Sinj: Uočnicu Velike Gospe predslavio mons. Marko Semren

U predvečerje svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza 2014. u 18.00 sati, slavlje Uznesenja blažene Djevice Marije započelo je u 18.00 sati skidanjem Gospine slike i procesijom preko samostanskog dvorišta do Trga dr. Franje Tuđmana.

Za vrijeme skidanja slike i procesije slavila su zvona Gospe Sinjske i svirale fanfare. Sliku Gospe Sinjske nosili su franjevački bogoslovi. Nakon ulazne pjesme, fra Neven Pavlinušić ispjevao je Pohvale Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Euharistijsko slavlje je predvodio mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki, a u koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, gvardijan i upravitelj Svetišta fra Petar Klapež, župnik fra Ante Bilokapić i drugi svećenici.


Mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki, uvodeći u slavlje, rekao je: „Oče Provincijale, draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, dragi štovatelji BDM, nalazimo se uoči svetkovine Uznesenja BDM u svetištu Gospe od Milosti u Sinju i svjesni smo da nas je danas okupila Božja ljubav, Božja dobrota, te Božje milosrđe koje se očitovalo u BDM uznesenoj na nebo, koja je okupljala kroz stoljeća naše pretke: pradjedove, prabake, djedove, bake, očeve, majke. U nebo uznesena. U Mariji, koja je u nebo uznesena, ostvaruje se evanđeoska misao koja glasi: „Tko se uzvisuje, bit će ponižen; a tko se ponizuje, bit će uzvišen“ (Mt 23,12). S križa Isus je povjerio Majku svakome svome učeniku, a u isto je vrijeme povjerio i svakoga svoga učenika ljubavi svoje Majke. Dakle, u najuzvišenijem trenutku dovršenja mesijanskoga poslanja, Isus svakome od svojih učenika ostavlja, kao dragocjenu baštinu, samu svoju Majku, Djevicu Mariju. Stoga odstranimo grijeh i dopustimo da Bog bude u nama, s nama i među nama, da nam po zagovoru BDM ojača vjeru, učvrsti nadu, usavrši ljubav te ublaži naše duševne i tjelesne boli, ozdravi, utješi, ohrabri“, završio je mons. Semren.

Na kraju slavlja župnik fra Ante Bilokapić je obavijestio o slavlju svetih misa na svetkovinu Velike Gospe kao i vrijeme ispovijedanja. Potom je fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta, zahvalio mons. Marku Semrenu, pomoćnom biskupu banjalučkom, propovjednicima kroz devetnicu fra Željku Toliću, don Josipu Perišu, fra Nevenu Pavlinušiću i fra Damiru Ćiri Čikari, svim svećenicima koji su bili na raspolaganju za sakrament pomirenja. Pozdravio je fra Joška Kodžomana, provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, prisutne svećenike, časne sestre, hodočasnike iz Rame kao i sve hodočasnike iz BiH, svih dijelova Hrvatske i inozemstva. Na kraju je zamolio mons. Marka Semrena za blagoslov nad cijeli hodočasnički narod. Euharistijsko slavlje završilo je blagoslovom s Gospinom slikom i himnom "O Gospe Sinjska", nakon čega je Slika vraćena u crkvu.

Zbor Svetišta pod ravnanjem fra Jure Župića i s. Jelene Mijić pjevanjem je uzveličao ovo euharistijsko slavlje, a cjelokupno slavlje animirao je fra Antonio Mravak.

Fotografije


Propovijed mons. Marka Semrena

UZNESENJE BDM – VELIKA GOSPA

Uočnica - SINJ, 14. kolovoza 2014.

Čitanja: 1 Ljet 15,3-4.15-16.16,1-2; 1 Kor 15, 54-57; Lk 11,27-28.

Braćo i sestre, dragi štovatelji BDM, dragi hodočasnici,  nalazimo se u svetištu Gospe Sinjske - Ramske i slavimo svoju zaštitnicu BDM koja nas potiče da ponovno otkrijemo radost vjere u sebi, i da iznova pronađemo zanos za prenošenje vjere kako su to učinili naši ujaci i naši preci s koljena na koljeno. Radost i zanos, radost vjere i zanos u vjeri koju se na različite načine svjedoči i prenosi drugima. Večeras slavimo svetkovinu Uznesenja BDM ili ulazak u nebo BDM, to je dan u koji je ona završila svoj zemni život i prešla u slavu svoga nebeskoga Oca. Ona je uzor svoj Crkvi, uzor svakom pojedincu, kršćaninu a njezin svršetak, tj. njezina konačna proslava je izazov i poziv svima nama da krenemo njezinim stopama, stopama njezine vjere, njezinog predanja Božjoj volji kako bismo stekli vijenac koji je njoj već dodijeljen. Krist je svojoj Crkvi ostavio trostruki dar od kojega živi: svoju božansku Riječ i u njoj istinu o Bogu i čovjeku, sama sebe u euharistiji i svoju Majku. U čemu je njezina veličina?

Današnje Evanđelje je vrlo sažeto, vrlo prodorno i oštroumno. Nabijeno je sadržajem i istinom. Ta je istina izrečena na slikovit, zoran i stvaralački način da se to jednostavno ne može nadmašiti. Biblijski stručnjaci, koji istražuju svaku riječ Svetoga pisma, kažu da je na Orijentu, tj. na Bliskom Istoku gdje je Isus živio, bio običaj da se kompliment ne upućuje izravno određenom čovjeku, nego njegovoj majci. Tako u današnjem Evanđelju jedna žena iz mnoštva ne daje izravno Isusu kompliment, jer mu ne kaže „blago tebi“, nego mu kaže „blago tvojoj majci": „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“ Taj se običj zadržao i kod nas do danas, pa naši ljudi, kad nekoga žele pohvaliti, kažu „blago njegovoj majci“, a ako ga žele uvrijediti, onda mu psuju majku. Taj običaj postojao je i u grčkoj kulturi i zadržao se kod nas do danas, ali mi toga uglavnom nismo svjesni. Isus na kompliment uzvraća komplimentom tako što toj ženi ne uzvraća izravno jer joj ne kaže „blago tebi“ ili „još više blago tebi“, nego joj neizravno kaže: „Još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je“. Žena iz mnoštva pripada onima koji slušaju Božju riječ, koji po njoj žive i djeluju. Time je istaknuto jedinstvo riječi i djela, govorenja i djelovanja. Mi danas živimo u civilizaciji – i mi smo se kršćani na to navikli – da jedno govorimo, drugo mislimo, a treće radimo. Nasuprot tomu, Isus u današnjem Evanđelju ističe jedinstvo misli, riječi i djela. I u Isusovo vrijeme postojali su oni koji su lijepo govorili, a nelijepo djelovali. To je vrijedilo osobito za one koji su bili nosioci religiozne i političke vlasti u židovskom narodu. Tako u Matejevu Evanđelju Isus kaže: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite, dakle, i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima, jer govore, a ne čine“ (Mt 23,2-3).

Mi danas slavimo blagdan BDM jer je ona bila osoba vrhunske vjere. Vjerovala je u pobjedu dobra i istine. Vjernik je onaj koji poput Marije vjeruje da nitko na ovoj zemlji – nijedna politika, nijedna religija, nijedna država niti cijelo čovječanstvo – ne može zaustaviti pobjedu dobra i istine. Bez obzira na sva zla koja svakoga dana gledamo na ovome svijetu – i kod sebe i kod drugih – vjernik je onaj koji je čvrsto i nepokolebljivo uvjeren da zlo razara i druge i nas same, ali da samo dobro i istina vode i nas i druge u puni život. Vjernik je onaj koji vjeruje u pobjedu dobra i istine čak i onda kada ga vješaju na križ.

Braćo i sestre, pravi vjernik se ne boji tjelesne smrti. Svi ćemo jednom umrijeti od starosti ili od bolesti, ali je nepravedno – i to je zločin – da neki od nas moraju umrijeti od nasilne smrti. Sveti je Franjo tjelesnu smrt nazivao svojom sestricom, jer je prava smrt za njega bila duhovna smrt. Kad čovjek umre kao moralno biće, kad u njemu umru sve moralne vrijednosti, kad u njemu umru ljudstvo i poštenje, kad u njemu umru sloboda i ljubav, onda je takav čovjek živi mrtvac, bez obzira što on može biti najbogatiji i na najvišem položaju.

Danas smo i mi i cijelo čovječanstvo siti ratova i revolucija, jer su ratovi i revolucije bili vrhunci nasilja na ovoj zemlji. Nasilje je najveće poniženje za ljudsku osobu. Sramota je i za našu ljudsku pamet i za naše ljudsko dostojanstvo da smo i danas nasilni jedni prema drugima i prema cijeloj stvarnosti. Ono što je Isus htio – i u tome su ga slijedili njegovi učenici i njegova majka – zove se tiha revolucija. Samo tiha revolucija može donijeti istinsku promjenu na bolje.

Tu tihu revoluciju Isus je najbolje opisao u svojim pričama koje nazivamo usporedbama ili prispodobama. U njemu Isus Božje kraljevstvo – kraljevstvo pravde, istine, slobode, ljubavi i mira – uspoređuje sa pšeničnim zrnom. Pšenično zrno je toliko malo i kad ga posijemo ono postaje nevidljivo, jer se nalazi ispod zemlje. To malo i nevidljivo zrno donosi obilat plod: jedno zrno može donijeti 30 ili 60 ili 100 zrna. Kao što pšenično zrno tiho i nezaustavljivo raste te donosi obilat plod, tako čovjek koji istinski vjeruje – a to znači koji svoju vjeru svjedoči riječima i djelima, koji je u to uvjeren iz svoje slobode, dakle, svojim slobodnim pristankom – koji istinski vjeruje u dobro i istinu postiže puni život, obilni život, spašeni život, život koji je uvijek zajednički život. Život se umnaža ne u sebičnosti, nego u nesebičnom davanju.  Sve nam je to posvjedočila Djevica Marija – jer je ona bila neznatna službenica. kako sama kaže u svom Hvalospjevu – riječima „silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne“, čime najavljuje kraj svakoga nasilja na ovoj zemlji. O tome nam govori naš veliki pjesnik iz Jajca Nikola Šop, koji je bio istinski vjernik. On u pričama o svome Jajcu kaže: „Gdje su silnici, tu su i katakombe“. Time želi reći da silnici slobodne ljude protjeruju u katakombe, ali treba znati da je nemoguće zaustaviti slobodu, jer će sloboda u katakombama potkopati sve palače nasilnika. Prema tome, pravda za sve ljude i za sva Božja stvorenja naprosto je nezaustavljiva.

Ova svetkovina uznesenja BDM mora oživjeti našu vjeru, našu dubinsku povezanost s Isusom, našu želju da ga slijedimo na putu prema Očevoj kući. Po našem zajedništvu života s Isusom, mi smo u hodu, u nadi prema punom životu. BDM, naša majka, nam je prethodila i mi možemo računati na njezinu pomoć. Stoga molimo: Bože, daj da po zagovoru BDM uznesene na nebo, stignemo u slavu uskrsnuća. Po Kristu našem Gospodinu. Braćo i sestre, na ovo nas pozivaju i naši pradjedovi, djedovi, očevi; poslušajmo i njihov glas i prenosimo slijedećim naraštajima ovu poruku – da sve na ovoj zemlji mora služiti životu kao što je služila blažena Djevica Marija. Amen!

Fotografije (u pripremi)

 

 


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas156
Ovaj mjesecOvaj mjesec71917
UkupnoUkupno4988350

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 63 

Administrator

franodoljanin@gmail.com