Sveti Rok: Proslavljen sv. Roko

U župi Sv. Rok u subotu, 16. kolovoza 2014., euharistijsko slavlje na blagdan sv. Roka predslavio je mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, uz koncelebraciju župnika fra Jakova Prcele, kancelera gopićko-senjske biskupije don Marinka Miličevića i fra Bože Mandarića, župnog vikara. Na slavlju je sudjelovalo mnoštvo vjernika od kojih veliki broj tom prigodom dolazi iz različitih krajeva u svoje rodno mjesto. Među sudionicima slavlja bili su načelnik općine Lovinac Hrvoje Račić, predsjednik općinskog vijeća Lovinac Josip Vrklja i akademski kipar Slaven Miličević. Pjevanje je predvodio zbor mladih iz župe Gračac pod vodstvom Marine Rakovac. Sakristan Marijan Šulentić uvijek je na raspolaganju za redovita i svečana slavlja.


Na početku slavlja župnik fra Jakov Prcela pozdravio je o. Biskupa, predstavnike civilne vlasti i sve vjernike čestitajući svima zaštitnika župe sv. Roka i najavio otkrivanje spomenika 'Anera' nakon završetka misnog slavlja.

Uputivši pozdrav okupljenim vjernicima i spomenuvši svoj prvi dolazak u crkvu Sv. Roka mons. Mile Bogović je zatim ukratko progovorio o liku iz romana 'Idiot' kojeg je napisao Dostojevski. Zatim je o. Biskup rekao: „Na prvi pogled pomisli čovjek da je riječ o čovjeku koji je nedorastao svome vremenu i okruženju. Ne uklapa se u sredinu u kojoj živi. Zato ga ljudi prozvaše idiotom. Međutim on mnogo bolje i dublje shvaća što se događa, osjeti bolje od drugih što treba učiniti i to zato što je uronjen u molitvu. Istina je da nije na razini svijeta koji ga okružuje, ali on je ustvari iznad njega. Njegovo razmišljanje nije iz prolaznog svijeta, nego iz svijeta vjere u vječnost“, rekao je mons. Bogović, a zatim naglasio kako je među takvima koji su se čudno vladali bio je i sv. Roko koji je kao mladić ostao bez roditelja, rasprodao sve svoje i krenuo kao hodočasnik u Rim. Na putu je susretao bolesne od kuge i brinuo se za njih. Kad se razbolio od kuge, izbacili su ga iz grada, živio je u šumi a pas mu nosio kruh. Kad se vratio kući, nitko ga nije prepoznao i dospije u zatvor. Na samrti ispriča svećeniku tko je on. Veoma rašireno štovanje. Obično se njegova crkva (oltar) gradila ondje gdje se pojavila kuga. Svojim slavljima svetaca Crkva nam poručuje: Sjećajući se njega, i vi tako činite. I to ponavlja bez prekida. Znači da je u tom činu nešto bitno od poruke koju Crkva naviješta.

Govoreći o likovima koji su značajni za taj kraj i koji su bili predani ljubavi prema Bogu i bližnjima spomenuo je fra Antu Tomićića i posebno jedan lik iz Budakova djela 'Ognjišta' koji je „više umjetnički nego stvarni, ali zaslužuje naše poštovanje, a zove se Anera“, rekao je o. Biskup, i nadodao kako je to „najsvjetliji i najsvetiji ženski lik u ličkoj književnosti. Ona je utjelovljenje ličke dobrote i ličke svetosti. Budući daje prvenstveno umjetnički lik, ne možemo ga častiti kao neku osobnu ličku veličinu, ali možemo kao oličenje dobrote i ljubavi koja je živjela na ovim našim prostorima,u našim majkama, ženama i djevojkama. Zato smo željeli postaviti spomenik tome liku. Osim toga željeli smo tim činom spasiti umjetničko stvaranje i umjetničko djelo od političke borbe i mržnje koja je – smatram, neopravdano vezana uz pisca Ognjišta. No, političku djelatnost ovdje želimo isključiti i istaknuti umjetničku i moralnu veličinu koju je Budak opisao. Anera je naša Dora Krupićeva iz Šenoinog Zlatareva Zlata, a na neki način i Danteova Beatrica, samo mnogo stvarnija od Danteova lika.

Pri završetku propovijedi mons. Bogović je rekao: „Tvoji uzori, narode, neka ne budu oni koji su jači, koji pobjeđuju pred svijetom, nego koji pobjeđuju svaku nevolju snagom svoje vjere i ljubavi. U tom smislu pripremili smo kalendar za iduću godinu u kojem je za svaki mjesec doneseno po jedno pismo hrvatskih mučenika, osuđenika na smrt koji se tada nisu osjećali u depresiji i pred zidom, nego su osjetili da su im tada otvorenija vrata života i vječnosti više nego su bila prije. Tako ćemo svaki mjesec moći uzeti jednu uspješnu tabletu za lijek protiv depresije. Ne dopustite da vam itko ukrade nadu! - rekao bi papa Franjo. Crkva želi da se neke stvari pamte, da se prenosi, da se o njima govori, da se po njima živi. Ima mnogo toga još što je korisno zapamtiti i prenositi: To je sve ono lijepo i dobro što su učinili sveci. Nisu oni bili uvijek i u svakoj stvari savršeni kao Krist, ali ima mnogo toga što je vrijedno da se pamti i da nam služi za uzor. Nije li sv. Roko onim činom kada je liječeći bolesne izlagao svoj život na životni način izrekao onu ključnu rečenicu o kojoj ovisi sav zakon i proroci: Ljubi Boga nadasve, a bližnjega svoga kao samoga sebe“, završio je mons. Bogović.

Na završteku misnog slavlja župnik fra Jakov Prcela je zahvalio mons. Bogoviću, predstavnicima općine Lovinac i akad. kiparu Miličeviću za ostavrenje ideje spomenika 'Anera'. Osim toga zahvalio je svima koji su sudjelovali i doprinijeli u slavlju zaštitnika župe sv. Roka. Na poseban način je zahvalio svim donatorima za spomenik 'Anera' i pročitao njihova imena. Ujedno je još jednom zahvalio načelniku, donačelniku i predsjedniku vijeća Lovinac jer su mnogo doprinijeli u realizaciji spomenika. Svima je zaželio ugodne trenutke u nastavku proslave sv. Roka.

Nakon euharistijkog slavlja mons. Mile Bogović je molio odriješenje za sve pokojne ispred novopostavljenog spomenika 'Anera'.


Spomenik Anera

Inicijatori spomenika 'Anera' bili su mons. dr. Mile Bogović, župnik fra Jakov Prcela, Općina Lovinac i Župljani općine Lovinac. Spomenik 'Anera' visok je cca 200 cm, u vanjskom prostoru, veličina veća od prirodne. Izljeven je u kvalitetnoj bronci, tehnikom koja se koristi u odlijevanju umjetničke skulpture patinirane laganom patinom u vanjskom ambijentu. Spomenik je izradio Slaven Miličević, akademski kipar iz Zagreba, a jedno od poznatijih djela mu je kip Ivana Pavla II. na Udbini.

U svom liku Anera simbolički objedinjuje mnoge vrednote; čistoću, ljepotu, tradiciju, vjeru, mudrost, čast i mučeništvo. Snažan lik hrvatske majke i vjernice. Simbolički predstavlja svoj kraj, Liku ali ujedno i cijelu Hrvatsku. Njena žrtva tako nije uzaludna jer to je jedini i pravi put do konačnog ostvarenja sna a geslo „samo je jedna Anera" koje se provlači kroz cijeli Budakov roman može se lako tumačiti kao samo je jedna Hrvatska. Anera je prikazana u dinamičnim hodom ali i s puno blagosti koja dolazi iz njezine pobožne nutrine, kako to potvrđuje i sam tekst: „Anera je radila za vječnost kao poslenik Božji u vječnom, neprekidnom djelu stvaranja, obnavljanja, oplođivanja i rađanja" (Mile Budak, Ognjište, III, 4).

Anera Babić

«Već od rane mladosti išla je (Anera) s motikom i srpom na tuđe njive skupa s ostalim nadničarima, no nije nikad osjetila da je ona obični nadničar koji je tu došao da zaradi onu znojnu i žuljavu cvanciku. Ne. Ona je tog dana bila član zajednice kojoj je radila; dolazila je na njezinu njivu sa svim svojim srcem, sa svom svojom mladošću, sa svom svojom ljubavlju, da marom svojih ruku i znojem lica svoga oplodi onu crnu zemlju s kojom je živjela i osjećala, miješajući s njome svoje ruke i noge, pa se često nije znalo što je zemljino što je Anerino, jer je i ona bila kao crna zemljica. Uvečer bi joj dali cvanciku kao i ostalim težacima, i ona bi je primila sa zadovoljstvom i smiješkom. Išla je da zaradi, ali kad je radila nije radila za cvanciku. Radila je za vječnost kao poslenik Božji u vječnom, neprekidnom djelu stvaranja, obnavljanja, oplođivanja i rađanja...Nije ni razumjela ni osjetila kad su joj šaputali: štedi se, Anera! Nije čula kad su mrzovoljno mrmljali: Anera, ti nas umori!» (Mile Budak, Ognjište, III, 4).

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1810
Ovaj mjesecOvaj mjesec71461
UkupnoUkupno4987894

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 80 

Administrator

franodoljanin@gmail.com