Sinj: Hodočašće svećenika, redovnika i redovnica iz Cetinske krajine

U crkvi Gospe Sinjske u Sinju u srijedu, 6. kolovoza 2014. u 11.00 sati provincijal fra Joško Kodžoman predslavio je euharistijsko slavlje u kojem su sudjelovali 63 svećenika, 175 časnih sestara, bogoslovi i sjemeništarci, kandidatice i novakinje rodom iz Cetinske krajine. Nakon okupljanja u 10.00 sati, slavlje je započelo procesijom u 11.00 sati iz samostanskog dvorišta.


Provincijal fra Joško Kodžoman, uvodeći u slavlje, pozdravio je sve okupljene i naglasio kako ovo hodočašće ima dvostruko značenje. Prvo, slijedimo primjer naših roditelja i rodbine koji hodočaste Gospi Sinjskoj, i drugo, ovo hodočašće ima i ljudsku dimenziju jer je prilika da se možemo vidjeti i porazgovarati. Zatim je pozvao sve prisutne da Čudotvornoj Gospi Sinjskoj prikažu molitve koje nose u svojim srcima, molitve za svoje zajednice, za nadbiskupiju i osobne molitve.


Za vrijeme euharistijskog slavlje pjevanje su predvodile časne sestre, a za orguljama je svirala s. Mirta Škopljanac Mačina. Sinjski gvardijan fra Petar Klapež pri završetku slavlja pozdravio je sve svećenike, redovnike i redovnice te zahvalio Bogu i Gospi Sinjskoj na daru hodočašća. Sve sudionike susreta je pozvao na domjenak. Prije blagoslova i otpusta, gvardijan fra Petar Klapež predmolio je posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj. Nakon euharistijskog slavlja bilo je fotografiranje ispred kipa Gospe Sinjske u samostanskom dvorištu.

Fotografije


Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Poštovani o. Gvardijane, poštovani dekani  cetinskog i kliškog dekanata, poštovane provincijalke, časne majke, braćo svećenici, časne sestre, kandidatice i novakinje, bogoslovi i novaci, braćo i sestre u Kristu!

Događaj Isusovog preobraženja, reče u jednoj prigodi papa Benedikt XVI. podsjeća čovjeka da  zemaljske radosti koje nam Bog daje u životu nisu vrhunac, te da bi nam Isus na ovozemaljskom putu trebao biti temeljno mjerilo života. Ovozemaljski život, da bi imao smisla i da bi ga se izdržalo,  trebao bi biti prožet živom vjerom, jer se dionice našeg životnog puta uglavnom nalaze u polumraku, neke su obasjane svjetlom, a mnoge su čak sakrivene u dubokoj tami.  Čovjek uspostavlja odnos s Bogom ne samo kroz govor ili kontemplativno razmišljanje, već i gledanje. Događaj preobraženja je otkrivanje pravog Isusovog božanskog identiteta. On je potvrda i ispunjenje  proročke riječi, svijetlo od svijetla.

Ta je proročka riječ, koja je zapisana u Pismu i koja se propovijeda u bogoslužjima Crkve, "svjetiljka što svijetli na mrklu mjestu". Njome Bog obasjava srca i pameti svojih vjernika na njihovom zemaljskom proputovanju, Njome Crkva podsjeća svoje članove i sve ljude dobre volje, da ne zaborave svoj uzvišeni ljudski i kršćanski poziv da izgrađuju zajedništvo s Bogom i ljudima. Događaj Isusovog preobraženja jest nagovještaj vjerničkog poziva u dostojanstvo sinova i kćeri Božjih po Isusu proslavljenom Sinu.

Čovjek nije samo taj i takav, kakvim ga mi vidimo i doživljavamo, on je u sebi i jedna velika prikrivena tajna, nedokučivi smisao, koji je najčešće sakriven ljudskim očima. a otkriva se u rijetkim viđenjima i razumu prožetom živom vjerom.

Događaj, koji danas liturgijski slavimo, događaj je koji čovjeka osposobljava i pripravlja da ostane vjeran u trenutcima iskušenja i sablazni. Vjernikov put je pun nepredvidljivih iznenađenja, stoga nas Bog sam pripravlja, kako bismo kao svjedoci Njegove slave, mogli nepomućena uma i nepoljuljane vjere kročiti naprijed, prema konačnom cilju našeg života, susretu s Njim i njegovim izabranicima u slavi.

Prema teološkim komentarima jasno su prepoznatljive poruke i smisao današnjeg blagdana; s jedne strane podsjeća nas se na Kristovu veličinu i uzvišenost njegove poruke i poslanja.  S druge strane, vjernik u Kristovu preobraženju gleda i obećanje vlastitog preobraženja po vjeri. To je izvor snage i sposobnosti da  životne događaje gledamo u nekoj pozitivnoj perspektivi, da u svom svagdašnjem životu nastojimo uvijek pobjeđivati negativnosti i da uvijek mislimo na krajnji ishod svega što činimo, da sve gledamo iz perspektive vječnosti. Konačno, nije rijetko ni povezivanje ovog blagdana s euharistijskim blagovanjem, sa sakramentom koji nas i u kojem se kao ljudi i vjernici preobražavamo.

Kao što je BDM stekla zemaljsko priznanje i postigla nebesku proslavu, vjernim slušanjem i vršenjem proročke riječi, tako smo i mi u ovom našem vremenu pozvani izvršavati sve Gospodnje zapovjedi, kloniti se svega što je krivo i loše, jednom riječju, svakodnevno se preobražavati u sliku koja je duboko utisnuta u naša bića, ali je naslage i nakupine koječega iskrivljuju i zakrivaju.

„Slušati Boga u svim događajima našega života, radosnim, manje radosnim i žalosnim,  nastojeći u njima proniknuti poruke Providnosti, to je uzvišeni Božji poziv, koji nam Bog i Crkva i danas upućuju  u slavlju ovog blagdana. Slušati ga također i u braći, naročito malenima i siromašnima, preko kojih Isus često zahtijeva našu konkretnu ljubav. Slušati Krista i pokoravati se glasu njegovu, to je pravi put, jedini, koji vodi u puninu radosti i ljubavi…“, riječi su pape Benedikt XVI.

Bog nas poziva da neprestano preobražavamo i usavršavamo u svom svećeničkom i redovničkom pozivu, kako se naše služenje ne bi pretvorilo u obični formalizam, koji ni nama ni drugima ne donosi sreću i zadovoljstvo. Svatko se od nas želi osjećati živim, korisnim, prihvaćenim,  u konačnici sretnim i ispunjenim a te visoke životne ideale sigurno ne možemo postići ukoliko se samo prepustimo bujici života da nas nosi kamo hoće. U svima nama se puno toga javlja za riječ; zahtjevi naše ljudske prirode, naša tjelesnost koju treba uravnotežiti i uskladiti sa zahtjevima poziva, koji će biti dostojan života službenika Božjih na  zemlji. Tragovi i tragičnost ljudske neopredijeljenosti za Boga su i danas, na žalost, vidljivi i dobro prepoznatljivi.

U ovoj prigodi i zajedništvu možemo moliti da nam Bog pomogne da odražavamo njegov božanski sjaj u današnjem svijetu, da nas obdari plodovima svoga Duha, kako bismo ispravno shvaćali i razumijevali istine života, da nas obdari, ustrajnošću i postojanošću u zvanju, da nam pomogne razlučivati između onoga što je privremeno i vječno… Ili da ne budemo previše sebični, možemo na današnji dan zamoliti Boga, da sve naše drage pokojne roditelje, koji su nam darovali život i koji su nas odgojili u kršćanskoj vjeri, da primi u prostranstva svoje svjetlosti i svoga mira, da ljudima našega vremena pomogne prepoznati pravi istinsko blago života, koje je teško opisati riječima, da potakne srca ljudi da čeznu za višim darima, za onim najizvrsnijim  darom, darom ljubavi prema svima.

Našoj se nebeskoj Majci Mariji utječemo da nas, pojedinačno i sve zajedno, zagovara pred svojim božanskim Sinom. Kao sinovi i kćeri ovog podneblja, cetinskog kraja, sigurno smo svi isprošeni i izmoljeni pred ovim svetim likom. Neka nas naša nebeska Majka preporuča kako bismo bili dostojni svoga svećeničkog i redovničkog poziva  i kršćanskog imena kojeg nosimo i s kojim  se s razlogom ponosimo. Amen.


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas278
Ovaj mjesecOvaj mjesec42351
UkupnoUkupno5489897

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 67 

Administrator

franodoljanin@gmail.com