Visovac: Proslava Gospe od Anđela

Na otočiću Visovcu u subotu, 2. kolovoza 2014., misno slavlje na svetkovinu Gospe od Anđela predvodio je mons. Ante Ivas, šibenski biskup, a u koncelebraciji su bili provincijal visovački gvardijan fra Mate Gverić, fra Ivan Vidović, dekan i župnik  Miljevaca te još tridesetak svećenika. Na slavlju su sudjelovali mnogi hodočasnici iz okružja koji su započeli dolaziti na Visovac već oko 6 sati. Na raspolaganju za sakrament pomirenja bilo je cijelo vrijeme oko 20 svećenika. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevala je Klapa sv. Juraj. Novaci su bili na raspolaganju hodočasnicima i za liturgijsko slavlje. Na slavlju su sudjelovali predstavnici Županije i gradova visovačkog područja. Gvardijan fra Mate Gverić zahvalio je svima koji su svojim doprinosima učini da ovo slavlje bude uistinu lijepo i svečano. Na svetkovinu Gospe od Anđela slavlja svetih misa bila su u 6.30, 7.30, 8.30, 10.30, 16.00, 17.00, 18.00 i 19.00 sati. Grkokatolička liturgija slavljena je u 18.00 sati predvodio je vlč. Milan Stipić.

 

 

Propovijed mons. Ante Ivasa, šibenskog biskupa

Visovac, 2. kolovoza 2014.

I danas Bog šalje anđela svoga Gabrijela ovdje na ovaj Gospin otočić. Šalje ga k nama, svome narodu, krštenima krsnom vodom „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, koji se stoga volimo zvati kršćani – katolici..., Hrvati..., učenici Isusa Krista i djeca majke njegove,  Gospe naše Marije..., koju ovdje zovemo „Gospa Visovačka“ – „Gospa od milosti!“

I danas smo u Evanđelju slušali anđela Božjega kako nam, kao i Mariji u Nazaretu, prenosi Božji pozdrav i poruku: „Zdravo, milosti Božje puni, zamilovani njegovom ljubavlju i milosrđem, Zdravo! Gospodin je s vama!“ „Raduje se duh moj u Bogu spasu mojemu“, pjevamo zajedno s  Marijom…

Sigurni smo da je Gospi danas drago vidjeti nas ovako oko sebe okupljene, i da joj je jako stalo da dobro čujemo ovaj anđelov pozdrav, onako kako ga je ona čula. Vjerujemo da ona danas žarko Boga moli, da svaki od nas čuje ovu veliku Božju poruku: da je On s nama. Da On želi biti s nama uvijek i zauvijek, u našem životu i u svemu što se s našim životom događa, iznutra i izvana..., u duši i tijelu, od začeća do smrti, u našem odrastanju...,  u životu naših obitelji, naše Crkve, našega naroda i društva… Bez Boga nema ni čovjeka!

Gospa nam danas želi pomoći da povjerujemo kako Bog po nama želi u svijetu biti prisutan i po nama djelovati, i ovaj svijet izgrađivati, i činiti da bude bolji svijet, pravedniji, sretniji za svakoga čovjeka i narod. Da bude svijet po Božju a ne svijet po mjeri moćnika i silnika svijeta… Gospa želi i moli s nama da Božjom pomoću naše obitelji, i da „Lijepa naša Domovina Hrvatska“ bude još ljepša, da bude pravednija i poželjnija za sve svoje stanovnike…Da svi ljudi od svoga rada u ovoj svojoj zemlji časno mogu živjeti i na njoj ostati. Da obitelji zasnivaju i djecu svoju rađaju, odgajaju i podižu...  Gospa nam danas želi pomoći da, kao i ona, povjerujemo da je s Bogom i s njegovom pomoću i našim trudom sve to moguće…  I da to nije, kako je ovih dana rekao Papa Franjo, nikakva utopija.., san nekakav ili  fantazija“.., još manje prazno obećanje i jeftina propaganda… „Ne dajte da vam ukradu nadu!“, stalno ponavlja Papa… U „Bogu je naša nada.., sva sigurnost sela nam i grada“.., poručuje nam Gospa naša majka.

Pa ako je vjera u Boga živoga u našim životima, u našim obiteljima i narodu, oslabila... (a čini se kao da je.)  Ako  se naša vjera u nama i u našim obiteljima nalazi u krizi. Ako osjećamo da smo vjeru u Boga  počeli sve više zanemarivati. Da smo pod utjecajem bezbožnoga i protubožnog svijeta i ideologije, koja se sve više i sve bezočnije našem narodu, agresivnom medijskom propagandom, ali i sve bahatijim dizanjem ruku u Hrvatskom Saboru nameće protu-Božje i protunarodne zakone… Ako primjećujemo kako sve manje živimo i djelujemo po Božjim zakonima i u zajedništvu njegove Crkve. Ako se sve manje osobno susrećemo s Božjom Riječi zapisanoj u Knjizi Svetoga Pisma, ili na nedjeljnim Misama u svojim župama… Ako primjećujemo kako nam Bog i naša vjera kršćanska u mnogim prilikama nisu više toliko presudno životno važni… Da nam je vjera u mnogočemu ostala tek neka (doduše, hvale vrijedna) ali ipak samo izvanjska tradicija bez nutarnjeg sadržaja i bez pokretačke snage… Vjera bez Boga kakav se On sam objavio i otkrio u povijesti spasenja.., koji je po Gospi Mariji čovjekom postao… Svi nešto od toga osjećamo i primjećujemo!!! Stoga nam je zaista „krvavo“ potrebno  stati danas pred svoju majku, Gospu našu, zagledati se u njezine majčine oči i srce, u njezinu vjeru.., i moliti je žarko, i staviti se pod njezinu zaštitu… „Ti znadeš najbolje sve naše nevolje! Spasi nas!“

Gospa nam danas želi pomoći kako da se Bogu svome vratimo. Kako da ga ponovno, ili možda po prvi put istinski u sebi nazočna otkrijemo. Kako da povjerujemo u Njegovu ljubav kojom nas ljubi do kraja.., do beskraja kako kaže Pismo. Molimo danas da nam Gospa pomogne uvidjeti da je On i nama, kao i Petru (i Judi) i apostolima na zadnjoj Večeri spreman opati grešne noge i dušu… Darovati nam svoje tijelo i krv, u kruhu i vinu pričesti… Da mognemo osjetiti kako nas Isus uvijek prima u zagrljaj svojih ruku, raskriljenih i razapetih na križu. Kako nas prima u svoje srce kopljem probodeno.., unatoč svih naših lutanja i nevjera… I kako nam poklanja dar svoga uskrsnuća i „života u izobilju…“ Jako je važno da danas molimo iskreno i ponizno. Da otvorimo srce i dušu svojoj majci. Nemojmo se bojati biti kao djeca pred majkom!

Današnji dan Gospe od Anđela, pomaže nam razumjeti kako i koliko je važno Bogu osobno i iskreno povjerovati. Otvoriti mu sve prostore svoga uma i srca. Danas se sjećamo jednog događaja koji se dogodio jednom mladom čovjeku Franji, upravo u maloj Crkvici „Gospe od anđela“ (zvanoj Porciunkula) u Asizu. Franjo se rodio u kršćanskoj-katoličkoj obitelji. Bio je kršten, primio je sakramente svete Krizme i svete Pričesti. Vjerujem, kao i svi mi ovdje danas nazočni… I kako to nažalost obično biva, i Franjo (i njegova obitelj) su mislili da je to, što se vjere i tradicije tiče, sasvim dosta i dovoljno… Da je sada samo potrebno osigurati ugodan život… A Franjo je „volio svečanosti, raskoš, bio je često vođa, „kralj gozba i zabava“, trošiti novac bogatog oca trgovca suknom… No mladi Franjo u svemu tome nije nalazio ni sebe ni smisao svoga života. Da nije sve ni u zabavi ni u „trgovini suknom“. Uporno je tražio Put! Imao je osjećaj da u svom životu „slijedi lošega slugu a ne pravoga gospodara“.., kako je znao reći. I tako sve do jednog događaja, u kojem se Franjo istinski „susreo“ sa Isusom Kristom  na križu u crkvici sv. Damjana, a na poseban način, sa uskrslim Isusom u Evanđelju, u crkvi „Gospe od Anđela“… Duboko u njemu, dogodio se čudesan preokret, obrat, obraćenje. „Njegova vjera bila je do tada površna i sladunjava, sporedna (i nevažna) u njegovom životu..., kaže papa Franjo, dok se nije susreo s Isusom i otkrio čudesno svjetlo njegove Riječi i Mudrost koja osvjetljava sav svijet i ljudski život, pa svemu daje drugačiji, puni i trajni smisao… Franjo je bio siguran da mu je u tome pomogla i kod Boga posredovala upravo Gospa i njezina vjera. Crkva „Gospe od anđela“ postala je sv. Frani najdraže mjesto na zemlji. Tu se često sastajao sa svojom braćom. Tu je, okružen sa svojom braćom, koja su pjesmom hvalili Boga, preminuo sa ovoga svijeta… Sveti Franjo odatle s brojnom svojom braćom i sestrama kroz vjekove sve do danas djeluje kao „Glasnik velikoga Kralja, poslan na raskršća života, Gozbi da vječnoj dovodi goste, da svijetu reče što je ljepota…“

„Evanđelje, kaže Papa Franjo, pomaže upoznati pravoga, živoga Isusa koji govori ljudskom srcu i mijenja naš život, naše poglede, prosudbe i djelovanja… Kad čovjek iskreno susretne i nađe Isusa, postaje Njime očaran, osvojen. Obuzima ga radost kad mu dopusti da ga On vodi logikom svoje ljubavi: „Nisam došao da mi služe nego da služim Bogu i ljudima“, kako je govorio Isus i to tražio od svojih!

Ali, kaže Papa, nije dovoljan samo zanos i radost otkrića… Potrebno je Boga staviti na prvo mjesto u svome životu i životnim izborima., kako osobnim i privatnim, tako i u obiteljskom, javnom i društvenom životu… A to znači imati hrabrosti reći Ne zlu, Ne nasilju, Ne ugnjetavanjima malih i siromašnih, Ne nepravdama… Ne rušenju i obezvrjeđivanju Božjih zakona., da bismo mogli živjeti život u službi drugih i na korist zakonitosti i općega dobra. Vjerovati znači imati hrabrosti reći Ne svakom obliku korupcije i bezakonja… Boriti se za istinu i posluživati istinu, kako god bila teška…  Truditi se u svakoj situaciji prihvati i živjeti evanđeoski stil života: ljubiti bližnje, čuvati život, poštovati živjeti Božje i naravne zakone života, cjelovito ljudsko dostojanstvo, izvorna (ne izmišljena ) ljudska prava,.., slobodu savjesti, duševno i tjelesno zdravlje ljudi..., ljudski okoliš i prirodu… Sve što je u svijetu i u ljudima Božje i po Božju..!

Veliko je i raznoliko polje života na koje nas naš Gospodin u vjeri šalje i poziva da zajedno s njime sijemo pravo i zdravo sjeme života, da bismo mogli žeti dobre i mnogostruke plodove… Isus je svoje učenike upozoravao da ima neprijatelja koji (po noći, potajno i zlobno) na njivu života siju kukolj koji prijeti dobrom sjemenu da ga uguši i onemogući mu da donese dobre plodove…

Na žalost, ne možemo  i ne smijemo previdjeti i prešutjeti činjenicu da mnogostruki „neprijatelj čovjek“ na njivu našega Hrvatskog čovjeka i naroda uporno, čak ne više ni potajno i po mraku, nego javno i vidljivo i sinhronizirano sije zlo i otrovno sjemenje… Sije modificirano sjeme ideologije koja je desetljećima sustavno trovala dušu, tradiciju i identitet našega naroda… Opet se ideologija „crvene zmije“, presvučena u odore agresivnog liberalizma i relativizma, agnosticizma pa i tzv. antifašizma, šulja  i uvlači posvuda, u politiku i gospodarstvo, u ljudsku intimu, rodnost i seksualnost, u slobodu savjesti, u brak i obitelj, rađanje i  umiranje..., u obiteljski, školski i građanski odgoj..., u kulturu. Nasilno nameće, isključivo i netrpeljivo, svoja izmanipulirana mjerila istine i laži, krivnje i nevinosti, agresije i obrane..., optužujući sve one koji tako, iz ljubavi prema cjelovitoj istini i budućnosti svoga naroda ne mogu razmišljati ni prihvatiti… (Opet smo neki dan morali slušati slavlje laži „prve puške“, iako su nedavno pronađene kosti svećenika i hodočasnika koji su se toga dana vraćali od sv. Ane s Kosova i bili tom puškom pobijeni i u jame zazidani…) Kao da nekome odgovara ovaj narod trajno držati u osjećaju krivnje, pokornosti i nemoći… Sve se više tako zlonamjerno manipulira i sa istinom o domovinskom ratu i ponižava branitelje… „Što nam se ovo događa“, najčešće je pitanje koje postavlja „šutljiva većina“, koja vidi i osjeća kako trpi sav naš narod i država koja  kao da  „tone na svim područjima“.  Mladi i stručni ljudi sve više odlaze iz svoje zemlje. Propada zemlja i selo, more i otoci… Obitelji je sve manje… Sve je više grobova nego kolijevki… Kultura smrti nadvija se nad naš narod, zastrašujuće i prijeteće! Tim više što je vidljivo da to nije neka važna činjenica za interes vlasti, za odgovorne u ovoj državi. Ali zato je sve više, za mlade i dokone..., posvuda (pa čak i oko naše Katedrale…) noćnih zabava i glazbe koja „tuče u mozak i dušu!“, sve je više droge, alkohola..., neodgovornog seksa, provoda…  Sve manje rada, posla, zasluženih plaća, kulturnog ozračja…  Ne pretvara li se čovjek sve više u obezvrijeđeno sredstvo, stvar, robu ?! Kao da čovjek više nije temelj društva, obitelji, ni razvoja, ni napretka, a onda ni mira ni pravoga zadovoljstva?! Smijemo li stajati nezainteresirano i beznadno?!

A Bog je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i postao čovjekom. Pokazao nam je kako je Bogu veliko i sveto ljudsko dostojanstvo, dostojanstvo ljudske obitelji i naroda. On je za to dostojanstvo založio sav svoj život, svoje božanstvo i čovještvo. Nema drugoga puta nego založiti se, sve svoje sposobnosti i darove Božje koristiti za obranu ljudskog i narodnog dostojanstva koje Bog garantira svakom čovjeku i narodu, pa tako i našem Gospa je stajala pod križem jer je to vjerovala i sebe uključila u Kristovu žrtvu i djelo spasenja. I tu nam je, pod križem i sa križa Isus darovao svoju majku za majku našu…Gospa nam želi pomoći da se danas, kao njezini sinovi i kćeri, uzradujemo i napunimo Božjim mirom i Božjom milošću…  I da se danas ovdje napunimo novom snagom za  odgovoran, zauzet, pravedan i pošten život i tako blagoslovljen i sretan život. I to svatko na svome mjestu, u svome zvanju i poslu..., ondje gdje nas je Bog stavio živjeti… Da pođemo odavde uvjereni da je svatko od nas Bogu važan, da On sa svakim računa… „Evo službenice Gospodnje, neka mu bude po Tvojoj Riječi“, Bože..., rekla je Gospa, „ponizna službenica Gospodnja!“

Da odavde idemo obogaćeni, s novom nadom u bolje i s Božjim mirom i blagoslovom u duši, za naše obitelji, djecu, mlade i stare. Za zdrave i bolesne, za umiruće i sve naše pokojne, naročito za naše poginule i pokojne branitelje. Gospe naša, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen.


 

Pretraži sadržaj

Najave

2. - 13. prosinca: Sinj - Karitativna akcija "Daruj Božić"

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1601
Ovaj mjesecOvaj mjesec38865
UkupnoUkupno5574372

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 94 

Administrator

franodoljanin@gmail.com