Župnici župe Hrvace (1757.-2014.)

Fra Mirko Buljac

Podaci o župnicima preuzeti su iz monografije: Fra Mirko Buljac, HRVACE - Župa Svih Svetih, Split-Hrvace, 2004.

1.  fra Augustin Šarić iz Hrvaca

2.  fra Anselmo Vuković iz Dragljana

3.  fra Ivan Miljković ml. iz Miševice - Hrvace

4.  fra Augustin Poljak iz Glavica

5.  fra Mijo Sunara ml. iz Nevesta

6.  fra Bone Buljan ml. iz Bitelića

7.  fra Frano Vučković iz Brnaza

8.  fra Šimun Petričević iz Bajagića

9.  fra Frano Maljković iz Labina

10.  fra Ilija Despotović - Tešija iz Lećevice

11.  fra Petar Alfirević iz Kaštel Sućurca

12.  fra Paškal Botić iz Splita

13.  fra Ivan Buljan iz Bitelića

14.  fra Ivan Hrgović iz Potravlja

15.  fra Frano Ćurković iz Bitelića

16.  fra Marko Knezović iz Prološca

17.  fra Bonaventura (Bone) Bogić iz Divojevića

18.  fra Frano Bikić iz Prgometa

19.  fra Mate Vezilić iz Sinja

20.  fra Ivan Škopljanac iz Radošića

21.  fra Josip Matić - Stuparić iz Sinja

22.  fra Filip Jukić iz Trogira

23.  fra Ivan Benutić iz Kaštel-Staroga

24.  fra Nikola Matas iz Kladnjica

25.  fra Ante Poparić iz Kaštel-Novoga

26.  fra Josip Grabovac iz Sinja

27.  fra Antun Milun iz Sinja

28.  fra Vjekoslav Jurenović iz Promine

29.  fra Rikard Tripalović - Klapež iz Košuta

30.  fra Luka Livajić iz Poljica imotskih

31.  fra Frano Milun iz Sinja

32.  fra Jozo Delić iz Sinja

33.  fra Bone Šarić iz Hrvaca

34.  fra Pavao Silov iz Rupa

35.  fra Andrija Matutinović iz Zaostroga

36.  fra Metod Ramljak iz Siverića

37.  fra Frano Rakić iz Vrgorca

38.  fra Petar Glavaš iz Vrgorca

39.  fra Jeronim dr. Šetka iz Desna

40.  fra Pavao Matić iz Sinja

41.  fra Kruno Vukušić iz Katuna

42.  fra Jozo Meštrović iz Klisa

43.  fra Karlo Krolo iz Gizdavca - Muć

44.  fra Petar Šušnjara iz Jasenska

45.  fra Ante Maleš iz Gljeva

46.  fra Stanko Milanović Litre iz Otoka

47.  fra Jozo Zrnčić iz Udovičića

48.  fra Frano Bilokapić iz Udovičića

49. fra Bože Norac Kljajo iz Otoka

50. fra Neven pavlinušić iz Otoka

1757.-1764.

1764.-1766.

1766.-1770.

1770.-1772.

1772.-1778.

1778.-1780.

1780.-1784.

1784.-

1784.-1793.

1793.-1799.

1799.-1803.

1803.-1804.

1804.-1805.

1805.-1806.

1806.-1807.

1807.-1843.

1843.-1865.

1865.-1869.

1869.-1878.

1878.-1881.

1881.-1884.

1884.-1888.

1888.-1890.

1890.-1893.

1893.-1895.

1895.-1898.

1898.-1901.

1901.-1903.

1903.-1908.

1908.-1913.

1913.-1915.

1915.-1916.

1916.-1917.

1917.-1919.

1919.-1925.

1925.-1933.

1933.-1939.

1939.-1944.

1944.-1946.

1946.-1955.

1955.-1958.

1958.-1964.

1964.-1974.

1974.-1982.

1982.-1988.

1988.-1997.

1997.-2003.

2003.- 2011.

2011.-2012.

2012.-

Hrvatački župnici

Fra AUGUSTIN ŠARIĆ

bio je gvardijan dva puta (1746.-1747. i 1751.-1754.) u samostanu Gospe od Zdravlja, te dva puta zamjenik gvar­dijana. "I braća su u narodu širila pobožnost prema muci Isusovoj. Postaje ili stajališta Križnoga puta podignuta na 6. siječnja tj. na blagdan Sv. Triju Kralja 1754. za gvardijanstva o. Augustina Šarića... iz Hrvataca", tako piše fra Ante Crnica.3

Fra Augustin je bio i prvi župnik u Hrvacima (1757-1764.)

Fra ANSELMO VUKOVIĆ

rodom iz Dragljana (Župa Zavojane). U Hrvacima je bio župnik od 1764. do 1766. godine.4 Umro je 15. srpnja 1795. u Živogošću u 70. godini života.5

Fra IVAN MILJKOVIĆ ml.

rodio se u Miševici (Župa Hrvace ) 1730. godine od bogatih roditelja. Stupio je u franjevački red na Visovcu 1755. godine, zadržavši svoje krsno ime. Imao je i rođaka fratra fra Ivana Miljkovića st. Moralnu bogosloviju učio je u Sinju, gdje je slavio i svoju mladu misu 1759- Bio je prisu­tan prigodom polaganja temeljnog kamena nove crkve Gospe od Zdravlja (sada bismo trebali reći stare crkve) 1759. godine.

I kao svećenik vršio je kapelansku službu u Sinju (1761.-1762.) i službu župnika u Hrvaci­ma (1766,1770.) te u Biteliću (1764.-1766.). Zdravstvenik Petar Kontarini iz Sinja piše: "On je zajedno s fra Anselmom Vukovićem, žup­nikom Hrvaca kraj Sinja, dijelio hranu i ruho ubogim nevoljnikom", za vrijeme haranja kuge po Cetini 1764.

Umro je u sinjskom samostanu u 45. godini života, 13. siječnja 1775., primivši svete sakra­mente. I bi pokopan u kripti pod velikim oltarom u crkvi Gospe Sinjske.6

Fra AUGUSTIN POLJAK

rodio se u Glavica­ma kod Sinja godine 1724. Na krštenju je do­bio ime Šimun. Humanističke nauke završio je u sinjskom samostanu. S 20. godina stupio je u franjevački red u Živogošću. U Sinju je studirao filozofiju i bogosloviju, gdje je i slavio svoju mladu misu 1750. godine.

Neko vrijeme djeluje kao svećenik u sinjskom samostanu, a zatim pastoralno djeluje u župa­ma oko Sinja: kapelan je u Otoku od 1754, 1760., zatim župnik u Hrvacima od 1770.-1772.; gvardijan je u Sinju 1773.-1775., te župnik u Otoku 1760.-1770. i 1775.-1788.

Fra Augustin Krolo o njemu piše: "Kao žup­nik u Otoku, kroz 30 godina pastoralnoga rada mnogo je učinio za župu. Obnovio je i ure­dio (o.u. najstariju) crkvu sv. Luke na gro­blju, krstio je 387 djece, vjenčao preko 200 parova. Imao je krasan rukopis, kako se i da­nas vidi iz matica, koje je uredno vodio. Umro je u samostanu u Sinju od moždane kapi, 30. listopada 1788., u 64. godini života, primiv­ši svete sakramente. Zbog uzornog živo­ta ubrojen je medu eksdefinitore. Poko­pan je u kripti pod velikim oltarom u crkvi Gospe Sinjske."7

Fra MIJO SUNARA ml.

rodio se u župi Nevest u Zagori. Bio je župnik u Hrvacima (1772.-1778.),8 Ogorju (1778.-1784.), Dicmu 1778. te Kruševu (1829.-1844.), gdje je i umro 4. 4.1844. godine.

Fra BONE (BONAVENTURA) BULJAN ml.

rođen je na Biteliću 1740. godine. Na kršten­ju je dobio ime Petar. Humanističke nauke završio je u Sinju. U franjevački red stupio je na Visovcu 1762. godine. Mladu misu slavio je u Sinju 1766. Neko vrijeme je živio u sin­jskom samostanu bez oznake službe.

Službu župnog vikara (kapelana) vršio je u župama: Prgometu (1775.-1777.), Ogorju (1777.-1778.), Hrvacima (1778.-1780.), Tijarici (1786.-1788.) te u Sinju (1788.-1789.).

Službu gvardijana obavljao je u Sinju od 1794.-1795. Tada je, za njegova gvardijanstva, dovrše­na gradnja Gospina oltara.

Bio je župnik u Dicmu Donjem (1809-1811.), zatim u Biteliću (1814.-1816.), te tri puta žup­nik u Otoku: (1789.-1794., 1976.-1806.) i 1818. godine, od veljače do rujna, kada je obolio, te umro kao aktualni župnik 10. rujna 1818. Pokopan je u franjevačku grobnicu u Otoku.9

Fra FRANO VUČKOVIĆ10

rodio se u Brnazama. Na krštenju je dobio ime Šimun. Huma­nističke nauke učio je kod franjevaca u Sin­ju. U franjevački je red stupio godine 1758. na Visovcu. Bogoslovne nauke učio je u Zaostrogu. Svoju prvu misu slavio je u Sinju. Vo­lio je knjigu i ubrzo je postao učitelj-lektor filozofije (1768.), a nakon tri godine položio je ispite za lektora bogoslovlja. Godine 1771. imenovan je lektorom moralnog bogoslovlja u Sinju, a poslije šest godina predavanja do­bio je počasni naslov lector sexenalis i bi ubrojen među eks-vijećnike Provincije. Vršio je kratko vrijeme i službu gvardijana u Spli­tu, u samostanu Gospe od Zdravlja, te službu kustoda (zamjenika provincijala).

U Hrvacima je četiri godine bio župnik (1780.-1784.) Preminuo je u Sinju 8. srpnja 1787., u 46. godini života.

Fra ŠIMUN PETRIČEVIĆ - Guta

rodom je iz Obrovca, župa Bajagić. Duže vremena bio je učitelj novaka na Visovcu (1765.-1781.), te dobar redovnik.11 Vršio je službu župnika u Ba-jagiću (1779.-1780.) i u Hrvacima, kratko vrijeme, gdje je i umro 5. ožujka 1784. godine.

Fra FRANO MALJKOVIĆ

rodom je iz Labina. Vršio je službu župnika u više župa, a u Hrvacima je bio župnik (1784.-1793.). Obnašao je i službu vijećnika Provincije. Bio je i četiri puta gvardijan u Sinju, gdje je i umro 1. siječnja 1816., u dobi od 72 godine.12

Fra ILIJA DESPOTOVIĆ-TEŠIJA

rodio se u Lećevici 9. 8. 1774. godine. Krsno mu je ime Lovro. Srednju naobrazbu završio je u sinjskom samostanu. Godine 1748. stupio je u franjevački red na Visovcu. Filozofiju i bogosloviju studirao je na učilištima naše Provincije, a više nauke u Italiji.

Kao svećenik vršio je službe: učitelj mladih u Splitu (1759.-1763.), kapelan u Sinju (1767.-1768.), a zatim je župnik u Grabu (1764.-1766.), Čvrljevu (1773.-1774.), Dicmu Donjem (1777.-1780.), Brštanovu (1780.-1784.), Visokoj (1784.-1793.), te u Hrvacima (1793.-1799.) Umro je u Sinju 10. 2. 1816., u 89. godini života.13

Fra PETAR ALFIREVIĆ

rodio se u Kaštel-Sućurcu. Vršio je razne službe u Provinciji. Bio je dva puta župnik u Sinju (1785.-1790. i 1793.-1799),14 te u Hrvacima (1799.-1803.). Još je vršio službu vijećnika Provincije15 i bio dva puta gvardijan u Sinju (1777. i 1781.-1785.). Okrijepljen svetim sakramentima umro je u Sinju 14. 5. 1817., u 75. godini života.

Fra PAŠKAL BOTIĆ

rodio se u Splitu. Vršio je službu zamjenika gvardijana u samostanu Gospe od Zdravlja (1791.-1794.),16 te službu župnika u Hrvacima (1803.-1804.) i Grabu (1816.-1820.), gdje je i umro 1820. godine.

Fra IVAN BULJAN17

rodio se u Biteliću 18. lis­topada 1751. na dan sv. Luke, i zato je na krštenju dobio ime Luka. Kao dječak odgojen je u sinjskom samostanu i tu završio osnovnu i srednju školu.

U to vrijeme mletačka je vlast zabranila re­dovnicima primanje mladića u red prije 21. godine, a na zavjete samo one koji su navr­šili 25 godina života. Zato je fra Ivan u franjevački red stupio na Visovcu u 27. godini života (1778.).

Bogosloviju je studirao u Sinju. Prvu je misu rekao 1780. godine, a potom je neko vrijeme boravio u sinjskoj redovničkoj obitelji. Zatim je vršio službu župnika u Bajagiću (1784.-1785.). Nakon kratke službe u Bajagiću poslan je na više nauke u Italiju. Vrativši se iz Italije bio je kratko vrijeme župnik u Sinju, a po­tom godinu dana u Hrvacima (1804.-1805.).

U Splitu je četiri puta bio gvardijan (1792, 1794., 1795,1797., 1797,1800. i 1804,1806.), te gvardijan na Visovcu (1810.-1814.). Napustivši starješinsku službu boravio je u sinjskom samostanu kao član obitelji. Preminuo je u Biteliću 3. veljače 1817. godine.

Fra Ivan bijaše veliki štovatelj Gospe od Zdravlja. Tražio je i od Sv. Stolice dobio, 12. rujna 1799. godine, vječne svakodnevne oproste, kako za one vjernike koji pribivaju javnom štovanju Gospe od Zdravlja, tako i za one koji ih pri­vatno obavljaju u njezinu svetištu.

Stari nekrolog, bilježeći njegovu smrt, kaže da je fratar bio poznat po svom uzornom redovničkom životu: "vir religiosa exemlarique vita clarus".

Fra IVAN HRGOVIĆ (Hergović, Argović)

rođen u Potravlju. Bio je župnik u Hrvacima (1805, 1806.), u Bristivici (1810.-1814.), u Visokoj (1814,1816.), te gvardijan u Sinju 1817.18 Umro je 1825. godine.

Fra FRANO ĆURKOVIĆ

rodio se u Biteliću. župnik je bio u Hrvacima (1806.-1807). Okriv­ljen je za bunu Hrvatačana protiv Francuza. Vršio je i službu kustoda (zamjenika) provincijala19 fra Frane Ravlića od 1823.-1826. u Splitu. Umro je 1847. godine.

Fra MARKO KNEZOVIĆ

rodio se u Prološcu 10. 3. 1770. Studirao je filozofiju u Omišu, a teologiju privatno. Redovničke zavjete položio je u Zaostrogu 1791. godine, a za svećenika je zaređen 1792. Vršio je službu zamjenika gvardijana u Samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu.20 Služio je kao župni pomoćnik u Ugljanima 6 godina, u Zasioku 3 godine, te dvije godine kapelan i župnik u Hrvacima od 1807.-1843. godine.21 Umro je u Sinju 6. ožujka 1849., u 78. godini života.

Fra BONAVENTURA (BONE) BOGIĆ

rodom je iz Divojevića, župa Čvrljevo. Bio je gvardi­jan u Sinju, te župnik u više župa, a najviše u Hrvacima od 1843. do 1865.22

Vršio je službu vijećnika Provincije.23 Umro je u Sinju 10. 7. 1878., u 78. godini života.

Fra FRANO BIKIĆ

rodio se u župi Prgometu. Vršio je službu gvardijana u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu24 i to tri puta (1854,1857., 1860,1861., te 1862,1863.), a bio je i dva puta zamjenik gvardijana, vijećnik Provincije, te župnik u Hrvacima (1865.-1869.). Umro je u Sinju 19. srpnja 1880., u 73. godini života.

Fra MATE VEZILIĆ

sin Lovre i majke Mare, rodio se u Sinju 17.3. 1833. godine. Na krštenju je dobio ime Ivan. Stupio u novicijat 21. lis­topada 1853. na Visovcu. Svečane zavjete položio je 20. listopada 1856. Teologiju je studirao u Šibeniku, a za svećenika je zare­đen 16. 11. 1856. godine.

Vršio je službu župnika u više župa po Dal­matinskoj Zagori: Dubravice, Sinj, Hrvace  (1869,1878.), Blizna, Bristivica i Bajagić. Podizao je, obnavljao i gradio crkve od kojih se posebno izdvaja upravo crkva u Hrvacima. Isticao se revnim opsluživanjem re­dovničkih pravila i strogom pokorom. Bio je definitor u Provinciji (1866.-1869.). Povjera­vane su mu službe gvardijana u Kninu, Sinju i Splitu (1865.-1868.). Hodočastio je s o. Iva­nom Markovićem u Svetu zemlju, od siječnja do konca travnja 1879. To hodočašće opisao je o. Marković u knjizi Pisma s Istoka ili hodočašće u Palestinu (talijanski) (Trento). Bio je poznat kao korizmeni i prigodni propovjed­nik po dalmatinskim varošima i seoskim žup­ama. Ujedno je bio traženi ispovjednik, poseb­no dok je bio župnik u Bristivici. Isticao se primjernim redovničkim životom.

Posjedovao je "dar suza" (donum lacrimarum). Bio je predan u volju Božju i onda kada je nosio teški križ slabog očinjeg vida pod stare dane.25 Ponavljao je uzdah: "Hvala Bogu! Neka bude njegova volja!"

Za njega Mrtvar u Makarskoj navodi: "mnp. o. Mate Vezilić iz Sinja odlikovao se duhom molitve, pobožnosti i krepostima koje dolikuju fra­njevcu: mnogo je godina vjerno vršio pastoralnu službu u raznim župama na izgradnju povjerenog stada; kao župnik mjesta 'Hrvaca' u izgradnji one sjajne crkve mnogo se znojio i što god je imao u nju je utrošio. Tešku gvardijansku službu raznih samostana u Kninu, Si­nju i Splitu (186 5.-1867.), revno je obavljao. Bio je izabran za definitora i pridonio njegovu ras­tu... U Drnišu je održao posljednje Korizmene propovijedi. Nakon toga, skršen godinama i radom, povukao se u visovačku samoću. No­vacima i drugima u samostanu postao je svi­jetli primjer franjevačkog života iako starac slabih očiju, kako kod moljenja božanskog časoslova u koru i drugim javnim činima samo­stana nije izostajao, tako i u privatnom čita­nju Sv. pisma, kojem se posvećivao što mu je preostajalo od pobožnih vježba; dok nije na koncu odležao devet dana u krevetu, okrije­pljen svim sakramentima Crkve, okružen kru­nom braće predao je Stvoritelju svoju veoma pobožnu dušu u 77. godini života",26 23. listo­pada 1910. na Visovcu.

Fra IVAN ŠKOPLJANAC

rodio se u Radošiću (u Zagori) 24. travnja 1836. Na krštenju je dobio ime Marko. Gimnaziju je učio kod franjevaca u Sinju. U franjevački red stupio je na Visovcu 1854. Za svećenika je zaređen 1859. Vršio je ove službe: u Šibeniku je godinu dana bio student-svećenik, a u Sinju 1862. član sa­mostana bez oznake službe; kapelan i žup­nik je bio u Ljubitovici 1863.-1866., a u Ogorju kapelan 1867.-1868. Zatim je župnik u Tijarici (1868.-1871.), Sinju (1867.-1877.), Hrvaci­ma (1877.-1881.), Grabu (1881.-1886.) i Tijarici (1886.-1893.).

Još je vršio službe vijećnika sinjskog samo­stana i vijećnika Provincije. Za velike zime, zadnje godine župnikovanja u Tijarici, selja­ci su ga našli ukočena u župnoj kući. Od toga se liječio, ali mu nije bivalo bolje, pa je iduće godine morao napustiti župnu službu u Turjacima i poći u sinjski samostan. Zadnje go­dine ležao je paraliziran; drugi su ga hranili i prevrtali. Često je primao svete sakramente. Bio je strpljiv i predan u volju Božju, te se nikada nije tužio na bolest. Preminuo je u Gos­podinu 16. lipnja 1900., u 65. godini života, u samostanu u Sinju.27

Fra JOSIP MATIĆ-STUPARIĆ

rođen je u Sinju 11. 1. 1854. od oca Ivana i majke Kate r. Rat-ković. Krsno mu je ime Ante. U rodnom je gradu završio osnovnu školu i klasičnu gim­naziju kod franjevaca u samostanu. Godine 1871. stupio je u franjevački red na Visovcu i uzeo ime Josip. Filozofiju je učio u Zaostrogu, a bogosloviju u Šibeniku. Zaređen je za svećenika 1876., a svoju prvu misu slavio je u Sinju pred slikom Gospe Sinjske.

Kao svećenik vršio je pastoralnu službu u Sinju, najprije godinu dana kao kapelan, za­tim je u dva navrata bio župnik i to od 1877.-1881., te drugi put od 1884.-1888. U ovom vremenu slavila se 200. obljetnica dolaska Gospine slike iz Rame u Sinj, i tom je prigodom, uz pomoć vjernika sagradio spomen-crkvu na Tvrđavi-Gradu u Sinju. Nakon Sinja imenovan je župnikom u Otoku (1888.-1890.), gdje je dao sagraditi mramorni oltar Presvetog Sakramenta u crkvi sv. Luke. U Hrvacima je bio župnikom od 1881. do 1884. Još je vršio profesorsku službu: od 1894.-1922. kao učitelj sv. bogoslovlja u Šibeniku i Makarskoj, te pro­fesor crkvene povijesti i filozofije. Profesorom jubilatusom proglašen je od Vrhovne uprave franjevačkoga reda. Fra Josip je bio uzoran svećenik redovnik. Umro je u samostanu u Zaostrogu, 4. 3. 1926. godine.

Sirijski nekrolog o njemu piše: "Čovjek ljubezan, svakodnevno se ispovijedao, svakog dana svete knjige (oce) čitao, ljubio je Crkvu i njez­inu vidljivu Glavu - sv. Oca papu."28

Fra FILIP JUKIĆ

rodio se u Trogiru 20. 10. 1854. godine. Sin je oca Filipa i majke Marije rod. Silobrčić. Na krštenju je dobio ime Vicko. Novicijat je obavio na Visovcu 5.10.1872. - 5.10. 1873. Svečane zavjete položio je u 23. godini života 29. 1. 1877. u Makarskoj u ruke o. Ante Lulica, ex-provincijala i nekoć gene­ralnog definitora, po ovlasti o. Špire Tomića, provincijala. Zaređen za svećenika 6. 5.1877. godine.

Bio je župnik u raznim župama: Sinj, Hrvace  (1884.-1888.) Vrpolje, gvardijan u Kninu. Bio je ugledan muž, obdaren odlikama pameti i srca. Zanimala ga je knjiga, posebno pjesniš­tvo. Objelodanio je nekoliko pjesama, a više ih je ostavio u rukopisu. Među njima se is­tiče: "Rajčica ili ljubi raj, pismo i pjesma učeni­ku Radoslavu za srednjoškolce". Ostavio je u stihovima i prvi dio knjige "Nasljeduj Krista".29 Posebno se istakao strpljivim nošenjem križa bolesti živaca i bubrega kroz 40 godina. Pri smrti bio je okružen braćom, okrijepljen svetim sakramentima, pobožno je predao svoju dušu Gospodinu u upravo započetoj 75. godini života,3014. studenoga 1928. u Splitu.

Fra IVAN BENUTIĆ

rodio se u Kaštel-Starom 17. 2. 1850., od oca Nikole i majke Kate rođ. Gruica. Na krštenju je dobio ime Ivan-Špiro. Gimnaziju je učio u Sinju. Stupio je u fran­jevački red (novicijat) 1869. Filozofiju je učio u Šibeniku i Makarskoj. Svečane zavjete je položio 27. 10. 1873., a za svećenika je zare­đen 23. 11. 1873. godine.

U Provinciji je vršio ove službe: bio je kape­lan u Sinju (1873.-1875.), Ogorju (1875.-1877), Promini (1877.-1880.). Župnik je bio u župa­ma: Ljubitovici (1880.-1883. (zadnji franjevac na toj župi), Prugovu (1885.-1886.), Otoku (1886.-1888.), Hrvacima (1888.-1890.), Čvrljevu (1894.-1995.) i u Brštanovu (1899.-1903.).

Službu gvardijana obavljao je u samostanima: u Splitu (1894.-1897. i 1904.-1907.), Sinju (1903.-1904.), Imotskom (1910.-1913.); u Kninu od 1913. do 1919. zamjenik je gvardijana i gvard­ijan (1919.-1922.), te u Omišu (1922.-1924.).

U Splitu je kao gvardijan podigao kat na starome samostanu, u crkvu je nabavio orgulje (od tvrtke Rieger) iz Čehoslovačke; dao je oslikati strop stare crkve prizorima Bezgreš­nog začeća Marijina i Marijina uznesenja na nebesku slavu te je uredio cjelovitu njezinu unutrašnjost.

Bio je svećenik i redovnik dobre i blage naravi, svima drag. Proslavio je i zlatni svećenički jubilej, zahvalan Bogu na tako veliku daru.

Nakon završetka gvardijanske službe u Omišu bio je član toga samostana i ispovjednik. U tom je samostanu i umro 25. 8. 1926., okrije­pljen svetim sakramentima, u 77. godini života. Pokopan je u Omišu.

Fra NIKOLA MATAS

rodio se u Kladnjicama, 6. veljače 1857. Župnu je službu vršio 44 go­dine po raznim župama naše Provincije, a u Hrvacima je bio župnik od 1890. do 1893. godine. Umro je 1. svibnja 1935. godine u Kninu.

Fra ANTE POPARIĆ

rodom iz Kaštel Novoga. Vršio je službu župnika u Hrvacima 1893, 1895. Uprava Provincije poslala ga na Sveučil­ište u Beč. ... Prešao je u dijecezanske svećenike (zapopio se).

Fra JOSIP GRABOVAC

rodom iz Sinja... Bio je župnik u Hrvacima od 1895. do 1898. Pre­šao je u dijecezanske svećenike (zapopio se). Umro je 1928. godine.

Fra ANTE MILUN

rodio se u Sinju. Vršio je službe župnog vikara i župnika u raznim žup­ama naše Provincije. U Hrvacima je bio žup­nik od 1898. do 1901. godine. Bolovao je šest godina, te pobožno preminuo u župnoj kući sv. Jure u Ogorju, 18. 7.1926. godine, ne navršivši 56 godina života. Pokopan je u Ogorju. Njegovo tijelo je kasnije preneseno u Sinj.

Fra VJEKOSLAV JURENOVIĆ

rodio se u Oklaju 18. prosinca 1872. godine (župa Promina). Pučku je školu završio u svom rodnom mjes­tu. Bogosloviju je učio u Šibeniku i Makarskoj. Zaređen je za svećenika 28. listopada 1895. Na gimnaziji u Sinju predavao je četiri godine hrvatski, matematiku i prirodopis. Poslije je radio kao dušobrižnik-župnik u Hrvacima (1901.-1903.), Kljacima, Miljevcima, kao župnik i gvardijan u Imotskome, a kao gvardijan na Visovcu. Umro je u šibenskoj bolnici 9. kolovoza 1947. u 75. godini života. Pokopan je na Visovcu.

Fra RIKARD TRIPALOVIĆ-KLAPEŽ

rodio se 27. studenoga 1876. u Košutama (župa Trilj). Bio je učitelj klerika, župni po­moćnik, župnik u Hrvacima (1903.-1908.), te u raznim drugim župama. Tri puta bio je i gvardijan. Umro je u Splitu 16. ožujka 1956., u 80. godini. Pokopan je na groblju Lovrinac.

Fra LUKA LIVAJIĆ

rodio se 12. stude­noga 1878. u Poljicima kod Imotskoga. Radio je u vino­gradu Gospodnjem kao župni pomoćnik i župnik u ra­nim župama naše Provincije 33 go­dine. U našim Hrvacima je bio župnik od 1908. do 1913. godine. Dugo je i teško bolovao, te pobožno preminuo u 58. godini života 1936. godine.

Fra FRANO MILUN

rodio se u Sinju, gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Službu župnika vršio je u raznim župama naše Provincije, a u Hrvacima je bio župnik od 1913. do 1915. godine. U sinjskom samostanu je pobožno preminuo 29. travnja 1927., u 60. godini života.

Fra JOZO DELIĆ

rodio se u Sinju 1. 1. 1885. od oca Frane i majke Kate rod. Tadić. Krsno mu je ime Stjepan. Osnovnu školu i fran­jevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sin­ju. U franjevački red stupio je 1902. godine na Visovcu. Filozofiju je učio na učilištima Provincije, a bogosloviju u Monacu - Francuska (1905.-1907.), gdje je i zaređen za svećenika 1907. Tu je slavio i svoju mladu misu.

Kao svećenik vršio je ove službe: pomoćni učitelj bogoslova (1907.-1908.), kapelan u Sinju (1908.-1911.); župnik je u Hrvacima (1915.-1916.), Turjacima (1916,.-917.) i Sinju (1917. - 1919.). Neko je vrijeme bio član samostana bez oznake službe.

Napustio je Red i prešao u dijecezanske svećenike Hvarske biskupije. Župnu službu vršio je u župi Gornji Humac na Braču od 1923., gdje je i umro 24. 6.1950., u 66. godini života. Kao župnik bio je dobar svećenik i vrlo pobožan Majci Božjoj.31

Fra BONAVENTURA (BONE) ŠARIĆ

rodio se u Hrvacima 1860. od roditelja Filipa i Jake r. Radman. Na krštenju je dobio ime Petar. Fra Ante Crnica piše: "Šarić o. Bonaventura iz Hrvataca, prije Franjevac Konventualac... Kao mladi svećenik bavio se naročito arheološk­im pitanjima. Godine 1932. objelodanio je u "Obzoru" i kasnije pretiskao..."32 Knjižica tiskana: O. Bone Šarić STRIDON (selo Kijevo u Dalmaciji) rodno mjesto svetoga Jeronima Povijesno-geografska rasprava, 1932. Tisak "Tipografija" d.d., Zagreb. Knjižica ima 31. stranicu. Sam autor fra Bone piše: "Ja sam u onom selu bio župnikom sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije. Pazio sam na brojne rimske iskopine i u toru seljaka Jurića otkrio sam da je na više komada razlupani kamen sa natpisom: Strid. Mene su Talijani, iza svoga upada u Kijevo, poslali u zatočenje u Italiju, a onog je kamena nestalo..."

Propašću Austrougarske monarhije dio župa naše Provincije pripao je talijanskoj oku­pacijskoj zoni. Talijani su odmah udarili na župnike franjevce - svjesne i deklarirane Hrvate - među kojima je bio i fra Bone Šarić. Izvjesio je na zvonik kijevske crkve hrvatsku zastavu i radi toga je neko vrijeme bio u zatočeništvu u Italiji.

Fra Bone je još bio župnikom na župama: Bajagiću (1901.-1903.), Prugovu i drugim žup­ama, te u Hrvacima (1916.-1917), gdje je po­pravio staru župnu kuću.

Umro je pobožno, u Splitu 17. listopada 1933., u 74. godini života.

Uz fra Bonu je vezana jedna anegdota. Naime, ljudima je dijelio svoju knjižicu govoreći: "Uzmi, pa čitaj! Nemoj odat lud po svitu!"

Fra PAVAO SILOV

rodio se u Rupama 23. 12. 1885-, od oca Josipa i majke Mare r. Barišić. Na krštenju je dobio ime Stjepan. Osnovnu školu završio je u rodnim Rupama, a gimna­ziju u Sinju. Novicijat je završio na Visovcu od 25. 9. 1903. do 25. 9. 1904. pod vodstvom poznatog magistra novaka o. Dane Klarića.

Studij filozofije završio je u Šibeniku 1906., a teologije u Makarskoj. Svečane je zavjete položio 4. listopada 1907. u Makarskoj. Za sve­ćenika je zaređen 1908. godine u Makarskoj.

Službe: kapelan u Drnišu (1910.-1913.), Ugljanima (1913.-1916.) i Zlopolju (1916.-1917.); župnik u Hrvacima (1917.-1919,), Brštanovu (1919.-1921.), Lišanima (1921.-1925.), Šibenik-Varošu (1925.-1934.), žup. pom. u Kijevu (1935.), gvardijan u Karinu (1935.-1925.), Šibenik-Varošu (1925.-1934.), žup. pom. u Kijevu (1935.), gvardijan u Karinu (1935.-1941.) te župnik u Promini (1941.-1942.). Par­tizani su ga napali u župnoj kući u Promini i pogotkom iz puške i sjekirom za vrat ubili noću između 28/29. lipnja 1942., u 57. godi­ni života, dok su župnog pomoćnika, o. fra Petra Bačića, svezali i opljačkali. Uspio se prije ispovjediti. Njegovo tijelo preuzeli su fratri o. Gabro Bedrica i o. Ivan Glibotić i u Drnišu obavili sprovodne obrede, kojima je pribiva­lo mnoštvo svijeta te hrvatskih državnih dužnosnika. On je prva žrtva partizanskog rata u našoj provinciji. Pokopan je na Vis­ovcu. Fra Pavao je bio vrijedan propovjednik. Zanosio je svojim govorom. Za njegova bo­ravka u Hrvacima u sjemenište u Sinj su otiš­li fra Stanko Bradarić i fra Petar Paviša. Kao i njihova učitelja fra Pavla,33 jednoga i drugoga su ubili partizani.

Fra ANDRIJA MATUTINOVIĆ

rodio se u Zaostrogu. Apostolskom revnošću vršio je župnu službu u 12 župa naše Provincije, među koji­ma je bila i naša župa (1919,1925.). Propo­vijedao je korizmu u Splitu, u katedrali, te u crkvama sv. Petra i sv. Križa. Svojim propovije­dima oduševljavao je vjernike. Znao je više puta govoriti: "Ja sam ništa... Ne znam ništa... Ne mogu ništa bez Isusa, Marije i Josipa!" Bio je pobožan i uzoran redovnik-svećenik. Premi­nuo je u Gospodinu 3. siječnja 1947. u Zaostrogu, u 88. godini života.

Fra METOD RAMLJAK

rodio se u Siveriću kod Drniša 1. ožujka 1893. godine. Na krštenju je dobio ime Mate. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, fra­njevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, filozofiju u Zaostrogu, a bogosloviju u Makarskoj. U franjevački red je stupio na Visovcu 1911. godine. Zaređen je za svećenika u Šibeni­ku 29. 7.1917., a mladu je misu slavio na Vis­ovcu 5. 8. 1917. godine.

U Provinciji je obavljao službu odgojitelja u Sinju, službu župnog pomoćnika u Sinju i Vrlici. Najveći dio svoga svećeničkoga života bio je župnik u raznim župama: Konjevrate, HRVACE  (1925.-1933.) Vrpolje (dva puta), Pli­na, Zavojane, Dubravice, Podaca, Primorski Dolac, Rupe, Čvrljevo.

Od godine 1955. živio je u više naših samo­stana: Karin, Sumartin, Split, Knin i Omiš.

Zadnje dvije i pol godine svoga života bio je dosta bolestan; nije mogao hodati i slabo je vidio, pa nije ni sv. misu mogao govoriti. Rado je molio krunicu u čast nebeske Majke Mari­je. Često je primao sv. sakramente ispovijedi i pričesti.

Preminuo je u Gospodinu u Omišu 9. siječ­nja 1977. godine, u prisutnosti našega brata fra Pile Kanaeta. Pokopan je u prisutnosti braće fratara i rodbine na omiškom groblju.34

FRA FRANO RAKIĆ

ro­dio se u Plani kod Vrgorca 2. lipnja 1900. od oca Mije i majke Marije rod. Markotić. Odgojen je u našoj franje­vačkoj gimnaziji u Sinju. U franjevački red stupio je na Vi­sovcu 1914. godine. Svečane zavjete položio je u Makarskoj 1922. Zaređen je za svećenika 27. 7. 1924. u Makarskoj. Svoju pastoralnu djelatnost započeo je kao kapelan u Vrlici od 1925. do 1928. Župnu službu obavljao je u Vrpolju kod Knina (1929.-19330, u Hrvacima (1933.-1939., zatim u Vrgorcu (1939.-1945.).

Službu gvardijana vršio je u Omišu (1946.-1947.), zatim u Splitu u samostanu Gospe od Zdravlja (1947.-19550, te ponovno u Omišu od 1955. do 1964. Još je vršio službe kustoda (zamjenika provincijala), te vijećnika provin­cije (definitora).

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kako smo već spomenuli, bio je župnik u svom rod­nom mjestu. Bili su to teški dani i godine. Fra Frano je svojom ljubavlju nastojao shvatiti i razumjeti svoje župljane i mještane, pomoći im riječju i djelom "viđao je rane svoga puka".

Fra Frano je bio izrazito "marijanska duša", svećenik pobožan Svetoj Djevici Mariji i širitelj Marijine slave cijeloga svoga života. Posebno se isticao u širenju pobožnosti prema Gospi Lurdskoj i Fatimskoj. U Hrvacima, Golubiću -Vrpolje kod Knina i u Omišu dao je napravi­ti spilje u čast Gospe Lurdske.

Još treba istaknuti njegov rad s katoličkim društvima i uopće nastojanje oko odgoja što savjesnijih katoličkih vjernika. Da bi se to ostvarilo, u Hrvacima je otvorio i čitaonicu u župnoj kući kako bi i na taj način oku­pljao i odgajao vjernike u župi.

Preminuo je u samostanu Gospe od Zdravlja 3. lipnja 1969. godine. Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac, na Tijelovo 5. lipnja.35

Fra PETAR GLAVAŠ

rodio se u Kozici kod Vrgorca 26. 12. 1874. Otac mu se zvao Mate, a majka Manda rod. Božić. Na krštenju je dobio ime Ivan. Poslije završene srednje škole, u zrelim godi­nama (u 28. godini života) stupio je u franjevački red na Visovcu 1902. i uzeo fratarsko ime Petar. Filozofiju je učio u Šibeniku (1904.-1905.), a bogosloviju u Makarskoj (1906,1909.).

Za svećenika je zaređen u Makarskoj 1908. godine. Župnu službu je vršio u Slivnu (do 1910.), Ugljanima (do 1913.), Drveniku (1915, 1918.), Baškoj Vodi (1918,1920.), Tučepima (1921,1927.), Otoku (1927,1935.), Lećevici (1935.-1939.), te u Hrvacima od 1. siječnja 1938. do 1. studenoga 1944.

Kratko vrijeme bio je član samostana u Sumartinu i odgojitelj u sinjskom sjemeništu.

U Otoku je sagradio 30 novih grobnica, koje su bile namijenjene za župnika, glavara u selu, za djevojke i mladiće, te krštenu djecu i siro­mahe. U vrijeme Drugog svjetskog rata u te grobnice položena su tijela Otočana ubijenih 28. ožujka 1944. godine.36 Kao svećenik bio je od reda i rada, i dobro je propovijedao.37

Na dan proglašenja Nezavisne Države Hr­vatske veselio se zajedno sa svim župljanima Hrvatačanima.

Povremeno je napuštao Hrvace , što su tadašnji doušnici partizana tumačili davanjem infor­macija Talijanima o partizanskim položajima.

Splitska OZNA 1.11.1944. odvodi fra Petra iz samostana u splitski zatvor, a sutradan u sirij­ski zatvor, u kojemu su se već nalazili fra Ivan Bilušić, fra Joakim Friganović i fra Ivan Vukušić. Oni su s fra Petrom Glavašem bili skupa nekoliko dana. Nakon toga iz zatvora su puš­teni fra Ivan Bilušić, fra Joakim Friganović i fra Ivan Vukušić, a fra Petar je zadržan. Fra Ivan Bilušić izjavljuje da je Glavaš ostao plačući. Dok se nalazio u sinjskom zatvoru neka starica od oko devedeset godina mu je prijetila i tražila da ga se ubije.

U sinjskom zatvoru ostao je nekoliko dana, a onda je opet doveden u zatvor u Split. Dvojica namještenika splitske Ozne, hoteći se uvjeriti u njegovo djelovanje, došli su u samostan Gospe od Zdravlja pregledati knjigu misnih nakana da vide je li u toj knjizi njegov potpis.

Fra Petar je neko vrijeme bio u Oružničkoj stanici blizu samostana Trećoredaca (Sukoišanska 18), a kasnije je premješten u zatvor na Bačvicama.

Izveden je na sudsku raspravu 8. 3. 1945. go­dine u zgradi Trgovačke komore i četvrti dan osuđen na smrt "zbog djelovanja protiv ko­munističkog pokreta". Preko svećenika koji ga je došao ispovjediti i pričestiti pozdravio je braću u samostanu Gospe od Zdravlja izjav­ivši da gine nevin. Zatvorenici su govorili da je smrt dočekao klečeći i s krunicom u ruci.

Jedan Vrličanin, koji je s njime bio u zatvo­ru, izjavio je da je fra Petar bio neobično potišten, stalno je šetao i molio.

Vojni sud u Splitu osudio ga je 12. ožujka 1945. na smrt strijeljanjem, koje je i izvršeno 29. ožujka ujutro, na Veliki četvrtak, na groblju Lovrinac, gdje je i pokopan, ali se ne zna za njegov grob.38

Fra JERKO ŠETKA39

rodio se u Desnama 6. 10. 1909. (kod Metkovića) od oca Petra i majke Marije rod. Grgić. Na kršte­nju je dobio ime Mate. Osnovnu je školu završio u rod­nom mjestu, a fra­njevačku klasičnu gimnaziju i filozofiju u Si­nju. U franjevački red stupio je na Visovcu 1926., a svečane zavjete položio je 1930. Bo­gosloviju je završio u Makarskoj 1933. Svoju mladu misu slavio je u Desnama 16.10.1932. godine. Godinu dana vršio je službu odgojitel­ja u našem sjemeništu u Sinju. Studirao je slavi­stiku na filozofskom fakultetu u Zagrebu i Krakovu (1934.-1938.), gdje je i doktorirao 1940. godine.

Na našoj gimnaziji u Sinju djeluje stalno kao profesor od 1938.-1978. Više puta vršio je službu direktora i ravnatelja. U međuvremenu je vršio i službu magistra bogoslova te pre­davao na makarskoj bogosloviji od 1960.-1964.

U upravi naše Provincije također je vršio razne službe: bio je tajnik i vijećnik Provincije, te dva puta zamjenik provincijala (kustod).

Fra Jerko je vrlo poznat pisac medu našim svećenicima. Vrlo je vrijedna njegova knjiga "HRVATSKA KRŠĆANSKA TERMINOLOGIJA", tiskana u više izdanja. Surađivao je u mnogim listovima naše crkve u Hrvatskoj.

Od posebnih djela izdvajamo: Povijest svetišta Gospe Sinjske (Sinj, 1966.), Fatimska poruka (Split, 1967.), Kraljica srdaca (1969.), Mijenjam svijet (Split, 1974.), a od molitvenika spominjemo: PUT U ŽIVOT, Vjenčić Gospe Sinjske, Molitvenik sv. Nikole Tavelića.

Godinu dana poslije rata (1945.-1946.) iz sirij­skog samostana opslužuje našu župu Hrvace .40

Preminuo je pobožno u Gospodinu 22. srpnja 1990. u našem samostanu u Omišu, u 81. go­dini života, 64. redovništva i 58. godini svećeništva. Pokopan je po svojoj želji na groblju sv. Frane u Sinju, 23. 7. 1990. godine. Fra Jerko je uistinu bio fratar, profesor vrlo savjestan u svim svojim dužnostima i veoma zaslužan član naše Provincije. Posebno je bio pobožan Gospi: "kru­nica mu je bila uvijek u ruci". Sestre klarise o njemu vele: "Duboko vjerujemo da on koji je za svoga života uvijek nastojao ispuniti sve što je Gospodin od njega tražio, zato ni Otac neće njemu uskratiti nagradu koju je svojim život­om zaslužio". Nadbiskup u miru dr. Frane Franić o fra Jerku napisa: "Fra Jerko je bio pošten i karakteran čovjek, a zatim odličan svećenik i divan franjevac!"

Fra Jerko je nama u gimnaziji često ponav­ljao ove izreke:

  1. Među nama sve su ograde pale, svi smo postali budale!
  2. Na stolu bila četka, amo iz početka!
  3. Kad se jasne stvari tumače, postaju nejasne!

Fra PAVAO MATIĆ

rodio se u Sinju 30. 3. 1910. od oca Fili­pa i majke Ane r. Kalinić. Osnovnu ško­lu završio je u rod­nom mjestu. Zatim ulazi u sjemenište u Sinju, gdje završava franjevačku klasičnu gimnaziju. U franjevački red stupa na Visovcu 1927., a svečane zavjete polaže u Makarskoj 1931. godine. Filozofiju je završio u Sinju, a bogosloviju u Makarskoj. Zaređen je za svećenika u Šibeniku 1933., a mladu je misu slavio u Sinju 17. 9. 1933. godine.

U provincijskoj zajednici vršio je ove službe: profesor na državnoj gimnaziji u Sinju od 1933. do 1935.; zatim je vršio službu župnog vikara u Sinju 1936., i u Metkoviću 1936.-1939. Službu župnika vršio je u ovim župama: u Gracu n/m 1939.-1946., Hrvacima 1946.-1955., Vrlici 1955.-1956., Potravlju 1956.-1967, te Kije­vu 1967.-1982. godine.

U sinjskom samostanu od 1982. godine do smrti vršio je službu ispovjednika. Nije ga trebalo moliti kada je trebalo ispovijedati: "Fra Pavle, nekoliko duša čeka za ispovijed!" - Eto me, odmah dolazim! Često je znao reći: "Gvardijane, što mogu, rado ću učiniti!" Bio je čovjek, redovnik reda, rada i molitve. Rado je prebirao zrnca krunice. Nikada nije dan­gubio, puno je čitao i sve je pratio. Volio je svoju Provinciju, svoje fratre i svoj narod.

Fra Pavao je za vrijeme Drugog svjetskog rata prošao svoj "križni put". Najprije u župi Gradac-Brist kada su Talijani okupirali našu obalu. Zatim koncem listopada 1944. godine dolaze partizani, "narodna vlast" koja hapsi fra Pavla i još nekoliko svećenika i civila te ih sve­zane vodi u Kozicu. Dok su čekali smrt, svećenici su jedan drugoga ispovjedili. Tu su partizani ubijali. Došao je red i na fra Pavla. Ali, hvala Bogu, neki su se iz njegove župe Gradca zauzeli za nj, pa nije strijeljan. Priveden je u zatvor u Imotskome, gdje je bilo raznih mučenja i gladi. Poslije su ih partizani sve­zane vodili preko Zagvozda i Biokova u Makar­sku. Iz zatvora je pušten 6. prosinca 1944. godine.

Kao župnik bio je svjestan vjeroučitelj i dobar propovjednik, a istakao se i u obnovi i po­pravcima crkava i župnih kuća. Sjećam se koliko je truda uložio u popravak hrvatačke crkve. Bijaše uzor pastoralnog radnika. Sa svim uzrastima, djecom, mladima i starima brzo je uspostavljao kontakte. Narod je go­vorio: "Brate, je naš vra Pava, svaka mu čast - pravi pratar!"

Umro je 9. travnja 1997. u 88. godini života, 70. godini redovništva i 64. godini svečeništva. Pokopan je na groblju sv. Frane u Sinju 11. 4. 1997.

Fra KRUNO VUKUŠIĆ

rođen je u Ka­tunima 9. 6.1913. od oca Mate i majke Anzuline r. Marinković-Špadić, gdje je završio i pučku školu. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju, filozofsko-teološke studije u Makarskoj (1924, 1938.). U novicijat je stupio 1931. Zaređen je za svećenika 1938., a mladu misu je slavio u rodnom mjestu 1. 3. 1938. Službu župnog po­moćnika vršio je u Imotskom (1939.-1941.). Bio je župnik u ovim župama: Slivno (1942.), Tučepi (1942.-1955.), Hrvace  (1955.-1958.), Turjaci (1958.-1967). U Sumartinu je bio samostan­ski vikar (1967.-1970.). Vršio je i službu dušobrižnika za hrvatske radnike u Njemačkoj, i to u Sindelfingenu (1970.-1973-), te u Aalenu (1973.-1983.). Od tada živi u miru, u samo­stanu sv. Frane u Imotskome. Vijećnici skup­štine Splitsko-dalmatinske županije 8. travn­ja 2002. fra Kruni su dali nagradu za život­no djelo radi umnoženja naših kršćanskih sim­bola (znakova) Višeslavova križa i Pralika Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.

Fra JOZO MEŠTROVIĆ

rođen je u Klisu 10. listopada 1906. od oca Ante i majke Mande r. Perković. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu, a gimnaziju je završio u našem sjemeništu u Sinju. U franjevački je red stupio 1924., svečane zavjete položio je 1928. Teološke nauke završio je u Makarskoj, gdje je zaređen za svećenika 20. srpnja 1930. godine.

Kao svećenik obnašao je dušobrižničku službu - župnog pomoćnika u Šibeniku-Varoš 1932.-1933., Vrlici 1964.-1966., zatim vršio je službu župnika u ovim župama: u Podaci 1932., Prugovu 1933.-1940., Podbablju 1940.-1954. Bio je kratko vrijeme (1957.-1958.) u Zlopolju i Ogorju, zatim župnik u Hrvacima (1958.-1964.) i u Vrpolju kod Knina (1964.-1971.), gdje ga je iznenada udarila moždana kap. Umro je 5. studenoga, te pokopan u Vr­polju 7. studenoga 1971. godine, u 65. godini života i 41. godini svećeništva.

Treba naglasiti da je fra Jozo proveo 3 godine u komunističkom zatvoru (od 1954. do 1957).

Fra Jozo je bio vrlo aktivan župnik i graditelj. Sagradio je crkvu u Konjskom (župa Prugovo), te veliku crkvu sv. Petra u Podbablju, koju nije sasvim dovršio.

Vrlo je lijepo i jasno propovijedao. Gledao sam ga u Hrvacima kako na vjeronauku djeci svira na harmoniku. Prigodom pogreba lijepo o nje­mu reče fra Ivan Mirković, gvardijan u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu: "Fra Jozo je u svim mjestima u kojima je službovao gradio i popravljao crkve. Svojim je rukama nosio kamen­je i drugi građevni materijal. Druge je poticao na rad svojim nesebičnim zalaganjem. Ali još više od vidljivih crkava on je izgrađivao i podizao nevidljive hramove u ljudskim dušama... Nosio je u sebi Boga, Boga dobrote i ljubavi, i nasto­jao je da ga i drugi nose u svom srcu... Dogorio je kao svijeća u službi Gospodnjoj."42

Fra KARLO KROLO

krsno ime Luka. Rodio se u Gizdavcu, župa Muć, 30.10.1927., od oca Ante i majke Kate r. Jurić, gdje je završio i pučku školu. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju i Zagrebu. Filozofsko-teološki studij završio je u Zagrebu (1946.-1951.), na KBF. U novicijat je stupio u Sinju 1944. Zaređen je za svećenika u Zagrebu 29. 6. 1951., a mladu je misu slavio u Gizdavcu 22. 7. 1951. U svećeničkom životu vršio je ove službe: župni pomoćnik u Drnišu (1951.-1952.); službu žup­nika vršio je u ovim mjestima: Drniški Gra­dac, Kljaci, Čvrljevo, Sumartin, Popović, Obro­vac, Kruševo, Hrvace (1964.-1974.), Siverić, Unešić i Rupe. Još je vršio službu dekana u Unešiću i bio definitor u Provinciji od 1976. do 1979. godine. Vrši službu župskog pomoćni­ka u Drnišu od godine 1955. do danas.

Fra PETAR ŠUŠNJARA

krsno ime Josip. Sin Petra i Anđe r. Šošo, rodio se u Jasenskom 10. 8. 1931. Osnovnu je školu pohađao u Karakašici, franjevačku kla­sičnu gimnaziju u Sinju, Makarskoj, Visovcu i Zagrebu, a filozofsko-teološki studij u Zagrebu (1952.-1958.). U novicijat je stupio 1950. na Visovcu. Zaređen je za svećenika 29. 6. 1957. Službu župnog pomoćnika vršio je u Metkoviću i Splitu (od 1952,1962.). Službu župnika obavljao je u ovim mjestima: Stankovci, Primorski Dolac, Split, Hrvace  (1974.-1982.) i Kijevo (od 1962.-1988.).

Bio je gvardijan u Omišu (1988.-1996.), a od 1996. do 2003. vršio je službu samostanskog vikara u Omišu. Od ljeta 2003. vrši službu ispovjednika i propovjednika u omiškoj samostanskoj crkvi Gospe od Karmela.

Fra ANTE MALEŠ

rodio s u Gljevu kod Sinja, 15.4.1949., od oca Stipe i majke Ane r. Smoljo. Os­novnu je školu po­hađao u Gljevu i Hanu, a franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, filozofsko-teološki studij u Dubrovniku, Makarskoj i KBF u Zagrebu (1970.-1975.). U novicijat je stupio na Visovcu 1966. Za svećenika je zaređen u Kijevu 6. 7. 1975., a mladu je misu slavio na Gljevu 13. 7.1975. godine. Službu župnog po­moćnika vršio je u Otoku kod Sinja (1975.-1982.). Župnik je bio u Hrvacima (1982.-1988.). Dušobrižnik je u HKM u Miinchenu (1988.-1991.), te voditelj misije u Freisingu (1991.-2000.) i u Wuppertalu od 2000. do danas.

Fra STANKO MILANOVIĆ LITRE

krs­no ime Jure-Mihovil. Sin Ivana i Ane r. Mandac. Rodio se u Otoku kod Sinja 29. 9.1942. godine gdje je pohađao i os­novnu školu. Fran­jevačku klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju i Zagrebu, a filozofsko-teološki studij u Makarskoj (1964, 1969.). U novicijat je stupio na Visovcu 1959. Zaređen je za svećenika u Splitu 1968., a mladu je misu slavio u Otoku 7. 7. 1968. godine.

Službu župnog pomoćnika vršio je u: Drnišu, Podbablju, Runoviću i Splitu (od 1968.-1975.). Župsku službu je obavljao u župama: Ugljane, Sinj, Hrvace  (1988.-1997.) i Sumartin (od 1975.-2000.).

Gvardijan je bio u Sumartinu (1977.-2000.) te u Makarskoj od 2000. do 2003.

Fra JOZO ZRNČIĆ

krsno ime Luka. Rodio se u Udovičićima 3. 4.1969. od oca Nikole i Mande r. Vrdoljačić. Osnovnu školu pohađa u Udovičićima i Sinju. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađa u Sinju i Makarskoj, a filozofsko-teološki studij u Makarskoj (1959.-1964.). U novi­cijat je stupio na Visovcu (1955.), svečane za­vjete položio je u Makarskoj (1962.), a za svećenika zaređen 1964. Mladu misu slavio je u Udovičićima 5. 4. 1964. Najprije je bio župni pomoćnik u Sinju (1964.-1965.), zatim student na Institutu za crkvenu glazbu u Zagre­bu (1965.-1968.) i na Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu (1968.-1970.) Poslije se vraća u domovinu i vrši službu župnog po­moćnika u Zagrebu (1970.-1973.). U Njemačkoj vrši službu voditelja misije u Frankfurtu (1973.-1979.), u Sindelfingenu (1979.-1983.) i u Munchenu (1983.-1988.). Bio je definitor Pro­vincije i delegat o. provincijala za Njemačku (1982.-1985.).

Nakon povratka u Domovinu vrši službu gvardijana i župnika u Sinju (1988.-1991.), te nastavlja vršiti službu župnika u župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu (1991.-1997.) i u Hrvacima od 1997. do 2003.

Od ljeta 2003. godine vrši službu župnog vika­ra u župi Majke Božje Lurdske u Zagrebu, a od 2004. u župi Bast - Baška Voda.

Fra FRANO BILOKAPIĆ

rođen je u Udo­vičićima 10. 5.1941. od oca Ivana i ma­jke Jele r. Pavić. Os­novnu školu pohađao je u rodnom mjestu i Sinju. Fra­njevačku klasičnu gimnaziju u Sinju. Franjevcem je postao 1960. na Visovcu. Studirao je filozofiju i teologiju u Makarskoj. Zaređen je za svećenika 1969. u Šibeniku. Mladu je misu slavio u Udovičićima 13. 7.1969. Kao mladi svećenik vršio je službu magistra klerika u Sinju. Misionar naših vjernika bio je u Njemačkoj od 1976.-1994. Zatim se vraća u domovinu i vrši službu gvardijana u Sinju (1991.-1994.). Župnik je u Studencima od 1994. - 2003. godine. Od ljeta 2003. do 2011. bio je župnik u Hrvacama.

 

Fra Bože Norac Kljajo - župnik od 2011. do 2012.

 

Fra Neven Pavlinušić (2012.- )


 

Najave

DUHOVNE VJEŽBE - 2019.

************

Odgođeni su susreti trajne formacije (regionalni susreti)

************

Dan otvorenih vrata Klerikata

************

Adresa e-pošte:

provincijalat.franjevaca@gmail.com


Pretraži sadržaj

Aktualno

KAPITUL UNDER TEN


FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Muka po Ivanu (provincijski napjev /zapisao fra Stipica Grgat)

Muka po Ivanu (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Marku (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Mateju (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

Muka po Luki (provincijski napjev /Služba Božja - fra Mile Čirko)

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas2227
Ovaj mjesecOvaj mjesec69808
UkupnoUkupno7612309

Administrator

ivan.udovicic@gmail.com

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 68