HKM London: Korizmena duhovna obnova

Korizmena duhovna obnova koju je predvodio prof. dr. sc. fra Luka Tomašević,  pročelnik katedre za moralnu teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, održana je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Londonu 22. do 23. ožujka 2014.  Dr. Tomašević je održao predavanja „Suvremena vizija kršćanstva (Novo kršćanstvo pape Franje)“ te  „Distanazija, eutanazija, eubiozija (O životu i njegovoj vrjednosti)“.  Doprinos raspravi dao je prof. dr. sc. Ivan Katavić iz Splita u kontekstu ugroze života koji dolazi iz različitih izvora naglasivši potrebu suživota ljudi i prirode.  Fra Luka je predslavio sv. mise uz suslavlje  fra Ljubomira Šimunovića, voditelja HKM London i dr. don Ivice Žižića, profesora liturgike u Splitu i Rimu.


 

 

Novo kršćanstvo pape Franje

U prigodi prve obljertnice pontifikata pape Franje dr. Tomašević  je progovorio o suvremenoj viziji kršćanstva pape Franje naglasivši kako je uzeo ime Franjo, a isusovac je po redovništvu. Time je odaslao poruku da će idejno uzeti put služenja sv. Franje Asiškoga, te da će siromaštvo i skromnost postaviti u središte svoga pontifikata i tako započeti reformu Crkve. Umjesto da uđe u raskošnu Apostolsku palaču, ostao je u mnogo skromnijem Domu sv. Marte, vatikanskom hotelu u koji je uselio sa svim kardinalima prije konklava. Na grudima mu je ostao obični željezni umjesto zlatnog pektoralnog križa. Časopis Time ga je proglasio osobom godine, kultni glazbeni Rolling Stone stavio ga je na naslovnicu, a čak ga je i modni Esquire proglasio najbolje odjevenim muškarcem godine, iako je uvijek isto odjeven. Papa Franjo sebe opisuje kao grešnika, a njegov osmijeh govori, odmah na prvu, da je dobar i ponizan čovjek. On propovijeda "siromašnu Crkvu, za siromašne", poziva svećenike da izađu na periferiju ("Više volim Crkvu koja je puna modrica, koja je bolna i prljava jer je bila na ulicama, od Crkve koja je nezdrava od ograničenja i brige za vlastitu sigurnost"), odbija isključivost prema homoseksualcima ("Tko sam ja da im sudim?"), ne osuđuje ateiste ("Oni koji ne vjeruju u Boga neka slušaju svoju savjest"), traži da se razvedeni ne odbacuju nego podupiru, osuđuje divlji kapitalizam i naziva ga novom tiranijom ("Kako vijest može biti to da je vrijednost burze pala za dva posto, a nije vijest kada beskućnik umre"), odbacuje idolatriju novca i bogate poziva da redistribuiraju bogastvo.

Poput pape Ivana XXIII. koji je otvorio prozore Vatikana za svježi zrak Drugog vatikanskog koncila, posljednje velike reforme u Crkvi, tako je Franjo ponovno otvorio te iste prozore vjetru promjena, a rezultati toga nastavljaju iznenađivati i poticati. Kao i mnogi drugi, njemački kardinal Walter Kasper vjeruje da je Franjo "probudio nade u novi početak za Crkvu, baš kao što se dogodilo nakon Drugog koncila".

Više od svega papa Franjo je pokazao svoju izvanrednu sposobnost komuniciranja svojih ideja, ideja svoje vjere i to samo gestama. Svaki papa je govorio o potrebi čuvanja ljudskog života čak i u najtragičnijim i najbolnijim slučajevima. Međutim, Franjo je postigao više nego itko od njih kada je zagrlio oboljelog od neurofibromatoze. Ili pokazavši kako se izlazi na margine društva kada je kao prvi Papa misu na Veliki četvrtak premjestio iz bazilike svetog Petra u rimski maloljetnički zatvor i oprao noge mladim delikventima.“

Dr. Tomašević je naglasio kako Franjo nije samo ime. To je cijeli projekt jedne siromašne Crkve, jednostavne, evanđeoske, lišene moći. To je Crkva koja želi biti na putu s onim posljednjima u društvu kao što je to radila prva crkvena zajednica gdje su svi doista bili braća i sestre. On posjeduje i jednu rijetku sposobnost da govori i preko svojih čina. Tako. npr. vrijednost života pokazuje svojom nježnošću i pažnjom prema slabima, bolesnima, malenima. Ta nježnost i skrb ukazuje na čovjeka i kršćanina koji poštuje veličinu i uzvišenost života te ga promiče na svim razinama i u svim njegovim fazama. Osim toga, to čini i u svojim jutarnjim homilijama u Svetoj Marti, kao i u učiteljskim spisima kao što je Svjetlo vjere i Radost evanđelja.

 

 

O životu i njegovoj vrijednosti

Drugog dana duhovne obnove dr. Tomašević je govorio o životu i njegovoj vrijednosti.

Moderni čovjek seželi proglasiti gospodarom života te je sklon proglasiti nedostojnim onaj život u kojem je njegova operativna i funkcionalna autonomija svedena na ništa. Upravo stoga i postoji velika rasprava o eutanaziji i distanaziji s obzirom na tu volju gospodarenja nad životom kao i samoga ljudskog dostojanstva u procesu umiranja.

U današnjoj medicinskoj etici se počelo govoriti o distanaziji ili nemilosrdnoj terapeutskoj upornosti kada se produžava život bez ikakve nade u ozdravljenje, a pacijentu se nanosi još veća bol i patnja tako da gubi svako ljudsko dostojanstvo. Sam pojam je poznat više u akademskim krugovima, koji ima isto značenje kao i "medical futility" «life sustaining treatment u engleskom jeziku, što bismo hrvatski mogli izraziti kao "beskorisna medicina" ili "beskorisna nemilosrdna terapija" ili «nemilosrdna terapeutska upornost». Dakle, riječ bi bila o liječenju koje ne daje nikakve pozitivne rezultate. U tim slučajevima u igri nije samo prosudba liječnika, već i tri nova mjerila po kojima treba prosuđivati i usklađivati liječničko djelovanje: objektivno stanje bolesnika, odnos liječnik-pacijent i dobročinstvo koje treba učiniti umirućemu. Upravo kroz prosudbu tih triju elemenata se i govori o pravom značenju distanazije.

U tijeku bolesti postoji određeni trenutak kada se stigne do točke kada se više nikako ne da razlučiti da li se više išta može poduzeti da bi se postiglo ozdravljenje i čovječji život doveo u koliko-toliko normalni život koji će imati svoju, barem minimalnu, kvalitetu.

Dr. Tomašević je istaknuo kako se problem distanazije, kao i problem umiranja u dostojanstvu, pojavio se zadnjih desetaka godina jer se danas, govoreći općenito, umire u starijoj dobi. Većina ljudi ne umire toliko zbog akutnih ili zaraznih bolesti, već zbog kroničnih koje dugo traju ili zbog bolesti što ih izaziva staračka dob. Premda se ljudski vijek proporcionalno produžio, ipak je taj isti ljudski život postao «bolesniji». Upravo u tom kontekstu treba tražiti današnje probleme eutanazije i distanazije jer je danas veoma teško doživjeti «lijepu smrt». Smrt se događa u bolnicama, daleko više izazvana kroničnim od akutnih bolesti ... Pacijenti se više ne susreću sa smrću; kraj im stiže dok su u komi, intubirani,  oksigenirani,  glukolizirani,  narkotizirani,  pod sedativima i više nisu svjesni.  Uzrok tome neki autori vide u razvoju "moderne tehnologije" koja  često puta postaje tehnolatrija i od nje se traži čudo, te se tako zaboravlja da se ne možemo izliječiti od svoje dimenzije smrtnog bića. Jasno da takvo razmišljanje današnjem čovjeku donosi nelagodu, ali je smrt uvijek prisutna. I tehnologija mora služiti životu, a ne se služiti životom.

Prema općem shvaćanju zadaća je medicine čuvati, promicati, a kad je narušeno, i povratiti ljudsko zdravlje. To je njezina tradicionalna i naravna zadaća koju susrećemo u svim kulturama što, u konačnici, nije ništa drugo doli jedan vid instinkta za očuvanje života. U novije doba se naglašava da je njezina zadaća i ublažavanje boli, napose kad je čovjek već ušao u tijek umiranja. Sav interes se usmjerava na bolesnikovu osobu. Drugim riječima, objekt medicine je subjekt, tj. čovjek a ne njegove bolesti.

Dr. Tomašević je naglasio kako svaki pojedinac ima naravnu i moralnu dužnost čuvanja svoga vlastitog zdravlja. Dugo kroz povijest medicina se i shvaćala više kao liječenje bolesti, a manje kao briga za zdravlje (preventiva). Danas se ona proteže i na treći vid, tj. na zdravstvenu skrb kao eubioziju kroz čitavi život, posebice kada je riječ o teškim bolesnicima i starijim osobama (palijativna medicina). Zadaća medicine nije produljivanja života pod svaku cijenu (distanazija), niti skraćivanje života zbog boli (eutanazija, mercy killing), već je njezina uloga podržavanje uvjeta kvalitetnog i čovjeka dostojnog života. Medicina se ne smije boriti protiv boli, bolesti i smrti pod svaku cijenu, svim tehnički mogućim sredstvima. Ona to čini ukoliko i dok je ta borba u službi ljudski dostojnog života, dok ostaje u čovjekovoj službi kao osobe.

U ponedjeljak 24. ožujka 2014. fra Luku Tomaševića i dr. Ivana Katavića u pratnji fra Ljubomira Šimunovića primio je veleposlanik Republike Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu dr. Ivan Gredešić.

Fotografije



 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1482
Ovaj mjesecOvaj mjesec75865
UkupnoUkupno5074744

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 105 

Administrator

franodoljanin@gmail.com