Sinj: Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana na Veliku Gospu

Sinj, 15. kolovoza 2014.

Poštovani oče gvardijane i čuvaru svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, poštovani oče župniče, braćo svećenici, časne sestre, bogoslovi, dragi narode Cetinske krajine, dragi hodočasnici koji ste se okupili iz svih krajeva naše Domovine, dalekih i stranih zemalja i susjedne nam BiH kako biste tu u Gospinom svetištu u Sinju za sebe i svoje obitelji isprosili razne milosti i darove s neba! Ne hvalimo se srebrom i zlatom, kojim smo optočili Gospin lik, već se ponosno dičimo vjerom koju su u nas usadili  naši roditelji, a koja je opstala unatoč svim protivštinama. To je vjera koja i nas danas obvezuje, da je sačuvamo živom i djelotvornom.

 

U današnjem slavlju, u središte našeg interesa i molitve, želimo staviti stvarnost naših kršćanskih obitelji, koje prolaze kroz velike kušnje i životne krize. Iako se nalazimo u slavljeničkom raspoloženju, danas na svetkovinu Uznesenja blažene djevice Marije, prisjećamo se i povijesnog događaja čudesne obrane Sinja i Cetinske krajine, koja se dogodila pred trista godina pod bedemima sinjske utvrde i na mjestu na kojem upravo stojimo.

Ipak, nemojmo oduzimati ozbiljnost našem današnjem slavlju i umanjivati životnu vrijednost i znakovitost njegovih riječi i poruka. Bitna je poruka današnjeg slavlja da je ljudski život, kakav god on bio, privremen, kratak,  da se čovjekova životna trka prije ili kasnije završava, da je u toj trci moguće izići kao pobjednik i postići neuveli vijenac spasenja samo pod uvjetom da slušamo Božji glas i da mu, poput BDM povjerimo svoj život. Stalni moralni kompromisi u koje ulazimo i politika prilagođavanja, na koju nas, kako često kažemo, prisiljava život i borba za opstanak, ne može nas, kao vjernike, dovesti do konačnog cilja i blaženog uživanja u Božjem kraljevstvu. Život je neprestana borba i na njegovoj se pozornici, uza sve pozitivne slike,  izmjenjuju i one pune nasilja, nepravde, zamaskirane tendencije koje nas žele podjarmiti, odnaroditi, obezglaviti i sunovratiti u provaliju iz koje nema povratka.

Svaki  čovjek, bio on vjernik ili nevjernik, korača stazom života, prolazeći različite postaje svog zemaljskog hodočašća, koje po zakonu prirode jednom mora stati.

Nas je danas, kao vjernike s raznih strana, staza našega života dovela u Sinj, malo mjesto koje čuva živu uspomenu na čudesni događaj povijesne obrane  od  agresora, po zagovoru naše nebeske Majke, koju častimo u liku Čudotvorne Gospe Sinjske. Zahvaljujemo Bogu Svemogućem na daru vjere, na daru Njegove Majke, koja nas je pohodila i koja nas neumorno prati na postajama našeg života i zagovara u svim našim životnim potrebama. Upravo je naša vjernost i odanost Gospi kroz duga stoljeća naše povijesti učinila da smo kao narod opstali i da i dalje odlijevamo svim vremenitim iskušenjima. Naša bi stvarnost izgledala kudikamo drugačije da u svojoj blizini nismo imali Majku Mariju koja nas jača i savjetuje. Upravo ta  svijest da bez Marije, njezinog povjerenja u Boga, njezine ljudske raspoloživosti, u svijetu, koji poznajemo, ništa ne bi bilo isto,  potiče nas katoliče vjernike da joj uvijek iznova zahvaljujemo. U odlučujućem trenutku naše lokalne i nacionalne povijesti, prije gotovo trista godina, Bog nam je dao znak i pokazao nam je put kojim trebamo ići, ako želimo izbjeći zamke života i stići u sigurnu luku spasa.

Taj znak je bio i ostaje Marija, Majka našeg Spasitelja, Majka hrvatskog naroda, pomoćnica i odvjetnica u nestalnom društvenom ambijentu. Marija, koju danas slavimo i kojoj se divimo, ne želi nas u životu učiniti pasivnima, ona naprotiv želi u nama mobilizirati sve naše ljudske snage i skrivene zalihe ponosa. Ona nas neumorno podsjeća da naše ljudsko dostojanstvo ne ovisi samo o materijalnim uvjetima našeg života, već svoj temelj ima u istini da smo rođeni od ljudi ali i od Boga.  Svaki je čovjek Božji original i stoga je njegova vrijednost neprocjenjiva. Marija  nas potiče i poziva da budemo budni, daje nam sposobnost prepoznavanja opasnosti i uči nas kako ćemo najbolje odgovoriti na izazove suvremenosti.   A koji su to izazovi? Ima ih i previše. Ipak, izazovi pojedinačnog života, obiteljskog života, čini se, izazovi su i našeg cjelokupnog društva. Prijeteća opasnost moralnog rasapa naših obitelji, pod snažnim sugestivnim utjecajem javnih medija, koji se proračunato stavljaju u službu protu-životnih i protu-nacionalnih interesa, najnoviji društveni fenomen iseljavanja najproduktivnijih slojeva naše Domovine, koja je stvorena i rođena u krvi i žrtvi nedužnih rodoljuba, a koja se nedovoljno cijeni i vrednuje, neke su od društvenih tema koje možemo svrstati među najozbiljnije prijetnje i ugroze koje su se nadvile nad našom Domovinom. Naše je društvo nastalo raspadom jednog bezbožnog sustava, čiji se tragovi još uvijek snažno osjećaju u našem mentalitetu i raznim životnim navikama. Desetljećima se govorilo da je Bog iluzija, izmišljotina i da ga čovjek ne treba na putu do osobne sreće. Upravo današnji život najbolje nam pokazuje koliko čovjek treba Boga, da bi ostao čovjek i da bi izgradio zdravo zajedništvo. Zbog takve i slične nametljive propagande, mi smo postali lagan plijen raznih svjetskih pokreta i trendova. Nestanak ili pomanjkanje povjerenja u tradicionalne vrijednosti, među kojima je i vjera u Boga i čovjeka, tjera ljude u očajnički oblik individualizma. Strah i nezadovoljstvo životom gotovo da možemo opipati. Brojne su obitelji stoga suočene s velikim iskušenjima, mnoge se i raspadaju zbog  nemogućnosti ispunjenja ljudskih očekivanja i zadovoljenja osnovnih emocionalnih potreba.

Zbog atmosfere općedruštvene nesigurnosti, naši se mladi i ne odvaže zasnivati vlastite obitelji. Ohrabri ih ti, Gospe naša,  da ne oklijevaju s tom prevažnom odlukom svoga života i da na taj način postanu  radost svojih bližnjih, Crkve i Naroda. Na mnogim je mjestima već nepovratno  izgubljena toplina obiteljskog doma, čar dobrosusjedskih odnosa i međuljudskog povjerenja. Sve to želimo prikazati na oltaru Gospodnjem u žrtvi koju danas prikazujemo u čast One koja je izdržala sve kušnje života, koja je ostala vjerna, svojoj riječi,  svom obećanju i postigla neuveli vijenac slave. Zazivamo Gospin blagoslov na sve naše obitelji, na naše susjede, prijatelje i znance, da među nama poraste iskrena ljubav i međusobno poštovanje.

Iako moramo priznati neugodnu činjenicu, da nas je, kao naroda,  iz godine u godinu sve manje, da se gasimo i nestajemo, da smo zaslijepljeni pričama o ugodnom životu bez žrtve, rada i prave ljubavi, ne napušta nas ni uvjerenje da će našem narodu konačno svanuti bolji i sretniji dani.  Nismo bez nade, jer smo Marijin narod.

Marija nas i danas poziva da se, bez straha, odazovemo radosnoj poruci života koja nam je objavljena po Isusu Kristu, jedinoj poruci koja nas može osloboditi straha pred životom. Crkva po Mariji proklamira život koji ne može uništiti nijedna prijetnja, nevolja, trpljenje, smrt niti ijedna svjetska ideologija. Stavljeni smo pod Marijino okrilje i zaštitu i stoga ne možemo propasti. Vjerujem da Međugorje, kao najmasovniji religiozni fenomen novijeg datuma, koji se dogodio našem narodu, nije slučajnost, kao što se ni povijesna drama u Sinju nije dogodila slučajno.  Bog se brine za svoj narod. On nas neće napustiti i neće od nas dignuti svoje ruke, pa sve ako mi Njemu i okrenemo svoja leđa.

Uz Gospinu pomoć i zagovor naši se slavni preci izbaviše od životne opasnosti. I nije to bio osamljeni slučaj. Majka Marija nas je zaštitila i sačuvala još puno puta  u našoj povijesti i kao narod i kao pojedince. Bilo da je riječ o nepravednim osvajačima, bilo da je riječ o zaraznim bolestima, o prirodnim katastrofama, o pogubnim i krivim društvenim učenjima, Marija je uvijek bila i ostaje tu da nam pomogne i da nam pruži ispravno  životno nadahnuće.

Vjerujem da na njezinu pomoć i danas možemo računati, jer ona je uz nas kad nam je najteže, kada nas napusti i posljednja nada i vjera. Ta zadivljujuća vjera u Božju pomoć po zagovoru naše Gospe, traje puna tri stoljeća, čime, kao ljudi, potvrđujemo da smo se, unatoč svemu, sposobni osloboditi bezdušnog života u kojem nema mjesta za sjećanje, za pamćenje, za zahvalnost, za nadu i vjeru, za Boga.  Čovjek je čovjek i po tome, jer može biti zahvalan i jer može otrgnuti zaboravu važne uspomene svoga života.  Što je ili tko je čovjek bez svoje memorije, biće koje besciljno luta  svijetom, koje traži igru i izmišlja zabavu, koje slijedi isprazne misli o ovozemaljskom životu kao jedinoj mogućoj stvarnosti, koje iščekuje svoj kraj, koje konzumira lijekove i liječi depresiju, koje traži utjehu u ispraznim stvarima, koje pokušava zatomiti svijest o vlastitoj prolaznosti. I Blažena je Djevica Marija nekoć koračala stazom života, dok hodočašće njezina života nije došlo do kraja, kada je voljom Božjom i snagom njegove Riječi bila dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu u kojoj se čovjekovi dani više ne mjere u sekundama, minutama, satima, danima i noćima ili godinama. Na stazi svoga života, naša se Blažena Djevica Marija hranila i snažila mudrošću Starog Zavjeta i ugledala se u svijetle likove svete biblijske povijesti. Nama je u ponudi neusporedivo bogatiji polog vjere, na kojem možemo okrijepiti svoje duše i izgraditi svoje životne vrijednosti i stavove. Bog čovjeka nije nikada ostavio bez svijetlih uzora, koji mu služe kao izvor nadahnuća i poticaj da ustraje u hrabrosti u suočenju s nepredvidljivima  naletima životne sudbine. Samo po vjeri u Boga čovjek može otkriti nadnaravni duhovni svijet, može dati svome životu smisao i upraviti svoje misli k optimizmu, a ponašanje k dobru.  Samo ukorijenjenost u Bogu može ljudima dati snagu i sačuvati njihovo zajedništvo koje je izvor i osnovna pretpostavka sretnog i uspješnog života. Nema uspjeha ni slave bez križa. Nema razloga za strah za one pojedince i skupine koje će se napajati na izvoru Božje mudrosti. To nam je pokazao naš božanski učitelj Isus, a isto nam poručuje i Njegova proslavljena Majka Marija.

Stoga, dajmo Mariji mjesto u svom životu. Vratimo molitvu u osobni i obiteljski život i naša će se stvarnost brzo promijeniti.

Neka nas, braćo i sestre, još jednom sve blagoslovi i čuva naša Čudotvorna Gospa Sinjska, neka blagoslovi našu najdražu Domovinu, da je sa svim ljudima dobre volje možemo izgrađivati u miru, slobodi i pravednosti. Zagovoru Gospinu izručujem i sve one koji nas napadaju i mrze, jer je uz njihovu kritiku lakše biti bolji  i ispravniji vjernik i kršćanin. Posebnom zagovoru naše Čudotvorne Gospe Sinjske izručujemo naše drage branitelje, heroje Domovinskog rata, njihove obitelji, kao i obitelji poginulih branitelja i svih stradalnika koji i danas, nakon dvadeset godina, prolaze kroz razne agonije života, kao i sve nositelje visokih društvenih, državnih i odgovornih dužnosti, u čijoj nadležnosti i moći leži sudbina i budućnost naše zemlje. Neka ih Bog, po zagovoru naše Gospe, oboruža istinskim nastojanjem oko dobra svih ljudi koje predstavljaju. A sve one, koji plove po debelom moru  gorčine, potištenosti, beznađa i svakog drugog ljudskog jada, ili nose teški križ bolesti, neka BDM  pohodi, utješi, ohrabri, savjetuje i osposobi da mogu prihvatiti i neuspjeh i razočaranje kao sastavni dio svoga života.

Svima sretan i blagoslovljen blagdan Uznesenja BDM, kamo se i mi, kao vjernici, jednom nadamo stići i uživati u blagodatima obećanog života. Amen!

Fotografije

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1509
Ovaj mjesecOvaj mjesec75230
UkupnoUkupno4908951

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 130 

Administrator

franodoljanin@gmail.com