odnosa s Bogom i odnosa s ljudima. Kad čovjek ima jasan cilj, zna što mu je činiti i zašto živi – on ispunjeno živi; lako ide naprijed unatoč preprekama i druge „na ramenima“ nosi. (…)

Kad bi pitali sv. Franju što danas treba učiniti, on bi zasigurno rekao kako treba ljude probuditi iz duhovne pospanosti i opće apatije u koju smo upali, i kao pojedinci i kao društvo. Okupiralo nas je neprestano nezadovoljstvo. Za razliku od sv. Franje, u svemu vidimo razlog za nezadovoljstvo i prigovaranje. I u pravilu uvijek nam je netko drugi kriv, iako smo nerijetko sami krivci stanja u kojem se nalazimo. Ne valja nam ni tako ni država, ni Crkva, ni škola, ni zdravstvo, ni policija...  Nisu nam dobri ni nastavnici, ni liječnici, nisu dobra ni djeca, ni roditelji... Kao da nas nitko i ništa ne može na dulje staze raspoložiti i držati nas u ozračju radosti na dulje vrijeme.

Zato nam je ugledati se u sv. Franju. Kako je on uspijevao biti radostan a živio je u neusporedivo težim okolnostima? - Oslanjao se na Gospodina. Molitva je bila izvor iz kojeg je crpio radost života. Molitva i služenje drugima njegovu dušu ispunjali su vedrinom i optimizmom.

Zato i ti, brate i sestro, poput sv. Franje moli se Bogu i gledaj u ljudima uvijek ono dobro i pomaži im. To dobro istakni, pohvali osobito kod djece jer tako im jačaš samopouzdanje. Uostalom, jedino je na tom dobrom temelju, na pohvali i povjerenju moguće graditi i izgraditi psihički i duhovno zrelu osobu.

Kroz molitvu, koja nepogrešivo rađa vedrinom duha ti ćeš i druge ljude obogatiti da oni i tvojom dobrotom postanu još bolji i u obitelji, i u školi, i na poslu… svugdje. I napredak i blagoslov Božji ne će izostati. Ne daj se umoriti niti obeshrabriti i neka te u tome prati zagovor sv. Franje.


Na kraju slavlja župnik fra Ante Vugdelija zahvalio je propovjedniku i svim sudionicima slavlja, osobito djevojkama koje su predvodile pjevanje, te pozvao sve okupljene za nastavak druženja uz prigodni domjenak na otvorenom gdje su već prokušani pjevači zapjevali narodne pjesme uz gusle, a pomogao im je i fra Stipica Grgat svirajući diple.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas154
Ovaj mjesecOvaj mjesec71915
UkupnoUkupno4988348

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 41 

Administrator

franodoljanin@gmail.com