Makarska: Oproštaj od fra Petra Rastočića

U franjevačkoj crkvi Uznesenja BDM u Makarskoj, u četvrtak, 9. siječnja 2014. mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, u 14.30 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Petra Rastočića koji je iznenada preminuo 7. siječnja 2014. u 62. godini života, 43. redovništva i 35. svećeništva. U koncelebraciji su bili provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, u ime šibenskog biskupa bio je generalni vikar mons. Marinko Mlakić, makarski gvardijan fra Ante Čovo i još 139 svećenika. Na oproštaju su bili novaci, bogoslovi, rodbina, časne sestre, prijatelji i mnogi vjernici iz župa gdje je fra Petar djelovao kao franjevac-svećenik. Pjevanje je predvodio zbor franjevačkih bogoslova iz Splita.


Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Sv. Križa u Makarskoj predvodio je fra Ante Čovo, gvardijan samostana Uznesenja BDM u Makarskoj.

Fotografije

 

„U smrti drage osobe ne gubimo samo nekoga, nego smo i sami izgubljeni. Naš odnos se nastavlja i u smrti u molitvi i zahvali“, rekao je mons. Marin Barišić na početku mise zadušnice za pok. fra Petra Rastočića, a zatim je izrazio sućut o. Provincijalu, franjevcima, rodbini, vjernicima župa u kojima je fra Petar djelovao te svima koji su fra Petra poznavali za vrijeme njegova života. „On ne pripada samo nama, nego još više pripada Bogu“, rekao je o. Nadbiskup i rekao kako je fra Petar bio otvoren i srdačan. Uvodne riječi o. Nadbiskup je završio molitvom da ga Bog primi u svoje kraljevstvo moleći „Bože, oprosti i njemu i nama“.

Na početku propovijedi o. Nadbiskup je rekao u ovo božićno vrijeme slavimo početak nove godine, rođenje Ljubavi koja je došla među nas ljude. Ta Ljubav, Isus Krist, pokazao je svoju otkupiteljsku ljubav na križu. Iako nije zaslužio smrt na križu, Isus živi u potpunosti tu ljubav za čovjeka. Razbojnik s križa je molio Isusa da ga se sjeti u svome kraljevstvu, ali Isusa ne treba podsjećati na ljubav jer on to živi i pokazao je svojim životom. O toj raspetoj Ljubavi govori i Pavao kada piše o čovjeku koji je slab i grešan, ali usprkos tome Kristova ljubav želi spasiti svakoga čovjeka. „Onaj od koga se danas opraštamo itekako je razmišljao o toj neizmjernoj ljubavi o kojoj nam govori Pavao. Fra Petar je svjedočio tu ljubav riječju i životom. Fra Petar je bio pjesnička duša koji je tu ljubav doživljavao na osoban način“, rekao je mons. Barišić i citirao riječi iz pjesama 'Vrč', 'Kruna' i 'Ne traži me' koje je fra Petar napisao. U pjesmi 'Vrč' na stolu Pilatovu puca vrč u osudi Isusa „Učinjeno je učinjeno, nema povratka. Trenutak je u kojem čovjek spoznaje Čovjeka“. U pjesmi 'Kruna' Isus Krist plete otkupiteljsku krunu u kojoj krv ispire sve ljudske ubode i ljubav otupljuje patnju. U pjesmi 'Ne traži me' fra Petar govori da je uskrsnuo dobri Kralj mira koji je ne spominje ni Heroda ni Pilata nego poziva na pomirenje i pruža ruku svima. „Draga braćo i sestre, fra Petar je bio satkan od dobrote i plemenitosti, imao je pjesničku dušu. Male stvari su ga radovale, ali i žalostile. Bio je vrlo strog prema sebi i jedino ga može suditi onaj koji poznaje dubinu srca jer je njegov sud potpun i cjelovit“, rekao je o. Nadbiskup i završio zahvaljujući fra Petru na svemu što nam je ostavio na ovom hodočasničkom putu i moleći da se raspeta Ljubav sjeti i njega i svih nas u svom kraljevstvu.

 


Oproštaj provincijala fra Joška Kodžomana

Preuzvišeni oče Nadbiskupe, draga braćo svećenici, novaci, bogoslovi, časne sestre, poštovana rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Petra, braćo i sestre u Kristu!

Još smo svi puni dojmova i ohrabrujućih riječi vjere i nade koje su se ovih dana naviještale s oltara i propovjedaonica naših crkava a u prigodi proslave velikog otajstva Božje ljubavi – čudesnog utjelovljenja Sina Božjega. Da su patnja, muka, životna tjeskoba, progonstvo, kao i nepredvidljivi trenutci smrti i umiranja,  sastavni dio kršćanskog života u Bogu i s Bogom spoznali smo vrlo brzo, na primjerima ranog mučeništva mladog Stjepana, kao i nevine betlehemske dječice.  Čovjek kršćanin, pa ni njegovi duhovni učitelji, ne završavaju uvijek svoj život onako kako to priželjkuju, zamišljaju i zaslužuju. Ni pokojni fra Petar, od kojega se danas opraštamo,  sigurno nije zamišljao ovako kraj svoga ovozemaljskog puta.

Ljudski je život sačinjen od bezbrojnih odluka i akcija, od trenutaka radosti, ali i razočarenja, od strahova i nadanja, od duhovnih poleta i uspona, od napasti ali  i nepredvidljivih naleta sudbine, koji poput neke nabujale rijeke ponekad nepredvidljivo promijeni tok, ostavljajući iza sebe nevolju i bol.

Fra Petar Rastočić rođen je u Metkoviću 1. prosinca 1952. od oca Mate-Srećka i majke Ive r. Jerković. Kršten je 18. siječnja 1953. u rodnoj župi. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Novim selima a preostala četiri u Metkoviću. Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju pohađa u razdoblju od 1968. – do 1973. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 5. srpnja 1971. Prve redovničke zavjete položio je 5. srpnja 1972. a svečane u Makarskoj 4. listopada 1977. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj i Zagrebu, gdje je 14. veljače 1980. godine i diplomirao.  Sveti red đakonata primio je u Sinju 2. srpnja 1978. po rukama msgr. Frane Franića, a 1. srpnja 1979. u Otoku kod Sinja, msgr. Franić ga je zaredio i za svećenika. Mladu je misu proslavio u rodnom Metkoviću 22. srpnja 1979. godine.

Kao mladomisnik, prvu je službu obavljao u Sinju u svojstvu župnog vikara od 1979. do 1982. Od 1982.  do 1985. vrši službu župnog vikara u Imotskom, nakon čega preuzima službu župnika u Staševici. Godine 1988. postaje župnikom župe Plina- Stablina, da bi 1992. preuzeo službu župnika u Šibeniku na Meterizama, gdje ostaje do 2003. godine. Od 2003. do 2009. godine vrši službu župnika u župama Lećevica i Radošić.

Uprava Provincije ga je 2009. godine imenovala gvardijanom i župnikom u Živogošću. Godine 2012. postaje član Uprave Provincije u svojstvu definitora, te župnik u župi Igrane-Drašnice.  U utorak 7. siječnja 2014. u 62. godini života, 43. godini redovništva i 35. godini svećeništva fra Petar je iznenadnom smrću, na žalost svih nas,  završio svoj ovozemaljski život.

Stanje njegove duše koja je, očito, čeznula za rješenjima gorućih unutrašnjih problema, koji su samo njemu i Bogu bili poznati, ugasili su prepoznatljivu i njemu svojstvenu vedrinu duha i radosti koju je umio prenijeti na svoju okolinu.

Poštovana obitelji Rastočić, u ovim trenutcima boli i tuge, Vama i svoj Vašoj rodbini, prijateljima i znancima, u ime naše franjevačke obitelji izražavam iskrenu sućut. Hvala Vam, na daru naše brata, čija nas je nagla smrt danas sve ovdje okupila. Vjerujem da nas njegov prerani odlazak s ovog svijeta neće učiniti strancima, već da ćemo i nadalje, u duhu i molitvi, ostati prijateljski povezani.

Kao predstojnik naše redovničke Zajednice, pozvao bih sve Vas nazočne, da u duhu Kristove ljubavi i mira, oprostimo našem fra Petru, moguće nesporazume i nesuglasice, do kojih po ljudskoj slabosti moglo doći, jer i on svima sigurno oprašta.

Dragi fra Petre, u ime naše redovničke Zajednice, hvala ti na predanom radu u svećeništvu, i na požrtvovnosti, koju si pokazivao za svoga života, za dobrobit naše Provincije, Reda, Crkve i svih ljudi u svijetu, do kojih Te je dovela providnost Božja.

Počivao u miru Božjem!

 


Mons. Ante Ivas, biskup šibenski, uputio je riječi sućuti:

Poštovani oče Provincijale!

Duboko me potresla i ožalostila vijest o smrti dragog fra Petra Rastočića. U ime svećenika biskupije šibenske Vama, svoj braći franjevcima i rodbini iskazujem kršćansku i ljudsku sućut. Jutros sam za pokoj njegove duše slavio svetu Misu, spomen muke, smrti i uskrsnuća Gospodnjega, da mu Gospodin bude milosrdan i sve njegove ljudske i svećeničke muke i njegovu smrt, pridruži svome uskrsnuću. Zaista je svaki ljudski život a pogotovo svaka ljudska smrt tajna velika, nedokučiva, neshvatljiva. Vjerujem da će i fra Pero, u Gospodinu i njegovu Otajstvu naći razrješenje i konačnu jasnoću svih svojih tajni i zauvijek izići iz svoje „Voštane ulice!"

Zahvaljujem Bogu za fra Petra koji je svoju svećeničku službu kroz dugi niz godina predano i savjesno vršio u župama biskupije šibenske. Iskreno je surađivao sa braćom redovnicima i župnicima, doprinosio zajedništvu, bio drag i ugodan u druženjima i komunikaciji, uvijek spreman oprostiti ili pitati oproštenje kad je to bilo potrebno. Poštivao je svoje poglavare. Zahvaljujem Bogu za njegovu spremnost na suradnju u biskupijskim događanjima i programima, kao i na poštivanju i prijateljskom razumijevanju koje je pokazivao i prema meni osobno.

Na župama koje je vodio bio je i ostao među župljanima omiljen, naročito svojim ljudskim i svećeničkim pristupom, otvorenošću i jednostavnošću, prisnošću i širinom svoga, pokatkad sjetnog i pjesničkog srca. Znao se, gotovo djetinje, radovati radostima drugih i isto tako iskreno suosjećati u njihovim mukama i žalostima. A Krist reče, „štogod ste učinili i jednom od najmanje moje braće, meni ste učinili... Uđi u veselje Gospodara svoga!"

Hvala ti brate fra Pero, za sve i na svemu!

Svi za te molimo: da uđeš u veselje Gospodara svoga! Aleluja, Aleluja!

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1020
Ovaj mjesecOvaj mjesec68268
UkupnoUkupno4984701

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 128 

Administrator

franodoljanin@gmail.com