Sinj: Hodočašće svećenika, redovnika i redovnica iz Cetinske krajine

Mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, predslavio je euharistijskom slavlje u samostanskoj crkvi Gospe Sinjske u Sinju u srijedu, 7. kolovoza 2013. u 11.00 sati, u kojem su sudjelovali 97 svećenika, 214 časnih sestara, bogoslovi i sjemeništarci, kandidatice i novakinje rodom iz Cetinske krajine među kojima su bili provincijal fra Joško Kodžoman, sinjski gvardijan fra Petar Klapež, provincijalka s. Anemarie Radan.


Nakon okupljanja u 10.00 sati, slavlje je započelo procesijom u 11.00 sati iz samostanskog dvorišta. Na početku slavlja u crkvi riječi pozdrava uputio je sinjski gvardijan fra Petar Klapež koji je rekao:

„Preuzvišeni oče nadbiskupe, mnogopoštovani oče provincijale, cijenjene provincijalke, časne majke, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi bogoslovi, sjemeništarci i kandidatice, braćo i sestre u Kristu Isusu!

U ovoj „Godini vjere“ mi Bogu posvećene osobe ovog plemenitog Cetinskog kraja došli smo u devetnici Velike Gospe u Sinj kao hodočasnici. Sabrani u župnoj crkvi Gospe Sinjske, u središte našeg susreta stavili smo slavlje Euharistije da u zajedništvu s našim nadbiskupom i redovničkim poglavarima, zahvaljujemo Bogu za otajstvo po kojem se hrani naša vjera i naš svećenički i redovnički poziv. U ovom susretu blisko smo povezani s Čudotvornom Gospom Sinjskom, koja je snažno obilježilia naše živote, a posebno naše svećeničke i redovničke pozive i odazive.

U ovoj „Godini vjere“ želimo biti živa kršćanska i molitvena nazočnost, ovdje gdje je molitva jedini odgovor na pitanja koja toliko puta u našem pozivu nadilaze ljudsku ograničenost. U Sinj Gospi, svaki put dolazimo s posebnim osjećajima. Ovdje se na čudesan način sažimaju i prožimaju životni putovi našeg poziva i odaziva. Ovdje se dogodilo toliko toga što nosi obilježje posebnosti koja često puta iskaču iz redovitosti u našoj svakidašnjici.

Prosvijetljeni Božjim Duhom koji nam daje spoznati snagu ljudske grešnosti i s vjerom u Isusa Krista koji je pomirnica za grijehe cijeloga svijeta, na ovom hodočasničkom susretu želimo učvrstiti svoj svećenički i redovnički poziv. Nismo pozvani hoditi u tami, nego živjeti istinu u svjetlosti i radosti poručuje nam i sveti otac papa Franjo.

Ako je išta posebnost ovog cetinskog kraja onda je tu i toliki broj duhovnih zvanja. Za ovaj susret uputili smo oko 500 pozivnica časnim sestrama i oko 170 pozivnica svećenicima i redovnicima.

Braćo svećenici, cijenjene časne sestre, neka ovo euharistijsko slavlje bude naša molitva zahvale za darove koje nam Gospodin daje po zagovoru naše nebeske Majke, da se pomoću njih služimo i donosimo radost onima kojima nas Isus svaki dan šalje.

Iskrena srca, obnavljajući vjeru na ovom svetom mjestu, molimo moćni zagovor naše nebeske Majke Čudotvorne Gospe Sinjske da nam u našem pozivu podare blagoslov, radost i mir. Dobro došli!“


Mons. Marin Barišić, uvodeći u slavlje, rekao je kako je „i Bogu i Majci Mariji i ljudima drag ovaj susret i vjerujem svima nama“, a zatim je pozdravio provincijala fra Joška, gvardijana fra Petra, župnika fra Antu, dekane cetinskog i kliškog dekanata, braću svećenike, redovnice, bogoslove i kandidatice. Naglasio je kako je ovo svečan dan za sve okupljene. Ovaj dan je prilika zahvaliti Bogu, roditeljima i svima koji su ih pratili na njihovu putu svećeništva i redovništva. Ovo je dan da zahvalimo za svako zvanje koje je u određenom smislu i Majčino zvanje kojoj želimo reći 'hvala', rekao je o. Nadbiskup i nadodao kako u Godini vjere trebamo biti zahvalni Bogu za dar posvećenog života i moliti da Gospodin umnoži još više tu milost dara posvećenog života.

Na početku propovijedi mons. Marin Barišić je naglasio kako je lijepo biti biskup, svećenik, redovnik, redovnica i nadodao kako ovim hodočašćem Gospi Sinjskoj želimo zamoliti Majku da budemo to što jesmo. Ovo hodočašće je također prilika da se upitamo tko smo mi u ovoj Paranskoj pustinji. Možda se možemo prepoznati u izviđačima koji su se vratili radosni jer su u svom izvještaju rekli da u toj zemlji teče med i mlijeko i pokazali velike plodove. Međutim, ne savjetuju ići u tu zemlju jer postoji opasnost od ljudi koji su krupna stasa. I događa se strah koji rađa nepovjerenje i razočarenje. „Draga braćo i sestre, u ovom vremenu važno je vidjeti sebe kao izviđače obećane zemlje poput Kaleba i Jošue koji su bili svjesni da je ulazak u obećanu zemlju Božja stvar i povjerovali da nisu sami nego da je Gospodin s njima“, rekao je o. Nadbiskup i naglasio kako ni mi, kao posvećene osobe, nismo sami i da možemo sebe vidjeti kao proroka, izviđača i čovjeka nade. U nastavku propovijedi o. Nadbiskup je kroz tri zavjeta ukratko protumačio značenje izviđača u životu osoba koje su posvećene Bogu. O zavjetima djevičanstva, siromaštva i poslušnosti neki će reći da je to promašaj jer nema slobode i dostojanstva ljudske osobe. Međutim, zavjet djevičanstva pročišćava ljubav od idolatrije i narcisoidnosti. Po zavjetu djevičanstva osoba raste u ljubavi za druge. Čovjeka ne obogaćuju titule jer je jedino bogatstvo Bog. Zavjet siromaštva pročišćava čovjeka da živeći u solidarnosti dijeli i pomaže drugima. Zavjet poslušnosti pročišćava čovjeka da bude svjestan drugoga, svoga bližnjega i da taj odnos modelira mene koji nisam sam. To je važno jer suprotnost tome jest individualizam. Svaki zavjet pomaže da svjedočimo svoj započeti put kako bismo poput apostola Petra reći: „Ja nemam ni zlata ni srebra, ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!« (Dj 3, 6). Taj dar moramo izmoliti da bismo ga mogli dijeliti. Papa Ivana Pavao II. je rekao kako 'svećenik, redovnik i redovnica uvijek mora biti van vremena' poput izviđača koji prelaze granicu pustinje. Na kraju propovijedi o. Nadbiskup je rekao kako „naša unutarnja radost je plod novih zvanja. Želio bih da svaki od nas kaže iskreno Bogu i Mariji – hvala! Želio bih da svaki od nas otvori potpuno svoje srce i zamoli Boga i Mariju da uvećaju plodove našega života. Budimo radosni što pripadamo obitelji Crkve jer i pripadnost Crkvi nosi svećenika, redovnika i redovnicu. Marijo, Majko naša, umnoži nam vjeru u Boga da možemo biti istinski izviđači“.


Nakon propovijedi uslijedila je obnova krsnih obećanja i molitve vjernika. Pri završetku slavlja riječ je uputio provincijal fra Joško Kodžoman koji je pozdravio o. Nadbiskupa, svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, kandidatice i novakinje te istakao kako nam je ovaj susret zajedništva u molitvi omogućila milost Božja. Ovaj susret jest obnova zajedništva u ljubavi i obnova sinova i kćeri u dostojanstvu. Ovaj susret je i poticaj da ne zaboravimo odgovornost prema svome hrvatskom narodu. Kao redovnici i redovnice na njivi Gospodnjoj Bog nam je dao različite službe koje se očituju u odgojiteljima, katehetama, profesorima, … i svi skupa smo neprocjenjivo blago. Na kraju je o. Provincijal čestitao organizatorima susreta i zaželio da svi skupa rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjima i izrazio nadu da će se ovakav susret ponoviti u što skorijoj budućnosti i u još većem broju.

Sinjski gvardijan fra Petar Klapež zahvalio je Bogu i Gospi Sinjskoj na svim udijeljenim milostima. Potom je zahvalio mons. Marinu Barišiću i svim sudionicima slavlja. Posebno je zahvalio voditeljima zbora s. Mirti Škopljanac i mo fra Stipici Grgatu kao i s. Zorislavi Radić koja je svirala na orguljama. Sve sudionike susreta je pozvao na domjenak i rekao da mogu u samostanskom dvorištu preuzeti uspomenu na ovaj svečani dan. Prije blagoslova i otpusta, fra Petar je predmolio posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas484
Ovaj mjesecOvaj mjesec63912
UkupnoUkupno4897633

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 124 

Administrator

franodoljanin@gmail.com