Zastava Europske Unije

Piše: Abe Periša

U prigodi potpisivanja ugovora između Republike Hrvatske i Europske Unije, u ponedjeljak, 1. srpnja 2013., dobro je da se prisjetimo kako je došlo zastave ujedinjene Europe.

Želja za ujedinjenjem europskih država potječe još od propasti zapadnoga Rimskoga carstva - 476. godine. Prvi koji je zagovarao duhovno ujedinjenje europskih naroda pod kršćanskom idejom o Božjoj državi - De civitate Dei, bio je sv. Augustin. Iako je osnovano Sveto Rimsko Carstvo - Sacrum Romanum Imperium, pod političkom vlašću kršćanskoga vladara - Karla Velikoga, ipak ono nije bilo ni rimsko ni kršćansko ni sveto. Svi kasniji pokušaji oko ujedninjenja završavali su razmiricama, besplodni i kratkoga vijeka.

 

Od sna do stvarnosti

Nakon Prvoga svjetskog rata, kao pokušaj ujedinjenja, osnovana je, 1922., Međunarodna Paneuropska unija, kao pokret za ujedinjenjem europskih naroda, kojega je pokrenuo glavni osnivač i prvi predsjednik austrijski grof Richard Nikolaus Coudenhove-Kalegri (1894. - 1972.). U paneuropskom pokretu sudjelovali su mnogi hrvatski iseljenici, a Republika Hrvatska primljena je 30. svibnja 1991. u članstvo.

I nakon Drugoga svjetskog rata, ponovno se rodila ideja o stvaranju ujedinjenih europskih država. Osobito nakon njemačko-francuskoga ugovora, 9. svibnja 1950., o ujedinjavanju industrije ugljena i čelika pod zajedničku vlast. Ovaj se datum navodi kao početak stvaranja Europske Unije. Kao uspomenu na taj događaj, a prema odluci Vijeća Europske Unije, 9. svibanj se obilježava, od godine 1985., kao Dan Europe; kao dan kada je službeno završio Drugi svjetski rat i započelo vrijeme mira i pregovora među europskim državama.

Poslije prvoga ugovora, osnovana je, 18. travnja 1951., Europska zajednica za ugljen i čelik. Zatim je, 25. ožujka 1957., potpisan Rimski ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, nakon čega je, 19. ožujka 1958., osnovan Europski parlament. Kada je Sporazum o udruživanju različitih djelatnosti u Europskoj ekonomskoj zajednici, 1. srpnja 1967., stupio na snagu, počeo se koristiti samo naziv Europska zajednica. Europska unija formalno je osnovana Ugovorom iz Maastrichta, 7. veljače 1992. godine.

Nakon prvih članica, koje su činili Savezna Republika Njemačka, Francuska Republika i Republika Italija, postupno je nastalo pet proširenja tako da možemo reći kako Europsku Uniju, nakon Lisabonskoga ugovora, od 1. prosinca 2009., čini 27 zemalja članica.

Kao 28. članica, s predpristupnim ugovorom od 9. prosinca 2011., postaje i Republika Hrvatska, službeno od 1. srpnja 2013. godine. Zanimljivo je da su pojedinačno pristupili samo Grčka Republika, u drugom proširenju 1. siječnja 1982., i Republika Hrvatska u šestom proširenju.

 

Prijedlozi za zastavu

Kako svaka ustanova, bilo da je društvena, kulturna, vjerska, ekonomska ili politička udruga, želi imati znak prepoznavanja, tako se pokušavalo, već od prvih pregovora, pronaći rješenje za zastavu novoga ujedinjenja međuvladinih i nadnacionalnih zajednica europskih država koje su nastale kao rezultat procesa suradnje i integracije.

Iako je već bio u uporabi, ipak, zbog kršćanskoga znaka, kojemu se protivile socijalističke članice, odustalo se od prijedloga da se preuzme zastava Međunarodne Paneuropske unije, jer je imala crveni križ u žutom krugu, kojega je prstenasto okruživalo dvanaest žutih zvjezdica na plavoj pozadini. Odustalo se i od ideje koju je predložio Duncan Sandi, zet Winstona Churchilla (1874. - 1965.), da zastava ima veliko slovo E, zelene boje, prvotno crvene, na bijeloj podlozi; prijedlog je 1984. prihvaćen kao naljepnica za vjetrobransko staklo motornih vozila za građene Europske Unije, nazvana Churchillove gaćice, što više nije u uporabi nakon Schengenskoga sporazuma, 14. lipnja 1985. godine.

Francuski dizajner Robert Bichet ponudio je bijelu zastavu s 15 zelenih zvijezda, jer je tada bilo 15 članica, ali prijedlog nije prihvaćen jer je broj članica promjenjiv. Europsko vijeće predlagalo je bijelu zastavu s velikim slovom E, zelene boje, s tri zlatne zvijezde pored slova, ali je previše izgledalo bezlično. Bilo je prijedloga da se kružno poveže osam olimpijskih prstenova, srebrne boje, ali je znak sličio na analogne telefonske prijemnike. Carl Weidl Maximilian Raymon predložio je jednu veliku zlatnu zvijezdu na plavoj podlozi, ali je prijedlog sličio na neke postojeće zastave. Skandinavski predstavnici predlagali su križ okružen zvijezdama, ali prijedlog nisu prihvatili socijalistički ideolozi. Salvador de Madariaga, osnivač College of Europe, predložio je zvijezde na plavoj pozadini, ali tako da budu raspoređene kao glavni gradovi zemalja članica, a da Strasbourg bude u sredini kao sjedište Unije; prijedlog je odbijen kao zamršeni znak.

 

Natječajni rezultati

Nakon neuspješnih prijedloga da se riješi problem zastave buduće ujedinjene Europe, raspisan je, 18. kolovoza 1950., natječaj na koji je pristiglo preko 200 idejnih rješenja. Od tada su svi pokušaji oko usvajanja zastave davali prednost bijelim ili zlatnim zvijezdama na plavoj podlozi. Najprije je bilo 15 zvijezda, jer je toliko bilo članica država, ali je broj članica promjenjiv, pa se odustalo od takve ideje; zatim se pregovaralo oko 14 zvijezda, ali ovaj parni broj većini članica bio bezličan; prijedlog s 13 zvijezda podsjećao je na nesretni broj. I tako su se zvijezde zaustavile na simboličnom broju dvanaest. Kako je došlo do zastave s 12 zlatnih zvijezda na plavoj pozadini, naknadno se nagađalo, jer nikada nije bilo službeno objavljeno.

Zastava Europske Unije ima oblik pravokutnika u omjeru 3:2, to jest vodoravna se osnovica mjeri jedan i pol puta njegove visine, a ukrašena je s krunom od 12 zlatnih zvijezda poredanih kružno u točnim omjerima na plavoj podlozi gdje radius kruga čini jednu trećinu pravokutnika. Zvijezde se ne okreću u osi, nego su ravnomjerno i pravilno raspoređene u krug kao brojevi na satu. Zastava je izrađena od kromatskih boja, prema suvremenim heraldičkima zakonitostima, bez suvišnih je dodataka, jednostavna je za umnažanje, prepoznatljiva je kao znak raspoznavanja.

Ako se koriste boje aditivne sinteze, to jest optičke ili svjetlosne RGB boje, onda je plava podloga zasićena u omjeru: red/crvena 0/255, green/zelena 51/255 i blue/modra 135/255, a žute zvijezde u omjeru: red/crvena 0/255, green/zelena 204/255 i blue/modra 0/255. Ako se koriste boje supraktivne sinteze, fizičke ili materijalne, to jest tiskarske ili pigmentalne CMYK boje, onda je plava podloga zasićena u omjeru: cyan/modra 100%, magenta/crvena 80%, yellow/žuta 0% i keyline-black/crna 0%, a žute zvijezde u omjeru cyan/modra 0%, magenta/crvena 0%, yellow/žuta 100% i keyline-black/crna 0%.

Svako malo vremena, kada se nešto novoga dogodi u Europskoj Uniji, pojave se i poneki novi predlagači s osobnim rješenjima, kao što je belgijski umjetnik Christophe Terlinden zastupao da umjesto zvijezda bude zlatni krug, a nizozemski arhitekt Rem Koolhaas predstavio je zastavu sa svim bojama zastava zemalja članica, slično kao proizvodni barkôd.

 

Simbol Žene iz Apokalipse

Svakako, slučajno ili namjerno, na blagdan Bezgrješnoga Začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1955., Vijeće Europe, rezolucijom 32/1955, prihvatilo je idejno rješenje da zastava ujedinjene Europe ima 12 zlatnih zvijezda na plavoj pozadini. Nakon objave izvedbenoga rješenja, proširila se vijest da je to bila ideja francuskoga predlagača, odnosno službenika koji je već bio zaposlenik u Vijeću Europe, umjetnika Arsène Heitza.

Kako su se, nakon Heitzove izjave da je usvojen njegov idejni nacrt, pojavile glasine da je bilo više sličnih ponuda i naknadnih dorada, u službenom obrazloženju Europske Unije ne navodi se autor čiji je prijedlog prihvaćen.

Kao član marijanske udruge i nositelj Čudotvorne Gospine medaljice, začetnik zastave Europske Unije - Arsène Heitz, u razgovoru za časopis Lourdes, 2004., izjavio je da je za ideju dobio nadahnuće u ikonografiji zapadnoga kršćanstva koja prikazuje Gospu Bezgrješnoga Začeća sa zlatnom krunom na glavi, kako je opisano u Knjizi Otkrivenja: „I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12,1).

Europski parlament je, 11. travnja 1983., istu zastavu prihvatio kao zajedničku, jer su do tada sve članice isticale nacionalne ili državne zastave. Kasnije, 26. ožujka 1986., ista je zastava prihvaćena od Europske Zajednice, a Ugovorom u nizozemskom gradu Maastrichtu, godine 1992., potvrđena i kao službena zastava Europske Unije.

Zastava Europske Unije, 29. svibnja 1986., uz zvukove europske himne, postavljena je na stijeg ispred zgrade europskoga parlamenta, odnosno palače Berlaymont u Bruxellesu. Od 9. svibnja 2011. zastava se vijori na svakoj zgradi Europske Unije, a himna - Oda radosti, koja, kao osnovu, ima posljednji stavak iz Beethovenove Devete simfonije, skladane 1823. prema Schillerovoj Odi radosti iz 1785., čiju je izvedbu prilagodio dirigent Herbert von Karajan (1908. - 1989.), izvodi se, od 1985., na svima svečanostima Europske Unije.

 

Kruna od dvanaest zvijezda

Tako je kršćanski simbol, corona stellarum duodecim - kruna od 12 zvijezda Žene iz Otkrivenja, postao simbol budućega ujedinjenja europskih naroda, a zastava Europske Unije zapravo je, možemo reći, marijanska zastava, što je Vijeće Europe i potvrdilo kada je, 21. listopada 1956., za katedralu Naše Gospe u Strasbourgu, darovalo veličanstveni vitražni prozor u apisi, koji je izradio pariški umjetnik Max Ingrand, s likom Gospe raširenih ruku i s Isusom na koljenima, kako sjedi u svečanoj mandorli, koju na vrhu krasi zastava Europske Unije.

Kruna od 12 zvijezda poznata je kršćanskim vjernicima i umjetnicima. Nakon Gospinih ukazanja, 27. studenog 1830., vidjelica sv. Katarina Labouré (1806. - 1876.), članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, preporučila je vjernicima Čudotvornu Gospinu medaljicu, koja na sebi ima krunu od 12 zvijezda i na kojoj stoji napisano: Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo. Takvu medaljicu nosila je oko vrata i vidjelica sv. Bernardica Soubirous (1844.-1879.) kada joj se, 11. veljače 1859., prvi put ukazala Gospa u Lurdu; istu medaljicu, kako je rado isticao, nosio je i Arsène Heitz, kao predlagač zastave Europske Unije.

Zanimljivo je napomenuti, kako je više puta izjavio, da je predsjednik vijeća za zastavu - belgijski židov Paul Michel Gabriel Lévy odobrio upravo ovaj prijedlog koji je predložio Arsène Heitz. Naime, Levy, kao predsjednik žirija, u ovom simbolu vidio je ideju saveza između Židova i kršćana, jer je Žena iz Otkrivenja, kao Kći sionska, izravna poveznica između Staroga i Novoga zavjeta, između 12 sinova Jakovljevih, odnosno 12 plemena Izraelovih, s 12 Isusovih apostola. Još kao mladić proživio je strahote koncentracijskoga logora i sa zebnjom promatrao kako nacistički vlakovi odvoze židovske zarobljenike u nepoznato, pa se zavjetovao, prema osobnom svjedočanstvu, da će, ako preživi, prijeći na kršćansku vjeru, što je i učinio. Kao pročelnik Odjela za kulturu Vijeća Europe, jednog se dana, kako je potvrdio, našao u katoličkoj crkvi i vidio, obasjan popodnevnim sunčanim svjetlom, Gospin kip s krunom od 12 zvijezda oko glave. Nakon što je kolegama ispričao neobično viđenje, venecijanski kršćanski demokrat Lodovico Benvenuti, kasnije i glavni tajnik Vijeća Europe, predložio mu je da za zastavu potvrdi upravo 12 zvijezda na plavoj podlozi. Ipak je Lévy, naknadno, priznao da je idejni začetnik zastave francuski katolik Arsène Heitz.

 

Diversitas in unitate

Bez obzira na broj država osnivača Vijeća Europe ili broj država članica Europske Unije, na zastavi, za sada, ostaje 12 zlatnih zvijezda na plavoj podlozi, kao simbol, kako stoji u službenom tumačenju, savršenosti, punine i zajedništva. Kao što 12 zlatnih zvijezda, poredanih u prsten, tvore savršeni krug, tako i europske države, ujedinjene, tvore jedinstvo iz kojega proizlazi zajedništvo među svim narodima.

Stoga, slogan Europske unije - Diversitas in unitate - označuje ujedinjenost različitih europskih naroda i država u zajedničkom nastojanju da očuvaju mir i postignu blagostanje, tako da različite kulture, tradicije i jezici postanu bogatstvo i zajedničko nasljeđe, kao što je i bila nakana prvih osnivača da, kako su često isticali, nastavak rata zaustavi nastavak suradnje.

Stoga, da bi očuvali zapadnu kršćansku civilizaciju pred bjesnilom opasnih totalitarnih režima, prvi osnivači - oci Europske Unije - njemački političar i praktični katolik Konrad Adenauer (1876. - 1967.), talijanski političar i sluga Božji Alcide De Gasperi (1881. - 1954.) i francuski političar i sluga Božji Robert Schuman (1886. - 1963.), vođeni kršćanskom naukom i smatrajući da je Europa kći kršćanske Majke, vodili su računa o društvenom i humanističkom idealu koji počiva na europskim kršćanskim korijenima i postavili temelje nadnacionalne demokracije kao preduvjeta trajnoga mira među europskim narodima.

Računajući da je Europska Unija samo gospodarski i tehnički pothvat, današnji voditelji, zaneseni ekonomskom naukom Čikaške škole, koji je izrodio neoliberalizam, već su, nažalost, uzdrmali europsko jedinstvo.

 

Imperium Marianum

Iako u kontroverznom Lisabonskom ustavu, od 10. srpnja 2003., nije spomenuto da Europa počiva na kršćanskim temeljima, što je uzrokovalo prosvjede Svete Stolice i mnogih kršćanskih vjernika, ipak možemo reći, da je Ustav izravno odao počast Gospi kada je, potvrđujući svoje simbole, odlučio da se zastava Europske Unije sastoje od dvanaest zlatnih zvijezda na plavoj podlozi. Iako je u prigodi usvajanja zastave bilo samo šest zemalja članica, dvanaest zvijezda u plavetnilu, toliko je za europske narode simbolična pojava da je nije mogao zanijekati, u povijesnom lukavstvu, ni „veliki Zmaj plamene boje“ (Otk 12,3). Jer, plava boja i kruna od 12 zvijezda na zastavi Europske Unije izravno dolaze iz marijanske pobožnosti i znak su zahvalnosti koje katolički vjernici pridaju Gospi u štovalačkim častima. Jer, to su zvijezde zapisane u Otkrivenju; tajanstvena Žena s krunom oko glave jest - Gospa, a boje i simbol zastave, plavo nebo i kruna od 12 zvijezda, izravno su preuzete iz kršćanske marijanske umjetnosti.

Obistinilo se tako ono što je Papa Pio XII., u pozivu na ujedinjenje europskih nacija, 3. ožujka 1953., izrekao kada je Gospu nazvao da je 'Majka svih naroda'. A milanski nadbiskup Giovanni Montini, kasnije papa Pavao VI., na planini Serenissima, u prigodi blagoslova Gospina kipa, naglasio je da je 'Naša draga Gospa, Vladarica Europe'.

Da je ideja ujedinjenja europskih naroda - kršćanska ideja, potvrdili su i hrvatski biskupi u okružnom pismu, 22. ožujka 2010., u prigodi pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju.

Bez obzira je li zastava Europske Unije samo likovna slučajnost ili je nastala kao plod kršćanske ideje, promatrajući zastavu, svi katolici, kao Gospini štovatelji, mogu s ponosom zapjevati pjesmu Žene iz Apokalipse: Odsad će me 'blaženom zvati' svi naraštaji (Lk 1,48).

Nakon što je Gospina kruna ujedinila europske narode, bez obzira na ironiju Ustava i nedavnih pokušaja mijenjanja službene zastave, možemo zaključiti da je Europska Unija, pravi znak Neba, jer je u svom korijenu - Imperium Marianum - Marijino Carstvo.


 

Pretraži sadržaj

Najave

27.-29. listopada: Stuttgart - VI. susret hrvatskih studenata iz Njemačke

*********

5. – 19. studenoga: 'Dani socijalne zauzetosti'

*********

11. studenoga: Split - Humanitarni koncert 'Najmanjima od najmanjih'

*********

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas299
Ovaj mjesecOvaj mjesec55141
UkupnoUkupno5426611

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 46 

Administrator

franodoljanin@gmail.com