Visovac: Proslavljen 'Dan Provincije'

U srijedu, 2. srpnja 2014. godine, u organizaciji Vijeća za duhovni život proslavljen je „Dan Provincije“ na otoku Visovcu. Na slavlju je sudjelovalo 98 fratara među kojima su bili provincijal fra Joško Kodžoman, definitori fra Anđelko Domazet, fra Petar Klarić, fra Nedjeljko Šabić, mladomisnik, novaci i bogoslovi.

Slavlje „Dana Provincije“ započeo je okupljanjem na otočiću Visovcu oko 9.30 sati. Domaćini gvardijan fra Mate Gverić, meštar fra Jure Šimunović, vikar fra Stojan Damjanović i novaci pozdravljali su fratre na dolasku i izražavali dobrodošlicu. U 10.00 sati u samostanskoj dvorani, nakon pozdrava fra Frane Lace, pročelnika Vijeća za duhovni život, fra Mladen Prolić je predvodio pokorničko bogoslužje, a zatim je bila mogućnost za sakrament pomirenja.


Procesijom u 11 sati započelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman, a u koncelebraciji su bili gvardijan fra Mate Gverić, fra Frano Laco i još 69 svećenika. Pjevanje su predvodili novaci. Na kraju euharistijskog slavlja o. Provincijal je prevodio molitvu odrješenja za pokojne članove naše Provincije.

Nakon molitve Šestog časa o. Provincijal je na početku izviješća spomenuo preminulu i bolesnu braću kao i braću slavljenike. U nastavku izviješća govorio je o procesu realizacije provincijskih zaključaka, među kojima je i 300. jubilej koji će se proslaviti u Sinju 2015. godine. Zatim je izvijestio o različitim sastancima, građevinskim radovima, skrbi za starije i bolesne. O. Provincijal je najavio održavanje Plenarnog vijeća i provincijskog kapitula koji će se održati 2016. jer se generalni kapitul slavi 2015. godine. Govoreći o projektu provincijske monografije potakao je braću na suradnju. Pozvao je braću da obavljaju duhovne vježbe i na sudjelovanje u sprovodima fratara i roditelja kao i na sudjelovanje na samostanskim rekolekcijama. Na kraju je potakao braću da neprestano govore o duhovnim zvanjima.

Fra Frano Laco, pročelnik, zahvalio je o. Provincijalu, definitorima i svoj braći koji su sudjelovali u ovom slavlju. Posebnu zahvalu uputio je meštru novaka fra Juri Šimunoviću, gvardijanu fra Mati Gveriću i novacima koji su bili domaćini i učinili sve da ovaj susret prođe u najboljem redu.

Nakon molitve, euharistijskog slavlja i izviješća o. Provincijala uslijedio je ručak i rekreacija. Braća fratri počeli su odlaziti s Visovca oko 15.00 sati zbog obveza u svojim samostanima i župama.

Fotografije

Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana

Pozdravljam sve nazočne provincijske definitore, gvardijane, na poseban način gvardijana domaćina, sve vas braću svećenike, časnu braću, bogoslove i novake zajedno s njihovim odgojiteljima. Evo nas još jednom na Visovcu, mjestu koje u svima nama evocira lijepe uspomene iz naše prošlosti, naše mladosti, iz vremena kad smo svi s velikim zanosom gledali u budućnost. Došli smo kako bismo danas bili zajedno, kako bismo se i kroz ovo zajedničko misno slavlje a i kasniju razmjenu mišljenja duhovno obnovili i  konačno rastali s osjećajem da nam je danas bilo lijepo uz braću, da smo nešto korisno čuli, da smo donijeli odluku za neku životnu promjenu…

Razmišljajući o poruci, kojom bih vam se danas obratio, vrlo mi se  sugestivnom učinila riječ starozavjetnog proroka Amosa, koju upravo čusmo u današnjem prvom čitanju. Njegove nas naime riječi podsjećaju da smo danas, kao proroci svoga vremena, jer redovništvo je nezamislivo bez svoje proročke dimenzije,  pozvani govoriti u ime velikog broja  onih koji ne mogu, ne znaju ili nemaju pravih prilika za to, kako bi svratiti pozornost odgovornih na svoju muku, kako bi artikulirali svoju patnju. Bog uvijek traži od svojih proroka, pa i od nas,  da „stanemo u obranu“ siromašnih i potlačenih. Na žalost takvih oko sebe imamo i previše.  Činjenica je da je danas mnoštvo ljudi stavljeno na rub društva, bez mogućnosti da od svoga rada žive, bez budućnosti i prave životne perspektive. Stoga je i razumljiv veliki migracijski ili selilački val, kao značajan fenomen našeg vremena, koji se događa ne samo po svijetu, već je itekako uočljiv i u našoj zemlji, i to uglavnom školovanih ljudi, koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju u potrazi za poslom, kao nekoć njihovi očevi. Tko bi se nadao da će u mladoj hrvatskoj državi ljudi ikada ponovno napuštati svoje domove i obitelji u potrazi za boljim uvjetima života. Mnogi problemi današnjeg svijeta, pa i mnogi problemi hrvatskog čovjeka, u svoj su biti strukturalne naravi i ne vjerujem da će se moći riješiti bez promjena na zakonodavnoj, ali jednako tako i na vrijednosnoj razini. Bez stimulativnih zakona, bez promjene svijesti i radnih navika, bez sveukupnih društvenih nastojanja da se promjeni porazna demografska statistika, kronični proces  osiromašivanja će se i dalje nezaustavljivo nastaviti. Pitanje je što mi, kao redovnici, kao ljudi Crkve, možemo učiniti, kako bismo makar ublažili katastrofalne posljedice. Bez širokog društvenog konsenzusa ne možemo učiniti čuda. Ali to nas ne treba obeshrabriti da ne činimo ništa ili da na te socijalne fenomene gledamo kao na normalne pojave u tranzicijskim društvima. Od nas ljudi nešto očekuju. Očekuju da se za njih zauzmemo na način da koristimo sve raspoložive prilike i da u svojim nastupima govorimo o socijalnoj nepravdi, da prozivamo gramzljivost poslodavaca, koji se bogate na žrtvi i preko kostiju svojih zaposlenika. Od nas ljudi očekuju da budemo njihov glas i savjest društva. Očekuju da se s njima solidariziramo u njihovoj nevolji, pa i po cijenu da time umanjimo komfor vlastitog života. Drugim riječima, pozvani smo biti prijatelji u nevolji, ne samo  na nekoj deklarativnoj razini, već zapravo i stvarno. Ako ostanemo po strani, ako se pravimo da ništa ne vidimo i da nas se tuđe patnje i brige ne tiču, mogu zamisliti da bi nam se takav stav vrlo brzo osvetio. Svojim nečinjenjem, mogli bismo navući bijes ljudi na sebe i u njihovim očima izgubiti vjerodostojnost, bez koje, kao Zajednica, nikada nismo ostali. Uvijek je bilo onih koji su dovodili u pitanje naše namjere i motive, ali smo kroza svu povijest kod većine našeg naroda nailazili na razumijevanje, prihvaćanje i odobravanje. Za takve ideale i ciljeve isplati se i danas žrtvovati i boriti.  Vjerujem, draga braćo, da smo sposobni prepoznati te znakove našeg vremena i da smo kao Božji entuzijasti spremni organizirano djelovati i pojačati naše humanitarne aktivnosti, makar unaprijed znali da one nisu ni izbliza dovoljne da pokriju sve potrebe u društvu.

U protivnom, prema riječi proroka Amosa, ako ne prepoznamo jauk ubogih i plač nevoljnih, Bog nam se prijeti da će prezreti naša slavlja, naše molitve, naše blagdane i svečanosti. Sve dok pravda ne poteče kao voda i pravica kao bujica istine, nećemo u njegovim očima naći milosrđe, niti ćemo moći reći da živimo životom koji je u Božjim očima vrijedan. U svijetu koji pati zbog kronične nepravde, koja se usput rečeno, provodi i događa na sve perfidniji način, Bog uvijek staje na stranu i u zaštitu obespravljenih i slabih. Upravo smo mi kao franjevci, na ovim našim prostorima uvijek prednjačili u tom nastojanju da budemo narodu bliski u svim njegovim životnim situacijama i da mu budemo dokraja posvećeni.

Siromaštvo, koje u ovo naše vrijeme poprima epidemiološke razmjere,  ljudske tragedije, obiteljske drame, to je, draga braćo, najznačajniji socijalni kontekst našeg današnjeg života, na koji i mi sami. ako želimo biti vjerni svom proročkom poslanju ne možemo i ne smijemo ostati ravnodušni. Ako ikada, onda smo danas u ovom našem vremenu i prostoru pozvani konkretnije raditi na karitativnom i humanitarnom polju. Znam da ste na tom polju mnogi već i angažirani, ali dopustite da postavim pitanje i sebi i vama, je li to što smo do sada učinili ili činimo  i najviše što možemo, ili smo zadržali rezerve za sebe u strahu da bi smo i sami mogli doći u nezavidnu situaciju. Vjerujemo li mi u Božju providnost ili je to samo jedna u nizu naših propovjedničkih kategorija i govorničkih figura, koje vješto koristimo?

Danas nam ne treba velika sociološka analiza, da bismo shvatili da živimo u vremenu krize koja se osjeća na svim razinama. Na društvenoj razini, kriza se osjeća kroz gospodarske odnose, jednako tako i na moralno-etičkoj razini, a ništa manje ni po pitanju odnosa  prema prirodi i njezinim bogatstvima. Ne manjka znanstvenika koji tvrde, da svi oni užasi i prirodne katastrofe u svijetu, o kojima nas gotovo svakodnevno izvješćuju mediji, zapravo i nisu ništa drugo nego najlogičnija posljedica ljudske sebičnosti, nepravde, nezasitnosti. Priroda je prisiljena reagirati zbog nerazumnih ljudskih intervencija, jer je duboko narušen prirodni sklad i ravnoteža.  S druge strane na unutrašnjem crkvenom planu, uočljiva je kriza duhovnih zvanja, kriza autentičnog življenja i svjedočenja kršćanskih vrijednosti, kriza autoriteta, crkvenih institucija, morala…

Na svaku krizu, bez obzira o kojoj se radilo, možemo gledati dvojako; kriza je najsigurniji nagovještaj propasti, kraja ili smrti nečega, ali je možemo vidjeti i kao priliku, prigodu ili poziv na odlučujući i neizbježni zaokret.  Ako smo svoje stanje sposobni prepoznati kao krizno, onda sljedeći korak mora biti želja da se iz takvog stanja što prije iziđe i da svome životu damo novu kvalitetu.

Papa Franjo u Apostolskoj pobudnici „Evangelii gaudium „ (EG) od 24. studenog 2013., poziva na poseban način redovnike i redovnice, da obnovimo znakove bratstva, prije svega preko solidarnosti, da obnovimo duh siromaštva, poniznosti i franjevačke radosti. Postajemo, kaže sv. Otac, a da toga nismo ni svjesni, neosjetljivi na bolni vapaj siromašnih, ne plačemo više zbog boli i patnje koja je snašla druge ili čak ne osjećamo potrebu da im pomognemo, kao da je netko drugi, prije nas, pozvan sve to učiniti (…). Papa nastavlja, kultura blagostanja nas čini neosjetljivima i udaljenima od stvarnosti života , ona nas anestezira (usp. EG 54).

Nesporno je, draga braćo, da modernost u nama razvija ili potiče silnu želju za autonomijom. Potpuno u suglasju s duhom vremena, pojedinac danas želi biti slobodan, pa i današnji redovnik, češće i sve snažnije inzistira na autonomiji u odlučivanju, u raspolaganju materijalnim dobrima i tobožnjem pravu da sam gradi vlastitu povijest.  Problematična strana tog novo-osviještenog stava jest neizbježno zatvaranje takvog pojedinca u njegov vlastiti svijet mišljenja i življenja i uskogrudna usredotočenost na samog sebe. Slijedom recentnog istraživanja provedenog na razini čitavog franjevačkog Reda, primjetan je fenomen braće koja su u svojoj nutrini već odavno napustila redovnički život i franjevačke ideale, iako još žive u redovničkim kućama, te vođenje dvostrukog života, pri čemu pojedinci svu svoju snagu troše u izgrađivanje nekakvog privatnog zaštićenog „gnijezda“, u kojem će se osjećati sigurno i situirano, dok će istovremeno sve naglašenija postajati njihova ravnodušnost prema životu i potrebama ostatka njihove zajednice. Na to se nema što drugo reći već ustvrditi da je kod tih pojedinca trijumfirao neukrotivi individualizam  kojega su prihvatili kao temeljni kriterij svoga života.

Bog nas i danas i u ovoj prigodi poziva, da nanovo definiramo svoj pojam malenosti i bratskog zajedništva, da se oslobađamo nama nesvojstvenih svjetovnjačkih životnih navika, da se odupremo očitoj sekularizaciji franjevačke duše, da otkrijemo poslušnost kao vrlinu koja kroti našu samovolju, siromaštvo i poniznost kao nešto što ne znači uvijek i osiguranje udobnog i sigurnog standarda života koji ne dotiče nikakva izvanjska ekonomska kriza. Istina, nije uvijek lako pobijediti osobni ponos, zaliječiti rane iz prošlosti koje su nastale zbog brojnih negativnih iskustava manjka bratske solidarnosti, kao ni napusti sve druge anomalije koje su se uvukle u naš život i koje svoje opravdanje traže u koječemu. Braća su uvijek pozvana djelovati kao „promicatelji pravednosti u svijetu, kao glasnici i tvorci mira, kao oni koji pobjeđuju zlo čineći dobro“ (usp. GGKK 68 §1) Kao da je zakonodavac našeg Reda prepisao riječi proroka Amosa, koji slično kaže: „Tražite dobro a ne zlo, da biste živjeli!“ (Am 5, 14)

Svjetovni ekonomski model proklamira koncentraciju bogatstva u rukama nekolicine, dok Bog  na drugoj strani predstavlja protutežu i proklamira ekonomiju u kojoj će najveći mogući broj ljudi moći participirati na najvećem mogućem broju bogatstva.

Čini se da je današnja gospodarska ali i moralna kriza u svijetu, poziv svima, pa i nama, da mijenjamo svoja shvaćanja i poglede na život, poziv da se odreknemo nepotrebnih potreba, poziv na sveopću solidarnost, ne samo onu međusobnu već i prema onima koji su izvan naše Zajednice, poziv na provjeru našeg stila života, revidiranje ekonomskih praksa na kojima počivaju naše institucije.

Draga braćo, kroz proteklo vrijeme puno sam se puta osvjedočio da kao Zajednica, zbog svega što radimo, pa i na polju rada sa siromašnima i ugroženima na razne načine,   imamo na čemu biti ponosni. Moj govor nipošto nema namjeru relativizirati ili umanjivati vrijednost vašeg rada, jer znam da se trudite, biti i živjeti kao fratri. Ipak, zbog pregleda i uvida u stanje i u mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju, siguran sam da možemo svi i još puno više. Možemo biti jedni prema drugima više fratri, više solidarni, a možemo to biti i za ljude izvan naše Zajednice. Nikada nisam dvojimo da u svima nama leži iskrena želja da budemo učinkoviti u milosrdnoj ljubavi Božjoj. Toliko smo toga u životu besplatno primili, pa je pravedno da puno toga besplatno i drugima ponudimo.

Stoga, s pouzdanjem u Boga i s obnovljenim  franjevačkim žarom, bez obzira na godine, zajednički se moramo truditi, kako bismo preobrazili našu sadašnjost i našu budućnost.

Draga braćo, neka i današnji naš susret bude događaj nade i živi poticaj u obnovi našeg bratskog zajedništva u solidarnosti sa svima oko nas.

Majko od Milosti, Gospe od Anđela, čuvaj i brani naše provincijsko Bratstvo i isprosi nam od Boga dar međusobne ljubavi i mira, kao i dar iskrenog služenja ljudima koje nam šalje nedokučiva providnost Božja . Amen.


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas313
Ovaj mjesecOvaj mjesec76934
UkupnoUkupno5075813

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 145 

Administrator

franodoljanin@gmail.com