Split: Proslava sv. Klare

Na svetkovinu sv. Klare u ponedjeljak, 11. kolovoza 2014., u crkvi redovnica klarisa u Splitu jutarnje euharistijsko slavlje u 8.00 sati predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman. U koncelebraciji su bili kapelan ss. klarisa fra Josip Lucić, gvardijan samostana Gospe od Zdravlja u Splitu fra Jakov Begonja, i još nekoliko svećenika. Cjelokupno slavlje proslave sv. Klare bilo je pod motom: „Rodit ćeš svjetlo koje će obasjati svijet!“. Devetnicu od 2. do 10. kolovoza predvodili su fra Domagoj Runje, fra Frano Delić, p. Stipo Balotinac, p. Mihovil Korkut, don Tomislav Čubelić, fra Bože Vuleta, o. Branko Zebić, don Ratomir Vukorepa i p. Jozo Čirko.


 

Fra Josip Lucić, kapelan sestara klarisa, nakon svečanog ulaska u crkvu uvodeći u slavlje svetkovine Majke Klare rekao je: „Radost mi je i čast pozdraviti poštovane sestre i braću u duhu zajedništva i svete vjere, serafske Ijubavi i zahvalnosti prema Bogu od koga nam dolazi svako dobro. U ovomu duhovnom ozračju samostana i crkve posvećene svetoj Klari u kojoj smo se svečanom devetnicom pripremali kako bismo danas mogli što svečanije proslaviti njezin rođendan za nebo.

Mnogopoštovani oče Provincijale, zapala me ugodna dužnost da Vas pozdravim i nazovem Vam dobrodošlicu na svetkovinu svete Klare, majke i utemeljiteljice reda naših časnih sestara Klarisa, očekujući Vašu duhovnu i ohrabrujuću riječ.

Pozdravljam Vas u ime svih ovdje prisutnih vjernika, braće svećenika, koji ćemo zajedno s Vama slaviti svetu Euharistiju u čast svete Klare i približit je toplinom Božje riječi u njezinoj autentičnoj franjevačkoj karizmi našim vjernicima.

Ovom prigodom htio bih u ime sestara klarisa zahvaliti našim propovjednicima, koji su kroz devetnicu nastojali nazočnima u duhu evanđelja približiti riječ Božju i potaknut ih da ostanu postojani u svetoj vjeri. Sad Vas molim, mnogopoštovani oče, započnite euharistijsko slavlje, u kojem ćemo i mi s Vama sudjelovati i dijeliti duhovnu radost zajedno s časnim sestrama i dragim vjernicima i tako dostojno uzveličati i proslaviti svetkovinu svete Klare“, završio je fra Josip.

Fra Joško Kodžoman, provincijal, na početku euharistijskog slavlja zahvalio je fra Josipu na pozdravnim riječima, a zatim je pozdravio ss. klarise, prisutne svećenike i vjernike koji su se okupili da uzveličaju ovo slavlje na svetkovinu sv. Klare. Sestre klarise molitvom, pjevanjem i sviranjem radosno slave svetkovinu svoje zaštitnice i utemeljiteljice Majke Klare.


Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Čovjek bi danas lako mogao osjetiti zavist prema onima koji su u životu odbacili sve krive ambicije i pronašli smisao života u svom odnosu s Bogom. Čovjek bi lako mogao pozavidjeti nekima na njihovu osmjehu i na radosti koja zrači iz njihove nutrine i njihovih očiju jer nemaju što izgubiti. Odbacili su sve zemaljske okove i pobijedili su sve zemaljske strahove. Ne čudi da su, kroz cijelu povijest spasenja, onu biblijsku, upravo siromasi ti koji najglasnije razglašavaju radost i istinu Evanđelja. Negdje duboko u sebi čovjek osjeća da moć, slava i uspjeh, sami po sebi, nisu garancija istinske radosti za kojom kao ljudi čeznemo. U ljudima se, prije ili kasnije,  probudi sumnja da je filozofija uzvisivanja i životnog uspjeha pravi put do sreće. Jednako tako, ni vježbanje u poniznosti ne mora nužno značiti put u osobnu propast.

Upravo nam Evanđelje, kao cjelina, sugerira nove načine da se kao ljudi ostvarimo. Evanđelje odlučno ruši ili makar dovodi u pitanje sve pretpostavke našeg modernog društva koje uporno slijedi životnu logiku uzvisivanja.

Stoga, nametnuti mit o razvoju i povećanju ljudskih produktivnih mogućnosti, kao jedinom putu do čovjekove sreće, mora ustuknuti pred istinom koja se i danas potvrđuje naočigled svih nas, a ta je da svoju sreću, kao ljudi, možemo ostvariti samo vršeći djela ljubavi i milosrđa, i kroz solidarnost s potrebnima nasljedovati Kristovu poniznost. On je sebe razvlastio, kako bismo mi bili bogatiji!

U našem društvu mislimo da je put uzvisivanja, put k najvećem mogućem uspjehu, najnormalniji za čovjeka i da su zato svi oni jadnici koji ne uspijevaju na bilo kojoj razini ići ukorak s vremenom i pratiti društvene trendove, vrijedni žaljenja.

Možemo li zamisliti da bi netko u političkoj borbi mogao ostvariti značajniji rezultat, kada bi svoj program lišio praznih obećanja i kada bi ga zasnovao na realnim temeljima. Uvučeni smo u natjecateljski životni stil. Cijeli nam se život sastoji u nastojanjima da se uspnemo ljestvama do vrha. Da je uspjeh sveta zadaća svakog čovjeka, to smo naučili odmalena. Život je borba za uspjeh, ako dobijemo rat, ostvarili smo ideale sredine, ako pak izgubimo, ostajemo bez priznanja i samopoštovanja.

Zašto nas čudi da je naše društvo puno ljudi koji trpe, koje muči stid ili grižnja savjesti, jer nisu uspjeli toliko toga ostvariti ili opravdati nečija očekivanja.

Tu ne kudimo čovjekovu ambicioznost, nego nekontroliranu žudnju za uspjehom. Čovjek uostalom može biti rob dobrih i loših ambicija. Ako želi uspjeh po svaku cijenu, čovjek slijedi loše ambicije, ako želi sve nadvisiti u ljubavi i služenju onda ostaje na tragu ispravnih životnih ambicija.

Bez obzira na to kakav oblik dajemo svom životu, za nas kao vjernike, Isusov poziv na nasljedovanje bi trebao biti uvijek prioritet našeg života. Isus je takav da traži uvijek čitava čovjeka. Ne može se biti samo malo za Krista, posvetiti mu samo malo pozornosti ili ga smatrati jednom od svojih brojnih životnih preokupacija. Sam Isus kaže da nitko ne može služiti dvojici gospodara. On se ne ustručava uputiti nam beskompromisni zahtjev da ga slijedimo i da izvršavamo njegove savjete. Kršćaninu, da bi doista bio kršćanin nije dovoljno samo pokušati nasljedovati Krista, ili govoriti drugim ljudima o njemu. On od svih nas traži nešto puno radikalnije. On želi prebivati u nama povazdan.

Tijekom proteklih dvadeset stoljeća taj radikalni poziv čili su mnogi ljudi i spremno su se odazvali, na Božji su poziv odgovorili iskrenom poslušnošću.

Među njima je bila i sveta majka Klara, koju danas častimo. Neki su od tih ljudi postali eremiti u pustinji, a drugi su postali sluge u gradovima. Neki su otputovali u daleke zemlje, kao misionari, učitelji i liječnici, a drugi su ostali tamo gdje su bili, predano radeći za dobrobit ljudi oko sebe. Neki su od tih ljudi postali slavni a drugi su ostali nepoznati. Iako su njihovi odgovori neobično raznoliki, svi su ti kršćani čuli Isusov radikalni poziv i spremno su se odazvali.

Ovo je prigoda da zahvalimo našim dragim klarisama na njihovoj tihoj prisutnosti u našem gradu. Ovaj grad bez sestara klarisa ne bi bio isti grad. U sestrama klarisama, grad Split je dobio svoje duhovno srce, ili svjetiljku koja neprestano svijetli i koja tako razgoni mrak. Sam sam se u nekim prigodama preporučivao sestrama u molitvi, a vjerujem da ste to isto učinili i vi i nije vam bilo žao, jer su vaše potrebe bile zadovoljene i vaše molitve uslišane. Upravo po tim plodovima mi znamo da su naše sestre itekako produktivne, da se vratim na početak svog govora. Ima, očito, produktivnosti ili njihovih plodova, koji čovjeka razdražuju, unose u njega nemir, ispunjaju ga nezadovoljstvom, a postoji očigledno i takva produktivnost, koji u nas donosi mir i sreću. To što sestre žive pomalo anti-građanskim oblikom života, kao uostalom i svi redovnici, nije do sada bila a ne mora ni u budućnosti biti prepreka za plodonosnu suradnju između samostana i ljudi koji žive vani. Samostan ne bi imao smisla kada bi postojao samo radi sebe ili onih koji u njemu žive, on jest ili bi morao biti u funkciji društva i za korist društva. Zajednica, koja bi bila usredotočena samo na sebe, ne mareći za nikoga izvan nje, izgubila bi smisao svoga postojanja. A vjerujem da smo se toliko puta uvjerili i osvjedočili da ovaj samostan ispunja svrhu svoga postojanja i da značajno doprinosi i kulturnom i duhovnom i znanstvenom identitetu grada i da uza sve druge redovničke samostane značajno obogaćuje duhovnu biografiju ovog grada.

Stoga, drage sestre klarise, neka Vam je sretan ovaj dan kada se prisjećamo lika i djela svete Majke Klare, vaše utemeljiteljice. Ona je, kako znamo,  bila pametna, lijepa, dobro odgojena i pobožna žena. Ona je Vaš ali i naš uzor u vjeri i u prihvaćanju radikalnog Kristovog poziva, da ga slijedimo i da mu se predamo.

Hvala Vam zbog toga da je ljudima našeg vremena i prostora po vama moguće predočiti ili zamisliti životni stil kojim je živjela sv. majka Klara. Vaš nas način života potiče na razmišljanje i na propitkivanje o smislu i vrijednosti i naših života. Želim vam svima puno zdravlja i uzajamnog razumijevanja kako biste i nadalje tako vjerno mogle služiti Bogu i našem hrvatskom narodu. Svi se preporučamo u vaše molitve i utječemo se zagovoru sv. majke Klare. Amen!

Večernje euharistijsko slavlje predvodit će mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski.

Fotografije

 

 


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas721
Ovaj mjesecOvaj mjesec54973
UkupnoUkupno5216157

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 103 

Administrator

franodoljanin@gmail.com