Slivno: Fra Ivan Vuletić proslavio mladu misu

U nedjelju, 14. srpnja 2013. godine, fra Ivan Vuletić proslavio je mladu misu u župi Presvetog Trojstva u Slivnu kod Imotskog pod motom „Gospodine, u tebe se uzdam“. Kum mladomisnika bio je fra Zoran Kutleša, ekonom samostana župni vikar u Imotskom, a propovjednik dr. fra Željko Tolić, magistar postulanata i profesor na KBF-u u Splitu. U slavlju su sudjelovali mladomisnici fra Antonio i fra Šimun, provincijal fra Joško Kodžoman i još 12 svećenika. U slavlju su sudjelovali župljani župe Slivno, rodbina, prijatelji, vjernici iz župe Sv. Franje Imotski gdje je fra Ivan obavljao đakonski praktikum. Ceremonist na slavlju mlade mise bio je fra Kristian Stipanović, gvardijan, župnik i dekan u Imotskom.

Slavlje je započelo započelo procesijom od župne kuće do oltara. U procesiji su sudjelovali bogoslovi, otac, brat i sestre mladomisnika, svećenici i mladomisnik. Ispred oltara otac Milan (Mićo) blagoslovio je svoga sina mladomisnika. Prigodne riječi pozdrava zatim je uputio župnik fra Zoran Jonjić koji je na početku pozdravio o. Provincijala, franjevce i svećenike, braću i sestre, obitelj i rodbinu mladomisnika. Zatim je rekao: „Hvala i slava, mudrost i zahvala, čast, moć i snaga našemu Bogu za ovaj blagoslovljeni dar mlade mise i mladomisnika danas u našemu Slivnu! Neka je blagoslovljeno Presveto Trojstvo za ovu veliku milost koju nam dade u ovoj milosnoj Godini vjere! Neka je blagoslovljen Gospodin za ovaj radosni događaj i za sve dobro po Blaženoj Djevici Mariji, sv. Josipu, sv. Franji i svim anđelima i svetima!“. Zatim je riječi pozdrava uputio mladomisniku: „Na osobit način i s velikim zadovoljstvom, u ime svih nazočnih, pozdravljam tebe, dragi brate - mladomisniče fra Ivane. Blagoslovljen bio ti koji nam donosiš Gospodina našega i Boga našega - Isusa Krista u daru ove tvoje mlade mise! Započni sada ovu mladu misu - ovu Pashu Gospodnju - ovaj Prijelaz Gospodnji koji veliča Presveto Trojstvo i sve nas izvodi iz grijeha u milost, iz smrti u život, iz Križa u Uskrsnuće od mrtvih. Prinesi ovu mladu misu za sve žive i vjerne pokojne, a s još većom ljubavlju za svoju preminulu majku Mirjanu, koja je, zbog tebe i tvoje mlade mise sva radosna u Očevu nebeskom kraljevstvu. Neka je ova mlada misa unese u Božje srce, a tebi i tvojima bude uzvišena snaga za veću radost i svjedočanstvo radosti.


Nakon tih pozdrava, mladomisnik je započeo euharistijsko slavlje. Prvo i drugo čitanje čitali su članovi obitelji fra Ivana Vuletića, a evanđelje je navijestio fra Ivan Jukić, franjevac-svećenik iz Slivna. Po želji mladomisnika, propovijed je održao dr. fra Željko Tolić. Darove na oltar prinosili su članovi fra Ivanove obitelji. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao su župni zbor Sv. Franje iz Imotskog. Fra Zoran Kutleša je pri završetku slavlja čestitao mladomisniku i u njegovo ime zahvalio svima koji su doprinijeli u organizaciji ovog slavlja i pozvao župljane i uzvanike da se pridruže slavlju kod obiteljskog stola.

Na kraju slavlja mladomisnički blagoslov su udijelili mladomisnici fra Ivan, fra Antonio i fra Šimun koji slijedeće nedjelje, 21. srpnja, slavi svoju mladu misu u Hrvacama. Ministranti su dijelili su sličice kao uspomenu na ovo mladomisničko slavlje.

Nakon svete mise slavlje je za sve uzvanike nastavljano u šatoru kod obitelji Vuletić. Program je vodio kum fra Zoran Kutleša. Nakon molitve i blagoslova jela fra Zoran je pozvao provincijala fra Joška Kodžomana da uputi prigodnu riječ mladomisniku. O. Provincijal je pozdravio mladomisnika, kojega poznaje još od sjemenišnih dana, braću svećenike, časne sestre, bogoslove, obitelj, rodbinu i prijatelje. Naglasio je kako je ovo zajedničko slavlje Provincije i obitelji jer kao što se ljeti veselimo kiši tako se radujemo ovom  našem mladomisniku koji će unijeti svježinu kao mladi franjevac-svećenik. Zahvalio je obitelji što je darovala svoga sina Crkvi i Provinciji. Posebno je zahvalio na molitvama obitelji koje su pratile mladomisnika na ovom njegovom putu. Zahvalio je i Slivanjcima koji su dali mnoga redovničko-svećenička zvanja i nadodao kako je potrebno nastaviti moliti za nova duhovna zvanja. Obraćajući se fra Ivanu rekao je kako se od svećenika mnogo očekuje u njegovu životu i zato mu je zaželio da ga u svećeničkom životu prati obilje Božjeg blagoslova.

Zatim je kum fra Zoran pročitao čestitku mons. Marina Barišića, nadbiskupa Splitsko-makarskog, koji je između ostalog napisao: „Dragi mladomisniče, tebi čestitam, a sve pozdravljam. Fra Ivane, neka Tvoje svećeničko služenje bude na čast i slavu Bogu, ponos Crkvi i blagoslov našem hrvatskom narodu“.

Mladomisniku su potom uputili prigodne riječi pozdrava i čestitke: Fra Kristian Stipanović, gvardijan, župnik i dekan u Imotskom, koji je također pozdravio mladomisnika i u ime fra Vjeke Vrčića; fra Rafael Begić, koji je kao župnik u župi Slivnu, fra Ivana doveo u sjemenište u Sinj; prof. dr. fra Stipe Nimac kao voditelj šeste/pastoralne godine; fra Antonio Mravak u ime mladomisnika; fra Ivan Jukić, franjevac-svećenik iz Slivna; don Vlade Miklet, svećenik iz župe Slivno; gradonačelnik Vrgorca Boris Matković; fra Luka Livaja; don Jakov Cikojević i još nekoliko drugih.

Čestitke su uputili u pisanom obliku fra Karlo Jurišić, fra Ante Jurić Talaja, fra Josip Bebić i mnogi drugi.

Pri kraju slavlja mladomisnik fra Ivan Vuletić je izrekao riječi zahvale. Zahvalio je posebno Bogu i roditeljima na ovom posebnom daru. Zatim je riječi hvale izrekao svim župnicima, a osobito fra Rafaelu koji ga je doveo u sjemenište. O. Provincijalu i župniku fra Zoranu Jonjiću kao i svim fratrima, časnim sestrama i vjernicima koji su ga kroz cijelo ovo vrijeme pratili svojim molitvama. Zahvalio je svima koji su na bilo koji način u pripremi za mladu misu  pomogli u organizaciji i svojim doprinosima. Potom je zahvalio propovjedniku dr. fra Željku Toliću koji ga je na njegovu putu pratio kao brat, prijatelj i čovjek, a kao provincijal primio njegove zavjete. Biranim riječima zahvalio je i kumu fra Zoranu koji ga je upućivao u franjevački život, a posebno su mu ostale u sjećanju fra Zoranove riječi „dragi fra Ivane, nikada u životu ne zaboravi sirotinjuu jer će nas Bog po tome prepoznati“. Fra Zoranu je također zahvalio za njegov trud u organizaciji mlade mise. Fra Kristianu Stipanoviću je zahvalio na pomoći koju mu je pružio za vrijeme đakonskog praktikuma u župi Sv. Franje u Imotskom i što je kao gvardijan pokazao svoje srce koje služi. Zahvalio je potom svima koji su u ovom slavlju odigrali ulogu novozavjetne Marte. Na kraju je riječi zahvale uputio članovima svoje obitelji – bratu, sestrama, nevjesti, baki. Posebnu zahvalu izrekao je svom ocu Milanu (Mići) koji je 11 godina čekao ovaj dan – dan mlade mise i koji je organizirao ovaj ručak. Ćaći Milanu je rekao: „Dragi ćaća, ja sam sretan i ponosan na tebe. Bog te blagoslovio i mirom obdario“.

Fotografije

Propovijed – dr. fra Željko Tolić

Mlada misa: fra Ivan VULETIĆ

Slivno, 14. srpnja 2013.

Dragi mladomisniče fra Ivane, mnogopoštovani oče Provincijale, draga braćo svećenici, bogoslovi i časne sestre, draga rodbino, prijatelji i uzvanici, braćo i sestre!

U ovom istovremeno ozbiljnom i sretnom času dolaze mi svetopisamske riječi: „Hvalit ću te, Gospodine Bože moj, svim srcem svojim… jer Tvoje ljubavi prema nama ima izobilja. Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!“ (Ps 118). Usuđujem se reći da nam ni sam Gospodin ovo ne bi mogao dati i danas u Slivnu prirediti da nije bilo i tvoje volje, dragi Mladomisniče; da ti, u punoj slobodi i zrelosti, glasom svoga srca, nisi rekao: Evo me, Gospodine!

Jasna je, snažna je i uvjerljiva Isusova riječ: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15, 16). Drugim riječima: nitko nije Boga „zadužio“ da bi mu se Bog trebao odužiti dajući mu svećeničko ruho i poslanje. Izbor je Božja povlastica, to je njegov privilegij. On je taj koji gleda, izdvaja za se i poziva, a čovjek se odaziva. Računa s našom slobodnom voljom i onim darovima kojima nas je obdario kad nas je stvorio i u život dozvao. Istina, ti darovi nisu dovoljni da se izvrši povjereno poslanje. Potrebne ovlasti, darove i karizme svećenik dobiva tijekom dugogodišnjeg odgoja i obrazovanja, a vrhunac se događa u trenutku svećeničkog ređenja kada nas Bog na poseban način osposobljava za povjereno poslanje. Stoga mu danas posebno zahvaljujemo zato što je On, koji bira koga hoće i kad hoće,  svoj božanski  pogled zaustavio baš na tebi, dragi fra Ivane; što te je izdvojio iz mnoštva i pozvao u svoju zahtjevnu službu da budeš glas što govori u Njegovo ime i ruka što piše po Njegovu kazivanju. Posebno Mu hvala što po tebi i danas želi biti s nama i među nama; što po tebi – svome svećeniku – i danas želi koracati ovom župom i Krajinom kao što je to nekad činio po svojoj rodnoj Galileji i susjednoj Judeji; što nam po tvom mladomisničkom slavlju jasno želi reći i poručiti: „Nije nas ostavio Bog!“ Dok Bogu hvalu dajemo, dok Mu slavu pjevamo i čast iskazujemo, istodobno, dragi fra Ivane, i tebi čestitku izričemo, što si glas Božji čuo i razumio, što si njegov poziv prihvatio, što si se svećeničkim ređenjem njegovim putem zaputio i, poput apostola Ivana na Posljednjoj večeri, svoje srce na Božje srce prislonio.

Zahvalnost ide i svima onima bez kojih danas ne bismo bili u Slivnu: ponajprije tvojoj pokojnoj majci, tvome anđelu u nebu, i tvom ocu; tvojim sestrama i bratu, baki i rodbini koji su te sve ove godine pratili svojim molitvama da uspiješ i zavjetima da ustraješ. Hvala ide i tvojim redovničkim poglavarima, odgojiteljima, profesorima, slivanjskim župnicima i svim pojedincima kojima su tvoje dugogodišnje školovanje i put do oltara bili stalna težnja i jedina briga: tvoje današnje slavlje je i njihovo slavlje, tvoja radost je i njihova radost. Dok budeš danas dijelio svoj mladomisnički blagoslov, pomisli i na njih jer su taj blagoslov zaista zavrijedili i na stotine načina zaslužili.

Dragi mladomisniče! Gospodin je činom poziva tebi svima nama obznanio da si mu potreban i da s tobom ima svoje planove. A plan je jasan: tvojim usnama i jezikom, tvojim žarom, marom i umorom želi sijati svoju Riječ i nastaviti djelo otkupljenja u našoj Provinciji. Sve ćeš to činiti u zajedništvu sa svojim pretpostavljenima i u zajedništvu s braćom u imotskom samostanu, kojima si pridružen. Ne izolirano i samostalno već zajednički: mladenački zanosno i bratski složno. Kad su u starosti svetom arškom župniku Ivanu Vianneyu dali na pomoć jednog svećenika, on mu je govorio: „Što bih ja mogao bez vas učiniti: ja sam poput nule, koja samo pored neke druge brojke dobiva svoje značenje“.  Uvjeren sam da će tvojim dolaskom naše svećeništvo biti obogaćeno i naše samostansko bratstvo u Imotskom još više prepoznatljivo.

Zato ti danas izričem svećeničku dobrodošlicu:

Dobro došao u zbor svećenika, u zajedništvo i zbor onih koje je Isus darovao svijetu na Veliki četvrtak kako bi „svi krajevi svijeta vidjeli, upoznali i doživjeli  spasenje Boga našega“. „Primjer sam vam dao – veli Isus – da i vi tako činite, kao što ja vama učinih“ (Iv 13, 15).

Dobro došao u zbor onih koji su izdvojeni i uzeti od svijeta; koji žive u svijetu i na raspolaganje su svijetu, ali ne pripadaju svijetu. Sinovi su ljudi ali imaju neizmjernu moć učiniti ljude sinovima Božjim!

Dobro došao u zbor onih koji su slabi, ali sve mogu u Bogu koji ih krijepi; koji su krhki, ali snagu pronalaze u Onome „koji je dobro, samo dobro, jedino dobro, najveće dobro“ (sv. Franjo Asiški);  koji su ranjivi, ali se modricama Božjim liječe.

Dobro došao u zbor onih koji, dok slave svetu misu, stoje za koju „skalinu“ iznad drugih, ali dotiču nebo; koji nisu tajni savjetnici svemogućega Boga, ali su „Majka dobrog savjeta“ za mnoge duše; u zbor onih koji ne oblače samo jednu misnicu izvana, nego i stotine tuđih problema iznutra.

Dobro došao u zbor onih koji se ne samo nazivaju slugama već to i jesu, ali pred njima kleče ljudi svih titula, služba i godina; smrtni su ali po otajstvima vjere koja dijele i kojima raspolažu mogu svima darovati besmrtnost.

Dobro došao u zbor onih koji su braća svakome, neprijatelji nikome; koji posvećuju bračnu ljubav, ali ne smiju upoznati tu ljubav jer njihovo srce pripada Bogu, svoj braći i sestrama, a ne samo jednom Božjem stvorenju.

Dobro došao u zbor onih koje vlastiti vjernici često i ovako mjere i prosuđuju: ako propovijeda duže od 10 minuta, onda je neumorni brbljavac; ako za vrijeme propovijedi govori glasno tada viče, a ako ne govori glasno onda se ništa ne razumije; ako ima auto tada je svjetovan i kapitalist, a ako ga nema onda nije suvremen; ako obilazi vjernike po župi tada je skitnica, a ako ostaje u kući onda je danguba i usidjelica; ako govori o milostinji i nešto traži tada mu je u glavi samo novac, a ako ne traži „pa i što će mu kad je pun ko' brod i ne zna što će s njime“; ako ne organizira slavlja, izlete i susrete, tada u župi nema života, a ako ih organizira onda mu je samo do zabave i provoda; ako ispovijeda polako tada je prepobožan, a ako to čini brzo onda je nestrpljiv i površan; ako svetu misu započinje točno na vrijeme tada mu sat ide naprijed, a ako i pola minute kasni   onda ga nikad dočekati; ako uređuje crkvu tada beskorisno baca novac, a ako je ne uređuje onda je neradnik kojega za ništa nije briga; ako se zanima za druge  tada svugdje gura nos, a ako se ne zanima onda je sebičan i misli samo na sebe; ako govori o pravdi, onda se bavi politikom; ako se trudi biti razborit tada je desničar, a ako je opušteniji u govoru onda je ljevičar; ako je mlad tada nema iskustva, ako je star onda je izvan vremena… (Don Mario Gatti). Mladomisniče, dobro došao u taj košmar oprečnosti koje, da si svetac Božji, nećeš izbjeći.

Dobro došao u zbor onih koji su, kako vidiš, uvijek „krivi“; koje se kao nikoga optužuje, proziva, ogovara, difamira; kojima se svašta može reći i izmisliti i nikome za to odgovarati; kad su sveti tada su neprihvaćeni, a kad pogriješe onda se rado po njima gazi i tuče iz svih „topova“, posebno medijskih; spremni su svima oprostiti, ali njima se ne oprašta. Dolazi mi misao pa ću je i reći: ako jednoga dana Europa ukloni Kristove predstavnike, morat će ih ispratiti dostojanstveno i s poštovanjem. Zašto? Zato jer joj je kršćanstvo dalo dušu, svetost, prosvjetu, kulturu, sve… Morat će ih moliti za oproštenje što ih je toliko nepravedno mučila, progonila, ponižavala, okrivljavala, a sve bez pomne istrage da dozna tko su zapravo oni. Jer to su ljudi koji su donijeli najdivniju poruku svijetu, koji su od barbara stvarali svece, od primitivaca učenjake, od divljaka plemenite duhove… ljudi koji ne bježe od tamnice ni iz tamnice, koji podnose udarce i nepravde zato jer drugi samovoljno i bezobzirno krše zakone, ali ljudi koji znadu svoju cijenu, vrijednost i dostojanstvo… dobro došao u takav zbor, fra Ivane!

Dragi Mladomisniče! Ne znam što si mislio na blagdan sv. Petra i Pavla, kad si na ređenju za svećenika izgovarao one tri kratke riječi: Eve me! Obećavam! Ne znam ni koje su te misli obuzimale i prožimale dok si malo prije prilazio k   oltaru Gospodnjem da na njemu po prvi put – pred svojom rodbinom, pred svojim Slivanjacima, pred dragim prijateljima i uzvanicima –  prikažeš svoju  Mladu misu. Jasno mi je da to nisu bili trenuci u kojima si mogao razmišljati o svom novom, svećeničkom identitetu. Više bih te razumio ako si pred ovom tajnom samo šutio. Da, upravo tako. Jer svećenik je sam sebi tajna, a ne samo drugima. Sveti Arški župnik je govorio: „Svećenik će potpuno shvatiti samog sebe tek u nebu. Kad bi se shvatio na zemlji umro bi, ne od straha, nego od radosti.“

Mi, tvoja starija braća u misništvu, do sada smo iskusili da svećenička služba donosi oduševljenje, radost, utjehu, zadovoljstvo, što ih samo Bog može dati i udijeliti. Imat ćeš prilike sve to doživjeti. Međutim, upoznat ćeš, kao i naš Gospodin, kao i svi mi, poteškoće, kušnje, tugu, samoću, brojne neizvjesnosti i još brojnije napasti. Nema ruže bez trnja! Ni svećeništva bez križa! No nikada ne zaboravi da tvoja svećenička snaga dolazi od milosti Gospodnje koju ćeš uvijek moći naći i osjetiti pred Svetohraništem i na klecalu, ili ako se prigneš prema zemlji i staviš svoje lice među koljena u molitvi. Tvoj poziv, tvoja služba u Crkvi, u samostanu i u župi u Imotskom, u Provinciji i u društvu općenito jest ljubav. To je odsada tvoje zvanje, kao što ti je Ivan ime. Vrijednost jednog svećenika, dragi Mladomisniče, ne mjeri se po tome koliko čini, nego po ljubavi koja ga pokreće.

Dragi fra Ivane, ljubav prema tebi sugerira mi reći i zaželjeti:

da budeš manje „funkcioner„ jedne religiozne institucije, a više čovjek Božji za kojega neće više, kao do sada, svjedočiti Crkva i Provincija, nego ćeš ti od sada svjedočiti i neumorno raditi za jednu i drugu.

da uvijek budeš onaj koji moli, koji vjeruje, koji se nada; koji Božjom ljubavlju ljubi svakog čovjeka i pri tom nikad ne pravi razliku tko je tko, što je tko i odakle je tko.

da budeš onaj kojemu je svaki pojedinac važan iako društveno-politički ništa ne znači;  kojemu se svatko može povjeriti i s kojim je zadovoljstvo drugovati; onaj koji u „svetoj ludosti“ pokušava nositi ne samo svoj teret, nego i teret drugih.

da po uzoru na Onoga koji visi ovdje na križu budeš čovjek milosrđa. Trebat ćeš voditi ljude k najdubljem središtu njihova života, na dno njihova srca. A to ćeš moći jedino ako si našao vlastito srce, ako tvoje srce nije tvrdo i bešćutno već samilosno, poput onog Samaritanca iz današnjeg evanđelja. Fra Ivane, srce je tajna života; ono je ključ svega. I znaj da na kraju života Bog isključivo sudi po srcu i onome što iz njega izlazi; ne po pameti koju su stekao, ne po godinama koje si nabrojio, sjedinama koje si nakupio i staležu kojem si pripadao, nego po srcu!

Dragi Mladomisniče, Onaj koji te je pozvao na usta svoje Crkve, Onaj bez kojega kao svećenik ne možeš ništa, a s Njim možeš „i brda premještati“, danas ti na tvojoj Mladoj misi, kao da odnekud čujem, želi reći:

Ivane!

Ja sam tvoje nagnuće.

Nevidljiva slutnja, bljesak i visina.

Tvoja misao i tvoja dubina.

Ja sam „Kruh života“ što se mrvi dok domahuješ, odmahuješ životu.

Dok se žalostiš, raduješ.

Dok boluješ, sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.

Tvoj Kako, Gdje i Zašto.

Tvoja blizina i onda kad misliš da me nema. Ja i tad lebdim između tebe i

visina.

Tebe i mraka.

Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina,

I tvoj krvotok.

Ja sam tvoje jastvo.

Ja sam tvoja ljudskost i bratstvo, tvoje svećeništvo i tvoje fratarstvo:

Ja sam neuništivi dio tebe satkan od niti

Koje povezuju: vezuju i obvezuju.

Tvoja silina i tvoja milina.

Tvoj mir i nemir.

San i nesanica.

Sapetost i propetost.

Ja sam tvoja Crkva, tvoj

Samostan, tvoja župa, tvoji vjernici: mladi i

Stari, zdravi i bolesni

Sretni, nesretni i

Potrebni.

Ja sam tvoje sve:

Tvoje srce, tvoj jezik, tvoje tijelo,

Tvoje djetinjstvo, mladenaštvo, čovještvo i misništvo,

Tvoja molitva, zavjet, pjesma i obrednik,

Tvoj duh, grob i spomenik.

Fra Ivane,

Ja sam Jedini

Koji se ne zaboravlja:

tvoj amanet, oporuka, znamen

I Amen!


 

Pretraži sadržaj

Najave

Split:

18. prosinca: Predstavljanje monografije „Gospodin vam dao mir“

*********

2. - 13. prosinca: Sinj - Karitativna akcija "Daruj Božić"

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1895
Ovaj mjesecOvaj mjesec41634
UkupnoUkupno5577141

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 106 

Administrator

franodoljanin@gmail.com