Sinj: Zahvala fra Bruni Pezi

Na početku nove školske godine, u ponedjeljak, 2. rujna 2013., profesor Latinskoga i Grčkoga jezika na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju fra Bruno Pezo sudjelovao je na sjednici nastavničkoga vijeća u 11 sati na kojoj je najavio da se, zbog navršenih godina, povlači iz nastavničke djelatnosti. Prije toga, u 9 sati, sudjelovao je na misi na kojoj su provincijal fra Joško Kodžoman i ravnatelj fra Josip Grbavac, zajedno s učenicima i djelatnicima, molili za sretan početak nove školske godine. Ali, nakon sjednice, na kojoj je zahvalio svim djelatnicima, fra Bruno nije otišao u klasične odjele na drugom katu da sjedne uz profesorski stol ispred učenika. Došlo je vrijeme... tempus est, i fra Bruno se tiho povukao.

Svakako, nismo htjeli da njegov odlazak bude nečujan. Pokušali smo ga «vratiti» za proslavu svetkovine sv. Franje Asiškoga, kada pripremimo prigodno slavlje. Ali, fra Bruno je meka srca i zamolio je da ga poštedimo suznih oproštaja.

Ipak, kako je vrijeme odmicalo, a fra Bruno se privikavao na umirovljenički staž, ravnatelj je odlučio da u novoj građanskoj godini, tiho i u «profesorskoj obitelji», daleko od očiju učenika i javnosti, proslavimo njegov rastanak od školskih klupa. Iako je odgađao, ipak početak korizmenoga vremena nagnalo ga je da popusti na kolegijalne zazive i odluči se proslaviti Dan rastanka, bolje reći Dan zahvale - Dies gratiarum actionis - za dugogodišnje trude.

I tako, kako je ravnatelj najavio na oglasnoj ploči u zbornici, u pokladni utorak, 4. ožujka 2014., u 14 sati, u ozračju jednoga restorana u Sinju, sastali su se kolegice i kolege oko fra Bruna.

Objed je protekao u kolegijalnom ozračju. Nakon blagoslovne molitve, slijedilo je uvodno predjelo, glavno jelo po izboru i nakon svega slatki prilozi. Ipak, najdirljiviji prizor dogodio se kada se ravnatelj fra Josip ustao i u ime djelatnika Franjevačke gimnazije u Sinju zahvalio fra Brunu za dugogodišnji trud koji je utkao u pokoljenja svojih učenika. Iako, znamo, nije bilo jednostavno predavati klasične jezike. U ime Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja i odsutnoga provincijala fra Joška Kodžomana, ravnatelj je fra Bruna podario umjetničkim darom, slikom Josipa Botterija Dinija, u motivu Posljednje večere, akrilik na platnu. Zatim je u ime nastavničkoga zbora i ostaloga osoblja prinio svečanu košaru koje su naše djelatnice svečano uresile. U košari su se našle i grčke i latinske knjige, Sveto pismo, poslastice, i dobre želje za dobro zdravlje. Zatim je fra Bruno zahvalio svima na dobrim željama; zatražio je, prema kršćanskom običaju, oproštenje od svih djelatnika, ako je nekoga nehotice povrijedio, i nadodao da i on oprašta svima. Nakon što je sjeo, ipak je Starina morao obrisati poneku suzu, lacrimam ab oculis, koja mu je, emocionalno, izmakla iz očiju, iako se hrabrio da se to ne dogodi. Zatim je fra Stipica Grgat na nostalgičnom narodnom glazbalu – diplama, svirkom u piske i mišinu, sve nazočne vratio u dobra stara vremena kad se pivalo sa srcem i plućima. I na kraju, za osvježenje, sladoled i kava: glacies edibilis et coffeum.

Dok se kišni utorak pomalo umatao u sumorne oblake, fra Bruno se, s dobrim željama i stiskom ruke, s osmjehom na licu opraštao od svojih kolegica i kolega.

U ovoj prigodi, dostojno je i pravedno, da se prisjetimo životnoga tijeka našega profesora fra Bruna Peze.

Fra Bruno Pezo, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, rođen je 23. studenoga 1948. u Prološcu kraj Imotskoga, od oca Vinka i majke Ive. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, filozofski studij u Dubrovniku, teološki na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

U franjevački novicijat stupio je 9. srpnja 1965. na Visovcu. Doživotne zavjete položio je 17. rujna 1971. u Italiji na La Verni. Red đakonata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974. u Imotskom. Mladu misu proslavio je u rodnom mjestu 21. srpnja iste godine.

Nakon svećeničkoga ređenja fra Bruno je najprije godinu dana bio kateheta i župni vikar u Župi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu. Zatim ga je Uprava Provincije poslala na studij klasičnih jezika u Rim. U Rimu je, 19. lipnja 1978., na Università Pontificia Salesiana, položio magisterij, a doktorirao je 23. listopada 1980., iz kršćanske i klasične književnosti na temu: De vita et operibus Iacobi Bunić, i postigao titulu: doktor klasične filologije - doctor philologiae classicae.

Od školske godine 1980./1981., fra Bruno je do prošle jeseni, punih 33 godine, na Franjevačkoj gimnaziji predavao klasične jezike, Grčki jezik i Latinski jezik - Ελληνική γλώσσα  & Lingua Latina. Od školske godine 1982./1983. do godine 1984./1985. bio je i ravnatelj Gimanzije. Uz obrazovnu djelatnost vršio je različite službe koje mu je povjerila Provincija; tako je bio član Vijeća za odgoj i obrazovanje, član Svećeničkoga vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, definitor, tajnik za Odgoj i obrazovanje, član Komisije za pravdu i mir, član Komisije za teološku i pastoralnu izobrazbu, član Komisije za trajnu franjevačku formaciju, voditelj Trajne formacije, član Vijeća za formaciju i studij.

Uz svakodnevnu pripremu i održavanje školskoga plana i programa, fra Bruno je ostao vjeran knjizi i spisateljskoj djelatnosti. Često je sudjelovao na međunarodnim znanstvenim simpozijima, osobito kao član Hrvatskoga marijološkog instituta, kao i na znanstvenim skupovima u prigodnim provincijskim, samostanskim ili župnim obljetnicama, pisao u mnogim zbornicima, časopisima, kao u Zbornik Kačić, i župnim listovima. Tako je napisao prigodne knjige, uglavnom o rodnom kraju, objavljivao u različitim zbornicima, priredio molitvenik zaštitniku Prološca - Molitvenik sv. Mihovila, Proložac, 2013. Od ostalih djela spomenimo sljedeće uratke:

  • Schmerlingova afera u Carevinskom vijeću i Franjevačka gimnazija u Sinju, Simpozij o Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja, u prigodi 250. obljetnice osnutka Provincije, Split, 5.-7. 12. 1985., u: Zbornik Kačić, 19/20 (1987/1988).
  • Čuvari baštine, Zbornik radova simpozija u prigodi 250. obljetnice prijenosa franjevačkoga samostana u grad Imotski (glavni i odgovorni urednik Bruno Pezo), Imotski, 1989.
  • Sveta Marija, Radovi Simpozija o štovanju Blažene Djevice Marije u Provinciji Presvetog Otkupitelja, Split, 30. - 31. svibnja 1988., Makarska, Služba Božja, Franjevačka visoka bogoslovija, 1990.
  • Uloga fra Karla Balića na II. vatikanskom saboru, 11. međunarodni mariološki kongres, Huelva, 18. - 25. 9. 1992.
  • Slike iz djetinjstva, Proložac 1996.,
  • Marijin lik danas, Zbornik radova XII. međunarodnog mariološkog kongresa, Čenstohova, 18. - 24. kolovoza 1996.
  • Župa svetog Mihovila Proložac, Proložac 1998.,
  • Marija i Presveto Trojstvo, Zbornik radova Hrvatske sekcije XX. međunarodnog mariološko-marijanskog kongresa, Rim, 15. - 24. rujna 2000.
  • Marija u Bunićevu djelu "De vita et gestis Christi", Zbornik "Ancilla Domini službenica Gospodnja" u čast fra Pavla Melade, Zbornik Kačić, 32/33 (2000/2001).
  • Marija u propovijedima hrvatskih katoličkih obnovitelja, Zbornik radova s Nacionalnoga znanstvenog skupa u Splitu, 31. svibnja - 1. lipnja 2002.
  • Župe Franjevačkog samostana u Imotskom, vodič, Proložac, 2004.,
  • Mater Verbi Incarnati - Marija iz Nazareta prihvaća Sina Božjega u povijesti, Zbornik radova XXI. međunarodnog mariološko-marijanskog kongresa, Rim, 4. - 8. prosinca 2004.
  • Gašpar Vinjalić, Kratki povijesni i kronološki pregled zbivanja koja su se dogodila slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni, 1514.-1769. (priredio Bruno Pezo) Split, 2010.,
  • Župa Sv. Ivana Krstitelja u Grabu, monografija (uredio Bruno Pezo), Grab 2012.,
  • Rodoslovlja u Prološcu, Proložac-Sinj 2012.

Fra Bruno je, kao mentor, na ponos svojih učenika, znao je postići i odlične rezultare na županijskim i državnim natjecanjima iz klasičnih jezika. Ovdje ćemo spomenuti nedavne slavne događaje, kada su se Profa i učenici, ovjekovječeni lovorovim vijencima, vraćali u Gimnaziju.

Prema rezultatima državnoga natjecanja Školske godine 2010./2011. koje se održalo u Krku na otoku Krku, 19. travnja 2011., fra Brunini učenici Josip Skejo, IV. razred, osvojio je prvo mjesto, a Martin Vrlić, II. razred, drugo mjesto, iz Latinskoga jezika u kategoriji klasičnih gimnazija na Državnom natjecanju iz poznavanja klasičnih jezika. Godinu dana nakon toga, u Šibeniku, 28. ožujka 2012., kao za inat, opet je fra Brunin učenik Martin Vrlić osvojio prvo mjesto iz Latinskoga jezika.

Fra Brunine učenice i učenici s ponosom mogu reći: Fra Bruno je bio naš profesor. A možda i nadodati: Teški su bili klasični jezici, ali fra Bruno je bio meka srca.

Zato je, možda, i najbolje da ovaj izvještaj završimo sa zahvalnom pjesmom koju su mu, daktilskim heksametrom, kao zahvalnicu Mentoru i Učitelju, ispjevali Martini Verlichi et Iosephi Schaeii:

 

Carmen ad fratrem Brunum Paesum

Gratias tibi agimus, magister optime noster,

Splendidissima tres tecum dies pars fuere.

Ovidius, Cicero, alterique sunt nihil tibi.

Sine te nemo nos, pare simus alteris.

Spatium primum et secundum sine te nos habuerimus.

Quidam etsi scholam non multam ait proemia adquisivisse,

Gloriam per te magnam schola nostra nunc habet.

Has numquam tres dies obliti erimus, sed semper

Vadent nobiscum tota vita et post vitam nostram.

Aureus risus tuus, cum vidisti nomina nostra

Laetando cum lacrimis in etiam parvis oculis.

Atque omnia autem pulchra breviter noscimus durare,

Tres dies nostra in memoria permanebunt, maximas

Gratias tibi agimus, magister optime noster!

 

A onda, sklopivši pobratimstvo s Hrvatkinjom vilom s Prologa, zagudiše to isto načinom starih naših začinjavaca u šesnaestercu s jednostrukim srokom: Martin Vrlić i Josip Skejo:

 

Pjesma za fra Bruna Pezu

Zahvale dajemo tebi, najbolji učitelju naš,

Bijahu tri dana s tobom žića dio svijetli, da znaš.

Ovidije i Ciceron prema tebi ništavni svi:

Bili bismo k’o i drugi, da s nama nisi bio ti,

Prvo i mjesto nam drugo, ah, zamijenila bi trema.

Rekoše glasine neke – uspjeha škola nam nema,

No, škola po tebi naša sad zlatnu krunu imade.

Lijepo vijek kratak da traje, srce nam latinsko znade,

No, ovaj nosimo spomen sve dok nas ne bude više.

Zlatan ti bijaše osmijeh vidiv gdje ime nam piše:

Suza i miješanje smijeha – u očima bio je plam.

Nezaboravnim danima u srcu je sjećanje spram

I ostaju dana ta tri svjetlo nam života, da znaš.

Zahvale najveće evo, najbolji učitelju naš!

Fotografije

 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

23. srpnja: Visoka: Fra Mario Lemo - mlada misa

*********

24.7. - 2. 8. Imotski - Proslava Gospe od Anđela


*********

29.-30. srpnja: Knin - Festival duhovne glazbe

Aktualno

SINJ - VELIKA GOSPA 2017.

**********************

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas238
Ovaj mjesecOvaj mjesec50278
UkupnoUkupno5211462

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 54 

Administrator

franodoljanin@gmail.com