Predstavljena knjiga 'Fra Milan Ujević. …'

Knjiga 'Fra Milan Ujević. U nebo zagledan, k zemlji prignut, čuvar arheoloških starina' koju su napisali Marko Menđušić i Drago Marguš predstavljena je u ponedjeljak, 16. lipnja 2014., u Gradskoj knjižnici ''Juraj Šižgorić'' u Šibeniku. Nakladnik je Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”. O knjizi su govorili fra Gabrijel H. Jurišić, prof. Marko Menđušić i dr. Drago Marguš. Riječ zahvale na kraju je izrekao fra Milan Ujević.


 

 

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić

Dragi fra Milane!

Cijenjena gospodo, sudionici ove prezentacije!

Hvala Ti što si nas večeras okupio u ovoj divnoj kulturnoj ustanovi, u ovoj Gradskoj knjižnici, koja nosi ime velikoga Šibenčanina, Jurja Šižgorića, svećenika, poznatoga latinskog pjesnika. Zahvaljujem Upravi ove Knjižnice što nas je udomila, što smo pod njezinim krovom.

Zahvaljujem gospodi Marku Menđušiću i Dragi Margušu. Kao što bez Tebe, fra Milane, tako i bez njih mi se večeras ovdje ne bismo okupili. Ima ih još koji su nam omogućili da se večeras ovdje nađemo. Nemoguće ih je sve spomenuti, ali imamo jednoga bez koga bi ova knjiga bila siromašnija. To je gospodin Branko Vukorepa. Njegovi divno izrađeni crteži posebna su vrijednost ove knjige.

Posebno zahvaljujem vama, dragi Šibenčani, građani Krešimirova grada, jer ste dio svoga slobodnog vremena večeras darovali fra Milanu i svima nama, pa ste došli ovdje. Da vi niste došli, večeras prezentacije ove knjige sigurno ne bi bilo.

Vi građani Šibenika, imate pravo na osobit način biti ponosni na svoj grad. Zašto? Dubrovnik, Split, Zadar ili bilo koji drugi veći ili manji grad na jadranskom žalu osnovali su davno, prije dolaska Hrvata: Iliri, Grci, ili Rimljani. A ovaj vaš grad, ovaj naš grad, Šibenik, osnovali su naši stari Hrvati. Kralj Petar Krešimir IV. baš na Božić 1066, g. napisao je darovnicu zadarskoj opatici Čiki i u toj povelji za naše more piše „naše dalmatinsko i hrvatsko more“. Dakle, Šibenik je hrvatski grad i zbog posebnog razloga - osnovali su ga naši stari Hrvati.

Šibenik je dao puno velikih biskupa, znanstvenika, teologa, književnika, istraživača i svetaca. Tko bi ih sve nabrojio!Sjetimo se samo sv. Nikole Tavelića i 1970. god. veličanstvene kanonizacije u Rimu i divnoga slavlja u Šibeniku.

Moramo znati daje general Franjevačkog reda davne 1735. god. osnovao „studium generale, tj. Bogoslovni fakultet ovdje u Šibeniku, u Samostanu sv. Lovre. Dakle, Šibenik je postao prije gotovo tri stoljeća sveučilišni grad!

Bilo je vrlo mnogo „tihih pregalaca", kako ih je” nazvao akademik Antun Barac. To su bili vrlo marljivi ljudi, o kojima se puno ne govori i o njima novine ne pišu, ali su svoj život posvetili radu na čast Boga velikoga i korist svoga hrvatskog naroda.

Takav je bio fra Stjepan Zlatović, rođeni Šibenčanin (+1891.), župnik i gvardijan u više mjesta. Uza svoje svećeničke dužnosti, sve svoje slobodno vrijeme posvetio je hrvatskoj nacionalnoj povijesti. Napisao je više znanstvenih članaka, a posebno veliko djelo „Franovci Države Presvetoga Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji", Zagreb 1888, s. 488.

Don Krsto Stošić, također Šibenčanin (+1944.), poznati povjesničar, 1925. god. prvi je predložio da se u Šibeniku ulicama dadu imena velikih ljudi. On je u Šibeniku osnovao Gradski muzej i sve što je u životu prikupio vrijednih predmeta darovao je tom Muzeju.

Skradinjanin fra Lujo Marun, kninski gvardijan i župnik (+1939.), također je vršio svoje svećeničke dužnosti, ali je marljivo istraživao hrvatsku povijest i arheologiju. Pronašao je u Biskupiji kraj Knina najstariji lik Bogorodice Marije u hrvatskoj arheologiji i umjetnosti. To je povod da svake godine 15. rujna slavimo blagdan Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Da nije bilo fra Luje, nikada ne bismo imali u Splitu “Muzej hrvatskih arheoloških spomenika”, najvažniji naš nacionalni Muzej u Hrvatskoj. Zato je fra Lujo i dobio častan naziv “otac starohrvatske arheologije”.

Sva trojica su završila studij filozofije i teologije i nisu posebno studirali povijest ili arheologiju, ali su više učinili na tim područjima nego mnogi naši današnji profesori tih znanosti.

Netko će od vas možda pomisliti - o komu to ovaj fratar govori. Mi smo ovdje zbog fra Milana. Imate pravo što tako mislite.

I fra Milan ide u isti red s tim spomenutim svećenicima. On doista nije rođeni Šibenčanin, ali je cijeli život bio župnikom u Šibenskoj biskupiji. Bio je na siromašnim župama i to u ono komunističko „olovno doba“, kad nije bilo lako biti svećenik, kad su svećenici bili građani „drugoga reda“. Fra Milan je bio savjestan svećenik i dobar župnik. U Domovinskom obrambenom ratu bio je protjeran, a poslije ,,01uje“ i veličanstvene pobjede nad srpskim osvajačima dao se je svom dušom na obnovu porušenih crkava i župskih kuća.

U mimo i ratno doba fra Milan je marljivo vršio svoje svećeničke dužnosti, ali je svoje slobodno vrijeme upotrijebio za arheološka i paleontološka istraživanja. Otkrivao je nove arheološke lokalitete i obilazio stare. Skupljao je i spasio od uništenja mnoge antičke i starohrvatske spomenike. Oni se danas čuvaju u arheološkim muzejima u: Zadru, Šibeniku, Visovcu, Drnišu, Sinju, Splitu i Imotskomu.

Fra Milan se nije bavio pisanjem arheoloških i povijesnih članaka, kao fra Stjepan Zlatović, don Krsto Stošić, fra Lujo Marun i drugi vrijedni svećenici. Fra Milanova je velika zasluga što je tražio, skupljao i spašavao brojne arheološke spomenike, dao ih raznim muzejima, obavještavao arheologe o njima, poticao ih da o njima pišu znanstvene članke i tako upoznaju našu stručnu i ostalu javnost s tom vrijednom kulturnom baštinom.

Eto o tomu radi ova knjiga, koju su napisali fra Milanovi prijatelji Marko Menđušić i Drago Marguš. Knjiga ima 255 stranica. Osim tekstovima bogato je opremljena višebojnim fotografijama i crtežima. Posebna je vrijednost knjige što osim o fra Milanu donosi vrijednu dokumentaciju o njegovim ujacima fra Ćiri i fra Milanu Starijemu, koji su se također bavili kulturnom baštinom.

Kad su komunistički novinari poslije II. svjetskog rata pisali daje fra Ćiro kao imotski gvardijan i župnik surađivao s okupatorima i progonio imotske Srbe, na njegovu sprovodu u Imotskom pravoslavni svećenik javno je zahvalio fra Ćiri što je spašavao mnoge Srbe. Komu ćemo mi vjerovati? Komunističkim novinarima koji nisu bili u Imotskomu i ne znaju što se je u vrijeme rata u njemu događalo, ili pravoslavnom svećeniku koji je u ratu i poslije rata živio sa svojim sunarodnjacima u Imotskomu. Naš narod kaže: ,,U laži su kratke noge.“ Mi danas znamo što je istina, jer nam ju je kazao pravoslavni svećenik. Ali kako je bilo fra Ćiri, gvardijanu u Imotskomu, kad je u novinama čitao te strašne laži. Mogao je samo čekati kad će doći milicija da ga odvede u tamnicu i pred komunistički sud. A znamo kako su onda glave padale. Kad su te navečer odveli od kuće, više se nikada nisi vratio.

Dakle, u knjizi ima puno arheologije, ali ima i ozbiljnih svjedočanstava kako su članovi fra Milanove obitelji bili lažno optuženi za zločine na koje nikada nisu ni pomislili.

Knjiga je, evo, pred nama. Zahvalimo fra Milanu, piscima, mnogim velikodušnim darovateljima, koji su pomogli isplatiti tiskarske troškove za ovu knjigu.

A svi oni koji budu uzeli ovu knjigu u svoje ruke, brzo će se uvjeriti daje knjiga dobra i zanimljiva.

Hvala svima vama što ste večeras ovdje u ovoj Knjižnici, koja nosi ime velikoga Šibenčanina Jurja Šižgorića. Hvala vam!

Marko Menđušić govorio o poznanstvu s fra Milanom, o nastajanju knjige i o fra Milanovom 'spašavanju' arheoloških predmeta kao i o mjestima pronalaska predmeta. Naglasio je kako su predmeti u knjizi obrađeni kataloški a ne stručno jer je želio da u knjizi glavni lik bude fra Milan koji je najviše zaslužan za ovu knjigu. Osim toga, želio je predmete ostaviti otvorenim da ih stručnjaci  mogu stručno obrađivati. Drago Marguš je progovorio o zadnja dva poglavlja knjige koja se posebno odnose na  fosile. Drago je istakao kako je fra Milan veliki broj fosila donirao muzejima.

 

 

Fra Milan Ujević

Poštovani, upućujem vam iskreni pozdrav.

Sad bih najradije šutio i ostao u zahvali svima vama, no ne mogu zbog onih koji mi večeras prirediše radost.

Svoju zahvalu prije svega upućujem Bogu za ovaj dan i za sve darove koje mi udijeli. Moj habit znakom je da me je Bog pozvao na posebnu njivu. Uz ovu, dade mi još jednu oranicu koju sam služio pedesetak godina. Volio sam arheologiju, tu njivu, iako se puno čaša gorkog pelina popilo, ali je stog i radost veća.

Nisam večeras ovdje došao primiti krunu slave, premda me govornici slavom obasuše. Došao sam iskazati dužnu hvalu prof. Marku Menđušiću i dr. Dragi Margušu, autorima i revniteljima ove knjige. Moja iskrena hvala nek vam bude komadić uzdarja za radost koju ste mi iskazali pišući ovu knjigu o mojim nastojanjima oko čuvanja od zaborava ovog svetog znamenja. Jednaku hvalu upućujem prof. dr. fra Gabrijelu Jurišiću, dragom subratu koji se prostro i bio spreman učiniti sve za izlazak ove knjige.

Ništa manju hvalu i gosp. Branku Vukorepi, dobrom duhu, muzejskom tehničaru, koji je do savršenstva od krhotine pronađenog cjelinu pravio i tako postao sustvaratelj djela davnog nekog naroda.

Vama, gosp. Davore, neka je moja zahvala zbog izvrsne grafičke izvedbe i likovnog oblikovanja knjige.

Sve vas u dušu spuštam i grlim.

U rujnu 1938. godine u poslanici hrvatskom puku u Biskupiji, slavni Ivan Meštrović reče: „Zemlja je sačuvala uspomene naše, a Gospa naša lozu našu.“ Svi smo mi mladice iste loze. Znao sam daje zemljom zasuta kolijevka naša, da u zemlji leže uspomene naše. U njoj je duh predaka, kulture i vjere. Sve to brižno čuva službenica zemlja.

Svojim mašklinom, pedeset godina, sabirao sam, s ljubavlju uzimao pohranjeno koliko mije zemlja dopuštala. Ovim rečenim, i knjigom ovih dragih ljudi, iz tijeska povijesti, procurila je još jedna kaplja ulja te pomogla upaliti još jednu uljanicu.

Nisam žalio truda ni sredstava da spasim od zaborava. Najveća nagrada bila mi je radost kad bi me osoba od struke upozorila na vrijednost i važnost pronađenog.

O knjizi je sve rečeno. Ako je što izostalo, bit ću slobodan kazati tole et lege (uzmi i čitaj!). Molim, dopustite mi, samo još jednu želju.

Čuvajmo sveto kamenje, taj sveti prag baštine, čuvajmo baštinu, poučimo neuka.

Večeras, moja je čaša puna.

Nju podižem i nazdravljam, živjeli!

Mogu slobodno i reći, a sad, Bože, otpusti slugu svoga!

Fotografije

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Fra Milan Ujević - U nebo zagledan, k zemlji prignut, čuvar arheoloških starina

 

 


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas113
Ovaj mjesecOvaj mjesec74496
UkupnoUkupno5073375

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 124 

Administrator

franodoljanin@gmail.com