Hrvace: Fra Šimun Markulin proslavio mladu misu

U nedjelju, 21. srpnja 2013. godine, fra Šimun Markulin proslavio je mladu misu u crkvi Svih svetih u župi Hrvace pod motom „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu“. Kum mladomisnika bio je fra Perica Maslać, župni vikar u Šibeniku, a propovjednik fra Filip Mimica, dušobrižnik u Münchenu. U koncelebraciji su bili župnik fra Neven Pavlinušić, provincijal fra Joško Kodžoman, mladomisnici fra Antonio i fra Ivan i još 19 svećenika. U slavlju su sudjelovali mladomisnikovi roditelji Marko i Ivanka, braća, časne sestre i župljani iz župe Hrvace, rodbina, prijatelji, vjernici iz župe Sv. Ante iz Šibenika-Šubićevca gdje je fra Šimun obavljao đakonski praktikum.

Slavlje je započelo procesijom od župne kuće do oltara. U procesiji su sudjelovali ministranti, bogoslovi, svećenici i mladomisnik. Prigodne riječi pozdrava na početku slavlja uputio je fra Perica Maslać koji je rekao: "Kao mladomisnikov kum, pozdravljam sve vas, kršćanska braćo i sestre, okupljene u ovako velikom broju ovdje u crkvi Svih svetih u Hrvacama! Časni misnici na čelu s ocem Provincijalom, bogoslovi i časne sestre sa svojim  provincijalkama, ministranti, draga rodbino, prijatelji i uzvanici sve vas u mladomisnikovo ime pozdravljam i izražavam dobrodošlicu. Ovu nedjelju nakon petnaest godina, ova župna zajednica slavi veliki događaj – mladu misu! Sabrali smo se danas, na ovaj dan Gospodnji, kako bismo svečano i dostojanstveno, okupljeni u Gospodinovo ime, izrekli hvalu Bogu za dar svećeništva našega fra Šimuna Markulina, franjevca Provincije Presvetog Otkupitelja. „Bog je ljubav“ geslo je to mlade mise, koju će fra Šimun danas prikazati po prvi put  u svojoj župi na nakanu za kršćane u Svetoj Zemlji. Fra Šimune, ti si se javio, pozvan unutarnjim Božjim glasom, da svjesno i namjerno, bez ikakve prisile i prijevare, pristupiš sv. redu prezbiterata u vinograd Gospodnji u ovoj našoj vinorodnoj Dalamciji! Stojiš ovdje pred ovim vjernim hrvatskim pukom koji voli i poštuje svoje duhovne pastire, koji zna i koji je uvijek u povijesti znao prepoznati što je dobro a što je zlo i uvijek se opredijeliti i prihvatiti ono što je dobro i ta ga je vrlina održala na ovim povijesnim ognjištima kroz mnoga stoljeća. Fra Šimune, kao svećenik, to jest „sluga Isusa Krista koji je pred svojim učenicima nastupio kao služitelj, zdušno vrši Božju volju i radosno služi Bogu i narodu. Molimo svemogućega Boga da današnji dan i svi dani u životu našeg mladomisnika budu blagoslovljeni i mirom obdareni, praćeni Božjom ljubavlju koju ćeš propovijedati, a još više u djelo provoditi. Fra Šimune, započni ovo mladomisničko slavlje Bogu na čast a nama na spasenje!"

Nakon pozdravnih riječi mladomisnik je započeo euharistijsko slavlje. Prvo čitanje pročitao je Krešo Pletikosić, a drugo Ana Mušterić, a evanđelje je navijestio fra Marinko Vukman, franjevac-svećenik iz Hrvaca koji vrši službu župnika u HKŽ Kelkheim kod Frankfurta. Po želji mladomisnika, propovijed je održao fra Filip Mimica. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je župni zbor iz Hrvaca pod ravnanjem s. Vitalije Križan. Fra Neven Pavlinušić, župnik u župi Hrvace, na završetku slavlja čestitao je mladomisniku i njegovim roditeljima, kao i našoj Provinciji, a zatim je riječi pozdrava uputio svim okupljenim svećenicima i časnim sestrama među kojima su bile provincijalke s. Leonka Bošnjak i s. Anemarie Radan, kao i predstavnicima županijske i općinske vlasti među kojima su na euharistijskom slavlju bili župan Zlatko Ževrnja, dožupan Luka Brčić, načelnik općine Hrvace i saborski zastupnik Dinko Bošnjak i predstavnici alkarskog društva. Zahvalio je župnom zboru. Obraćajući se mladomisniku završio je riječima „Fra Šimune, mladomisniče, svima nama na ponos bio“.


Na kraju slavlja mladomisnički blagoslov su udijelili mladomisnici fra Šimun, fra Ivan i fra Antonio. Ministranti su dijelili su sličice kao uspomenu na ovo mladomisničko slavlje.

Nakon svete mise slavlje je za sve uzvanike nastavljano u restoranu Venezia u Hrvacama. Program je vodio kum fra Perica Maslać. Prigodne riječi mladomisniku je prvo uputio provincijal fra Joško Kodžoman. S. Sofija Cvitković izrekla je riječi čestitke u ime 26 sestara iz Hrvaca od su neke Služavke Malog Isusa, Školske sestre Franjevke, Službenice Milosrđa (Anđele) i Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća. Potom su čestitku uputili dožupan Luka Brčić, fra Božo Lovrić, fra Petar Janković, gosp. Dinko Bošnjak, fra Antonio Mravak, fra Božo Morić i gđa Ana Grubić Miškić. Kum fra Perica je  pročitao sve pristigle čestitke.

Pri kraju slavlja mladomisnik fra Šimun Markulin je izrekao riječi zahvale. Zahvalio je posebno Bogu i roditeljima na ovom posebnom daru. Zatim je riječi hvale izrekao Provinciji, svim odgojiteljima, župnoj zajednici i župniku fra Nevenu Pavlinušiću, s. Vitaliji Križan, ministrantima, svećenicima i časnim sestrama, svima koji su ga molitvom pratili na ovom putu do svećeništva i preporučio se ubuduće. Zahvalio je zatim gosp. Dinku Bošnjaku i suradnicima, svima koji su sudjelovali u organizaciji slavlja bilo u crkvi ili u restoranu. Potom je zahvalio članovima Frame iz Šibenika (Šubićevac i Gospa van Grada) koji su svirali i pjevali za vrijeme ručka, snimateljima iz Metkovića. Posebne riječi zahvale uputio je propovjedniku fra Filipu i kumu fra Perici. Na završetku mladomisnik fra Šimun je svim sudionicima je rekao kako će mu svi uvijek biti u srcu. Zatim je rekao kako je đakonski praktikum vršio u župi Sv. Ante na Šubićevcu a sada će službu župnog vikara vršiti u opet u župi Sv. Ante u Kninu. riječi zahvale završio je zazivajući Božji blagoslov na sve sudionike slavlje.

Fotografije


Propovijed fra Filipa Mimice

Hrvace, 21. srpnja 2013.

Premda je jako dobro poznata semitska gostoljubivost, posebno u vrijeme biblijskih likova, ipak začuđuje način s kojom velikodušnošću Abraham prima goste i kako postupa s njima. U ono doba nije bilo hotela ili prenoćišta pa su putnici uvelike ovisili o lokalnom stanovništvu. Nerijetko se događalo da putnici sjednu na gradska vrata ili pred ulaz u šator te čekaju da ih domaćin pozove i ponudi im prenoćište. Abraham je i sam u početku bio došljak. Otišao je iz sigurnosti svoje bogate domovine u nepoznato, a sve zbog toga da sačuva vjeru u jedinoga Boga koji mu je obećao blagoslov i zaštitu. Abraham je tako najprije bio gost Božji, a potom i sam počinje primati goste. Ovaj događaj smješta se neposredno nakon sklapanja Saveza s Bogom i obrezanja. U tom Savezu Abraham obećava da će slaviti i častiti jedinoga Boga, a zauzvrat dobiva obećanje potomstva i zemlje u kojoj je kao došljak boravio. I mjesto na kojem se ovo odvijalo je znakovito. Njegov šator bio je postavljen kod hrasta Mamre gdje se nalazio žrtvenik jednome Bogu kao trajno svjedočanstvo Božje gostoljubivosti prema Abrahamu.

Dok je još vjerojatno bio pod dojmom obrezanja kao znaka Saveza s Bogom, Abraham ugleda tri nepoznata čovjeka. I tu sve počinje. Onaj odnos koji je Bog imao prema njemu, sada Abraham pokušava pokazati prema čovjeku. I to strancu. Nije ih poznavao, ne zna odakle su došli ni kamo idu, ne poznaje njihove namjere, ali prepoznaje ljude koji su potrebni okrepe. I prepoznaje sebe kao onoga koji je u mogućnosti tu okrepu pružiti. Njegov trk ususret strancima, poklon do zemlje, pozdrav „Gospodine“, voda za pranje nogu i obilan ručak, ali što je možda još znakovitije, Abraham ih postavlja u hladovinu stabla pred kojim je bio žrtvenik, sve nam to pokazuje da je Abraham u njima prepoznao nešto božansko, nešto zbog čega se prema njima treba odnositi kao prema kraljevima, a ne kao prema običnim putnicima ili strancima. A oni se po ničemu nisu isticali, po ničemu nisu bili različiti od bilo kojeg drugog čovjeka. Abraham je taj koji je bio drugačiji. On je u sebi imao nešto što je prepoznalo Božju prisutnost. On je već bio nositelj Božji te je Boga mogao vidjeti i u drugom čovjeku. Savez, koji je netom sklopio s Bogom, omogućio mu je da prema čovjeku ima božanski pogled. I Abraham je nagrađen: djetetom, sinom, novim životom. Svaki onaj koji prema čovjeku postupa božanski, taj u sebi nosi novost života, taj u sebi nosi život u punini.

Sličan primjer gostoprimstva nalazimo u Lukinom izvještaju. Isus je putnik. Žena neka imenom Marta iskazuje mu gostoprimstvo. Ovaj događaj samo Luka opisuje. Matej i Marko nigdje ne spominju ni Martu ni njenu sestru Mariju. Ivan tvrdi da su imale i brata, Lazara kojeg je Isus uskrisio, da su živjele u Betaniji te da su imale puno prijatelja, što znači da su bili jako dobra obitelj. Nije nevažno uočiti da Isus navraća kod onih koji su već imali nešto božanskoga u sebi, koji su sebe prepoznali kao Hram Duha Svetoga i koji su to pokušavali živjeti. No, kako vidimo iz Lukinog teksta, ni oni nisu bili imuni na pogreške i krive stavove. I oni su iz dana u dan bili potrebni vlastitog preispitivanja i svakodnevnog obraćenja.

Lukin tekst je jako kratak. Ima samo nekoliko redaka. Spominje neko selo, vjerojatno Betaniju ako ćemo slijediti Ivanovo evanđelje, te dvije sestre Martu i Mariju, koje su Isusa primile u kuću. Marta je domaćica što znači da je ili bez muža ili udovica inače bi muškarac trebao primiti goste u kuću. Pred nekoliko nedjelja smo čuli kakav je bio običaj domaćina kad primi nekog gosta: oprati gostu noge, darovati poljubac pozdrava i mira, pomazati glavu,... Sve je to, možemo zaključiti iz teksta, napravila Marta. Potom, priprema objeda i posluživanje kod objeda. Rastrčati se po kući s nakanom da gostu sve bude po volji. I složit ćemo se, sama, bez ičije pomoći sigurno ne bi uspjela. Toga je bila svjesna i Marta pa je reagirala pred Isusom i pred sestrom. Njena nam reakcija na prvi pogled nije neobična. Ona osjeća svojevrsnu nepravdu pa na tu nepravdu reagira, baš kao što bi i većina nas reagirala. Možda smo kao ljudi uistinu najosjetljiviji na nepravdu, ne možemo je podnijeti, borimo se protiv nje, reagiramo, ponekad prikladno, ponekad neprikladno, ali uvijek je tu nekakva reakcija. No, jeli ovdje uistinu prema Marti bilo nepravde? Ona poziva Isusa u kuću. Očito nije imala slugu pa je kao domaćica trebala sve sama pripremiti. U želji da sve bude savršeno za dolazak tako uvaženog gosta, Marta je uznemirena, napeta. Možemo je samo zamisliti kako zabrinuto trči po kući, kuha, čisti, premješta, uređuje,...Već je i umorna, a vidi da posao neće uspjeti privesti kraju bez pomoći svoje sestre. I dolazi k njoj, gleda kako sjedi i upija svaku Isusovu riječ. Tu je nešto puklo. Marta je bila potrebna Marijine pomoći, ali za pomoć se ne obraća Mariji. Ona prigovara Isusu, postaje tužiteljicom svoje sestre. Njen posao u kući je učinio da sestrinski odnos postane neprijateljski. Ne razgovara sa sestrom, optužuje sestru, pokušava je i osuditi, a samo zato jer nije imala snage upitati je za pomoć. Možemo li uočiti kako prevelik rad i napor čine da čovjek više nema jasan pogled. Bez odmora čovjek upada u opasnost nervoze, umora i razdražljivosti, a tada i najmanja sitnica može postati okidač našeg gnjeva.

No, jeli ovdje samo riječ o radu i odmoru? Marija u današnjem evanđelju na prvi pogled zaslužuje osudu. Sjedi i uživa dok se njena sestra muči i umara. I ne pada joj na pamet da joj pomogne. Pa ipak, Marija igra veoma značajnu ulogu. Danas nam Riječ Božja govori o gostoprimstvu. Abraham je primio tri neznanca i pogostio ih. Marta prima u kuću Isusa i časti ga. Ali i Marija čini isto. Martin način, ma koliko nama ljudima bio blizak, zapravo pokušava gosta smjestiti u svoje vlastite okvire i želje. Ona čisti, uređuje, kuha ono što ona misli da će se gostu svidjeti. Ponaša se onako kako ona misli da će se gostu dopasti. Marija je drugačija. Ona gosta postavlja u prvi plan. Nalazi se u njegovoj prisutnosti, sluša njegove riječi, pokušava mu biti blizu, tjera njegovu osamljenost, uživljava se u njega samoga. Na taj način ona postaje sve sličnija gostu. Primila ga je u svoje srce i sada može ispunjavati njegove želje jer one dolaze iznutra. I to joj donosi mir. Marta, koja je primila gosta u svoj dom, osjeća kako neće uspjeti i postaje nervozna i neprijateljski raspoložena. Marija, koja je primila gosta u svoje srce, mirna je pa i kada je vlastita sestra pred gostom optužuje. Marija ne reagira na optužbe jer se u njenom srcu nalazi mir. Gostu je bio upućen prigovor na nju i ona svoju obranu stavlja u ruke gosta. A gost je Isus!

Isus jako dobro zna što se događa i u Martinu i u Marijinu srcu. On vidi da se obje trude da mu ugode, svaka na svoj način, zahvalan im je na tome. I odgovara. Tako da nijednu ne napada. Obje ih hvali. Marta, ti se brineš za mnogo! Ovo je, iako nam možda tako ne izgleda, pohvala. Zar ljudi koji se za mnogo brinu, koji se mnogo trude nisu uistinu ljudi vrijedni divljenja i poštovanja? Bravo, Marta! Premda je ružno reagirala prema sestri, Isus vidi njen trud i brigu i daruje joj pohvalu. Ali isto tako vidi i Marijin trud i njenu brigu te i njoj daruje pohvalu. Neće joj se oduzeti ono što ima! Jer ono što ima je vrijedno. Ono što je pokazala prema gostu zaslužuje pohvalu. I Luka time završava. Ne tumači što se dalje događalo, ne zanima ga kakav je ručak Marta pripremila. Ne zanima ga jesu li se dvije sestre zagrlile i poljubile u izmirenju. Važno mu je samo da su svaka na svoj način pokazale ljubav i prijateljstvo Isusu te da im je Isus uzvratio na način kako samo On to čini.

Možemo li uočiti kako se Isusov pogled razlikuje od našeg pogleda. Mi spontano uočavamo mnoštvo negativnosti na drugom čovjeku i redovito reagiramo na te negativnosti. Isus također uočava negativnosti, ali uočava i ono što je pozitivno u našem srcu te reagira na ono pozitivno. Pronalazi gdje smo to u svom mišljenju, riječima i djelima kvalitetni te svojom reakcijom i nas same podsjeća na naše vrijednosti i kvalitete. Na taj nam način uvijek daje drugu priliku, novu šansu da svoj život započnemo iznova, kao bolji ljudi. Taj Isusov pogled trebao bi resiti svakog kršćanina. Taj Isusov pogled trebao bi resiti tebe, fra Šimune. Odgovorio si Božjem pozivu da budeš svećenik, redovnik. Prošao si studij Teologije, ali ne da postaneš pametniji od drugih, jer to često rađa ohološću, već da dobiješ širinu pogleda. Da u svakom čovjeku kojeg Bog pred tebe postavi, možeš ugledati klicu dobrote, da možeš prepoznati njegove talente, da možeš osjetiti ljubav kojom je sposoban voljeti te da na sve to možeš reagirati. Ne na njegove mane, propuste i pogreške, već na njegovu mogućnost da bude Božje dijete.

S takvim pogledom, fra Šimune, u svijetu ćeš imati patnju. Neće svatko znati cijeniti ono što radiš, neće svatko znati pokazati svoju zahvalnost za tvoj trud. U trenucima kada osjetiš da si iscrpljen, da su ti snage pri kraju, da te i tvoj rad i ljudi koje susrećeš umaraju, sjeti se Evanđelja naviještenog danas, preko tvoje Mlade Mise. Sjeti se da uvijek imaš mogućnosti jednostavno sjesti do Isusovih nogu i slušati Njegov glas. Sjeti se da na svaki napad, na svaku kritiku uperenu protiv tebe Isus odgovara. A Njegovom odgovoru nitko ne može odoljeti. U Njegovoj blizini ćeš imati mir, u Njegovoj Prisutnosti ćeš imati radost, Njegov će te zagrljaj snažiti.


 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas67
Ovaj mjesecOvaj mjesec85404
UkupnoUkupno5084283

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 51 

Administrator

franodoljanin@gmail.com