Split: Provincijal predvodio misno slavlje na Uskrs

Provincijal fra Joško Kodžoman predvodio je misno slavlje na svetkovinu Uskrsa 20. travnja 2014. u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Na početku slavlja o. Provincijal je pozdravio braću svećenike i vjerni narod Božji, a zatim ih pozvao da svi zajedno mole da Uskrsli Krist rasvijetli tamu čovjekova srca.


Mješoviti zbor i orkestar Gospe od Zdravlja izveli su ovom prigodom Missa simplex fra Stipice Grgata koja je skladana u čast Sluge Božjega fra Ante Antića. Misa je najprije bila skladana za zbor i orgulje, a sada ju je fra Stipica preuredio za soliste, zbor, orkestar i orgulje, pa je kao takva danas prvi put izvedena.


Vremenski je tako koncipirana da ne narušava prioritet i važnost misnog kanona. Traje svega devet minuta. Glede težine izvedbe, oblikovana je tako da je može brzo i s lakoćom svladati gotovo svaki mješoviti zbor. Unutarnja struktura je jednako tako melodijski logična i pjevna, tako da je pjevači veoma rado pjevaju. Nakon današnje izvedbe u crkvi Gospe od Zdravlja misa je naišla na oduševljenje. Reakcija i pjevača i članova orkestra kao i vjernika je nevjerojatno pozitivna.

Na kraju misnog slavlja župnik fra Ante Udovičić je zahvalio Mješovitom zboru i orkestru Gospe od Zdravlja pod ravnanjem mo. fra Stipice Grgata i provincijalu fra Jošku Kodžomanu.

Fotografije

 

 


Propovijed provincijala fra Joško Kodžomana

Tko poznaje Uskrs, taj ne može očajavati, rekao je jedan poznati njemački teolog.

Draga braćo i sestre po vjeri u uskrsloga Krista, slušajući posljednjih dana kao svećenik u ispovjedaonici ispovijesti i brojna svjedočanstva o dramama osobnog i obiteljskog života, pitam se u ovom svečanom trenutku jesmo li i koliko smo doista upoznali uskrslog Krista. Jer, smatram, kada bismo ga doista poznavali, onda ne bismo ostavljali tako snažan dojam uspaničenih ljudi, koji sa strahom i zebnjom u srcu žive svoju svakodnevnicu iščekujući svaki novi dan, pred kojim više strepe nego što mu se vesele. Posve je očito da su posljedice ozbiljne društvene krize, moralne i ekonomske, kroz koju prolazi naša zemlja duboko ukorijenjene u našoj svijesti. Većina nas nosi preteško breme briga i nalazimo se u borbi za osiguranje gole egzistencije, stoga se pitam je li uopće moguće predahnuti i iskreno se iz srca nasmijati i veseliti radosnoj vijesti o pobjedi života nad smrću, o snazi ljubavi pred silama tame i zla.  Može li danas čovjek, a da ne spominjem čitave obitelji, primiti u svoj svijet radosnu vijest o otkupljenju, o izbavljenju, koje nam je Bog darovao u svome Sinu Isusu Kristu. Budući da smo toliko zaokupljeni onim svakidašnjim i zemaljskim, strah me je da bi jedan  ushićeni uskrsni govor mogao prouzročiti kontraefekt. Mogao bi se nekima učiniti nerealnim, neutemeljenim da ne kažem provokativnim, kada svi dobro znamo da je mnogima među nama teško, koliko zbog njihove osobne životne situacije, toliko i zbog situacija njihovih bližnjih, koje ne daju previše povoda za mir, opuštenost i radost.

Zašto je današnji čovjek toliko uznemiren, makar mu se ne može zanijekati trud da se pred drugima prikaže u vedrijem izdanju  nego što u stvarnosti jest. Koji je razlog podjela u tolikim obiteljima, neslaganja, nesposobnosti za djela ljubavi,  žrtvu i oproštenje? Zašto nam je tako malo potrebno da se taj naš prividni, osobni, obiteljski i opće društveni mir munjevito rasplamsa u vatru bespoštednih sukoba? Gdje izviru te bujice ljudskog straha, beznađa, tuge? Odakle i zašto je tako prisutan i naglašen problem društvene netrpeljivosti u našoj zemlji, različitih društvenih skupina jednih prema drugima?

Naši nas državni poglavari, u ovom otužnom trenutku naše povijesti, pozivaju da kao kršćani o blagdanu Uskrsa preispitamo stanje svoje duše i da se s povjerenjem otvorimo izazovima suvremenog svijeta. Samo što ne kažu da korigiramo svoje zastarjele poglede na život i da raširenih ruku prigrlimo sve ono što nam sugeriraju strani nalogodavci, koji su u svojim zemljama odavno ozakonili istospolne brakove, s mogućnošću posvajanja djece, koji su proglasili normalnim to što se polovica svih sklopljenih brakova raspadne itd. itd. Pozivaju nas da kao kršćani razmišljamo  o osobnoj i zajedničkoj ulozi u svijetu, da se zapitamo o svojoj odgovornosti i svom ponašanju. Valjda očekuju od nas da kao kršćani ne budemo čimbenik u društvu koji koči tobožnji razvoj ovog društva, usporava njegov napredak i modernizaciju, koja se mjeri stopom, nerođenih, rastavljenih, eutanaziranih, kao i povećanim brojem onih koje njihovi bližnji olako smještaju u staračke domove.

Sve u svemu, sramežljive i bezlične poruke bez ikakvog sjećanja i spomena na najveće djelo ljudske povijesti, čin u kojem je Jedinorođeni Sin Božji prihvatio nezasluženu smrt kako bi nas svojom nevinom žrtvom zauvijek otkupio iz vlasti onoga, koji želi da propadnemo. Nije lako priznati da nam tzv. univerzalne vrijednosti nisu donijele svjetske revolucije već kršćanstvo, koje je rođeno u muci i krvi svoga Spasitelja i da je Uskrs, kao dio obiteljske tradicije, puno više od bogate obiteljske trpeze i prilike da se napuni stomak. Nije lako priznati da je tzv. kulturni identitet hrvatskog naroda isto što i kršćanski identitet. Povijest hrvatskog naroda, koja je zapisana i koju možemo pratiti, započinje u trenutku našeg pokrštenja. Krist i njegova Crkva, nalaze se u njedrima hrvatskog naroda. Ako bismo odbacili od sebe svoj kršćanski i katolički plašt, u svijetu bismo bili neprepoznatljivi. Nikom od čestitara nije palo na pamet da makar u ime tzv. univerzalnih vrijednosti istinoljubivosti i poštenja, prije nego nas pozovu da skrušeno zavirimo u svoju nutrinu, da priznaju svoje grijehe i propuste, da se zapitaju o svom ponašanju a da i ne spominjem mogućnost da se, u ovim svečanim danima, ispričaju svome narodu, jer su ga svojom neodgovornošću duboko razočarali, osiromašili, prezadužili, ponizili… Uvijek je lakše upirati prstom na druge, ne bi li se nekako prikrila vlastita odgovornost i krivica. Danas se ne samo kršćanima, već i svima drugima u ovoj zemlji, krade pravo na radost, na istinsko slavlje života, na mir i slogu, pravo na dostojanstvo, pravo na zaposlenje,  na pravednu plaću…

Kako se danas može veseliti čovjek kojemu iznad glave visi oštri mač, koji će ga posjeći, ako na koncu mjeseca ne bude u stanju vraćati rate lihvarskog kredita, a sve uz blagoslov i dopuštenje političkih elita. Kako se na današnji dan može veseliti otac ili majka, koji svojoj djeci ne mogu priuštiti tolike dječje radosti, što bi od srca željeli, a da i ne spominjem osiguranje uvjeta za daljnje školovanje, makar tu kod nas, kad već ne mogu razmišljati o nekim boljim svjetskim učilištima. Drama obiteljskog života u Hrvatskoj  se povećava iz dana u dan. Društvo, kao što je naše hrvatsko, u kojem socijalna politika i solidarnost još ni izbliza nisu dosegle željeni nivo, društvo u kojem se najviše vremena provodi na ulici i u kafiću, umjesto na radnim mjestima ili na poljima, kao u čitavom normalnom svijetu, rađa bezvoljnost, osjećaj bezvrijednosti, bespomoćnosti. U napasti sam da povjerujem da nam se sve to kao društvu  ne događa slučajno.

Ipak, draga braćo i sestre, kršćanska se duša ne da tako lako uništiti, jer svoj temelj ima u Bogu koji je vječan, veći i snažniji od svih ljudskih planova i nastojanja. Valjda zato jer po vjeri u uskrslog Krista imamo jasnu sliku o svijetu u kojem živimo i jer smo poučeni Njegovom mudrošću,  mi ne mijenjamo tako često svoja životna načela i vrijednosti.   Mi nismo od onih  koji za svog kratkog ljudskog vijeka mogu promijeniti stotine svjetonazorskih tabora i barjaka. Mi smo srasli s Kristom, koji je rođen na način kako se i mi rađamo, koji je odrastao u ljudskoj obitelji, koji je, kad se navršilo vrijeme, započeo svoje javno djelovanje s ciljem da ljude privede spasenju, koji je izazvao reakciju ljudi, koji su se pred Njim osjetili ugroženi, koji je iz ljubavi prema ljudima podnio strašnu muku i smrt i koji se treći dan nakon ukopa svojim učenicima pokazao živ i pozvao ih da budu svjedoci  pred svim narodima onoga što su vidjeli i doživjeli.

Kršćanstvo je u svijetu oduvijek označavalo veliki izazov i naš kršćanski poziv nije u tome da se bilo kome u svijetu prilagođavamo, jer mi smo, zbog zarazne vjere u snagu ljubavi koju nam je objavio Isus, od postanka  svijeta njegova najveća novost. Kršćanin može iznevjeriti svoj kršćanski poziv, i na tu bi se temu moglo dugo govoriti, ali to ne umanjuje značaj i vrijednost kršćanstva kao takvog. Bez vjere u uskrslog Krista nema ni kršćana ni kršćanstva. Bez predane ljubavi, koja ne bježi od žrtve, nema ni uspješnih pojedinaca ni sretnih obitelji. Mnogi se naši prividni ljudski uspjesi i navodna sreća prije ili kasnije pokažu lažnima. Plodove Uskrsa, duševni mir i nehinjenu radost, mogu osjetiti i uživati samo ljudi čija je savjest čista i srce iskreno.  Kao što je nama Uskrsli oprostio naše grijehe i slabosti, nakon što smo ga u ispovijedi ponizno zamolili, i mi smo, kao kršćani, pozvani pokazati milosrđe i opraštati svima, koji nas iskreno zamole.

Ne želim vjerovati da smo danas zaboravili veličinu svog kršćanskog poziva, niti da smo smetnuli s uma Isusovo upozorenje kada kaže: Ne bojte se, ako vas svijet mrzi, mene je mrzio prije nego vas. Ako budete imali hrabrosti najprije u sebi pobijediti zlo i grijeh, onda vam se neće biti problem suprotstaviti ni zlu oko vas.

Vjerujem u snagu Duha Božjega, koji se daje svakome, tko je spreman biti iskren prema sebi i drugima. Duga povijest ljudskog odnosa s Bogom, obavijena je ljudskom dvoličnošću, koja priječi milosti Božjoj da prodre u čovjekovu dubinu.

Braćo i sestre, neka nam naš uskrsli i proslavljeni Spasitelj, Isus Krist, pomogne na putu osobnog i zajedničkog obraćenja, neka u nama poveća vjeru i pouzdanje u bolji život, već sada i ovdje. Uskrsli Gospodin dao i nama milost istinske ljubavi, koja sve podnosi i svemu se nada. Neka nas na današnji dan sve obuzme želja za pozitivnom promjenom vlastitog života, kako bismo što sličniji Isusu koji podnosi muku i smrt, mogli biti dionici iste one slave kojom je on bio ovjenčan na koncu svoje životne trke. Neka nam, makar za trenutak, daruje svoj mir i radost, kako bismo zajedno sa svojim bližnjima mogli dostojno proslaviti najznačajniji dan ljudske povijesti. Amen!


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas46
Ovaj mjesecOvaj mjesec57366
UkupnoUkupno5428836

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 98 

Administrator

franodoljanin@gmail.com