Kamensko: Fra Jozo Matić proslavio zlatomisnički jubilej

U crkvi Sv. Petra u Kamenskom (župa Tijarica) u nedjelju, 10. kolovoza 2014., zlatomisnički jubilej proslavio je fra Jozo Matić koji je za proslavu odabrao geslo sv. Pavla 'Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao'. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Mate Matić, definitor i gvardijan samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu, a u koncelebraciji su bili župnik don Mate Lekić, gvardijan Gospe od Zdravlja u Splitu fra Jakov Begonja i još 12 svećenika. Misno slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor Gospe od Zdravlja u Splitu pod ravnanjem mo. fra Stipice Grgata.


Slavlje je započelo procesijom i kratkim pozdravima slavljeniku fra Jozi. Župnik don Mate Lekić pozdravio je i čestitao fra Jozi zlatomisnički jubilej, a zatim ukratko predstavio fra Jozin život i djelovanje kao franjevca-svećenika. Naglasio je kako je fra Jozo davao sebe kroz odgoj djece u Kristu, u radu s odraslima i bolesnima, a danas djeluje u najvažnijoj službi – službi ispovijedanja gdje pomiruje čovjeka s Bogom. Bogat je bio život fra Joze pa neka mu stoga ovo slavlje bude nagrada za svako dobro kao i njegovim kolegama, završio je župnik don Mate i predao prigodni poklon fra Jozi. Zatim je Gabrijela Brekalo izrekla napamet recitaciju za 50. godišnjicu misništva.

Marina Šimić, vjeroučiteljica iz župe Tučepi, u pozdravnom govoru je rekla: „U ime župljana župe sv. Ante - Tučepi i svoje osobno ime čestitam Vam ovaj zlatni misni jubilej i rado se prisjećam onih devet godina kada ste bili naš župnik. Početak Vaše službe 1991. g. u Tučepima, bilo je vrijeme Domovinskog rata. U tim teškim godinama, osim uobičajene službe župnika, nastojali ste sačuvati napadnuti identitet hrvatskog naroda- njegovu vjeru, kulturu i povijest. Poput Josipa Egipatskog - mogu reći da ste sa prognanicima i izbjeglicama živjeli i vrijeme tamnice i vrijeme svjetla. Svojim karitativnim radom pridonijeli ste materijalnim i duhovnim „zalihama44 koje ste punili vjerom i nadom u povratak na ognjišta.

Pri spomenu Vašeg imena mnogi župljani se i danas sjete obnovljene crkve sv Ante na koju smo ponosni i 700 godina stare crkve sv Jure koju ste uz arheološka i konzervatorska istraživanja kompletno obnovili. Plodonosan je bio napor koji ste uložili u duhovnu izgradnju žive zajednice, posebno kod djece i mladih. Važno je napomenuti da je to bilo vrijeme uvođenja vjeronauka u školu i tih prvih pet godina bili ste jedini vjeroučitelj u školi i župi. Lijepo je i danas čuti svjedočenja odraslih ljudi koji Vas spominju kao duhovnog oca na njihovom putu obraćenja. Meni su naročito ostali u sjećanju brojni recitali i predstave, a posebno Muka Isusova koju smo spremali s mladima, ali i ona ruža koju ste mi darovali na početku mojeg vjeroučiteljskog zvanja. Tu ljepotu ruže koja je jača od trnja života nudili ste kroz Kristov nauk i živjeli u Vašem svećeničkom životu.

Teško je u nekoliko riječi sažeti vaš rad u našoj župi. Mislim da ga najbolje opisuje značenje vašega imena Bog je umnožio jer kroz devet godina nama je umnožio i duhovno i materijalno i zahvalni smo Bogu što smo vas imali za župnika“, završila je Marina.

Svetopisamska čitanja navijestili su s. Mirja Tabak, s. Antonija Matić i evanđelje don Ivan Sučić. Molitvu vjernika pročitali su s. Terezija Pervan, Zvonko Matić, Matija Brekalo, Nela Vladova i Josip Matić. Fra Mate Matić je održao propovijed koju donosimo u cijelosti:

„Dragi Zlatomisniče fra Jozo, braćo i sestre!

Ovaj jubilarni događaj valjalo je čekati 50 godina. Zato ovaj dan ima posebno značenje kao dan zahvale dragom Bogu na ovom životnom jubileju. Ovo je kao jedan predah koji sabire vrijeme i događaje od 50 godina apostolskog djelovanja u jednu točku koju ispunjaju sjećanja, slike i događaji iz proteklog razdoblja.

Okvirno gledajući to je bilo vrijeme u odmaku 20 godina od II. svjetskog rata. To je bilo vrijeme komunističkog, totalitarnog, ateističkog-bezbožnog državnog sustava. Vrijeme otvorenih rana i boli tolikih obitelji koje su izgubile svoje drage, nevino stradale mučenike radi domoljublja i Bogoljublja. Vrijeme suznih očiju i prigušenih riječi, bolnog sjećanja na tolike nestale.

Ali, to je bilo vrijeme žive vjere, obiteljske molitve, skromnog načina života i obilnog Božjeg blagoslova. Vrijeme, kada se otvara jedna velika staza, put u Njemačku, kada su očevi, mladići i pokoja žena krenuli na put, na kojem su ostali do danas i dalje. Za Crkvu Katoličku to je bilo najvažnije vrijeme u XX. stoljeću održavanje Drugog ekumenskog vatikanskog koncila.

Stoga je uvijek aktualna rečenica sv. Augustina: da Bog i krivim crtama zna pravilno pisati.

Prostorno - Kamensko selo kroz koje prolazi stara prašnjava cesta s rijetko viđenim automobilom, motorom ili prugom kako smo tada zvali autobus. Okoliš je bio golet, bez šume, kamenjar s malo njivica, ledina, ograda i vrtova.

Četiri zaseoka Brčići, Matići, Tabaci i Krole ijedna obitelj - Đonlić, 100-tinjak kuća obitelji, neke brojnije s dosta članova neke manje brojne, škola od 4 razreda, dosta djece a onda je trebalo pješice na Aržano, poslije će ići na Tijaricu ili seliti u više centre.

Najdraži prostor i mjesto okupljanja svih bila je ova crkvica sv. Petra, sveto mjesto molitve- mise, okupljanja, susreta, razgovora, vjeronauka, crkva je uvijek bila puna. Onda je došla asvaltirana cesta, kojom se brže vozi, kojom su toliki krenuli i od Kamenska zadržali samo uspomene.

S Kamenska su bili svećenici don Luka Krolo r. 10.4.1806. umro u Sinju 4.3.1861.

Fra Vladimir Krolo umro u Splitu 6.1.1925. Kad su oni bili crkve na Kamensku nije bilo. Svoje korijene s Kamenska imao je i fra Augustin Krolo r. 9.8.1927.-13.7.1992. propovjednik na fra Jozinoj mladoj misi. No vratimo se slavlju Mlade mise koja je bila 12. travnja 1964. s južne strane crkve. To je bila prva Mlada misa na Kamensku. To je bio na Kamensku prvi veliki skup naroda, svećenika -fratara.

Velika radost za Mladomisnikovu obitelj, roditelje oca Matu Pilipina i majku pobožnu i jaku ženu Lucu r. Šošić i njihove sedmero djece : Mariju, Iku, Milicu, Marka, Ivušku, Petra i mladomisnika fra Jozu, brojnu rodbinu, sve Kamenjane i susjedne župljane. Sjetimo se svećenika: mladog župnika don Petra Rodića, župnika Aržana don Joze Marendića i Voštana don Lovre Zuljevića, i don Tadije Bajića.

Mladomisnika su do oltara pratili: fra Augustin Krolo-propovjednik, fra Matod Latinac- gvardijan na Visovcu, fra Mijo Anušić- profesor, prisutni fra Ivon Samarđžija- sinjski gvardijan, fra Stanko Vidić -profesor-snimatelj, fra Josip Soldo-profesor, fra Ante Anić, o Ante Stantić- karmelićanin i drugi. To je bilo vrijeme kada su sva srca kucala za Boga i Domovinu s manje riječi jer je valjalo biti oprezan na riječi ali više žara i vjere koji su iskrili iz očiju prisutnih. Bože, hvala ti!

Svojim propovjedničkim darom, pjevom slavuja, o. fra Augustin Krolo, tako je zorno, zanosno, poletno propovijedao, kao daje zemlju digao k nebu, a ponosna lica oči i srca svojih Kamenjana, usmjerio liku Isus Krista koga zanosno slijedi, stopama sv. Frane, prvi mladomisnik Kamenska fra Jozo Matić. Narod je pobožnim pogledom pratio svaki pokret Mladomisnika i u njemu gledao Isusov pogled-zjenicu Isusovu. Svećenik koji poput Krista vrši službu posvećivanja, upravljanja i poučavanja u Crkvi Božjoj.

Propovjednikov poziv Mladomisniku da se popne na oltar i prinese Žrtvu Kristovu, odzvanjao je kao Božji poziv Iliji proroku da se popne na brdo Horeb k Božjoj prisutnosti. Mladomisnik Krista naviješta narodu koji ga nestrpljivo čeka. Fra Augustin za djecu reče: Budi im Kristonosac, bogonosac i apostol njihovih malih duša da kad netko od njih vidi tebe zaželi biti kao ti. Ova proročka rečenica fra Augustina, pratit će fra Jozu u njegovu svećeničkom životu. Nakon Mlade mise fra Jozo je nastavio ispunjati svoje apostolsko poslanje u pastoralu: župni pomoćnik Gospe od Zdravlja u Splitu 1964.-1967., odgojitelj-prefekt u sjemeništu u Sinju 1967.-1973.brojnim generacijama fratara, župnik u župama :Sinju, Crivacu, Tučepima, Gradcu D., gvardijan u samostanu Sinju i Splitu- Gospa od Zdravlja, službe u upravi Provincije ekonoma i definitora i danas zahtjevna služba ispovjednika Gospe od Zdravlja u Splitu. Tu je fra Jozo, u molitvi i radu izgrađivao sebe i svijet oko sebe, kao svećenik i franjevac redovnik i na taj način ispunjao svoj poziv i zadatak dobiven od Krista. Time je urastao o misterij Krista i njegove Crkve.

Ta Isusova Crkva udarana valovima ovoga svijeta, plovi ovim svijetom noseći u sebi sidro spasenja, snagu izdržljivosti i svetosti. Provođenjem smjernica II. vatikanskog Koncila očituje svoje poslanje u svijetu.

Dvojicu papa Ivana XXIII. koji je otvorio Koncil i Ivana Pavla II. koji je Crkvu predstavio svijetu po Otkupitelju čovjeka Isusu Kristu i pozivu svijetu: otvorite vrata Krist, širom ih otvorite! Papu koji je prvi priznao našu Domovinu Hrvatsku, tri puta ju pohodio i dva puta Bosnu i Hercegovinu, proglasio svetima Leopolda Mandića i Marka Križevčanina, blaženicima kard. Alojzija Stepinca, časnu sestru Mariju Petković i laika Ivana Merza, ove godine Crkva je tu dvojicu Papa proglasila svetima. Isusova Crkva nastavlja svoje djelo - širenje Kraljevstva Božjega u svijetu. S jedne strane svijet dolazi na rubove vlastite egzistencije s druge strane u tom svijetu očituju se divni likovi Crkve koji zadivljuju svojim kreposnim životom na putu spasenja.

Dragi fra Jozo, istaknuo bih i vaše svećeničko i redovničko djelovanje u Crkvi kroz ovo vrijeme. Kao što rekoh, prvi ste a onda su slijedili i drugi fra Nedjeljko i ja te č.ss. Mihaela i Antonija Matić- dominikanke i Leonita i Mirja Tabak - franjevke.

O koliko se osoba, lica izmijenilo kroz ovih 50 godina od roditelja, obiteljskog doma, braće, sestara, rodbine,braće u Provinciji, a zatim u pastoralnom djelovanju s tolikim povjerenim dušama koje je trebalo krijepiti Riječi Božjom i svetim sakramentima. U karitativnom radu, osobito za domovinskog rata, pomagati tolikim prognanima i izbjeglima, tješiti ožalošćene i ranjene, moliti za pokojne. Sve je to slika jednog svećeničkog i franjevačkog života, donositi mir i dobro svakoj osobi.

Dok se taj životni film odvija svojom brzinom, za tolike u vječnom životu, nama sada i ovdje ponovno odzvanja Isusov poziv, dođi i slijedi me u onom staležu i zvanju na koje si pozvan.

Dragi Kamenjani, draga rodbino našeg. Zlatomisnika, danas smo ponosni na ovo slavlje i zahvalni dragom Bogu da smo opet tu. Želim da naš fra Jozo nastavi svoje služenje Bogu i Crkvi i našem hrvatskom narodu. Prije 50 godina njih 12 franjevaca bili su mladomisnici danas ih je 10 zlatomisnika, svi sa posebnim Božjim darovima hvale Gospodina i stavljaju se pod zagovor Blažene Djevice Marije i svetog Frane kojeg su nasljednici i braća.

Ove godine otvaranje je velikog jubileja 300. obljetnice čudesne pobjede,osmanlijske moći,pod Sinjem 15. kolovoza 1715. godine po zagovoru Čudotvorne Gospe Sinjske. Kroz ova tri stoljeća, Gospa okuplja nebrojena mnoštva u svoje svetište i u svoju majčinsku zaštitu. Neka to bude i ovog puta.

Najljepše godine svoga svećeničkog života fra Jozo je proveo o svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, kao prefekt, župnik i gvardijan. Tu na njezinu oltaru primio je misionarku blaženu Majku Tereziju, neka ga prati njezin zagovor.

Dragi Kamenjani, vi ovih dana hodočastite u Gospino svetište u Sinj, s našim dragim župnikom don Matom. Valjda nije bilo godine da pješačeći hodočasnici iz našeg sela nisu išli u Sinj, gdje sam ih godinama susretao: ispovjediti se, sudjelovati na svetoj misi, pomoliti sr Gospi i staviti se pod njen moćni zagovor, osobito na zavjetni dan naše župe. Molimo i ove godine, da ožive naše obitelji, poveća se broj rođenih, niknu i nova duhovna zvanja, koja će se sjećati ovih ali i nastaviti Božje djelo među ljudima. Amen.“

Poslije poričesne molitve prigodne riječi uputili su gvardijan samostana Gospe od Zdravlja fra jakov Begonja, gradonačelnik Trilja Ivan Šipić i don Marko Matić.

Gvardijan fra Jakov Begonja čestitao je svim ljudima iz Kamenska jer ih je fra Jozo predstavljao gdje god je živio i djelovao, a zatim je čestitao i fra Jozi rekavši kako to u ovom trenutku čini osobito  jer mu je fra Jozo bio prvi odgojitelj koji mu je usadio u srce ljubav prema franjevaštvu. Zahvalio mu je za ljubav koju je uložio u svakoj službi koju je vršio, a zatim je nadodao kako je fra Jozo „Provinciju učinio postojanom i stabilnijom u služenju Bogu i hrvatskom narodu“. Drugo, što je fra Jakov istakao jest da je ponosan na fra Jozu kao ispovjednika u crkvi Gospe od Zdravlja jer često čuje od vjernika kako fra Jozo lijepo ispovjeda. „Radujem se s Vama i Vašima koji sudjeluju u ovom slavlju“, završio je o. Gvardijan.

Gradonačelnik Trilja Ivan Šipić čestitao je fra Jozi na zlatomisničkom jubileju i naglasio kako 'kamen' može biti živ što pokazuje naš slavljenik i stoga mu je kao gradonačenik dodijelio „POVELJU grada Trilja u povodu 50 godina svećeničkog služenja Crkvi i Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja“ jer je svojim životom, kao svećenik, širio i čuvao vjeru, tradiciju i kulturu. Gradonačelnik je na kraju izrazio poštovanje i zahvalu, čestitao Crkvi, Provinciji i Župi te fra Jozi udijelio Povelju i prigodni dar.

Don Marko Matić je pročitao tekst koji je napisala Rozina Nikšić:

„Dragi Ujko! Osjećam se sretnom i radosnom što Vam u ime mame, tate, braće i sestara (i strica Marka koji nije mogao doći) pred okupljenim narodom Božjim mogu čestitati dvostruki jubilej, dijamantni i zlatni; dijamantni redovničkog i zlatni svećeničkog života. Prije šezdeset godina 1954. postali ste franjevac, a prije pedeset na uskrsni ponedjeljak 1964. svećenik. Velika je to milost i dar Božji ne samo Vama i franjevačkom redu, nego svima nama, narodu Božjem u cjelini, jer poziv pojedinca je znak da Bog misli na narod svoj. Znakovito je da ste zaređeni na uskrsni ponedjeljak. Uskrsni ponedjeljak je spomen na dvojicu Isusovih učenika na putu u Emaus. Kao što se je uskrsli Krist pridružio njima i po svojoj riječi i lomljenju kruha trajno ostao uz njih, tako je na uskrsni ponedjeljak prije pedeset godina po polaganju biskupovih ruku stupio na Vašu životnu stazu ušao i u Vaš život, učinio Vas blagovjesnikom svoga evanđelja, djeliteljem kruha života, svećenikom za svagda. Normalno je da se taj događaj kao zlatni jubilej slavi. Normalno je da se pravi osvrt, traži geslo pod koje bi se u bitnim crtama moglo sažeti tih pedeset- šezdeset godina u službi evanđelja milosti Božje. Vi ste se, dragi ujko, kako iz Spomen-sličice saznajemo, prepoznali u osvrtu svetog Pavla koji potkraj svoga života u poslanici ljubljenom učeniku Timoteju slikovito, vojničkim i sportskim rječnikom, u pet jednostavnih rečenica sažima sav svoj život i sav svoj rad: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao... Gospodin je bio uza me, on me krijepio” (2Tim 4,7.17).

Iz tih riječi saznajemo, dragi ujko, da Vam, ljudski rečeno, život nije bio nimalo lagan, da ste, unatoč svim poteškoćama i borbama ostali vjerni svom zvanju i poslanju, a to sigurno ne biste mogli da niste osjećali da je od onog uskrsnog ponedjeljka od prije pedeset godina uz Vas stajao Gospodin i krijepio Vas. Ima li u životu išta ljepšeg od svijesti da smo s milošću Božjom dobro ostvarili svoje životno poslanje? To ste Vi, dragi ujko, učinili, na čemu Vam od srca čestitamo. Skupa s Vama pridružujemo se ovom euharistijskom slavlju, zahvaljujemo Bogu za Vaš dijamantni i zlatni jubilej moleći ga da Vas na Vašem putu prema vječnom Jeruzalemu i dalje prati i krijepi, i dok tako budete s njim putovali prema vječnoj domovini da primite, kako bi Pavao rekao „vijenac pravednosti44 koji vam je Gospodin pripravio (2Tim 4,8) preporučite mu i nas sudionike Vašeg slavlja. Živjeli nam još dugo i dugo za mir i dobro!

Zahvala slavljenika fra Joze Matića

Na kraju ovoga misnog slavlja poslušat ću sv. Pavla koji piše Kološanima „I zahvalni budite!“ (3, 15 ) pa ću iz srca izreći jedno veliko hvala.

Najprije hvala Bogu na ovome danu i ovome misnom slavlju. Hvala mu na daru svećeničkog i redovničkog poziva, što se udostojao mene, nevrijednog svoga slugu, po sakramentu svetoga reda pridružiti svećeništvu svoga Sina, Isusa Krista, vrhovnog  svećenika. To nisam ničim zaslužio, to je njegov dar. To sam na spomen sličici od mlade mise izrazio riječima sv. Pavla: „Milošću sam Božjom ono, što jesam“, (1 Kor, 15, 10) . Tako i na me mogu se primijeniti  Isusove riječi upućene apostolima: „Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas“.

Odmah poslije Boga zahvaljujem blaženoj Djevici Mariji, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj,  majci prvog, vrhovnog svećenika Isusa Krista, jer moje je zvanje djelo i njezine milosti.  Kako? Znamo da Bog u svoju službu poziva na razne načine, služeći se raznim događajima i doživljajima, stvarima i pojavama, a najviše služeći se ljudima.  Što se tiče moga slučaja poslužio se s mojom dobrom majkom, koja je na poseban način bila pobožna Gospi Sinjskoj, kojoj je često pješice hodočastila i žarko je molila da joj jedan od sinova postane svećenik, a nas smo trojica braće tada završavala osnovnu školu. Kocka je pala na me. Pri kraju četvrtog razreda, gledajući kako predmolim krunicu navečer pred cijelom obitelji i kako nedjeljom služim misu, prepoznala je ona na meni neke znakove Božjeg poziva i odabranja, jednoga dana dozva me i zapita me: „Nediljko, bi li ti želio biti svećenik?“, a ja joj iz prve odgovorih: „Nane, tako smo mi zvali mater, vrlo rado, ja ću biti župnik kao naš  don Tadija“. A pok. don Tadija Bajić bio je svećenik moga djetinjstva, moje prve pričesti, krizme, veoma revan svećenik, čiji se lik duboko usjekao u moju dušu. Kad je završila škola, kad sam dobio svjedodžbu, otišli smo u Sinj, najprije pred Gospu, zatim pok. fra Gabri Nikoliću prefektu Sjemeništa s kojim se  bila dogovorila, koji me je ispitao i primio u sjemenište. To su, eto, bili počeci moga zvanja pa zato još jednom hvala Gospi Sinjskoj koja me je pratila svojim majčinskim zagovorom za vrijeme školovanja i svećeničkog djelovanja kroz ovih 50 godina.

Na spomen sličicu zlatne mise stavio sam moto riječi sv. Pavla „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao…“ Na putu prema svećeništvu u vrijeme komunizma, posebno za vrijeme odsluženja vojnog roka, kao i kroz proteklih 50 godina svećeničkog djelovanja bilo je dosta poteškoća, zamki i pogibli, dosta iskušenja, koje svojim ljudskim silama ne bih pobijedio, ne bih ustrajao,  ne bi bilo ni današnjega slavlja, da Gospodin nije bio uza me, da me on nije krijepio. Hvala mu na trajnoj pomoći, da sam mogao naviještati radosnu poruku spasenja (usp. 2Tim 4,17), kruhom Božje riječi i euharistijskim kruhom hraniti sebe i druge, svetim sakramentima posvećivati duše, svojim svećeničkim životom i radom doprinositi da kraljevstvo Božje na zemlji, Crkva Kristova u našemu hrvatskom narodu napreduje i raste na dobro svih ljudi.

U ovom času zahvaljivanja Bogu bude se u meni osjećaji prema svima koji su sudjelovali u procesu moga rasta, odgoja i školovanja. Tu su moji pokojni roditelji preko kojih mi je Bog darovao život, tu je moja obitelj, koja je bila živa Crkva u malome, koja mi je u dušu usadila kršćanske vrijednosti života, koja se za me molila i žrtvovala, uvijek hrabrila i poticala. Posebno bih naglasio ljubav pokojne sestre Marije koja mi je punih 23 godine bila desna ruka u pastoralnom radu po župama. Zatim posebnu zahvalnost zaslužuje obitelj brata Ike koji je ostao na ognjištu, koji je najviše doprinio slavlju mlade mise kao i današnjemu.

Hvala Provinciji Presvetog Otkupitelja koja me primila u svoje bratstvo, te me preko brojnih odgojitelja i profesora odgajala i školovala.

Hvala našemu župniku don Mati Lekiću na toplim riječima pozdrava, koji je rado prihvatio i organizirao današnje slavlje.

Hvala fra Mati Matiću koji je u propovijedi istakao ulogu svećenika u Crkvi i koje značenje ima današnje slavlje.

Hvala braći svećenicima koji su koncelebrirali i sa mnom se raduju i vesele. Na prvom mjestu: hvala fra Jakovu Begonji, gvardijanu samostana Gospe od Zdravlja na toplim riječima dobrih želja i bratskoj podršci. Na poseban način hvala patru Marku Matiću, djeveru moje sestre Ive, isusovcu, koji je iz Zagreba došao da sudjeluje u našemu slavlju. Za njim dužan sam spomenuti rođaka fra Nediljka Tabaka i zahvaliti mu na suorganizaciji i pokroviteljstvu zlatne mise. Zatim hvala našemu fra Tomislavu Brekalo za  tehničku stranu i postavu izložbe od mlade mise, koju poslije mise možete vidjeti. A svaku pažnju i zahvalnost zaslužuje tajnik naše Provincije fra Frano Doljanin koji svojim aparatom, da se ne zaboravi, bilježi sve detalje proslave.

Želim zahvaliti gradonačelniku grada Trilja, gospodinu Ivanu Šipiću, koji mi je u ovoj prigodi dodijelio povelju počasnog građanina grada Trilja.

Kaže se da šećer dolazi na kraju: iskrena hvala pjevačima Gospe od Zdravlja na čelu s našim maestrom  fra Stipicom Grgatom koji su dali veliki doprinos da ovo slavlje bude svečano Bogu na čast a svima na zadovoljstvo. U taj šećer spadate svi vi, dragi vjernici, draga rodbino i prijatelji, koji ste došli iz bliza i daleka da uzveličate ovo slavlje, te svojom prisutnošću potvrdili svoj stav da je svećenik za vas nezamjenjiv, da bez svećenika nema Crkve, nema Kristove prisutnosti među nama, da je svećenik bitan čimbenik u očuvanju našega hrvatskog i katoličkog identiteta.

Hvala svima, posebno onima, koji su aktivno sudjelovali u bogoslužju ove mise.    Ali na prvom mjestu hvala maloj Gabrijeli Brekalo koja me je na početku mise, krasno recitirajući, pozdravila i zaželjela da i dalje budem vjeran Kristov svećenik. Zatim hvala Marini Šimić, vrijednoj vjeroučiteljici i župskoj suradnici koja me je u svoje ime i u ime župe Tučepi srdačno pozdravila i potakla na ustrajnost i postojanost. Također hvala i nećakinji Rozini Nikšić koja je u ime obitelji i sve rodbine izrazila radost i zahvalnost Bogu na ovom događaju, zlatnoj misi svoga ujca.

Na kraju otkrit ću vam zašto sam želio proslaviti zlatnu misu s vama u rodnom mjestu, gdje sam slavio i mladu misu davne 1964. 12. travnja. Prvo htio sam po riječima psalmiste uzeti čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje i zahvaliti mu za sve što mi je učinio i moliti ga da mi bude dobar i milostiv te mi oprosti sve moje grijehe i propuste, posebno kroz ovih pedeset godina svećeništva, ujedno moliti Ga da i dalje bude uza me do konačnoga završetka zemaljskoga boja, da bi mogao primiti vijenac pravednosti.  Druga nakana bila mi je da iz ovoga slavlja nikne koje duhovno zvanje kao iz mlade mise. Na mladoj misi bili su današnji  don Ivan Sučić, fra Nediljko Tabak, fra Mate Matić, fra Tomislav Brekalo, don Joko Blažević, sestre franjevke Leonita i Mirja, dominikanke Antonija i Mihaela koja je već bila u samostanu. Znam da u ovom kraju danas, nažalost, nema djece, nema mladih, ali Bog se može poslužiti s vama roditelji, bake i djedovi da netko od vaših potomaka odluči se za duhovni stalež.

Svima, koji ste na bilo koji način doprinijeli današnjemu slavlju, od srca hvala! Neka Gospodin usliši naše molitve i želje, neka svima današnje slavlje donese obilje Božjeg blagoslova!

Fra Jozo Matić rođen rođen je 6. listopada 1937. od oca Mate i majke Luce r. Šošić, u Kamensku, župa Tijarica. U novicijat je stupio 1954., a svečane zavjete položio 26. travnja 1961. u Makarskoj. Zaređen je za svećenika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, 30. ožujka 1964. god., u Makarskoj. Mladu misu je proslavio 12. travnja 1964. u Kamensku. Fra Jozo je započeo svećeničku službu kao župni vikar u Splitu na Dobrom (1964.-1967.). Za vrijeme službovanja u Sinju bio je prefekt i profesor na Gimnaziji (1967.-1973.), samostanski vikar i župni vikar (1973.-1976.), gvardijan (1976.-1979.). U Splitu je vršio službu ekonoma i definitora Provincije (1979.-1982.), gvardijana (1982.-1988.). Službu župnika vršio je u župama Crivac (1988.-1991.), Tučepi (1991.-2000.) i Gradac Drniški (2000.-2011.). Od 2011. vrši službu ispovjednika u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Najave

21. listopada: Susret odgojnih zavoda Provincije

*********

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1262
Ovaj mjesecOvaj mjesec45792
UkupnoUkupno5417262

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 140 

Administrator

franodoljanin@gmail.com