26. nedjelja kroz godinu (C)

Opcija za siromahe

Priča o bogatašu i Lazaru šalje nam jasnu poruku: jao vama bogataši, doći ćete u pakao, a vi siromasi baštinit ćete kraljevstvo nebesko!

Zar nam i slične Isusove izjave ne dolaze na pamet? Otprilike rečenica iz govora na Gori: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje." (Lk 6,20b) Ili mjesto gdje se spominju iglene uši: "Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." (Lk 18,25) Isus ima srce za siromahe, njima se okreće na osobit način i govori im o Božjem spasenju. Također u Starom zavjetu mogli bismo navesti mjesta gdje se Gospodin brine za sudbinu "udovica i sirota".

Tu sklonost prema siromasima Crkva sve više prihvaća tijekom svoje povijesti. Mislimo na sv. Lovru: on je trebao rimskom caru predati imovinu Crkve. Oko sebe je okupio siromahe Rima, pošao je s njima caru i rekao mu: "Ovi siromasi Rima blago su Crkve."  Mislimo na sv. Franju Asiškog, koji je vidio u siromaštvu bitni element nasljedovanja Isusa. Ili mislimo na nadbiskupa Oskara Romera iz Salvadora koji se 70-ih "obratio" siromasima i bio je ubijen od svojih protivnika. Prošlu godinu papa Franjo proglasio ga je blaženim. Svi ti primjeri pokazuju, da u Bibliji i u crkvenoj tradiciji postoji osobita ljubav  za siromahe; mnogi govore o "opciji za siromahe".

Ponovno se vratimo priči o Lazaru: kod ispravnog gledanja upada u oči, da bogataš nije kažnjen za svoje činjenje. On dolazi u pakao, jednostavno, jer je bio bogat a ne jer je sagriješio. Isto tako kod Lazara: on ne biva nagrađen za svoja dobra djela, nego dolazi u nebo, jer je bio siromašan. Djelovanje ljudi u našoj priči ne igra nikakvu ulogu. Mi smo naviknuti pitati o djelovanju: što mi kaže evanđelje, što trebam činiti? Što je ispravno, što je krivo?  Taj način gledanja ne zahvaća današnju priču. Mi stoga moramo primijeniti jednu drugu perspektivu, naime socijalno političku. Što možemo razumjeti s tim drugim načinom prilaženja?

Priča opisuje nečuvenu socijalnu nejednakost: na jednoj strani je bogat čovjek, koji živi "raskalašeno", na drugoj strani, direktno pred vratima, siromašan čovjek, u blatu i bolesti. Ta nejednakost u očima Božjim je nepravedna. Svaki čovjek treba provoditi život u dostojanstvu. Siromaštvo Lazarovo je grijeh, grijeh društva koje je dopustilo to siromaštvo; ono je time socijalni grijeh. Stoga prijetnja Isusova na bogataša, na bogataše ovoga svijeta: vi ste suodgovorni za socijalnu nejednakost u vašoj zemlji. Nje ne  smije biti u očima Božjim, jer to je grijeh.

Vrata pred kojima sjedi siromah Lazar aktualno nas podsjećaju na mnoge bezimene siromahe koji se upravo nalaze pred vratima naše domovine, pred vratima Evrope, pred vratima naše  zajednice i kucaju pred vratima moga srca. Vrata su tu za mnoge neiskorištene šanse i prigode u životu. Razgovor s partnerom, sa suradnikom, s prijeteljem ili rođacima. Vrata su pozivi i nadobudna mjesta susreta. U godini milosrđa mnoge su crkve i katedrale sa svetim vratima. Ona nas trebaju podsjetiti na Krista, na vrata koja nam je on otvorio: da budemo jedni za druge u životu i kod Boga. Ime sve kaže: Sveta vrata. Vrata su nama kršćanima sveta, jer vjerujemo u jednoga Boga koji nam je širom otvorio vrata. Puno puta nama je teško otvoriti vrata i prekoračiti prag. Vrata u priči i Sveta vrata u godini milosrđa govore jedan drugi jezik. Ona jesu i ostaju jasna opomena i motivacija: "carpe portam", koristi vrata, koja je Bog otvorio za tebe i koja vode u zajedništvo s njim i s drugima.

Socijalno politička perspektiva vodi drugim, novim spoznajama i ta priča o Lazaru može biti plodna i za naše današnje vrijeme. Moramo se naime upitati: ima li također i kod nas socijalne nejednakosti? Ima li siromaha u Njemačkoj, Hrvatskoj i uokolo nas? Starijih žena koje moraju živjeti s malom mirovinom; ili mladih koji stalno samo na određeni rok sklapaju radne ugovore i stoga se nalaze pred nesigurnom budućnošću. Ili samohrane žene i majke koje svojoj  djeci moraju odbijati želje zbog nedostatka novca. Moramo stoga točno gledati, i otkrit ćemo ljude koji se stide radi svoga siromaštva. Svi smo odgovorni, i ova nejednakost tiče se svih nas kada je u pitanju pravedna porezna politika, pravedna isplata, pravedna podjela novčane potpore.

Priča o Lazaru je provokativan tekst koji traži jasnu poziciju:

Kakav je tvoj socijalno politički angažman? Zauzimaš li se za veću socijalnu pravednost kod nas i u svijetu?

Crkva se mora pitati: za kojim stolovima želim biti gost, kod bogataša ili kod siromaha? Papa se svojim strastvenim nastupom opredijelio za siromašne i male ljude; on poziva nas i Crkvu, da slijedimo njegov put. Hoćemo li ga slijediti?

Fra Jozo Župić

*******

 

Lazar pred mojim vratima

Bogatstvo nije nešto zlo. Ali, onomu koji ima bogatstvo, ono  može postati opasno. O toj opasnosti Isus je često opominjao, možda najoštrije u današnjoj prispodobi o siromašnom Lazaru i bogatom rasipniku. Ovome ide dobro, onome loše. Bogataš se oblači u najfinija, skupocjena odijela, a siromah u dronjke. Bogatašev stol ukusno je pokriven, siromašni Lazar rado bi se htio nasititi od otpadaka s bogataševa stola.

Nakon smrti upravo se događa obrnuto: siromah je blažen u nebu, bogataš trpi paklene muke. Isus opominje: bogataš je za života primio sva svoja dobra, a Lazar zla. Sada se Lazar tješi, a bogataš trpi.

Je li to primitivno osvetničko razmišljanje? Jeftina utjeha za siromahe? Tješenje za bolju onostranost nakon nevolje ovostranosti? Upravo suprotno: to je hitni poziv bogatašu, da svoju šansu sada zgrabi. Ona je sasvim blizu, ona leži pred njegovim vratima. On mora samo gledati. Mora činiti samo ono što je razumljivo: sa svoga punoga stola dati jesti siromašnom Lazaru.

Ipak tu leži opasnost bogatstva. Ono lako učini onoga koji ga ima, svojim zarobljenikom, robom. Bogatstvo zasljepljuje. Ono nekoga zaslijepi za nevolju. Bogataš misli, da sve može činiti. Blagostanje, bogatstvo ga učini umišljenim, oholim. On previdi, ne zapaža siromaha koji leži  pred njegovim vratima. Najprije ga smeta i uznemiruje pogled te bijede. U početku ga podsjeća siromašni Lazar na to, da bi i on sam jednom mogao biti siormašan i nevoljan. Tada se ipak navikne na taj pogled i misli za sebe: život je baša takav! I konačno zaboravlja, da gladni Lazar leži pred njegovim vratima.

Otklanja sve ono što smeta njegovom bogatstvu. Žuri od uživanja do uživanja. Briga mora biti potisnuta. Njegovo srce postaje tvrdo i slijepo, zasljepljeno od sebe i svoje dobrobiti.

Zbog čega je on konačno plijen pakla? Nije to zlo koje je on učinio, nego dobro koje nije učinio. Ne činiti dobro daje prostor zlu. Stoga Isus energično opominje koja je  opasnost bogatstva. Isus tješi siromaha kojeg je u ovom svijetu zadesila velika nevolja. On se prijeti bogatašu koji već u ovom životu ima sva dobra.

Tko je taj bogati rasipnik? Misli li Isus samo na "super bogataše"? Vjerujem da on misli na svakoga od nas. Jer svi mi imamo našega Lazara pred vratima. To ne moraju biti materijalni siromasi. To također može biti netko, koji je materijalno najpotrebniji, kojemu nedostaje novčana potpora. Tko je u mome životu jedan takav Lazar, kojega jednostavno previdim, koji gladuje i smrzava se, jer mu nedostaje ljubav?

Da bi vidio Lazara pred mojim vratima, ne trebam nikoga koji bi me iz onostranosti došao opominjati. Moram samo otvoriti oči, biti čestit čovjek. Po tome se odlučuje nebo ili pakao.

Fra Jozo Župić


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas514
Ovaj mjesecOvaj mjesec56967
UkupnoUkupno5504513

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 53 

Administrator

franodoljanin@gmail.com