Nadbiskup J. R. Carballo održao predavanje "Poziv radosti Evanđelja" na Redovničkom danu u Mostaru

Fra José Rodríguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, održao je predavanje na temu "Poziv radosti Evanđelja" u subotu 27. rujna 2014. u franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru prigodom Redovničkog dana koji je organizirala konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. Na Redovničkom danu u Mostaru sudjelovali su fra Lovro Gavran - predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, fra Miljenko Šteko - provincijal Hercegovačke provincije, mons. Mate Uzinić - biskup dubrovački i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, mons. Ratko Perić - biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkansk;  fra Joško Kodžoman – provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, s. Ivanka Mihaljević, predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH i provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije, oko 300 redovnika i redovnica iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

 

POZDRAVNI GOVORI

 

Fra Lovro Gavran - predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine

Eccellenza reverendissima, mons. José Rodríguez Carballo, preuzvišeni oče Biskupe, mons. Mate Uzinić, mnogopoštovani oci provincijali i provincijalke: fra Miljenko (Šteko) i fra Joško Kodžoman; s. Franka (Bagarić), s. Ivanka Mihaljević, s. Admirata Lučić i s. Terezijo Karača; cijenjeni predstavnici i ostali članovi HKVRPP, draga braćo svećenici, časna braćo redovnici, poštovane časne sestre redovnice svih redova i družbi – sve vas srdačno pozdravljam u ime Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH i svima vam želim Božji mir i svako dobro! Dobro nam došli na 17. redovnički dan naše Konferencije!

Svi mi redovnici i redovnice odazvali smo se pozivu radosti Evanđelja Isusa Krista i upravo zato smo danas ovdje. Stoga smo zaista radosni što će nam naš bivši Generalni ministar Franjevačkog reda, mons. José Rodríguez Carballo, sada tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, iznijeti svoja razmišljanja na temu Poziv radosti Evanđelja.

Za svakog vjernika, a za nas redovnike i redovnice još i više, ovo je vrlo važna tema, jer snažno zahvaća naš posvećeni život i potiče nas na svjedočko življenje. Zahvaljujem Vam, mons. Carballo, na dolasku ovamo među nas i na spremnosti da sudjelujete u slavlju našeg Redovničkog dana! Velika Vam hvala što ćete nas obogatiti svojim promišljanjima o našem zajedničkom pozivu i poslanju.

Osobit pozdrav i zahvala za organizaciju i gostoprimstvo našem današnjem domaćinu, franjevačkom bratstvu u Franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla ovdje u Mostaru, kao i sestrama franjevkama Hercegovačke provincije, koji su podnijeli najveći teret organizacije ovog susreta.

Svi se mi s pravom radujemo ovom našem bratsko-sestrinskom susretu, a i sam Bog se raduje kad se njegova djeca raduju. On želi da iz dana u dan prihvaćamo i živimo radost spasenja, ali i da tu Isusovu radost dijelimo, zračimo i posredujemo drugima.

Neka se u našem zajedništvu danas događa radost susreta s Bogom i čovjekom. Otvorimo se radosti života da je čujemo, vidimo i prihvatimo poput Marije, naše Majke.

Sijmo sjeme Evanđelja i ne uznemirujmo se zbog kukolja, kojemu je također dopušteno da raste zajedno sa pšenicom, ali koji ima i svoj nezavidan svršetak.

Pa čak i ako naša polja rada unište požar ili poplava, ako na lozi ne bude ploda, i ako maslina uskrati svoj rod, radujmo se u Gospodinu i kličimo u Bogu svojem Spasitelju (usp. Hab 3, 17), jer on zna i zlo preokrenuti u dobro – za one koji ga ljube.

Živimo svoju vjeru svjedočeći je radosno u zgodno i nezgodno vrijeme i budimo glasnici radosne vijesti!

Prihvatimo poticaj sv. Pavla: Radujete se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se! (usp. Fil 4, 4). Jer radost u Gospodinu čini nas sretnim i u današnjim nevoljama, i u vječnosti.

Hvala vam što ste se odazvali i odvojili svoje dragocjeno vrijeme za ovaj bratsko-sestrinski susret! Svima vam zahvaljujem na sudioništvu!

Želeći vam plodonosan i ugodan rad, proglašavam 17. redovnički dan KVRPP BiH 2014. otvorenim.

 


Fra Miljenko Šteko - provincijal Hercegovačke provincije

Srdačno pozdravljam sve vas, draga braćo i sestre u redovništvu, koje predvodi naš predsjednik Konferencije fra Lovro Gavran. Preko njega pozdravljam i sve poglavare i poglavarice.

U ozračju ove radosti zajedništva, želim vam dobrodošlicu u Mostar i našu Zajednicu koja ove godine slavi sto sedamdeset godina svoga redovničkog ustroja. Ovaj događaj nam je poseban dar u ovoj obljetnici! Volio bih kad bi danas ovo naše zajedništvo urodilo osjećajima koji su prožimali prvu kršćansku zajednicu, o kojoj tekst Djela apostolskih kaže: "U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša" (Dj 4, 32). Jedno srce i jedna duša u otvorenosti drugima, u smislu onoga što je prije dva tjedna, na audijenciji kazao sv. Otac Franjo: „...ako primjerice neki to čine i kažu: "Mi smo izabrani, mi jedini", na kraju umiru. Umiru najprije u duši, a zatim umiru u tijelu, jer nemaju života, nisu kadri roditi život, druge ljude...: nisu apostolski. I upravo je Duh taj koji nas vodi ususret braći, pa i onima najudaljenijima u svakom smislu, da mogu dijeliti s nama ljubav, mir, radost koju nam je Uskrsli Gospodin ostavio na dar.

U tom duhu zajedništva i radosti srdačno pozdravljam i ovdje nazočnog mons. Matu Uzinića, biskupa dubrovačkog, predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Osobito radosno pozdravljam preuzvišenog gospodina Nadbiskupa mons. Josea Rodrigueza Carballa, tajnika Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života iz Rima. Vama je, ekselencijo, ovo mjesto i ova provincija dobro poznata, a sada kao tajnik Kongregacije, upoznali ste i čitavo naše redovništvo i krajevnu Crkvu! Znakovita je i vaša prisutnost i riječi koje ćete uputiti na pragu proglašene Godine posvećenog života u Crkvi. Dobro nam došli, osjećajte se ugodno među nama!

Svima mir i dobro!

 

Mons. Mate Uzinić - biskup dubrovački i predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života

Na početku je biskup Uzinić pozdravio nadbiskupa Carballa, provincijale, provincijalke, redovnike i redovnice, a zatim rekao kako mu je „radost vidjeti ovoliko redovnika i redovnica, osobito mladih jer to znači da redovništvo u BiH ima ne samo prošlost nego i budućnost“. O. Biskup završio je riječima „neka Gospodin blagoslovi ovaj dan i sve nas kako bismo mogli otići u svoje samostane i kuće svjedočeći poziv radosti Evanđelja koji će privući i druge ljude Isusu Kristu“.

 

 

Fra Iko Skoko - gvardijan samostana u Mostaru

Poštovana braćo i sestre, dragi redovnici i redovnice, mnogopoštovani oci provincijali i provincijalke, preuzvišeni oci biskupi i nadbiskupi! Dobro došli u Mostar, dobro došli u naš samostan sv. Petra i Pavla. Želim u ime sve braće  da se u našem samostane osjećate kao naša braća i sestre da ste kao u svoj kući.

Tema ovogodišnjih redovničkih dana jest „Poziv radosti Evanđelja“. S tim naslovom želimo ući u „Godinu posvećenog života“. Koji je smisao ovog dana i te godine? Želimo u ovom svijetu koji „nije više smješten u okvire kršćanske tradicije i ponašanja“ promisliti i riječima izreći svoj redovnički život – poziv - u radosti Evanđelja danas u Crkvi i u svijetu. Na koji se način suočiti s novim problemima u skroz novim situacijama svijeta? Koliko Evanđelje hrani našu vjeru i naš poziv? Koliko Evanđelje oblikuje naš redovnički život?

Zacijelo, ljudi u Crkvi i u svijetu očekuju da o Evanđelju ne samo govorimo, nego da ga i svojim životom posvjedočimo. Mogu li ljudi u Crkvi i svijetu po „našoj pravdi i dobroti, ljubavi i milosrđu“ osjetiti i vidjeti zbilju, ili barem obrise, kraljevstva Božjeg?

Evanđelje je zahtjevno! Dapače, Evanđelje je prezahtjevno, pa možemo olako pobjeći i mi redovnici i redovnice u „zahtjeve normalne ovozemaljske egzistencije“. Živjeti Evanđelje je „riskantno“. Traži od nas da ljubimo neprijatelje, trebalo bismo pružiti i drugi obraz onome koji nas je udario po jednom, dati život za prijatelje, trebao bi biti zadnji onaj koji misli da je prvi, traži da ne sudimo nikoga, traži da opraštamo sedamdeset puta sedam…

Naši samostani, naše provincije trebaju biti privilegirano mjesto življenja po Evanđelju. Prednjačimo li mi u življenju Evanđelja?

To su neka pitanja na koja ćemo pokušati kroz predavanja i molitvu danas i u godini koja slijedi svjesno promišljati.

Želim vam plodonosan boravak u našem samostanu u Mostaru!

 

 

 

Predavanje – „Poziv radosti Evanđelja“

Fra José Rodríguez Carballo, tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, održao je predavanje na temu "Poziv radosti Evanđelja". Predavanje će biti prevedeno na hrvatski jezik i zatim u cijelosti objavljeno, a ovdje donosimo ukratko detalje predavanja. Na početku predavanja pozdravio je prisutne i prenio pozdrave iz Kongregacije za ustanove posvećenog života, u kojoj djeluje i hrvatska sestra Albertina.Za vrijeme Godine posvećenog života pokušat će se ostvariti tri cilja 1) „sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti“, 2) „s nadom prigrliti budućnost“ i 3) „sa strašću živjeti sadašnjost“. Potom je naveo četiri riječi koje trebaju odzvanjati u redovničkom životu: Evanđelje, proroštvo, radost i nada. Ukratko je dao i objašnjenje važnosti tih riječi.

Na pitanje 'kakvo je zdravstveno stanje redovničkog života', rekavši  kako nije lako dati odgovor, ponudio je odgovore pesimista, optimista i utilista. Pesimisti i optimisti koriste iste riječi koje imaju drugo značenje: kaos, tamna noć i zalazak sunca. Utilisti koriste samo jednu riječ – kaos, tj. trenutak u kojem je potrebno razmišljati o odlukama koje uključuju iskrenost i mudrost. Osvrćući se na redovništvo i II. vatikanski sabor citirao je pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Na pitanje 'što ispraviti u današnjem redovničkom životu', između ostalog, naveo je samodostatnost, duhovnu anemiju, napuštanje redovnika i redovnica, odnos prema autoritetu i odgoju mladih. Govoreći o radosti redovničkog života naglasio je dosljednost u svetosti, rad na duhovnosti zajedništva, trajnu formaciju… Pri kraju predavanja istakao je kako je posvećeni život hod s Gospodinom koji ima budućnost u traženju Boga, posvećivanju perifernima i u ulaganju u formaciju jer svijet nema potrebu plastičnih osmjeha nego istinske radosti srca u redovničkom životu. Žalostan život nije posvećeni život, nije evanđeoski život. Na kraju je ukratko predstavio drugo pismo upućeno osobama posvećenog života „Scrutate“ i događanja na svjetskoj razini koja su predviđena u Godini posvećenog života. Fra J. R. Carballo završio je riječima pape Franje „neka vam nitko ne ukrade Evanđelje, nadu i radost!“.


 

Euharistijsko slavlje

Euharistijsko slavlje u 12.30 sati predslavio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić koji je održao propovijed na temu „Radost iz ostvarenja Evanđelja“. Propovijed donosimo u cijelosti:

„Apostolska pobudnica pape Franje, od 24. studenoga 2013. na svetkovinu Krista Kralja, sastoji se od 5 poglavlja, 288 brojeva i 217 bilježaka: biblijskih i svetootačkih, papinskih i drugovatikanskih, sinodskih i pojedinih biskupskih konferencija i nekih teologa. Na hrvatski je prevedena i objavljena na preko 220 stranica. Ozbiljno i pobudno štivo, osobito u vidu nove evangelizacije suprot „novom idolopoklonstvu novca“ (GE, 55-57) i „novoj nevidljivoj strahovladi“ zakonȃ i pravilȃ (GE, 56).

U cijeloj Pobudnici oko 120 puta spominje se riječ radost i veselje. Nije to malen broj. U njoj se nalaze i neki navodi iz današnjih izabranih čitanja: iz sv. Pavla Filipljanima: 4,4-7 (GE, 18) i Isusova rečenica iz Lukina Evanđelja (10,20) učenicima koji su se vratili iz misija da se s pravom raduju što su im imena zapisana na nebesima (GE, 21).

Radost – gaudium jest prvotan pojam u pameti, osjećaj u duhu, doživljaj u svijesti. Ako nisi iskusio ili iskusila što je to duševna radost, ne može ti se to prikazati nekim jasnijim pojmom od toga. Druge stvari i doživljaje opisujemo s pomoću radosti, koja je prvotna duševna kvaliteta, izvorno stanje. Ta se duhovna radost može i obično se očituje i na znakovima našega tijela: u radosti srce se više širi, mozak se natapa nekom ugodnošću, pluća punije dišu, osjeća se neka sreća. A veselje - laetitia jest nešto više vanjsko: kada je osoba nasmijana,  zabavna, živahna, dobra raspoloženja – vesela!

Razumije se, ta se dva pojma, radost i veselje, mogu i miješati, pretapati. Ima se poseban doživljaj kada se ta unutarnja radost prenese i u vanjsko veselje, u ukusan objed i spontanu pjesmu. Evanđelju pripada kudikamo više gaudium - radost, ali nije mu daleka ni laetitia - veselje. Čovjek je i jedno i drugo.

Zaustavimo se na Isusovim imperativima iz današnjega Evanđelja. Sv. Luka prikazuje dvije misije koje je Isus povjerio svojim učenicima. Bile su to kao neke premijere za sve kasnije misionare, osobito redovnike i redovnice, do svršetka svijeta. Prvu su misiju poduzela Dvanaestorica u 9. poglavlju, a druga se tiče Sedamdesetdvojice u ovom 10. poglavlju, iz kojega smo čitali. Ovu je Sedamdesetdvojicu Isus skupio kao spomenbroj na ona 72 Mojsijeva savjetnika u knjizi Brojeva (11,16-17.24-25). Gospodin je Isus ovoj široj skupini učenikȃ rekao nekoliko poruka koje svaki naraštaj njegovih bližih sljedbenika može lako upamtiti, ali ne isto tako lako srcem prihvatiti i u djelo provesti. Na žalost, kada im je počeo pričati o Euharistiji, „mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime“ (Iv 6,66). Padoše na glavnom ispitu. A kao savršen Učitelj, koji na kraju sata još jednom ukratko ponovi svojim učenicima da dobro zapamte, Isus sažeto iznosi odakle dolaze istinske radosti, koje im nitko ne će oduzeti:

1 - „Molite gospodara žetve, da radnikȃ pošalje u žetvu svoju“ (Lk 10,2). Ništa bez Boga - Gospodara: ni poziva, ni njive, ni žetve, ni rada, ni radnika, ni radosti. U svakoga je od nas duhovno zvanje izmoljeno, koliko god ono bilo već s dušom uliveno: „od utrobe majčine“ (Gal 1,15), „iz krila materina“ (Iz 49,1; Jr 1,5), tako da se nitko od nas ne može hvalisati pred Isusom da smo mi izabrali Njega; mi smo o Njemu ovisni kao loze, a on je vječni Trs (Iv 15,16). I zahvalni smo za taj poziv onomu nepoznatom izmolitelju ili moliteljici i Bogu darovatelju. To i nas obvezuje da se ne molimo samo za svoju ustrajnost u vjernosti, nego da Bog pozove nove žetelice i žeteoce u žetvu svoju. Prava se duša uvijek raduje pravomu zvanju u svakom vremenu i prostoru.

2 - „Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće“ (Lk 10,4). Onako bosi?! Bez džeparca? Ne to, nego: Nemojte toliko nositi da zaglibite u ovu prolaznu kaljužu! Apostoli, biskupi, misionari, svećenici, redovnici, redovnice ne da ne smijemo misliti i brinuti se i za odjeću i obuću, nego ne smijemo to staviti na prvo mjesto: udušit ćemo se u zemaljskim bazenima. Odnijet će nas povodnji, odroni i cikloni, sa svom imovinom – kesama, torbama i obućom! I ništa od toga ne ćemo moći ponijeti na drugi svijet. Samo mrtvačku košulju, koja je ionako bez džepova. Ne smijemo nikada zaboraviti ono najvažnije, Kraljevstvo nebesko, kojemu smo dali svoje ime i vrijeme. Ljudi, pa i mi Kristovi sljedbenici, znamo se, na žalost, ponekada do te mjere uvući u zemaljske vrtove svakovrsna voća da zaboravljamo kako možemo iznenada biti preneseni na vječno počivalište pod čempresima. I, eto, ne mislimo na svoju smrt i posmrtni život, jer smo se zapleli u zemaljske kučine i paučine. „Ne budite zabrinuti ni za što“ - veli Apostol u današnjem čitanju - „očitujte svoje molbe Bogu“ (Fil 4,6).

3 - „I nikoga putem ne pozdravljajte“ (Lk 10,4). Isus je to sam tako strašno formulirao. Ipsissima verba! Doslovne riječi! Zar je Gospodin protiv ljudskoga bontona da se ni s kim ne rukujemo i ne pozdravljamo kada dolazimo, prolazimo i odlazimo? Zar i on sam nije to redovito činio svojim uobičajenim pozdravom: Mir vama! (Lk 24,36; Iv 20, 19.21.26) ili: Pođi u miru! (Lk 7,50). Zar se i on nije zadržao na bunaru sa Samarijankom više sati, sam? On ovom svojom drastičnom porukom, čak i o nepozdravljanju na putu, želi nam kazati: Znajte kuda ste pošli i koji vam je cilj. Poštujte prioritet? Ne zadržavajte se na putu, a pogotovo ne okrećite se natrag! Zaboravit ćete se u zabavljanju putem: te pozdravi ovoga, te pozdravi onu; te stani ovdje, te ostani ondje; hajde malo sjedni, haj popit ćemo još jednu; i na kraju nisi prispio nikamo, nisi obavila posla za kojim si pošla! Izgubiš dnevno toliko sati u gledanju bezvezarija, u ispijanju kava, u traćenju vremena i ispiranju usta tračevima o onima koji inače nešto rade, a sve si to dragocjeno vrijeme propustila ili nepovrativo upropastio, držeći pred očima svoga ekrana tuđe poslove umjesto Evanđelje Kristovo. Nije li tako, pravo reci!

4 - „Ne prelazite iz kuće u kuću“ (Lk 10,7). Još i ta! Isus time ne kaže svojim učenicima da ne obilaze kućȃ i obitelji. Kaže li: u koju god kuću uđete, recite: “Mir kući ovoj!“ Nego: Ne prelazite iz kuće u kuću tražeći što bolji smještaj: ovdje mi se sviđa, ovdje nema pristojna komfora. Učinite da te obitelji budu dostojne mira Kristova. Odgovorni budite prema obiteljima u koje unosite mir! Odgovornost je značajka samo čovjekova. On je svjestan da će pred nekim, u konačnici pred Bogom, odgovarati za svoje vrijeme, za novac, za sposobnosti, za radničke ruke, za prelaske iz kuće u kuću. Ja sam odgovoran za rad, ne za nagradu; za učenje, ne za uspjeh. Ono što vidiš u neodgovorna djeteta, ne sablažnjava te, nego ga popravljaš. A ako to isto vidiš u odgovorna mu oca ili matere, zaprepastiš se i pitaš se, gdje mu je odgovornost, gdje li joj je pamet?! Ne bismo nikada smjeli izgubiti sa svoga dnevnog radara kuću Božju! I „šatore vječne“ (Lk 16,9).

5 - „Jedite i pijte što se kod njih nađe“ (Lk 10,7). Isus sasvim praktično govori. To jest ne idite za tim da što bolje jedete i ljepše se obučete i obujete, tražeći gdje se manje radi a više zarađuje, čeznući za raskošnim četvrtima, za uglednijim školama, za podatnijim župama, za unosnijim službama, za bogatijim zemljama. „Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama“ (Gal 5,24). Učenik ili učenica Krista raspetoga ne može tražiti zemaljskih luksuza. Čim vidiš da hoće raskoš ili želi novac za sebe, a ne za Crkvu, za siromahe, nije pravi svećenik, ni misionar, ni redovnik, ni Kristova učenica! **

6 - “Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ (Lk 10,20). Eto odakle prava duhovna radost: iz savršeno ostvarena Evanđelja. Iz toga što gledamo konačan cilj, što smo u određenu redovničku zajednicu odnosno u Crkvu upisali ne samo svoje ime nego i svoje srce, i sposobnosti, i želje. Tko to u životu ostvari, blago njemu! Može se istinski radovati puninom radosti koja dolazi od Krista. To je radost Evanđelja i to je radostan navjestitelj Evanđelja.“

* * * * * * * * * * * * * *

Nakon objeda na programu je bilo razgledavanje samostana i kulturno-povijesnih znamenitosti. U 16 sati u dvorani Hrvatskoga doma "Herceg Stjepan Kosača" upriličena je predstava "Majka Terezija - Svetica tame" autora Venka Andonovskog u režiji Gradimira Gojera. Program je završio molitvom Večernje i zatvaranje skupa u 18 sati.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas310
Ovaj mjesecOvaj mjesec76931
UkupnoUkupno5075810

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 104 

Administrator

franodoljanin@gmail.com