Božićna poruka generalnog ministra OFM

U početku bijaše Riječ… I Riječ tijelom postade i nastani se među nama... (Iv 1,1.14)

Franjo je u neprestanu razmatranju sebi dozivao u pamet njegove riječi i pronicavošću duha opetovano je razmišljao o njegovim djelima. Njegovu je pamet napose zaokupljala poniznost što se objavila Utjelovljenjem i ljubav što se očitovala u Muci; tako je jedva htio razmišljati o nečem  drugom (1Čel  84).

 

Predraga braćo, punina Božjeg mira, nade i radosti neka bude sa svima vama u ovom vremenu Božića!

 

 


Franjevci i božićna poruka

U svom životopisu sv. Franje Toma Čelanski predstavlja Franju kao čovjeka posve usredotočenog na Isusa Krista, “Riječ tijelom postala” koja među nama prebiva. Neprestana meditacija omogućila je Franji da intimno upozna Isusa i da bude spoznat od Gospodina Života. Upravo taj duboki odnos s Gospodinom Isusom, njegovan po uobičajenom susretu u molitvi, bio je taj koji je u svakidašnjem životu učvrstio njegov pristup živom Evanđelju. Svijest da nas Bog prihvaća i grli i, posljedično, svijest da smo prigrlili poruku Isusovu preobrazila je svaku njegovu misao, osjećaj i djelo i postala je izvorom nadahnuća za druge. Franjina ražarena ljubav prema Bogu, ljubav koja se razlijevala u svim njegovim odnosima, bila je tako duboka da mu je omogućila da jasno prepozna sliku Božju prisutnu u svim osobama i u svemu stvorenome, bez ikakve iznimke.  Utjelovljenje je zauzelo posebno značenje za Franju, za njegovu braću i sve druge nazočne u Grecciu godine 1223., gdje se dogodio scenski prikaz Spasiteljeva rođenja, po kojemu je Franjo namjeravao slaviti zaraznu i bezgraničnu ljubav Božju. Na taj način Franjo je pridonio da se u srcima svih nazočnih probudi žarka želja da upoznaju, ljube i služe siromašnome Kristu, u svetosti i pravednosti, pokazujući osobitu brigu za siromahe, za rubne i migrante cijeloga svijeta.

Nakon Franjine smrti, braća su preuzela zadatak da razumiju, sistematiziraju i šire njegovu izvornu intuiciju. Razmišljajući o Franjinim stavovima, ponašanjima, molitvama i spisima, došli su do toga da priznaju da je njegova najvažnija intuicija bila otkriće i slavljenje Boga koji je biće odnosa,  koji sve stvara iz ljubavi i sve određuje za ljubav. Bog je jedan, ali on je biće odnosa. Iz toga su došli do toga da shvate da je Bog Trojedan, zajedništvo Jedinstva koje uvijek nastoji izlijevati se izvan sebe u ljubavi i u dobroti ili, da navedemo jedan srednjovjekovni aksiom, “bonum est diffusivum sui” (po svojoj naravi dobro je samoraširujuće). Otac je prva Osoba, produktivna i efuzivna, i iz primarne plodnosti Oca proizlaze Sin i Duh (Usp. Kenan B. OSBORNE, La tradizione intellettuale francescana: origini ed elementi centrali. The Franciscan Institute, 2003, str. 55-67.).

Za blaženoga Ivana Duns Škota otajstvo Utjelovljenja nije bilo odgovor Boga na čovjekov grijeh. Utjelovljenje Božanske Riječi oduvijek je bilo dio Božjega plana, izraz njegove želje da donese puninu zajedništva i ljubavi koje On njeguje za sav plod njegova stvarateljskog djela, odnosno za cijelo čovječanstvo i za sve stvoreno. Zajedništvo i ljubav koje teku iz Boga u Isusa trebaju označavati također i kvalitetu uzajamnih odnosa koje ljudi žive.

Poput prve braće i mi smo pozvani razlučivati na koji način možemo živjeti vjerno i radosno poruku zajedništva i ljubavi u našoj osobnoj svakodnevnici, u našim bratstvima i u evangelizatorskom poslanju koje vršimo. Mnogi od vas, draga braćo, zalažu se da žive u zajedništvu s Bogom i nastoje uzajamno dijeliti iskustvo i poruku Njegove beskrajne ljubavi sa svim osobama, osobito s najsiromašnijima i sa svima onima koji trpe posljedice nasilja, siromaštva i prekomjernog izrabljivanja prirodnog okoliša.  U ovom razdoblju ljubavi, svjetla, nade i radosti želimo se sjetiti i obratiti se našoj braći u Siriji, koji su okruženi sukobima i nasiljima: vaša briga za sve sirijsko pučanstvo u ime ljubavi i pomirenja ulijeva nadu i objavljuje Boga “koji prebiva među nama”. Sjećamo se i naše braće koja žive u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo i svjedoci su raščovječenja naroda Božjega po rukama zaraćenih strana i pohlepnih interesa kako unutar tako i izvan Konga: obećanje koje je donijelo Utjelovljenje,  obećanje dara mira i pomirenja neka brzo postane stvarnošću za sve one narode vašega područja. Do svih vas, braće naše, koji se u Europi, Africi, Meksiku, Srednjoj i Latinskoj Americi, Sjedinjenim Državama, Australiji, Libanonu i u tolikim drugim dijelovima svijeta s ljubavlju posvećujete da prihvatite migrante koji u sve većem broju, u traženju sigurnosti, mira, dostojanstva i novih mogućnosti, napuštaju svoje zemlje i svoje države, do svih vas neka dopre naša zahvalnost jer ste otvorili svoj život i vaša bratstva najmanjima čovječanstva.

Molimo također za vas, braćo, da revno nastojite poslužiti one koji trpe razarajuće posljedice klimatskih promjena i kobnih prirodnih katastrofa, na Haitima i nedavno također na Filipinima, gdje s ljubavlju i brigom pomažete žrtve tajfuna Haiyana, pokazujući blizinu Boga, čija je volja uvijek da donosimo život i nadu svijetu.


Odgovoriti daru Isusa Krista

Jedan od izazova koji nam je pružen u daru Utjelovljenja jest da iziđemo iz samih sebe da dostignemo cijelo čovječanstvo, onako kako Bog dostiže nas.

“Evangeliziranje pretpostavlja u Crkvi ‘parresìa’ da iziđe iz same sebe. Crkva je pozvana da iziđe iz same sebe i da se uputi prema periferijama, ne samo onim zemljopisnim, nego također onim egzistencijalnim:  periferijama tajne grijeha, patnje, nepravde, neznanja i manjka vjere, periferijama svakog oblika bijede”: te riječi koje je izrekao kardinal Jorge Marija Bergoglio, nekadašnji nadbiskup Buenos Airesa, odražavaju osobito “franjevačku” viziju  Utjelovljenja i njegovih posljedica za Crkvu i za svijet. Papa Franjo oduvijek je izražavao i nastavlja pokazivati svoju ozbiljnu zabrinutost s obzirom na opasnost da Crkva postane auto-referencijalnom (usredotočenom na samu sebe) i da se zatvori u samu sebe, živeći narcisoidnim životom. Takav stav znatno bi oslabio sposobnost Crkve da vrši svoje poslanje koje se sastoji u tome da živi i proglašava Evanđelje.  On se poziva na tekst uzet iz Knjige Otkrivenja, gdje je prikazan Isus koji kuca na vrata (Otk 3,20); no, dok je u biblijskom tekstu Isus prikazan kako kuca izvana da bi ušao, Sveti Otac nas poziva da razmišljamo o tome da Isus ponekad kuca iznutra da iziđe. Auto-referencijalna Crkva – neki auto-referencijalni red – drži Isusa pod ključem, dobro zatvorenog unutra i priječi mu da iziđe. Papa nas još podsjeća na dvije slike Crkve: jedna sluša Riječ Božju s poštovanjem i naviješta je s vjerom; druga živi od same sebe, zatvorena u samu sebe i za sebe. Svjedoci smo upornosti kojom Papa Franjo predlaže kao ono prvotno upravo poći prema periferijama svijeta, i kako svojim apostolskim žarom i svojom jednostavnom ljudskošću zahvaća sve, dok nastoji razumjeti njihove probleme i pronalaziti rješenja zajedno sa svim osobama dobre volje. I ljudi iz cijeloga svijeta, katolici i koji to nisu, odgovaraja mu sa zanosom. A mi, ljudi Evanđelja i članovi Reda manje braće, kako  u svojoj svakidašnjici možemo nasljedovati zagrljaj kojim se Papa Franjo obraća cijelom čovječanstvu, njegovu želju da ljubimo, da pokazujemo milosrđe i da otvaramo srce drugima, onako kao što Bog otvara svoje srce čovječanstvu?


Postati glasnicima mira i radosti za svijet

Draga braćo, trebamo se pitati kako možemo živjeti i uzajamno dijeliti poruku zajedništva i ljubavi koje smo mi sami primili na dar od Boga u i po njegovu preljubljenome Sinu. Kako možemo darivati nadu, radost i mir jedan drugomu u bratstvu i ljudima koji nas okružuju?  Kako možemo “učiniti razliku” u ovom našem svijetu, utjelovljujući osobito suosjećanje s potlačenima i slabima? Koju razliku u našem životu Manje braće rađa Utjelovljenje, odnosno ljubav i zajedništvo koje Bog ulijeva u svakoga od nas, u cijeli svijet i u sve stvoreno? Jedan odgovor nam pruža svjedočenje Pape Franje koji nas neprestano potiče da idemo u egzistencijalne periferije svijeta, utjelovljujući Crkvu i Red, otvoreni za “radosti i nade, trpljenja i tjeskobe” ljudi našega vremena. Također nam i sveti Franjo pruža izričite praktične i konkretne preporuke kako možemo očitovati Božju ljubav i zajedništvo: onako kao što je on svjedočio u svim svojim odnosima, i mi smo također pozvani približiti se ljudima s otmjenošću i poštivanjem, s ušima i srcem koji su u stanju slušati žuborenje njihova srca, prihvaćajući i osjećajući svojima njihove patnje i njihovu želju za obnovljenim svijetom. Kao sveti Franjo, pozvani smo biti uporni u našim zalaganjima i u našem služenju, gledajući čvrsto na cilj i ostajući vjerni našem obećanju da ćemo koračati s Božjim narodom, osobito sa siromasima i potlačenima, u poniznosti i sa srcem okrenutim Gospodinu. Mi također, kao sveti Franjo, moramo učiniti konkretne korake – obnavljati Crkvu koja se ruši – kako bismo mogli danas biti pomirujuća nazočnost Boga u svijetu, u svijetu žednom mira.

Draga braćo, snaga Božje ljubavi, ljubavi izlivene na Krista po Djevici Mariji, neka vam bude potporom i ohrabrenjem. Majčinska Marijina ljubav neka ražari vaše srce. I neka bismo mogli svi mi biti glasnici Božjeg mira, radosti i nade u svijetu koji žudi ugasiti žeđ na izvorima Dobre Vijesti.

Sretan Božić!

Rim, 8. prosinca 2013.,

Svetkovina Bezgrješnoga Začeća

 

Vaš brat u Kristu i Franji,

Fra Michael A. Perry, OFM

Generalni ministar


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas208
Ovaj mjesecOvaj mjesec57826
UkupnoUkupno5286037

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 81 

Administrator

franodoljanin@gmail.com