Prezentacija radova fra Ante Udovičića

Na prezentaciji radova govorili su autor fra Ante Udovičić, Jelena Lojić Pokrovac o zbirkama, Jasenka Kapitanović o maketama i fra Ante Branko Periša o slikama. Prezentaciju radova, uz prigodni govor, otvorio je provincijal fra Joško Kodžoman. Kroz program je vodio Pero Prosenica, a u glazbenom dijelu nastupili su VIS Gospa od Zdravlja pod ravnanjem Sunčice Semerad i pijanistica gđica. Kristina Cvitanić.

Na početku je, nakon molitve, pozdravnu riječ i riječ dobrodošlice uputio autor radova fra Ante Udovičić koji je rekao: „Dragi moji, sve ovo što vidite i toliko toga što nije ovdje, a vezano je na ovaj ili onaj način uz mene, odnosno ovu večer - trebam biti iskren: Nije moje! Sve je to Njegovo! Njegov dar, koji sam pokušao upakirati na najbolji, meni mogući i svojstveni način - jer ipak nisam završio nikakve discipline pakiranja Njegovih darova! Stoga je sve ovo Njemu na slavu, a vama dragi prijatelji na radost, u nadi da će svatko od vas odmatajući ove darove prepoznati negdje sebe i naravno Njemu reći: Hvala!

U svemu ovome satkano je mnogo ljudi - vas dragih prijatelja - da vas ne nabrajam poimenice ovi trenuci su ujedno posvećeni i vama kao zahvala za sve susrete i šalice razgovora. Stoga je neizmjerno bogatstvo imati prijatelja! I dok je ova večer moja slava Njemu, ujedno i jedno veliko hvala vama - dragi prijatelji! Dobro nam došli i slavimo Boga“, završio je fra Ante.

Prilog:  zbirke pjesama, slike, makete

 

Prof. hrvatskoga jezika gđa. Jelena Lojić Pokrovac u svom govoru osvrnula se na pisanu riječ i prisutnima se obratila slijedećim riječima: „Poštovana gospodo, cijenjeni uzvanici, dragi fra Ante! Govorenje pred auditorijem kojem ne mogu ne dati prednost u kakvoći predstavlja poseban izazov i užitak.  Rado bih, ipak, izmakla ovoj časti kako svojim riječima ne bih postidjela umjetnost. Ipak, zamoljena, dopustite mi uplesti koju misao o poeziji Malog Čovika s mora.

Ne određuje li narav umjetnosti upravo poezija?! Čitajući poeziju ulazimo u metafizičnost prostora, utapamo se u beskraju, u Bogu. Religija i umjetnost – dva su različita izraza istog života. Upravo će ova misao naći svoj odraz u umjetniku i svećeniku čije je pjesničko djelo večeras isposnički ogoljeno tu, pred nama. Ono nije rezultat naprezanja i htijenja, već je plod nadahnuća i talenta umjetnika i svećenika koji u svojoj svima prepoznatljivoj i zadivljujućoj poniznosti i franjevačkoj malenosti izrasta u simbol, u mistika koji u brizi svoje misli podsjeća na transcendentno, potiče na preobražaj i poziva na poniznost koja, kako i sam kaže, dozvoljava duhu da raste polako ali sigurno čitajući znakove vremena.

Pjesničke zbirke (Ispovijedi , 2006.; Slike u jednom danu, 2009.; Pitaš me o životu, 2011.; Preobrazba, 2012.) ilustriraju upravo spomenutu dvostrukost umjetničkog i religioznog creda, jer stih poništava prizemnost te uzdiže u nadosjetnost, uranja u Apsolutno, vodi u drugi, preobraženi svijet, uranja u Boga, a onaj koji nije obuzet Bogom ne dolazi na pjesnička vrata. Izvorište i uvir Udovičićeve poezije isti su. Inspiracija i doseg njegova stiha – sve je udomljeno u zaklonu Višnjega, što ilustriraju i sljedeći stihovi:

Želim se utopiti u Tvojoj ljubavi,

U Tvojoj ljubavi, Gospodine!

Kako bih umro sebi, a živio Tebi!

Kako bih zakopao ovo tijelo,

A dušu darovao bratu i sestri čovjeku, svakom Tvom stvorenju!

O Uzvišeni, Svevišnji, moj Gospodine!

Ljubavi moja,

Koja si tako blizu, a ja tako daleko od tebe!

Učini me zrakom svjetlosti što probija moju sljepoću,

Tamu ovoga života!

Sve me vodi k Tebi,

A opet, tako se skrivam između ljuštura svojih osjećaja.

Razgoli me,

Kako bih se mogao odjenuti u svjetlost nebeskog

Plavetnila!

Udovičićeve pjesničke zbirke odražavaju i njegov ljudski rast, od početnih intimnih ispovijedi kroz pisanu riječ, preko zbirki Slike u jednom danu i Pitaš me o životu koje ističu temeljna egzistencijalna pitanja koja, postavljena, nerijetko ostavljaju dojam turobnosti i beznađa, sve do zadnje zbirke Preobrazba čiji poticajni tekstovi donose slike svakodnevnih čovjekovih traganja za odgovorima, odgovorima koji svoju sigurnost i utočište nalaze u Bogu. Autor se o ovim tekstovima djetinje raduje svakoj metamorfozi. Gusjenica koja se pretvara u leptira na naslovnoj fotografiji posljednje zbirke nema ništa od one kafkijanske tjeskobne preobrazbe, sličnija je pak Šimićevim stalnim mijenama kojima je u osnovi želja za konačnom preobrazbom u zvijezdu koja će s neba noću sjati u crne muke noćnih očajnika.

Slobodnim stihom svojstvenim većini njegovih pjesničkih ostvaraja ( ostatak je također pisan u prilično slobodnoj formi pjesama u prozi ili crtica) negira ili možda uravnotežuje onu vojnički discipliniranu stranu svoje ličnosti kojom brižljivo, pedantno sastavlja makete svojih nebeskih letača, čime upravo ilustrira „dvostrukost“ vlastita duha (disciplina – sloboda, svijet – Bog, pad – let,…).

Pratimo tako ne samo sazrijevanje jednog čovjeka i svećenika, već i rast umjetnika koji na počecima svoga pjesničkog i čovječjeg uspona pokazuje grešnu raskajanost koja se franjevačkim habitom i konopom opire ovom oskudnom vremenu, težeći dotaknuti visine. Podijeljenost, raspolućenost dviju stvarnosti, dvaju svjetova, uzletnom pruženošću prema nebu u zadnjoj se zbirci u konačnici stapaju s Jednim i konačno prebivaju u Kristu. I kazat će fra Ante:

Nije nam mjesto u vremenu i smrtnosti,

U čeprkanju ovoga života,

Sakupljajući žitnice – nego u sjedinjenju s Uskrslim,

Šireći krila duše u smjeru neba.

Imaš krila, ne dozvoli da ti potrgaju perje s njih!

Na samom bih se kraju osvrnula na svoje poznanstvo s fra Antom. Iako surađujemo već dugi niz godina (10-12 g.), svega smo se 3 ili 4 puta susreli. Ovo će biti, ako se ne varam 4. susret. Fizički susreti ,pokazat će se, često su susreti na kojima smo oboružani raznim ljušturama, maskama, nastojeći skriti ono što uistinu jesmo, nastojeći zaštititi našu nutrinu, bit ili pak pokušavajući je prikazati drukčijom no što jest.  Malobrojnost fizičkih susreta pokazat će se po mom sudu ipak zanemarivom konstantom ili pak presudnom. Uređujući zbirku Slike u jednom danu imala sam poseban privilegij upoznati fra Antu kroz ono najintimnije, kroz njegove stihove,kroz njegove  pjesničke ispovijedi. Tako ogoljen pokazao mi se upravo onakav kakvim sam ga doživjela i kroz naše telefonske razgovore oko Vjesnika Provincije na kojem smo zajedno radili.

Stalno isticanje vlastite malenosti pred Božjom veličinom, nenametljivost, skromnost, poniznost, topla ljudska neposrednost, sućut, briga za čovjeka, ono je što me je svaki put iznova oduševljavalo i ostavljalo, moram priznati, posramljenom. Upravo ove kvalitete, ove veličine, ono je što sam pronašla i u njegovim stihovima i što sam, nadam se, dovoljno akcentuirala  u prikazu njegova pjesničkog djela. Završila bih fra Antinim stihovima koje bismo svi mogli uzeti kao maksime naših života:

Vrhunci se osvajaju pognute glave

Pogleda usmjerena na zemaljsku površinu

A srca slobodna od okova svijeta i od samoga sebe.

Akd. kiparica gđica. Jasenka Kapitanović je rekla: "Evo jedan kratki osvrt, moj pogled na fra Antine makete... Prva stvar koja je mene osobno zaintrigirala je od kud svećeniku ljubav prema borbenim zrakoplovima?! Njegova poezija, slikarstvo… sve je to bilo u skladu sa duhom ovog svestranog čovjeka. Ali kad sam pročitala kako fra Ante kaže:".. od kad znam za sebe želim biti svećenik, umjetnik i vojnik", onda mi je sve postalo jasnije.

Makete zrakoplova su kao sto sam autor kaže jedan vid duhovnosti prožet maštom i disciplinom te plod rada prožet ljubavlju prema hrvatskom nebu. Svaka maketa je original i nije rađena prema modelima postojećih zrakoplova. Vidljivo je tehničko umijeće u izradi detalja do najmanje pojedinosti, čovjek bi rekao samo što ne polete... posebno kod helikoptera i cessne. Također zrakoplovima same jak osobni pecat kroz načine oslikavanja I dodavanja detalja. Nekim detaljima poput likova is crtanih film ova umanjuje njihovu ozbiljnost i daje im jednu veselu notu.

U kasnijim radovima maštovitom formom i načinom oslikavanja stvara makete koje egzistiraju kao samostalne, moderne kiparske forme. Sami izbor imena ovog "papirnatog jata" podsjeća me na sv. Franju i njegove ptice nebeske... golubovi, male vrane, čvorci... a fra Ante dodaje bijeli orao, sivi galeb, lasta....
Da ih ima Hrvatsko nebo bilo bi sigurnije, do tada neka postoje prizemljeni u prostoru ljepote i maste gdje sigurno imaju svoje mjesto!

 

Akad. slikar fra Ante Branko Periša u svom je govoru protumačio kršćansku slikovnu simboliku fra Antinih radova: „Zašto se fra Ante bavi umjetnošću, a nije mu nužna za održavanje života, ne može odgonetati ni jedan likovni kritičar, ako ne uđe u tajnu dara stvaralačke moći koja mu je dana. Ima nešto u njemu, fra Anti, što ga nagoni da na vidljivi način izrazi svoje lijepe osjećaje. Učinak prisile zovemo – umjetnost.

Dok promatramo njegova likovna ostvarenja, postavljena večeras na ovoj izložbi, pokušajmo otkriti umjetničku tajnu: Tko je to bio toliko moćan da je njega, fra Antu, prisilio da se bavi umjetnošću? Ako mu nije nužno za život, onda ga je netko, tko je moćniji od njega, prisilio i naveo na grijeh, da sagriješi? A on, fra Ante, katolički svećenik, pristao da učini grijeh. I sada, ovdje pred nama, večeras, pred našim očima, evo njegova grijeha i njegove ispovijedi.

Zasigurno je dubini njegove duše Tvorac svijeta zasadio sjemenku božanske ljepote. I to malo zrnce, kao Božja čestica, protresla je fra Antu. I kao da mu je zapovijedila: Protiv svoje volje, fra Ante, ali s mojom pomoću, učini grijeh. Ako ne sagriješiš, ne ćeš se moći ispovijediti. Ispovijed je, znamo, pomirnica između čovjeka i Tvorca svijeta.

Tako jednostavno možemo otkriti tajnu koja je fra Antu navela da se umjetnički ostvaruje, iako mu nije nužno za održavanje života. Umjetnost je prisila Božja; odnosno Božje navođenje na stvaranje; jednostavnije rečeno, Tvorac svijeta želi da fra Ante pristane na čudesnu suradnju stvaranja lijepih dijela s božanskom porukom.

A kako to fra Ante čini? Umjetničkim rječnikom rečeno: spontano, bez prisile, otvorena srca, bez velikoga opterećenja, jednostavno.

Mogli bismo reći, da je njegov likovni motiv, dakle sadržaj njegovih djela, uvijek s posebnom porukom. Na svakoj slici možemo pročitati neku poruku koju nam šalje. On, ili onaj tko ga je prisilio da nam pošalje poruku. Svakako, fra Ante je oruđe u Božjim rukama. Zato su njegove likovne teme, kako se vidi, izvan-zemaljske, bolje rečeno, poveznica onstranoga i ovostranoga. Kao što postoji drugi život, kako vjerujemo, tako postoji i prvi život, koji živimo. Zato su njegovi likovni motivi izrazito psihološkoga karaktera; bogato obojani osobnom ekspresivnošću, koja nije nasilna, nego privlačna, najčešće izražena slikovnim rječnikom kršćanske simbolike.

Koristeći, ponekad, akromatske tonove, upravo pomoću bijeloga svjetla i crne sjene, povezuje prvi i drugi život. I u sredinu, između ta dva ljudska stanja, stavlja poruku preko likovne teme koju obrađuje. A poruka mu je uvijek jednostavna, i za razumijevanje. Kada koristi, kako se može vidjeti, čiste kromatske boje, bez obzira jesu li uzastopne boje koje se nadopunjuju, ili su komplementarne boje koje su u kontrastnom suodnosu, opet miješa dvije stvarnosti ljudskoga života u jednu cjelinu. I tada mu je poruka, koju nam šalje, lako čitljiva.

Svakako, fra Anti bavljenje umjetnošću ne donosi materijalnu korist. I ne naginje suvremenom pomodarstvu, da se svidi publici ili likovnim kritičarima. Oslobođen je školskoga akademizma i likovnih zakonitosti. Umjetnost mu služi da se u slobodno vrijeme, između župnih obavijesti i razmišljanja o nedjeljnoj propovijedi, preseli do svoga Boga kojemu služi. I prorazgovara sa svojim Tvorcem, koji ga prisiljava i navodi da učini grijeh i protiv svoje volje, i da se, nakon toga, javno ispovijedi, ali ne sakramentalno, nego na umjetnički način. Što njih dvojica prijatelja, dobri Bog i fra Ante, razgovaraju, to večeras možemo vidjeti na ovoj izložbi.

Stoga, oprostimo fra Anti njegove prisile i grijehe i, promatrajući izložbene slikovne radove, proniknimo u tajnu koju nam Tvorac svijeta preko njega nečujno želi prenijeti. Neka to bude, kako je fra Ante naveo na katalogu: Sve na veću slavu Božju.“

Mnp. provincijal fra Joško Kodžoman, prije otvaranja izložbe, rekao je: „Osobito mi je zadovoljstvo što mi je pripala čast da večeras otvorim ovu retrospektivnu izložbu koju sačinjavaju radovi moga franjevačkoga subrata i aktualnog provincijskog vikara i župnika župe Gospe od zdravlja, cijenjenog fra Ante Udovičića.

Ova je izložba još jedna  potvrda Božje dobrote i veliki dar Njegove ljubavi prema nama ljudima koju je velikodušno posijao u našem svijetu. Svi mi, kao pojedinci, doživljavamo svijet i stvarnost kroz koju prolazimo, na svoj osobit način, ipak, postoje među nama pojedinci koji su obdareni posebnim sposobnostima zapažanja i kojima ta ista stvarnost puno više sugerira, i u njima izaziva osjećaje divljenja i zahvalnosti.

Našem večerašnjem domaćinu, fra Anti, Božja je milost omogućila da se pored svojih prioritetnih svećeničkih poslova, u svoje slobodno vrijeme bavi i slikarstvom, te da kroz prepoznatljivu igru boja izrazi svoje najdublje osjećaje, i ljubavi i straha i nacionalnog ponosa, i proživljene vjere i ljudske čežnje za mirom i srećom, jednako tako amatersko bavljenje modeliranjem osebujnih letjelica, koje možda nikada neće poletjeti, jer ih je i sam autor nazvao svojim „papirnatim jatom“, uzdižu duše i bude češnju svih onih koji ih vide prema tim istim nebeskim visinama. Nema dvojbe da je prikupljena kolekcija umjetničkih ostvarenja našeg fra Ante, konačno zavrijedila trenutak pozornosti svih ljubitelja lijepoga i kreativnoga, pa se najiskrenije nadam da će kao takva biti i nama izvor radosti a možda i poticaj na razvijanje vlastitih kreativnih ideja i zamisli. Fra Anti želim čestitati na svemu vrijednom i lijepom što je u svojoj samozatajnosti stvorio, a svima Vama nazočnima uputiti dobru želju da i Vas po promatranju njegovih umjetničkih ostvarenja vodi životni entuzijazam i volja da kroz Vaše stvaranje naš svijet postaje uvijek boljim i ljepšim mjestom obitavanja. Tim riječima otvaram večerašnju izložbu, uvjeren sam na radost svih Vas kao i onih koji će je naknadno posjetiti. Živjeli i sretno!“

Nakon otvaranja, uz prigodni domjenak, posjetitelji su mogli razgledavati izložene radove fra Ante Udovičića.

Fotografije



 

Pretraži sadržaj

Najave

Duhovne vježbe - 2017.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas293
Ovaj mjesecOvaj mjesec51734
UkupnoUkupno5279945

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 109 

Administrator

franodoljanin@gmail.com