Služba Božja 3-4/2013.

Ovaj broj liturgijsko-pastoralne revije „Služba Božja“ donosi znanstvene i stručne radove, prinose i svjedočanstva sa znanstvenog simpozija Pastoral zdravstva koji je, prigodom 20. obljetnice Splitske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva a u organizaciji Odjela za pastoral zdravstva HBK, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i HKLD-a, održan na KBF-u u Splitu 4. listopada 2013. godine.

 

 

Sadržaj

Ante Mateljan, Uvodnik

Valentin Pozaić, Pastoral zdravstva kao izazov Crkvi

 

ČLANCI

  • Domagoj Runje, Skrb za bolesnike – Kristovo poslanje
  • Ante Komadina, Povijesni razvoj crkvene skrbi za bolesnike
  • Stipe Nimac, Pastoral zdravstva: mjesto službe trajnog đakona?
  • Mihály Szentmártoni, Odnos svećenik – liječnik – bolesnik: iz perspektive svećenika
  • Jadranka Garmaz / Zdenka Mrdeša–Rogulj, Neka načela u komunikaciji s bolesnikom
  • Jure Strujić, Mediji i pastoral bolesnika
  • Nikola Vranješ, Cjeloviti pastoral bolesnika i zdravstvenih djelatnika
  • Morana Brkljačić, Aktualno stanje palijativne skrbi u Hrvatskoj


PRINOSI

  • Tomo Vukšić, Zakonske i druge pravne pretpostavke pastorala zdravstva u Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini
  • Vlado Jukić/ Ivan Ćelić, Odnos bolesnik-liječnik-svećenik iz perspektive liječnika
  • Josip Kovač, Hvala ti,Gospodine! Svjedočanstvo o bolesti, ozdravljenju i vjeri,iz perspektive bolesnika
  • Franjo Turalija, Pastoral zdravstva i Katoličke udruge: Hrvatsko katoličko liječničko društvo
  • Ana Dorić, Pastoral zdravstva i Katoličke udruge. Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara (HKDMST)
  • Tomislav Topčić, Bolnička kapela – ambulanta duše
  • Marko Šmuc, Bolnički dušobrižnik u službi života. “Samaritanska” služba
  • Dario Vermi, Specijalna bolnica Sveti Rafael, Strmac
  • Marija Babić, Uloga duhovnosti u palijativnoj skrbi

Popis autora

Kazalo godišta

 

 

Uvodnik

Ante Mateljan

Isus “dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima (...). Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali” (Mk 6, 7.13). Ovo poslanje apostoli su shvatili posve jasno. Ako je Isusov navještaj spasenja nerazdvojiv od liječenja i ozdravljenja, tako treba biti i u zajednici Isusovih učenika. Crkva je, nastavljajući Kristovo djelo spasenja u ljudskoj povijesti, oduvijek usko povezivala cjelovitu brigu za čovjeka s naviještanjem radosne vijesti. Nekršćanski i bezbožno bilo bi reći kako je briga za bolesnike tek dodatak vjeri. Kristovim očima gledano, briga za potrebne i bolesne predstavlja stepenicu koju se ne može preskočiti ili zaobići, ako se hoće ostati vjerni Kristu!

Skrb za bolesne posvjedočena je u Crkvi od početka. Crkva je oduvijek bila privilegirano mjesto utjehe za siromašne, bolesne, napuštene i pritisnute nevoljama. Tako je i danas. Crkva je uvijek rađala svjedoke Kristove, poslužitelje bolesnika. To je datost vjere, koja ne ulazi u sociološke analize Crkve. “Mi ne želimo ljudima donijeti samo zdravlje, nego Krista”, govorila je Majka Terezija. Stoga ima smisla biti s ljudima i za njih i onda kad više nema nade u ozdravljenje, kad ne postoji mogućnost izlječenja, pa čak ni produženja života. I tada ima prostora za ljubav.

U krilu Crkve su nastale i žive osobe i zajednice, redovi i družbe, kojima je glavna svrha upravo djelotvorna ljubav prema bolesnima. Ako je uzor i lik svakog čovjeka Isus Krist, kao mjera potpunog i konačnog ostvarenja, Crkva ne smije dopustiti da joj se oduzima briga za ljudsku osobu. Osnivajući lječilišta, bolnice, sanatorije, pribježišta i domove, Crkva to čini iz pobuda vjere, osjećajući poziv da otvori svim ljudima put do susreta s Bogom u Isusu Kristu.

A gdje smo mi danas? Koliko je dušobrižnika osposobljeno za pastoralnu skrb bolesnika? Što je pak s brigom za one koji o bolesnicima skrbe i za članove njihovih obitelji? Postoji li ozbiljni pastoral bolesnika? Ako nastojimo bolesnicima pružiti sve najbolje za zdravlje tijela, što je sa zdravljem duše? Što je s trajnim đakonatom? Zar i među bolničkim osobljem ne bi moglo biti stalnih đakona!? Osim toga, zaboravlja se da i bolničkim dušobrižnicima treba skrb i pomoć, čak i više nego li drugima.

Što nam sve treba? Evo jednog popisa, predanog splitskomakarskom nadbiskupu prigodom preuzimanja pastoralne službe 2000. godine. U njemu stoji: Treba nam, unutar pastoralnog vikarijata, odjel za pastoral bolesnika; više svećenika za specifično bolničko dušobrižništvo; više osoba za pomoć dušobrižniku; bolja koordinacija međusobno i s bolničkim osobljem; bolja komunikacija s rodbinom bolesnika; prikladan sakralni prostor; prostor za trajno prebivanje dušobrižnika u bolnici; organizirano duhovno dežurstvo; iskrenija skrb za dušobrižnike u bolnicama koji su izvrgnuti najvišim stresovima; trajni poticaj mjesnoj Crkvi na molitvu i akciju, ne samo uz “dan bolesnika” i “dan života”.

Dalje se navodi kako je žurno poboljšati suradnju u pastoralu bolesnika; povezati dušobrižnike s katoličkim liječnicima i sestrama, s časnim sestrama koje rade u bolnici i sa katoličkim liječničkim (HKLD) i sestarskim (HKMDST) udrugama. Nužno je organiziranje susreta, razgovora, izmjena iskustava, razvijanje programa za bolju pomoć bolesnicima, zauzimanje zajedničkih stavova prema medicinskim strukturama, zakonodavnim projektima, projektima ministarstva zdravlja i zdravstvenog osiguranja. A da ne spominjemo apsolutnu nužnost hospicija za bolesnike u posljednjem stupnju neizlječive bolesti, važnost savjetovališta za život i informativnih centara za odgovore na etička i moralna pitanja koja se svakodnevno postavljaju na medicinskom području.

* * *

O svemu ovome, i o brojnim drugim temama, bilo je govora na znanstvenom simpoziju Pastoral zdravstva koji je, prigodom 20. obljetnice Splitske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva a u organizaciji Odjela za pastoral zdravstva HBK, Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i HKLD-a, održan na KBF-u u Splitu 4. listopada 2013. godine. Uz iskrenu zahvalnost predavačima, sudionicima i onima koji su omogućili održavanje simpozija, s radošću predajemo ove znanstvene i stručne radove, prinose i svjedočanstva, posredstvom pastoralnoliturgijskog časopisa Služba Božja, u ruke svim odgovornima, pastoralnim djelatnicima i djelatnicima u zdravstvu, kako bi potaknuti novim spoznajama, svježim idejama, razmišljanjima i iskrenim svjedočanstvima, pridonijeli napretku skrbi za sve bolesnike koji su nam Božjom dobrotom darovani.


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas208
Ovaj mjesecOvaj mjesec208
UkupnoUkupno4999087

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 77 

Administrator

franodoljanin@gmail.com