Provincijalova čestitka fratrima i vjernicima u Sinju

 

Na blagdan sv. Ivana apostola i evanđeliste, 27. prosinca 2013.  provincijal fra Joško Kodžoman posjetio je Samostan i Svetište Gospe Sinjske te čestitao Božić i božićne blagdane fratrima u samostanu, a preko svete mise i svim vjernicima u župi Gospe Sinjske. Sv. misu slavio je u crkvi Gospe Sinjske, u zajedništvu sa župnikom fra Antom Bilokapićem i fra Božom Norcem.


Na početku sv. mise obratio se vjernicima ovim riječima: „Ovom svetom misom slavimo blagdan sv. Ivana apostola i evanđeliste. Molimo Boga da nam da snagu i odlučnost kakvu je imao sv. Ivan. On nas je zadužio svojim životom i svojom pisanom riječju. Izgovorio je najljepše riječi o Bogu u kojeg vjerujemo, u kojeg smo povjerovali. Nazvao je Boga da je on Ljubav. Svojim tekstovima koje je napisao jasno nam je poručio: tamo gdje nema ljubavi nema ni pravog kršćanstva. Po svakoj svetoj misi učimo se ljubiti, voljeti jedni druge. Na poseban način, ovi sveti dani, Božić i božićni blagdani, potiču nas na djelatnu ljubav jednih prema drugima. Da bi mogli biti dionici te milosti, ljubavi koju prosimo od Boga, iskreno se pokajmo za svoje grijehe.“

Na početku propovijedi o. Provincijal je napomenuo kako su blagdani „prilika da se upitamo što je to oblikovalo našu religioznost i što nas je dovelo do trenutnog stanja. Pozvani smo preispitati svoje religiozne predodžbe, svoj doživljaj Boga, svoje religiozno iskustvo. Blagdani su vrijeme koje nam pomaže da preciznije odredimo svoj religiozni identitet i da jasnije odgovorimo na pitanje tko smo i kakvi smo kao vjernici. Potrebno je otkriti vjeru kao osobni dar i poziv, koji Bog upućuje svakom pojedinačno“. Zatim je nastavio rekavši da smo „svjedoci s jedne strane brojnih slučajeva gdje ljudi napuštaju isprazni liberalizam i vjerski relativizam, dajući svima oko sebe jasno do znanja da im je stalo do pravog života, koji žele graditi na Isusovu nauku i da ne žele slijediti negativne primjere vjerske ravnodušnosti i relativizma. Pravi je trenutak da se zapitamo jesmo li spremni poput sv. Ivana dopustiti Isusu da bude pravi i istinski gospodar naših života, na način da se naša povezanost s Isusom i s njegovom Crkvom  reflektira u svim našim važnim životnim odlukama“. Govoreći o sv. Ivanu i njegovoj pisanoj riječi o. Provincijal je naglasio da apostola Ivana „više od pripovijedanja zanima samo značenje Isusovih riječi i poruka Života, koju s uvjerenjem prenosi na druge ljude. Budući da živi u vrijeme strašnih progona kršćana i stvaranja krivih učenja o Isusu, u kojima mu se osporava čovještvo a ponekad i božanstvo, Ivan poput orla, oslonjen na svoje vlastito iskustvo s Isusom hrabri i tješi kršćane u nevolji, suočene s raznim životnim nedaćama, poziva ih na ljubav koju moraju imati jedni prema drugima, jer bez djelatne ljubavi, po njemu,  nema kršćanstva, poziva ih na obraćenje i priznanje grijeha bez straha, jer Isus nije došao da uništi već da spasi izgubljeno. One, koji zavode narod krivim naucima, koji unose smutnju, koji ruše jedinstvo Isusovih vjernika, naziva Antikristima. Da je Božji i da poznaje Boga, čovjek zna samo ako izvršava njegove zapovijedi i ako živi kao što je Isus živio. Budući da je primio Duha, vjernik zna razlikovati istinu od zablude i laži“.


Na završetku propovijedi provincijal fra Joško Kodžoman je rekao da je „čovječanstvo, po Ivanu, čitavo vrijeme u zavadi s Isusom, ljudi su po sebi sebični, oholi i gramzivi, oni koji su od svijeta prihvaćaju svjetovne vrednote i stajališta, ulaze u stalne kompromise sa sobom i sa svojom savješću a Božji ljudi, slušaju glas svoje savjesti, koja po Ivanu nipošto nije nepogrešiva. Više od savjesti, čovjek treba slušati Boga koji sve zna. Bolje od bilo kakvog sredstva za smirenje, za čovjeka je korisnije pouzdanje u svemogućeg Boga! Sv. je Ivan bio sredstvo privođenja ljudi k Bogu. On je uložio čitavoga sebe, cijeli svoj život, kako bismo svi mi imali siguran temelj na kojem možemo dograđivati zgradu svoga života u vjeri. Neka nas njegov primjer, braćo i sestre, potakne, da i mi, ako to već nismo postali, postanemo ljudi koji su se životno opredijelili za Isusa. Put sv. Ivana ujedno je put Crkve, koja se u sebi susreće sa stalnom napašću otpadništva, krivog naučavanja, a izvan sebe s napašću progona i osporavanja. Neka nas, sve skupa, na tom putu prati i zagovara moćna zaštita naše nebeske Majke, koja je na svom tijelu prva iskusila slavu Božju, proživjela trenutke ljudske sreće, ponosa, užasa, ali i što jer najvažnije, trenutak spoznaje da je njezin život i čvrsta vjera u Boga imao smisla. Ona se nije pokajala što je bila vjerna Bogu i njegovim obećanjima, dao Bog da i mi  doživimo isti osjećaj i nagradu“, završio je o. Provincijal.

Na kraju misnog slavlja, nakon župnikova pozdrava i zahvale provincijal je uputio božićnu čestitku prisutnim vjernicima a preko njih i svim župljanima župe Gospe Sinjske.


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

5. srpnja: Imotski - Dan Provincije

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas283
Ovaj mjesecOvaj mjesec66718
UkupnoUkupno5155177

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 49 

Administrator

franodoljanin@gmail.com