Održani XXIX. Redovnički dani u Splitu

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) održani su 13. i 14. rujna 2013. u dominikanskom samostanu u Splitu XXIX. Redovnički dani na temu „Mistično iskustvo vjere u posvećenom životu“.

Nakon molitve Trećega časa, skup su pozdravili o. Vinko Mamić, OCD, predsjednik HKVRPP, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić i dubrovački biskup Mate Uzinić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenog života (UPŽ). Na otvaranju Redovničkih dana sudjelovao je provincijal fra Joško Kodžoman i nadbiskupski delegat za redovnice fra Petar Lubina.

„Doprinos Drugoga vatikanskog koncila obnovi redovničkoga života“ bila je tema izlaganja, koje je s. Valerija odmah nakon pozdravnih govora održala na XXIX. Redovničkim danima, održanima u dominikanskog samostanu u Splitu 13. i 14. rujna. Naglasila je da su na Drugom vatikanskom koncilu pozvani na obnovu upravo oni koji su u povijesti bili privilegirani nositelji obnove Crkve. Doprinos koncila ne vrednuje se po donošenju odredbi koje se u vidu obnove imaju provoditi, jer to nije niti učinio, nego se ponajprije uočava u promjeni samoga poimanja redovništva u njegovoj teološko-eklezijalnoj perspektivi, a što neki označavaju pravim „kopernikanskim obratom“.

Temu je predavačica postavila u okvir promijenjene koncilske slike Crkve, koja je bila temelj razumijevanja redovničkoga života. Koncil ne polazi u poimanju Crkve od vertikalne, hijerarhijske koncepcije, kakva je do tada pretežno prevladavala, niti je shvaća kao societas perfecta, nego Crkvu tumači kao otajstvo, kao narod Božji i kao communio ističući pri tom jasnije njezinu povijesnu nedovršenu dimenziju. Crkva je time na početak stavila ono što je zajedničko svim njezinim članovima, da bi kasnije istaknula posebnosti svakoga staleža unutar cjeline svoje stvarnosti. I njezin odnos prema svijetu se promijenio. Nasuprot defenzivnom i pesimističnom stavu, Crkva se pozitivno otvara svijetu, tražeći u njemu znakove vremena kao polazišta za navještaj i svjedočenje Isusa Krista.

Koncilska vizija redovništva, pojasnila je s. Valerija, proizlazi iz obnovljene vizije Crkve o samoj sebi. Na temelju obnovljene slike Crkve, traži se od samoga redovništva da se obnovi, jer Crkva želi da ono sudjeluje u obnovi koju ona provodi. Koncil, sukladno svojoj ekleziologiji, redovnički život smješta u cjelinu Crkve i tu određuje njegovo pravo teološko mjesto ističući da on pripada njezinu životu i svetosti (usp. LG 44). Redovništvo nije nikakav „međustalež“ između klerika i laika, nego ima nezamjenjivo mjesto i ulogu u Crkvi, jer ono na poseban način pokazuje unutarnje otajstvo Crkve i u njoj prisutnoga Krista. Redovništvo je Božji dar Crkvi, koji je primila od Gospodina (usp. LG 43) i spada u njezinu karizmatsku strukturu. Koncil s krsnim posvećenjem povezuje redovničko posvećenje koje se zbiva zavjetovanjem evanđeoskih savjeta, po kojima se redovnik na poseban način dariva i posvećuje Bogu. Naglašava i ulogu znaka redovničkoga života, koji se čita na moralnoj, sakramentalnoj i eshatološkoj razini. Ne rabeći uobičajeni izraz „stalež savršenstva“ Koncil redovništvo ne smatra jedinim ili boljim putem evanđeoske savršenosti. Odbacuje ideju duhovne elite i ekskluzivnosti te polazi od ideje služenja Crkvi, života s drugima i za druge, i to na putu evanđeoskih savjeta.

Nakon što je predstavila aspekte teološko-eklezijalnog razumijevanja redovništva koje donosi Lumen Gentium, s. Valerija se osvrnula na dekret Perfectae caritatis, koji iznosi konkretne smjernice kojima bi se trebala voditi obnova. Ključna sintagma je „prilagođena obnova“, čime se ističe da se obnova treba događati prilagođavanjem, a to znači neprestano vraćanje na izvore kršćanskog života i na duh utemeljitelja s jedne strane, te prilagođavanje promijenjenim prilikama vremena s druge strane. Istaknula je i objasnila konkretna načela provođenja obnove koja navodi Dekret: nasljedovanje Krista, čuvanje posebnosti svake redovničke ustanove, sudjelovanje u životu Crkve, primjereno poznavanje svijeta, naglasak na duhovnoj obnovi redovništva.

U završnom dijelu s. Valerija se na temelju predstavljene koncilske vizije i načela osvrnula na provedenu pokoncilsku obnovu redovničkoga života te iznijela nekoliko kritičkih impulsa o kojima treba promišljati u današnjim snažno promijenjenim prilikama i u krizi redovništva, a tiču se odnosa redovništva i Crkve, redovništva i svijeta, duhovnog života, življenja zavjeta i redovničkoga zajedništva.

„Obnova je trajni zadatak redovničkoga života i dinamika koja ga održava živim i privlačnim. Ona je vrlo kompleksna stvarnost koja se treba ostvarivati u ravnoteži naizglednih suprotnosti: biti u svijetu, ali ne od svijeta, život u slobodi i predanju drugome; individualne težnje i zajednički život, karizma i institucija, kontemplacija i akcija, posvećenje i poslanje, specifičnost oblika života i univerzalnost poziva na svetost, redovnička zajednica i mjesna/opća Crkva, redovnička zajednica i svijet, sadašnjost i tradicija, sadašnjost i budućnost, ovozemaljskost i transcendencija...“, istaknula je s. Valerija te upozorila da obnova redovništva nije potpuna bez obnove Crkve i obrnuto. U tom smislu Drugi vatikanski koncil još uvijek nije dovoljno iscrpljen izvor na tome putu. (VK)

U subotu 14. rujna održana su dva predavanja i okrugli stol. O temi "Vjera i slušanje riječi – izazov monaške duhovnosti redovništvu danas" govorila je dr. s. Ozana Krajačić iz družbe Kćeri Božje ljubavi, a temu "Proces mistične probrazbe vjernika–molitelja u Krista: Živim, ali ne više ja, bego živi u meni Krist" okupljenima je približio karmelićanin dr. Vinko Mamić.

Dr. Krajačić je predstavila monahe kao svjedoke življene vjere i svjedoke radikalnog nasljedovanja Krista,  kao ljude koji nisu bili teoretičari duhovnosti, nego su bili istinski tražitelji Boga. Naglasila je da je danas aktualna kultura površnosti  u kojoj zbog životne buke i žurbe čovjek više ne zna mirovati, ne zna biti sam sa sobom i učiniti svojom Božju riječ koju prima. "Danas se puno govori, zato riječ gubi na ozbiljnosti i težini" – rekla je dr. Krajačić poručivši da je važno odvojiti dragocjeno od bezvrjednog i da redovništvu Božja riječ mora biti na prvom mjestu.

Dr. Mamić je govorio o poteškoćama prenošenja mističnog iskustva vjere zbog naravi samoga iskustva koje nije svojstveno slušatelju. Kao primjer prenošenja toga iskustva izložio je put sjedinjenja s Bogom prema nauku sv. Terzije Avilske. Ona se u svojim spisima, podsjetio je dr. Mamić, koristila opisom slika i usporedbi i tako govorila o svojem mističnom iskustvu sjedinjenja koje je milost Božja, ali tu milost Bog daje onom tko se za nju pripremi.

Mistično sjedinjenje, po sv. Tereziji, znači sjedinjenje s voljom Božjom do te mjere da vjernik može reći: Živim, ali ne živim više ja, nego u meni živi Krist, završio je dr. Mamić. Misno je slavlje u crkvi sv. Dominika predvodio fra Žarko Relota, a program 29. redovničkih dana u Splitu završen je okruglim stolom na kojem su sudjelovali predavači, a koji je, uz aktivno sudjelovanje publike, moderirala urednica i religijska novinarka na HRT-u Tanja Baran.

Fotografije

 

 

 

 


 

Pretraži sadržaj

Najave

21. listopada: Susret odgojnih zavoda Provincije

*********

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1473
Ovaj mjesecOvaj mjesec50834
UkupnoUkupno5422304

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 148 

Administrator

franodoljanin@gmail.com