Proslava Velike Gospe u Sinju

Slavljenje zvona i sviranje fanfara u 9.30 sati označilo je skidanje Slike Gospe Sinjske i slavlje svetkovine Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo - Velike Gospe u Sinju 15. kolovoza 2014. godine pod motom "Čuvaj naše obitelji, Marijo mati, mole te tvoji vjerni Hrvati!"

Hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine te mnogi koji se nalaze na odmoru u Hrvatskoj došli su Sinj na proslavu Velike Gospe. Već od 3.00 sata oko 40 svećenika bilo je hodočasnicima na raspolaganju za sakrament pomirenja. Slavlje svetih misa započelo je u 4.00 sata.

Sliku Gospe Sinjske u procesiji kroz grad Sinj nosili su: bogoslovi, alkari, alkarski momci, predstavnici hrvatske vojske, redovnice, predstavnici MUP-a, djevojke u narodnim nošnjama, predstavnici braniteljskih udruga, majke, vjeroučitelji, vatrogasci, profesori, glazbari, djelatnice Caritasa župe Sinj, poduzetnici, medicinsko osoblje i druge crkvene i civilne udruge.

Za vrijeme procesije razmišljanja su čitali fra Stipe Šušnjara, gđa Helena Balajić i Mislav Cvitković. Tekstove za razmišljanja za vrijeme procesije na temu o obitelji priredio je fra Stipe Šušnjara.

Zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić pratio je pjevanjem procesiju i euharistijsko slavlje u kojem su služili ministranti i franjevački bogoslovi.

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i metropolita. U koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske fra Petar Klapež, župnik Gospe Sinjske fra Ante Bilokapić, dekani Cetinskog i Kliškog dekanata i još 23 svećenika. Na slavlju su sudjelovali gradonačelnik Sinja Ivica Glavan, župan Zlatko Ževrnja, gradonačelnici i načelnici gradova i općina, alkari i alkarski momci, kao i drugi ugledni gosti iz kulture, sporta i politike.

Na kraju slavlja župnik fra Ante Bilokapić je pročitao obavijesti o daljnjoj proslavi Gospe Sinjske, a gvardijan fra Petar Klapež je zahvalio svima koji su sudjelovali i doprinijeli u proslavi  Gospe Sinjske. Slavlje je završilo blagoslovom o. Nadbiskupa i himnom "Lijepa naša".

Misu bdijenja u četvrtak, 14. kolovoza 2014., predvodio je mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki. Večernje euharistijsko slavlje na svetkovinu Velike Gospe u 18.00 sati predvodit će fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

Fotografije

 

 

 

Propovijed mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskog

1. Sve vas danas okupljene oko Majke Marije u našem svetištu Gospe Sinjske srdačno pozdravljam, draga braćo i sestre! Pozdravljam revne čuvare Gospina   svetišta, braću franjevce, oca provincijala, gvardijana, župnika, ispovjednike, dekana i braću svećenike u koncelebraciji. Pozdravljam alkare i tebe, vjerni puče Božji grada Sinja, hodočasnike Cetinske krajine i sve vas sa svih strane Hrvatske i Bosne i Hercegovine i šire. Pozdrav svima vama koji nas pratite putem radio-valova. Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo dušom i tijelom plod je ostvarenja Kristova otajstva uskrsnuća. Marija je potpuno i sudbinski povezana sa svojim Sinom, pobjednikom grijeha i smrti. Kristovo uskrsnuće i Marijino uznesenje je stvarnost koja zahvaća nas i određuje budućnost života i povijesti.

S ovogodišnjom proslavom Gospe Sinjske ulazimo u jubilarnu godinu, 300-te obljetnice čudesnoga oslobođenja grada Sinja i Cetinske krajine od Turaka. S povjerenjem u Boga svojom vjernošću i junaštvom vjerni puk uz Gospin zagovor uspio se 1715. godine othrvati i obraniti grad i teritorij od turskog zuluma. Istu sigurnost i zaštitu Gospe doživjeli su naši branitelji i 1991. u navali na Hrvatsku i oslobađanju gradova i teritorija od zadnjeg agresora. Pobožnost Gospi, a tako i  viteška igra Alka, postadoše znak vjernosti Bogu i ljubavi prema svojoj domovini.

2. Braćo i sestre, jesmo li i koliko smo mi po ljubavi i vjernosti danas prepoznatljivi? Turci i zadnji agresor su se povukli. Ostadosmo mi svoji na svome. Ali nismo li mi zamijenili neprijatelje, postali sami sebi opasnost, i to veća od one koja je ugrožavala gradove i teritorija, neprijatelji koji ugrožavamo sami život? Odakle i od koga nam toliki porazi i gubitci? Gubitak radnih mjesta i primanja; zatvaranje i gašenje poduzeća; odlazak – gubitak mladih koji u drugim sredinama traže budućnost; podjele i gubitak zajedništva, solidarnosti, osjećaja za potrebne i opće dobro. Plod te ugroženosti je i opća osmrtnica koju čitamo u godišnjoj statistici rođenih i umrlih, vjenčanih i rastavljenih. Sve manje je sklopljenih brakova u poželjnoj dobi, a sve više onih koji to odlažu za vrijeme kada je teško ili više nemoguće imati potomstvo. Djecu zapravo rađaju i odgajaju roditelji koji su bliži dobi djeda i bake jer majke imaju Elizabetine godine u kojima je moguće jedno ili nijedno dijete. A da ne spominjemo samce, svojevrsnu kategoriju mladih umirovljenika. Zar sami sebi postadosmo gori od Turaka i onih agresora iz 1991.?! Oni ugroziše teritorij, a mi – izgleda – život.

3. Sjetimo se samo nedavne poplave koja je pogodila našu domovinu i susjedne zemlje. Moglo se je nekako nositi s podzemnim vodama, ali kad je puk'o obrambeni nasip, posljedice su bile razorne i dugo će se osjećati na terenu razrušenih domova i ugroženih polja. Dakako, postoje podzemne vode, pojedinac može pogriješiti. Grješni smo, slabi i ograničeni. Ali kako i zašto nam se događa raskvašenost i rastakanje gospodarskog, socijalnog, a osobito etičkog i zakonodavnog nasipa, koji bi trebali štititi, braniti, promovirati, a ne potapati život, osobito u svome izvoru i temelju: u braku i obitelji. Jasno, zakoni su potrebni, ali nisu dovoljni. Ako nema univerzalnih vrjednota, već od vremena do vremena tko dođe na vlast odlučuje po svom ideološkom opredjeljenju što je dobro, istinito i pravedno, kuda idemo? Gdje ćemo završiti, ako se zakon temelji na moći, a ne na istini?

4. Današnja misna čitanja, na svoj način, spominju i uključuju rađanje i život, brak i obitelj, pohod Marije bračnom paru Elizabeti i Zahariji koji se raduju dugo očekivanom potomstvu. Knjiga Otkrivenja govori o Zmaju koji ugrožava roditelje i želi uništiti dijete. Zmaj se pojavljuje u raznim oblicima od faraona, Heroda do novijih zagovornika kulture smrti. Sveti Pavao u Poslanici Korinćanima govori nam o novom rađanju u punini života. Poznato vam je da se o braku i obitelji priprema i opća biskupska sinoda Katoličke Crkve. Stoga razmišljajući o braku i obitelji, s osobitom pažnjom želim danas pozdraviti sve vas, poštovani bračni drugovi, saveznici života, svjedoci povjerenja i vjernosti, kao i sve vas, dragi zaručnici, ljubitelji života i proroci nade. Ne znam koliko smo svjesni stanja u društvu, ali poplava koja ugrožava moralne i duhovne vrijednosti trebala bi nas ujediniti, solidarizirati poput nedavne prirodne nepogode. Ne možemo biti i ostati pasivni promatrači porasta vodostaja, rastakanja i probijanja obrambenih nasipa života, braka i obitelji. Ne znam koliko smo svjesni složenosti stanja jer se redovito sve svodi na krizu materijalnih sredstava. Već duže nas prati gospodarska kriza. A kada bi se iz nje i izišlo, opasnost bi bila još uvijek na djelu. Slikovito to opisa jedan filozof (S. Kierkegaard) uspoređujući društvo s brodom na moru: Kormilo broda je u rukama kuhara. S komande broda preko razglasa ne govori se više gdje smo, kuda idemo i kamo plovimo, već se govori samo o jelovniku, što ćemo sutra jesti. Taj mentalitet zahvaća i nas jer svi smo na istom brodu. Vjerujem da ne želimo zaboraviti ljepotu putovanja, prijateljstvo, radost, nadu, smisao i cilj života. Uza sve različitosti, ono bitno nam je zajedničko. A što je to? Osvijetlimo to slikom jednoga mislioca (Voltaire): Uđite u londonsku burzu, kaže on. Tu se židov, musliman, kršćanin međusobno odnose i tretiraju kao da su iste religije, a nazivaju nevjernicima samo one koji čine bankrot. Doista, kad se radi o životu, zaštiti i dostojanstvu osobe, obrani i promociji temelja života, to jest braka i obitelji, svi bismo bez obzira na vjeru i svjetonazor trebali biti na strani života. Nevjernik bi bio samo onaj koji ugrožava i čini da život bankrotira.

5. Obrana braka i obitelji od opasnih bujica trebala bi nas sve uznemiriti i ujediniti, i vjernike i sve građane. Kao vjernici i građani ne možemo biti pasivni. Vrata Crkve koja vode i dodiruju trg naše stvarnosti ne smiju biti zakrakunata, već otvoren prag – put koji vodi sve do periferije kamo nas učestalo poziva papa Franjo. Crkva ne može govoriti o Bogu, a ignorirati čovjeka, niti govoriti o čovjeku, a zaboraviti Boga. Mudro bi bilo za sve razine društveno-kulturnog života i hrvatskog društva čuti poruku Biblije, glas Crkve koja ima svoje tisućljetno iskustvo života, iskustvo mudrosti i svjedočanstvo humanosti, nadu proroštva, koja je uza sve ljudske ograničenosti i grješnosti uvijek bila uza svoj narod. Pored svih predrasuda i ignoriranja, Crkva ne želi i ne će, ne može i ne smije, tražiti rastavu od Kristova evanđelja niti rastavu od svoga naroda. Crkva želi ostati vjerna Kristu i odgovorna za  čovjeka i društvo.

Svjesni smo da stav nas kršćana i određenog mentaliteta u našem društvu ne će uvijek biti svima prihvatljiv, ali razgovarati treba uvijek. Pa i s onima koji misle da istina ugrožava razmišljanje, da je istina teret puta, a ne zvijezda vodilja naše misli i djelovanja. Zato za nas vjernike vrijedi ona Kristova: „Istina će vas osloboditi.“ Istina ima svoju normativnu i odgojnu dimenziju. S pravom Benedikt XVI. reče: „Etičnost je intimna strukturalna duša znanstvenosti-legalnosti i volja koja je poslušna istini.“ Bez obzira na sve auktoritete koji se kite znanstvenošću do kulta ličnosti, istina je da muško i žensko rađaju novi život. Da su bila dva Adama i dvije Eve, ne bi nas bilo, bila bi dva groba i kraj života, a zemaljski vrt postao bi šikara i prostor zmija. Jasno, svaki čovjek ima svoje neotuđivo dostojanstvo, vrijedan je poštovanja i pravne zaštite ali ne degradirajmo svetinju prirode i njezina Stvoritelja.

6. Ipak, uza sve poteškoće nekih problematičnih zakona po svom naravnom i narodnom dobru, opravdan je optimizam i nada za naš narod i društvo. Tako, uz određeni postotak rastavljenih, u Hrvatskoj velika većina ostaje u svom bračnom zajedništvu. Isto tako, najveći postotak djece rađa se u braku. Vrijednost braka i obitelji na prvom je mjestu među našim mladima koji su tjelesno i duhovno još uvijek zdravi. Budućnost hrvatskoga društva, što mnogi predviđaju, jest zdrava, prirodna hrana, a još važnije prirodno zdravi brak i obitelj. Dragi bračni drugovi i zaručnici, vaše dijete je i vama i društvu znak budućnosti i nade. Vi ste branitelji života u našim gradovima i na našem teritoriju. Svetinju svoga braka i obitelji potrebno je zaštititi od nevidljivih podzemnih voda i braniti od izvanjskih poplava. U tome vam i vaša djeca pomažu, ne samo svojim riječima „tata“, „mama“, već vas njihovi osjećaji i pogledi upućuju na vaše zajedništvo. Djeci ne pomaže provalija rastava, već most i put zajedništva oca i majke. Svaka rastava je svojevrsna raspodjela i rasprodaja najvećeg blaga braka, obitelji, djece. U rastavi djeca postaju izbjeglice-prognanici iz doma zajedništva tate i mame. Živu čovjeku se svašta može dogoditi, i mnogo je problema i izazova, i sami ste, poštovana braćo i sestre, toga svjesni. Nisu problemi nenormalni, već je nenormalno ako se postavimo neodgovorno prema sebi i prema drugome u svojim životnim poteškoćama. I kad pomislite da je sve propalo, da je nemoguće išta učiniti i promijeniti, sjetite se da uvijek postoji ona „nemoguća“ Božja mogućnost. Nikada nismo na kraju. Ljubav je ocean, a ne žmul. Svetinju svoga braka potrebno je hraniti pažnjom, uvažavanjem, međusobnim razgovorom, a osobito molitvom, razgovorom s Bogom, izvorom ljubavi. Bez molitve čovjek je osamljen, nemoćan, udaljen. Molitva nas otvara, povezuje, ohrabruje, stvara zajedništvo, blizinu, pripadnost. Reče Marta Isusu: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ Da se molilo, osobno, jedno za drugo i zajedno, toliki brakovi ne bi umrli i danas bi bili živi. Suprugo, ne zaboravi svakodnevno moliti za svoga supruga. Supruže, moliš li za svoju ženu? Poštovani zaručnici i mladenci, ne gradite svoj dom bez molitve. Pomozimo im u tome da ne ostanu sami.

7. Dopustite mi da vam prepričam jedan dijalog. Htio bih da progovore sami bračni drugovi. Pred kratko vrijeme dođe k meni jedan bračni par, obitelj s više djece. Počeli su govoriti jer su pretpostavili da bi ih mogao saslušati. „Naš Sabor je“, poče suprug, „predstavnik naroda. Trebao bi biti prosjek, ako ne primjer nataliteta-budućnosti Hrvatske. No, stvarnost je posve drukčija. Ispod je prosjeka. Glede nataliteta primjer je nacionalne ugroženosti. Govoreći ekonomskim rječnikom jednog poduzeća, išao bi u stečaj, a oni u mirovinu. K tomu, digli su ruke na brak-obitelj jer je njihovim glasovanjem puk'o nasip obrane braka i obitelji.“ Malo je podigao glas i nastavio: „A svi oni i njihove stranke obećavali su, a mi se ponadali, da će zaštititi obitelji s više djece jer je to u interesu i društva u cjelini. Ali kako će oni misliti na nas, na brojne obitelji, oni za koje osobno to nije problem? Kako to da u Hrvatskoj resor obitelji ne može biti povjeren ministru ocu ili ministrici majci s više djece?“ Slušao sam ga i potvrđivao kimajući glavom, a ovo što slijedi slušao bez riječi. S jedne strane bilo mi je neugodno, a s druge strane drago da je i to dotaknuo. Govorio je mirnim glasom, a sada ga je povisio. I supruzi je to bilo neugodno, pa ga je preduhitrila osjetivši da nije dobro da suprug tako dalje nastavi. Kritički je dotaknuo i svoju Crkvu. Nije to bio napad, već iskren prigovor meni nadbiskupu, svećenicima, redovnicima, redovnicama. „Kao što nas ovi u Sabora ne razumiju, bojim se“, reče, „da nas ni naša Crkva, ljudi u Crkvi, ne razumiju i ne prihvaćaju u našim potrebama.“ Njegova supruga je nastavila ali s mirnijem tonom. „Ne želimo mi“, reče, „vidjeti svoju Crkvu svedenu samo na socijalnu dimenziju jer je to prije svega uloga društva. Ne živi čovjek samo o kruhu. Od svoje Crkve očekujemo veće bogatstvo: navještaj i svjedočenje Radosne vijesti, duhovne i moralne poticaje, razloge nade, razgovor i savjete, duhovno vodstvo i pomoć u odgoju. Jasno, Crkva sve to čini, ali moglo bi se više i bolje.“ Htjedoh im reći: Baš vam hvala, za ovakvo razmišljanje, ali nisam znao koliko ću im biti uvjerljiv, pa sam ih samo u šutnji gledao. A suprug nastavi: „Oprostite na ovoj našoj slobodi i ljutnji. Znate, sami smo i svugdje nas gledaju čudno: u društvu, medijima, na radnom mjestu kojega bih mogao uskoro izgubiti. Supruga i ja promatramo našu djecu i primjećujemo da i oni trpe određeni prezir, sažaljenje, i to od kulture i društva koje izumire. Ponekada se i sami pitamo jesmo li barem u svojoj župnoj zajednici, u svojoj crkvi doma.“ Ipak, na kraju smo se razumjeli da uza sve poteškoće, krize, izazove, ne bismo smjeli dopustiti da nam pokradu ili da izgubimo nadu. Samo zajedno je moguće ići danas naprijed.

8. Draga braćo i sestre, kao što rekoh, ohrabruje nas činjenica da naši mladi na prvo mjesto stavljaju vrjednotu braka i obitelji. Iako je manje rođenih, sve više raste broj bračnih drugova s više djece. Uspoređujući naše društvo s drugim sredinama, u Hrvatskoj je vrlo visok postotak onih koji se ipak ne rastavljaju, kao i nizak broj djece koja se rađaju izvan braka. Razboritost nam govori da Hrvatska ima mogućnost zdrave ekološke hrane i budućnost braka i životvorne obitelji. Samo naša nerazboritost može to ugroziti. Kako reče mudri Salamon: „Pomolih se i razbor dobih.“ (Mudr 7,7) A narod koji se Bogu moli i Gospu časti živi u uskrsnoj nadi jer iz svih poteškoća i kriza izlazi jači, mudriji i otvoren budućnosti.

Stoga i početak ove jubilarne godine ne želimo vidjeti samo kao spomen na slavnu prošlost, već prije svega želimo vidjeti kao vrijeme usmjerenja i puta budućnosti. Htjeli bismo prepoznati sebe i druge u identitetu prijatelja, promicatelja i ljubitelja života u duhu današnjega slavlja Velike Gospe.

9. Poštovana braćo i sestre, svi bračni drugovi i budući mladenci! Neka vaša svadba bračnog i obiteljskog zajedništva bude sakramenat, put, istina i život one konačne gozbe na kraju našeg zemaljskog hodočašća: svadbene gozbe Zaručnika, Jaganjca Božjega i Crkve, Njegove zaručnice.

U naše molitve uključimo i sve obitelji nemirnih područja i ratnih stanja, osobito u Siriji i sjevernom Iraku, Ukrajini i nekim afričkim zemljama. Najčešće se radi o braći i sestrama istoga tijela i duše, članovima Crkve Božje. Ne smijemo ih zaboraviti jer oni proživljavaju još gore strahote od onih koje smo mi nedavno doživjeli. Moleći za svoju obitelj, ne zaboravimo ovu braću i sestre, njihove obitelji.

Majko Marijo, dušom i tijelom na nebo uznesena, svojom prisutnošću na svadbi u Kani Galilejskoj blagoslovila si zajedništvo duše i tijela onih mladenaca i pratila njihove materijalne i duhovne potrebe. Majko naša, blagoslovi sve bračne drugove, sve mladence i njihovo bračno zajedništvo. Neka ustraju u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Daj da budu izvor života. Učini ih znakom nade i ohrabrenja na putu života hrvatskog naroda i naše Crkve da svi mi u Uznesenju tvome, Gospe Sinjska, prepoznamo i svoje uznesenje. Po istom Kristu, Gospodinu našem.


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas170
Ovaj mjesecOvaj mjesec66443
UkupnoUkupno4900164

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 116 

Administrator

franodoljanin@gmail.com