TIJELOVO (A)

Mučeništvo svetoga Tarzicija

Na svetkovinu Tijelova na osobit način štujemo Svetu euharistiju. Službeno se kaže "Svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Isusove".

Mi se klanjamo Onome  koji je u liku kruha,  prisutnome Gospodinu Isusu Kristu i nosimo Presveto u procesiji ulicama našega mjesta.

Velika je radost za sve nas, da mnoga djeca sudjeluju i prate Presveto u procesiji: prije svega to su prvopričesnici i ministranti koji ovdje ispunjaju važnu službu. Postoji i osobiti zaštitnik za ministrante i prvopričesnike, naime sveti Tarzicije. Dopustite da čujemo nešto iz njegove povijesti!

Kad je u rimskom carstvu bilo sve više progona kršćana, za sve one koji su vjerovali u Isusa Krista, nastupile su poteškoće kako je moguće sačuvati i ispovijedati vjeru. Tko je bio otkriven kao kršćanin, on je morao računati da će ga snaći smrtna kazna. Premda kršćani nisu nikome nanosili zlo, oni su uvijek bili pod sumnjom. Okupljali su se iz nedjelje u nedjelju, i zajedno slavili "Gospodnju večeru" (također nazvanu Sveta euharistija i Sveta misa). Bolesnicima se sveta pričest nosila u kuće.

Kad je jednom osobito bilo opasno, da svećenik ili đakon ponesu pričest jednom bolesniku(jer progonitelji su čekali pogodan trenutak,da posvećene sluge uhvate), a bilo je to u trećem stoljeću u Rimu, mladić imenom Tarzicije bio je izabran i zamoljen da skriveno ponese svetu pričest bolesnicima i umirućima. Kod neprijatelja neće biti tolika sumnja i on bi mogao ponijeti svetu pričest bolesnicima koji su čekali da prime "kruh života". Jer Isus Krist je osobiti prijatelj bolesnih, a sveta pričest je za umiruće posljednja hrana na putu u vječni život, stvarna "popudbina".

To je više puta uspjelo ministrantu ili akolitu Tarziciju, da ga nisu otkrili dok je nosio svetu pričest bolesnicima. On je to činio s velikom radošću i spremnošću.

Čvrsto je vjerovao u Isusa Krista i znao je, da to nije običan kruh kojeg su ljudi trebali. To što izgleda kao kruh, u stvarnosti je Tijelo Kristovo. Isus Krist je dakle sam prisutan i on želi biti hrana za naše duše, da mi primimo vječni život kod Boga.

Ipak se dogodila nesreća: Tarzicije je bio prepoznat i uhvaćen. Tražilo se od njega, da svoje "blago", Svetu euharistiju preda na milost i nemilost. On nije bio spreman, jer je radije želio umrijeti nego se odreći Isusa Krista, i njemu biti nevjeran. Kasnije se papa Damaz (366-384) sjetio mučeništva ovoga mladića imenom Tarzicija: "Tarzicije je nosio kod sebe Euharistiju, kad se jedna nahuškana grupa fanatika bacila na njega, da to obeščasti. Mladić je radije želio izgubiti život nego izručiti Tijelo Kristovo ovim razbješnjelim psima."

Tako je Tarzicije ubijen od progonitelja (vjerojtno kamenovanjem). Mi možemo kazati: to je očito bila velika nesreća, jer nitko ne bi želio smrt ovome mladiću. Ali vjera u Isusa Krista davala je kršćanskoj zajednici snagu, nositi se s tom nesrećom. Tarzicije je poslije čašćen kao mučenik, jer je svojim životom zaštitio Svetu euharistiju i obranio je. On je umro u vjeri u Isusa Krista, Otkupitelja i vjerovao je da će biti uzet u slavu neba.

Tako imaju prvopričesnici, ali i ministranti i svi mi osobitog zagovornika kod Boga. Sveti Tarzicije uči nas pravom strahopoštovanju prema sakramentu Euharistije i neka nam izmoli duboku vjeru u  Božju prisutnost s nama.

Fra Jozo Župić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1182
Ovaj mjesecOvaj mjesec81987
UkupnoUkupno5080866

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 126 

Administrator

franodoljanin@gmail.com