Održan susret Južnoslavenske i Slavenske konferencije OFM

Susret Južnoslavenske i Slavenske konferencije OFM započeo je u ponedjeljak, 23. rujna 2013., u franjevačkom samostanu Rama-Šćit kojom su predsjedali predsjednici Južnoslavenske konferencije fra Lovro Gavran i predsjednik Slavenske konferencije fra Zbigniew Rufin Maryjka. Sudionici iz Južnoslavenske konferencije: fra Lovro Gavran (Sarajevo), fra Miljenko Šteko (Mostar), fra Joško Kodžoman (Split), fra Andrija Bilokapić (Zadar), fra Stane Zore (Ljubljana) i fra Venancije Mihaljević (Zagreb). Iz Slavenske konferencije sudjeluju: fra Zbigniew Rufin Maryjka (predsjednik konfrenecije), fra Stanislaw Mazgay (tajnik konferencije), fra Alan Brzyski (Wroclaw), fra Antonin Brzakalik (Katowice), fra Filemon Janka (Poznan), Jaroslaw Kanai (Krakow), fra Jeremias Kvaka (Bratislava), fra Patrik Olikh (Ukrajina) i fra Jeronim Jurka (Češka).


Radni dio susreta započeo je molitvom u 15.00 sati. Molitvu je predvodio fra Lovro Gavran koji je zatim, kao domaćin, pozdravio sve sudionike, zaželio dobrodošlicu i plodonosan rad te ukratko predstavio Južnoslavensku konferenciju. Predsjednik Slavenske konferencije fra Rufin Maryjka zahvalio je za ovaj susret i gostoljubivost, a zatim ukratko predstavio Slavensku konferenciju. Nakon pozdrava obaju predsjednika provincijali su pojedinačno predstavili svoje provincije.

Fra Ernest Siekierka, generalni definitor, zahvalio je na predstavljanju provincija, a zatim je predstavio stanje Reda pred Plenarno vijeće Reda. Na početku je govorio o postojećem stanju, pozitivnim znakovima u Redu koji mogu biti još bolji. Govoreći o stvarnosti u Redu rekao je da u Redu postoje i neki negativni znakovi. O pozitivnim i negativnim znakovima utemeljio je na istraživanju koje je provedeno u Redu kao i o izazovima u Redu. Zatim je govorio konkretnim temama u pripremi za Plenarno vijeće Reda (2013.) kao i o pripremi za Generalni kapitul (2015.).

Molitvu Večernje i euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik Slavenske konferencije fra Zbigniew Rufin Maryjka. Nakon večere sudionici susreta su posjetili muzej „Ramska kuća“.

Drugi dan susreta započeo je slavljem svete mise koju je predvodio fra Lovro Gavran. Na prvom radnom susretu tema je bila priprema za Plenarno vijeće Reda koje će održati u Varšavi, u studenom 2013. Na tom susretu raspravljalo se o konačnoj verziji „Instrumentum laborais za Plenarno vijeće Reda“.

Drugi radni susret bio je posvećen početnoj i trajnoj formaciji o kojoj su održali dva kratka izlaganja fra Alan Brzyski i fra Joško Kodžoman. Tema o formaciji uključivala je načine i sredstva formacije, kasna zvanja, braća laici, izazovi i mogućnosti.

Na trećem radnom susretu članovi Konferencija iznijeli su zajedničke prijedloge za skupštinu UFME koja će održati u Rimu u listopadu 2013. Osim toga, govor je bio i o daljnjim načinima suradnje Konferencija. Na četvrtom radnom susretu doneseni su zaključci s obzirom na navedene teme.

Treći dan susreta započeo je molitvom Jutarnje i svetom misom koju je predvodio fra Lovro Gavran, a zatim su svi sudionici pošli na hodočašće u Međugorje. Prije odlaska iz Rame, gvardijan i župnik fra Tomislav Brković je svim sudionicima podijelio darove u znak sjećanja na boravak u samostanu i zaželio sretan put na hodočašću. Predsjednik fra Lovro je zahvalio gvardijanu fra Tomislavu na lijepom gostoprimstvu i svoj braći na ljubavi koju su pokazali prema sudionicima sureta. Na putu prema Međugorju posjetili su školske sestre franjevke u Bijelom Polju, a zatim i franjevce u Mostaru gdje su ih dočekali braća franjevci na čelu s gvardijanom fra Ivanom Skokom. Fra Ante Marić je ukratko rekao o povijesti hercegovačkih franjevaca, a zatim su sudionici obišli franjevački samostan i crkvu te Stari most. Dolaskom u Međugorje članovi Konferencija prvo su posjetili Majčino selo kroz koje ih je proveo fra Dragan Ružić, a zatim su sudjelovali u duhovnom programu koji je započeo u 17.00 sati. Euharistijsko slavlje u Međugorju predvodio je provincijal hercegovačke provincije fra Miljenko Šteko.

Na kraju zajedničkog susreta fra ernest Sekierka, generalni definitor, rekao je kako je susret Konferencija započeo u 'Kući mira' u Rami a završio kod 'Kraljice mira' u Međugorju. Zahvalio je predsjednicima Konferencija na organizaciji susreta. Riječi zahvale i izraze nadanja u što bolju suradnju ovih dviju Konferencija izrekli su predsjednici fra Lovro i fra Rufin. Susret je završio zajedničkom večerom u Međugorju kod franjevaca.

Fotografije

 

Propovijed – provincijal fra Miljenko Šteko

Međugorje, 25. rujan 2013.


„Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti.“

Evanđeoski tekst nam ponovno potvrđuje dvanaestoricu pozvanih i kaže dade im dvije sposobnosti: moć i vlast nad svim zlodusima i moć da liječe bolesti.

Zao duh ovoga svijeta iz kojega niču sve njegove bolesti ono je što Isus stavlja u zadaću svojim učenicima. Na to smo pozvani i mi danas. Fizičke poteškoće bolesnika, njihovi i naši tjelesni nedostatci nisu ono što je u središtu pozornosti. U središtu je ono nekad nevidljivo čim se truje ovaj svijet: pohlepom, lažima, zavišću, mržnjom. Zlodusi ovoga svijeta odvajaju čovjeka od Boga i sebe čine bogovima ili zavodeći ljude nude lažne bogove: zlato i slavu – opravdavajući vlastiti put, nudeći sebe kao obrazac. Ponavljajući, iako ih se ne usuđuju izreći, Isusove riječi: Ja sam put, istina i život. Zgrćite novce, izgradite zlatno tele i klanjajte mu se, promičite to kupujući jahte i vile, dobar glas o sebi na televiziji i novinama, izgradite imidž (lažnu sliku o sebi), dotjerajte se kozmetikom, modom i estetikom tijela, sakrijte dubinu vlastitog srca i opačine duše. O, gdje ćeš već žalosti i većeg izvrtanja smisla svega onoga što nam je Isus govorio.

Tko razumije Isusa, zna što je put. Uzmi svoj križ i strpljivo ga ponesi, a sve na slavu Onome kome slava i pripada, na slavu Bogu. Na slavu Oca nebeskog. Poniznost poniženog, uvrede uvrijeđenog, bol i patnja, križ naš su ulog u vječnost ukoliko ih prikažemo na slavu Božju. Izliječimo li se od utjecaja zloduha i prihvatimo li svoj križ, brate i sestro, mi ćemo se izliječiti. Hromi će hodati, slijepi vidjeti. Slava će se Božja pronositi. Na to smo pozvani.

Ja sam istina kaže Krist. Živjeti u ljubavi s Ocem nebeskim, Njemu jedinom vjerovati, Njega ljubiti i u Njegove ime ljubiti ljude, tom ljubavlju čak i preuzeti ljudske terete na sebe, prikazati ih pred Ocem... eto to su stvarnosti za koje vrijedi živjeti. I to je život. Život ispunjen ljubavlju, za Boga i druge, a tko živi ispunjen tim ljubavima ljubit će i sebe sama jer će po tim ljubavima zasluživati istinu ljubavi – život.

I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.

Posla ih propovijedati kraljevstvo Božje. Svi smo pozvani na kraljevstvo Božje. I to je kraljevstvo nazočno i danas diljem svijeta. Gdje su god dvojica ili trojica sabrana u moje ime. U ime istinske međusobne ljubavi i ljubavi prema Bogu. U trenucima kada ta ljubav uđe u naše srce, kada dopustimo Isusu Kristu da on bude gospodar našega srca zahvatit će nas milost. Milost opraštanja drugima i sebi samima. Milost neizmjerne ljubavi. Ljubavi kakvom majka ljubi sina. Bezuvjetne ljubavi. Ljubavi koja se umnaža i koja preobražava, ozdravlja i liječi. Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravdu Njegovu i sve drugo bit će vam nadodano... Ozdravite braćo moja od oholosti, lijenosti, srdžbe, pohlepe, neumjerenosti... Ozdravite od lažnih bogova ovoga svijeta i kleknite u srcu i prihvatite vlastiti križ, do bola koji se ne može podnijeti, do smrti i ruka će vas Božja dodirnuti i vi ćete ozdraviti na slavu Božju i blagoslivljat će te i bit ćete blagoslovljeni.

I reče im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine!

Neka se ništa ne zalijepi za vas.

O, koliko naše pohlepno srce žudi imati, imati, zgrtati. A što kaže Krist: neka se ništa ne zalijepi za vas. On zna da nas to priteže zemlji. Promišljanju o zemnim stvarima. Često i robovanju. Ne uzimajte ništa, tek onoliko koliko vam treba. Ovo zemaljsko je nužno i u toj mjeri potrebno. Sve iznad dvije haljine vuče vas prema zemlji, odvraća od istine. Ne brinite tjeskobno govorio je Gospodin, nije rekao ne brinite nikako... I kad je pohvaljivao Mariju na račun Marte koja je brinula o zemnome, da bi na valjan način ugostila goste; nije rekao Gospodin da to nije trebala činiti, nego da je Marija odabrala bolji dio: slušala je riječi koje izlaze i usta Gospodnjih. Mi smo kršćani i trebali bi znati prioritete. I to je onaj kršćanski nauk o odnosu prema ovozemaljskom, ako je Bog na prvom mjestu, ukoliko nam ovozemaljsko nije narušilo hijerarhiju vrijednosti ono je potrebno u mjeri koja nas ne zarobljava, ne čini robovima stvari: kruh naš svagdanji daj nam danas...

U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite.

Sveti Franjo je nadahnu vlastitu dušu nad ovim riječima! Uđite u kuću i ostanite ondje, ali neka vas kuća ne zadržava. Neka vas ni ona ne zarobi. Neka vas ne zaustavi na vašem putu propovijedanja kraljevstva Božjeg. Radosne vijesti: da je život jači od smrti po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Po onome koji je put, koji je ponudio način na koji nam se jamči život vječni. Uđite u kuću. U srce i dušu. Ostanite ondje po ljubavi koja vas šalje i po ljubavi koju dajete, a kada ih naučite da je ljubav prema Bogu iznad svega i ljubav prema bratu čovjeku kao prema sebi samima istina vječnog života pođite dalje. Obavili ste što je bilo potrebno.

„Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih."

I bit će onih koji vas ne će htjeti primiti iziđite iz grada i stresite prašinu. Teško je govoriti istinu u uho oholosti. Onima koji ne žele čuti uzalud govorite. No, nije potrebno vrištati i nasilno nametati, ništa se ne postiže nasilnim nametanjima. Tko hoće čuti i čuje, tko je otvorio srce on će i primiti, tko je zatvorio srce, vrata vlastite kuće, vrata grada i ne dopušta na njih ući, iziđi stresi prašinu. Prašina simbolizira ovozemne razloge zbog kojih je i grad i kuća i srce i uho bilo zatvoreno. Ona je ono čemu su oni posvetili vlastite živote. Propadljivost zemnog bogatstva i užici tijela, koje je i samo prah, prašina su koju treba stresti s nogu, osloboditi se svega onoga čemu oni robuju, svjedočeći o tome, znajući da prašina ovoga svijeta nikada ne može nadomjestiti ljubav, istinu i život.

I zato - Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.

Isus ima snagu poslati one koji javljaju radosnu vijest. Radosnu vijest koja liječi već tisuće godina sve one koji prihvaćaju kraljevstvo Božje. Ovdje u Međugorju, zagovorom Kraljice mira, toliko smo puta osjetili kako Isus liječi ranjeno srce onima koji su povjerovali u Njega i imali hrabrosti i otvorili vrata vlastite kuće: Jesu li naša vrata otvoren večeras. Neka i nas zagovara Marija, Kraljica mira! Amen!

Fotografije (u pripremi)

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas547
Ovaj mjesecOvaj mjesec57000
UkupnoUkupno5504546

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 114 

Administrator

franodoljanin@gmail.com