Visovac: Slavlje 'Dana Provincije'

U srijedu, 3. srpnja 2013. godine, u organizaciji Vijeća za duhovni život održan je „Dan Provincije“ na otoku Visovcu. Na slavlju je sudjelovalo 118 fratara među kojima su bili provincijal fra Joško Kodžoman, vikar Provincije fra Ante Udovičić, definitori fra Petar Klarić, fra Marko Prpa, fra Pero Rastočić i fra Nedjeljko Šabić, mladomisnici, novaci i nekoliko bogoslova.

 

Pokorničko bogoslužje

Slavlje „Dana Provincije“ započeo je okupljanjem na otočiću Visovcu oko 9.30 sati. U 10.00 sati u samostanskoj dvorani, nakon pozdrava fra Frane Lace, pročelnika Vijeća za duhovni život, fra Zoran Kutleša je predvodio pokorničko bogoslužje. U kratkom razmatranju fra Zoran je rekao: „Prije nekoliko dana, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, bilo je svećeničko ređenje u katedrali u Splitu. Za svećenike su zaređena trojica naše mlade braće. Osobno nisam mogao sudjelovati u ređenju, ali uvijek kad je riječ o ređenju, sjetim se riječi koje mi je pok. biskup Badurina rekao dok mi je u obredu ređenja pružao kalež i pliticu: „Budi svjestan onoga što ćeš činiti, provodi u djelo ono što ćeš obavljati, život svoj suobličuj otajstvu križa Gospodnjeg!"

Tri imperativa koja su upućena svakom svećeniku: budi svjestan, provodi, suobličuj. Želio bih danas upravo na temelju tih riječi razmišljati zajedno s vama i pripremiti se za sakrament ispovijedi.

Budi svjestan onoga što ćeš činiti!

Čovjek je razumno biće. Ono što ga izdiže iznad drugih živih bića na zemlji upravo je svijest - čovjek je svjestan sebe i svijeta oko sebe. Biti svjestan nečega znači imati to sada u svom umu.

Kao svećenici, trebali bismo biti svjesni sebe - svjestan tko sam, svjestan da sam svećenik, da sam fratar. Imati to uvijek u svom umu. Još više, kod ređenja smo na poseban način pozvani, dapače zapovjeđeno nam je (imperativ!) da budemo svjesni onoga što ćemo činiti. Prvenstveno se tu misli na slavlje sakramenata, ali usuđujem se to proširiti na cjelokupno naše djelovanje.

Provodi u djelo ono što ćeš obavljati!

Ako to znate, blago vama budete li tako i činili! - to su riječi našeg Učitelja i Gospodina. Blaženstvo nije u znanju, nego u djelovanju, vršenju, činjenju... Uočimo razliku u izrazima: obavljati i provoditi u djelo.

Obavljanje je na neki način nešto izvanjsko, ispunjanje zakonske obaveze, ispunjanje liturgijskih i drugih propisa. To znači da mogu nešto obavljati, a da ne budem time zahvaćen, dodirnut, ispunjen. Obavljanje je kao profesionalno ispunjanje obaveza. Zato je ono premalo, čak nedostojno za svećenika. Svećenik obavlja svetu službu, ali je mora provoditi u djelo, odnosno biti zahvaćen njome! Time je ustvari drukčije rečeno ono što se kaže za sve sudionike euharistije (i ostalih slavlja): da budu ono što slave, da postanu euharistija, da budu ljudi pomirenja, pomazanici itd.

Život svoj suobličuj otajstvu križa Gospodnjeg!

Kad je Franjo s prvom braćom otvarao evanđelje, treći tekst koji su otvorili upravo je govorio o prihvaćanju i nošenju križa. Tome smo pozvani suobličiti svoj život.

Fratar-svećenik nije čovjek bez križa, nije onaj koji izbjegava križ niti ga odbacuje. Naprotiv, on se treba suobličavati Kristu raspetom, Kristu koji se žrtvuje za druge, za nas, za svakog čovjeka! No, može se dogoditi da se svećenik suobličuje nekome ili nečemu drugom: ovom svijetu, velikanima svijeta, slavnima i popularnima, bogatima i tome slično.

Prije šutnje i razmišljanja o svom životu, još jednom čujmo riječi: „Budi svjestan onoga što ćeš činiti, provodi u djelo ono što ćeš obavljati, život svoj suobličuj otajstvu križa Gospodnjeg!"

Molitva

Braćo, Isus Krist nam je ostavio primjer da idemo nje­govim stopama. Ponizno i pouzdano ga zamolimo da nam očisti srce i dade nam živjeti prema njegovu evanđelju:

  • Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!« A mi smo odveć zabrinuti za bogatstvo, pa ga čak i nepravedno tražimo. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijeh svijeta: Smiluj nam se.
  • Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: »Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!« A mi smo jedni prema drugima nasilni, naš je svijet pun nesloge i ratova. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijeh svijeta: Smiluj nam se.
  • Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: »Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!« A mi smo u nevolji nestrpljivi: Smiluj nam se.
  • Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: »Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!« A mi tako slabo žeđamo za tobom, vrelom svake svetosti, lijeni smo, ne zalažemo se za pravednost na dobro pojedinaca i cijele zajednice. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijeh svijeta: Smiluj nam se.
  • Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: »Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!« A mi ne marimo praštati krivnju braći i strogi smo suci bližnjima. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijeh svijeta: Smiluj nam se.
  • Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: »Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!« A mi robujemo požudi i sjetilnim željama i ne usuđujemo se k tebi podignuti svoje oči. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijeh svijeta: Smiluj nam se.
  • Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: »Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!« A mi ne umijemo unositi mir u svoje obitelji, u društvo, u život  naroda. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijeh svijeta: Smiluj nam se.
  • Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: »Blaženi koji su prognani radi pravednosti, jer je njihovo  kraljevstvo nebesko!« A mi nepravdu više činimo negoli trpimo i krivci smo za diskriminacije, ugnjetavanja i progonstva. Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijeh svijeta: Smiluj nam se.

A sada zazovimo Oca svoga i Gospodina da nas oslobodi o zla i učini dostojnima svoga kraljevstva moleći zajedno Oče naš

Gospodine Isuse Kriste, ti si krotka i ponizna srca, milosrdan i mirotvoran, siromašan i ubijen za pravdu. Ti si po križu ušao u slavu da nam pokažeš put spasenja. Daj da radosno prihvatimo tvoje evanđelje i živimo po tvom primjeru te budemo subaštinici i sudionici tvoga kraljevstva. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Nakon molitve bila je mogućnost za sakrament pomirenja.


Euharistijsko slavlje i propovijed o. Provincijala

Procesijom u 10.30 sati započelo je euharistijsko slavlje koje je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman, a u koncelebraciji su bili gvardijan fra Mate Gverić, mladomisnik fra Šimun Markulin i još 82 fratra-svećenika. Pjevanje su predvodili novaci i bogoslovi. Pri završetku euharistijskog slavlja o. Provincijal je prevodio molitvu odrješenja za pokojne članove naše Provincije. Kao domaćin susreta na kraju je riječi pozdrava i dobrodošlice svim sudionicima uputio gvardijan visovačkog samostana fra Mate Gverić.

Propovijed o. Provincijala

Draga braćo!

U godinu dana svoje službe, mnogo sam puta, kao provincijal, pred mnogima od Vas javno nastupio, u različitim prigodama i na različitim mjestima. U najviše slučajeva, moje su misli, razmišljanja i poruke bile uopćeno obraćanje koliko Vama, toliko i svim ostalim slušateljima - najčešće kršćanskim vjernicima. Stoga je za mene ovo poseban trenutak, kada Vam se, kao svojoj franjevačkoj braći, mogu obratiti otvoreno i u povjerenju, znajući da ste danas  došli tu kako biste nešto čuli i da ste potpuno spremni za jedan zdravi dijalog.

Otočić Visovac je sam po sebi mjesto tišine i svojevrsna oaza mira. Ovo mjesto evocira u nama neke najljepše mladenačke i redovničke uspomene.

Atmosfera Visovca nas na jedan fini način potiče, da ne kažem prisiljava, na razmišljanje, možda najviše o sebi, pa i o drugima, a posebno o Zajednici, čiji smo članovi.

Prije nego prijeđem na bitni dio svoje poruke, želio bih da se kratko zaustavimo na liku današnjeg sveca – sv. Tome apostola.  Današnji nam blagdan stavlja, dakle, pred oči lik čovjeka, kojega se u krugovima široke vjerničke javnosti, često krivo predstavlja – kao sumnjičava, kao onoga koji nema vjere ili kao čovjeka čija vjera ne može doći dovoljno do izražaja, jer se pred njom neprestano pojavljuju i izranjaju nova pitanja i dvojbe.  Mislim da nam ni današnji evanđeoski pasus ne sugerira da u liku sv. Tome apostola, moramo vidjeti negativca, nezahvalnika, koji olako zaboravlja dobročinstva i čudesa kojima je osobno svjedočio. Naprotiv, činjenica da danas slavimo jednog mučenika Crkve, potpuno mijenja našu perspektivu. Isti čovjek, koji je istini za volju pokazivao neke znakove ljudske slabosti, pred nama izranja kao veličina i uzor koji bismo trebali nasljedovati. Krvavi epilog Tomina života, kao posljedica njegove ustrajnosti u vjeri,  baca novo svjetlo na cjelokupan njegov život.

Iz toga bih zaključio da i mi sami, kao redovnici i franjevci, nismo, da tako kažem, u životu zabludjeli, ako na glas izražavamo svoje sumnje, postavljamo pitanja, tražimo više sigurnosti, ako razmišljamo svojom glavom, ako nismo samo pasivni primaoci informacija ili slijepi izvršitelji nečijih naloga. Sveti je Toma dokazao da je čovjek pozvan biti aktivni suradnik Božji na zemlji, aktivan u smislu zadovoljenja potrebe da prije nego što bude spreman i svoj život založiti za nešto ili nekoga, da mora biti uvjeren, motiviran, oslobođen svih predrasuda, strahova, sumnji, sposoban nadvladati i osjećaje razočaranja, zbog gubitka Učitelja itd. Tu nam se postavlja temeljno pitanje: Kako se vratiti u život, u situaciji kada se oko nas naizgled ruši čitavi svijet? Je li rješenje u tome da se pretvaramo kao da se ništa nije dogodilo? Primjer sv. Tome nam na svoj način kaže NE. To nije rješenje.  U tom smislu, braćo, i Vas pozivam, da u duhu sv. Tome prihvatite nesavršenosti s kojima se susrećete kako u svom osobnom životu tako i na razini našeg zajedničkog bratskog života ili suživota.


Kroz proteklu godinu dana vidio sam i osvjedočio se da kao Zajednica, zbog svega što radimo,  imamo na čemu biti ponosni, pa makar nam te razloge mnogi i osporavali, ali isto tako  na temelju svoje intuicije i osjećaja, za koja sam uvjeren da nisu nepouzdani, iščitavam želju i dobru volju svih nas, da u narednom razdoblju zajednički napravimo neke dobre stvari na općem planu – nešto što bi sigurno povratilo u mnoge naše pojedince poljuljani osjećaj sigurnosti i povjerenja. Da bismo napravili taj značajan iskorak potrebno je poput sv. Tome u sebi i oko sebe pobijediti mnoge sumnje, nevjerice i predrasude. Primjerice, da je svaki autoritet korumpiran, da je u redovništvu dopušten i prihvatljiv stav samodostatnih i ravnodušnih ljudi, koji ne žele da ih itko ometa u njihovoj privatnosti,  da je, nazovimo ga tako, politički pragmatizam i politika dodvoravanja nositeljima vlasti, jedino što se „isplati“ u današnjim prilikama, da je zadovoljenje osobnih ambicija najvažniji cilj koji treba slijediti, da je briga za opće dobro utopija, da je sankcioniranje zbog lošeg rada kršenje i ograničavanje slobode pojedinaca, da razloge za nejednakost, posebno onu ekonomsku među nama, treba tražiti u našim genetskim predispozicijama, u (ne)snalažljivosti a ne vidjeti ih kao posljedicu ljudskog  kadroviranja…itd.

Draga braćo, čini mi se da je došao trenutak za prave i ozbiljne odluke, koje se tiču prije svega našeg preustroja, na pastoralnom polju, jednako tako i planu ekonomske solidarnosti, na kojoj tek trebamo poraditi, po pitanju našeg angažmana kada se radi o promociji duhovnih zvanja, konačno,  riječ je i o odlukama, s kojima ćemo nastojati učiniti pomake na planu iskrenog bratskog suživota…

Sve se češće suočavamo sa situacijama u kojima naši članovi iznenada završe u bolnici.  Upravo je bolest najranjivije čovjekovo iskustvo, kada svaki od nas osjeća potrebu za  pažnjom.

Kada čovjek ispadne iz redovitih tokova života, u njega se lako uvuče strah da će biti ostavljen na cjedilu. S ovog mjesta želim ohrabriti sve Vas, a posebno one naše članove, koji vode borbu za život i zdravlje, da ne gube snagu i pouzdanje. Bit ćemo s njima i uz njih do konca i po svaku cijenu. Ujedno sve Vas, draga braćo, pozivam da razvijate u sebi taj potrebni senzibilitet za slabe i nemoćne među nama. Možemo li sebe zamisliti kako smo bespomoćno izručeni  tuđoj brizi i samilosti? Ne zaboravimo da upravo po tom služenju u svijetu ostavljamo najpozitivnije svjedočanstvo našeg franjevačkog načina života, koji smo dragovoljno prihvatili. Samo takvo zajedništvo i bratstvo koje ne zazire od različitosti, niti od ljudske slabosti, već ih prihvaća i velikodušno grli, može biti znak u svijetu, daleko od svakog sebičnog interesa, daleko od svake politike i osobnog afiniteta. Svima Vama, braćo, koji svakodnevno vodite brigu o našoj bolesnim članovima, koji im služite, koji ih podnosite, koji im poklanjate svoje slobodno vrijeme, koji ih posjećujete u bolnicama od srca hvala. Hvala Vam na iskrenom svjedočenju bratske ljubavi, pa ako hoćete i žive vjere, koja se ne dokazuje u propovjedničkim floskulama, već u Vašoj ljudskosti i humanosti. Posebno želim potaknuti mlađu braću neklerike da razmisle o toj opciji služenja u Zajednici starijima i bolesnima. Siguran sam da će svaki od njih koji se prihvati tog posla, primiti i ljudsko priznanje a i nagradu  od Boga i da neće patiti od osjećaja manje vrijednosti ili zbog neosmišljenog i neispunjenog redovničkog života.

Puno je, dakle,  posla pred nama, ali s pouzdanjem u Boga i s obnovljenim  franjevačkim žarom, bez obzira na godine, zajednički možemo i moramo, preobraziti i našu sadašnjost i našu budućnost.

Draga braćo, neka i današnji naš susret bude događaj nade i živi poticaj u obnovi našeg bratskog zajedništva.

Bog nas poziva da se svi skupa obnovimo u spremnosti da služimo drugima, da ih istinski ljubimo po primjeru našeg svetog Utemeljitelja i nebeske Majke Marije, te da po zagovoru današnjeg svetca, isprosimo dar vjere, koja će i nas dovesti do proslave ovozemaljskog života i vječne nagrade kod Boga.

S tim željama i nadama provedimo ovaj dan u duhu skrušenog preispitivanja svoga života, u molitvi i iskrenom nastojanju da u sebi pobijedimo sve animozitete prema ljudima s kojima nas je upoznala i povezala nedokučiva providnost Božja.

Majko od Milosti, Gospe od Anđela, čuvaj i brani naše provincijsko Bratstvo i isprosi nam od Boga dar međusobne ljubavi i istinskoga mira. Amen.

 

Izviješće o. Provincijala

Nakon molitve Šestog časa o. Provincijal je na početku izviješća spomenuo braću koji su proslavili ili će proslaviti obljetnice svećeničkog ređenja, mladomisnike, bolesnu braću i pokojnu kroz proteklo razdoblje. U nastavku izviješća govorio je o procesu realizacije provincijskog zaključka br. 6, građevinskim radovima, skrbi za starije i bolesne, mjesečnim samostanskim rekolekcijama. O. Provincijal je potakao braću da, vršeći svoju službu, imaju razumijevanja i da svojim životom svjedoče naše franjevaštvo. Na kraju je pozvao braću da neprestano govore o duhovnim zvanjima i da, što je više moguće, sudjeluju u sprovodima fratara i njihovih roditelja.

 

Zahvala fra Frane Lace

Fra Frano Laco, pročelnik, zahvalio je o. Provincijalu, vikaru Provincije, definitorima i svoj braći koji su sudjelovali u ovom slavlju. Posebnu zahvalu uputio je meštru novaka fra Juri Šimunoviću, gvardijanu fra Mati Gveriću i novacima koji su bili domaćini i učinili sve da ovaj susret prođe u najboljem redu.

Nakon molitve, euharistijskog slavlja i izviješća o. Provincijala uslijedio je ručak i rekreacija. Braća fratri počeli su odlaziti s Visovca oko 15.00 sati zbog obveza u svojim samostanima i župama.

Fotografije


 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas17
Ovaj mjesecOvaj mjesec55619
UkupnoUkupno5360156

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 81 

Administrator

franodoljanin@gmail.com