Trogir: V. europski kongres animatora za PMOS

U Trogiru se održava od 29. travnja do 3. svibnja 2013. V. europski kongres OFM animatora za PMOS. Uvodnu riječ su održali koordinator PMOS-a JS OFM Konferencije i ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira fra Mijo Džolan i voditelj Ureda JPIC u Rimu fra Joe Rozansky. Prvog dana održano je pet predavanja. Nakon održanih predavanja uslijedio kratki sažetak i uvod za rad po jezičnim skupinama. U plenumu je predstavljen rad skupina i otvorena diskusija za promišljanja i rasprave.

Prof. dr. fra Anđelko Domazet održao je u ponedjeljak, 29. travnja 2013., predavanje „Crkva kao kvalitetna i kreativna manjina u europskom društvu“ na V. kongresu OFM animatora za PMOS.


Sažetak predavanja:

Anđelko Domazet

Crkva kao kvalitetna i kreativna manjina u europskom društvu

U prvom dijelu razmišljanja pod naslovom - U potrazi za izgubljenom vjerodostojnošću – polazi se od konstatacije da se Katolička crkva u Europi nalazi u krizi. Dugo razdoblje 'konstantinovskoga doba' (od 4. do 18. stoljeća) i pučke Crkve definitivno je iza nas. Crkva danas živi u jednom postsekularnom i pluralističkom društvu. Društveni analitičari i teolozi otvoreno govore da se kršćani u Europi moraju priviknuti već sada, a još više u budućnosti, na situaciju manjine (dijaspore). Osim toga, u samoj Crkvi na djelu je nutarnja kriza, zbog nedostatka nutarnje duhovne obnove i zbog odbijanja nužnih institucionalnih reformi. U takvoj situaciji postavljaju se dva presudna pitanja za budućnost kršćanstva (C. Dotolo), a time i Crkve: Ima li još smisla govoriti o mogućem i vjerodostojnom kršćanstvu, a da pritom ne upadnemo u razočaranost nad onim neposrednim ili pak u utopijski san?; Čemu kršćanstvo u multikulturalnoj i plurireligijskoj stvarnosti? Može li ona hodu povijesti još ponuditi nekakav ozbiljan doprinos i kulturalnu ulogu? Ta dva pitanja u svojoj su biti dva dijela jednog te istog pitanja, o mogućnosti i smislenosti kršćanstva i Crkve u današnjemu postmodernom, multikulturalnom i multireligijskom kontekstu.

U drugom dijelu razmišljanja koji glasi - Fenomen svetosti: Je li Crkva još znak? – nastoji se pokazati kako vjerodostojnost Crkve i evangelizacija svijeta ovise o sakramentalnosti Crkve, to jest njezinoj sposobnosti da bude znak ljudima. Crkva postoji kako bi uprisutnila Isusa Krista u svijetu u povijesnom, vidljivome i utjelovljujućem obliku (K. Rahner). Svaka provjera vjerodostojnosti Crkve mora iznijeti na vidjelo dimenziju svetosti Crkve. Tek kategorija svetosti čini Crkvu vjerodostojnim znakom spasenja. U tu svrhu analizira se kulturološki, religiozni i kršćanski fenomen svetosti u Katoličkoj crkvi. Tko je čovjek - svetac? Lik, poruka i svjedočanstvo svetaca. Što svetost govori teologiji i koje je njezino značenje za Crkvu? Teologija svetosti (H. U. von Balthasar): 'kristoliki svetac', čovjek in forma Christi signatus. Svetost kao 'teološko mjesto' ('locus theologicus'). Božja svetost zrcali se u životu i mišljenju ljudi. Osobno svjedočenje kao sinteza svetačkog života.

U trećem dijelu izlaganja - Novi stil svetosti Crkve – donose se neke oznake 'nove svetosti' Crkve. Takva svetost radikalno svjedoči program Govora na gori i živi duhovnost Isusovih blaženstava. Riječ je o sintezi između vjere i života, to jest kontemplacije (škola molitve) i angažmana za mir i pravednost u svijetu (duh nenasilja). Oslanjajući se na svjedočanstvo velikih svetaca i mistika Katoličke crkve, mogu se izdvojiti tri prioriteta pred kojima stoji današnja Crkva u pokušaju da sačuva svoj identitet, te bude kvalitetna i kreativna manjina u europskom društvu: teocentrična Crkva (pitanje o Bogu; prva Božja zapovijed; transcendencija: smisao i utjeha; teologija poniznosti); Crkva u kojoj se prakticirati etika ljubavi (pojam agape; ranjivost; kenotičko služenje); te Crkva duhovnosti (pneumatološka dimenzija, vjera i iskustvo, mistagogija).


 

Neven Šimac

Političke i ekonomske dvojbe EU- projekta: vizija socijalne pravde i održivog razvoja

Projekt kršćanskih začinjavaca Schumana, Adenauera i De Gasperija je dovršen. Za razliku od političkog Vijeća Europe, Europska unija (EU) je krenula "malim koracima" i "oazama povjerenja" na ekonomskom području. To zajedničko, pa zatim jedinstveno tržište pridonijelo je miru, stabilnosti i solidarnosti država "ujedinjenih u različitosti", s ambicijom "sve tješnje unije". Tek 1992. godine EU dobiva ograničenu političku dimenziju, europsko građanstvo, suradnju u pravosuđu i unutarnjim poslovima, kao i zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

Danas, u poli-krizi svijeta, EU treba novu, ambiciozniju viziju. Na političkom planu, ona treba izabrati između sadašnje sporosti i federalne djelotvornosti. Na gospodarskom polju, EU-monetarna politika se pokazala ranjivom zbog neusklađenosti poreznih i socijalnih politika. Na socijalnom području, "europski socijalni model" čini da je Europa ljepša gledana izvana, nego iznutra. Međutim, on ne postoji kao politika EU, nego kao zbir nacionalnih politika nastalih iz poslijeratnih katarza i etičkih izbora koji su dali prvenstvo pravu i pravnoj državi, te ljudskim i socijalnim pravima. EU se zalaže za "socijalnu tržišnu ekonomiju", ali socijalna dimenzija država slabi pred neoliberalnim pritiscima, pa je danas u EU od pola milijarde stanovnika, 27 milijuna nezaposlenih, od kojih 1/3 mladih, a pojavljuju se novi oblici siromaštva i bijede. Ipak, na području zaštite ljudskog i prirodnog okoliša, EU još uvijek igra pionirsku ulogu.

EU-projekt je na raskršću putova: ili prihvatiti da neoliberalni model i nered "nemaju alternative", ili se vratiti svojim izvorima judeo-kršćanskog i humanističkog poklada.

 

 

Paolo Maiello, OFM

UFME i ulazak u EU- izazovi i mogućnosti

Kao UFME delegat pri europskim institucijama, pozdravljam inicijativu ove konferencije vjerujući da je korisna za razumijevanje konteksta EU-e na kojeg moramo usredotočiti naše djelovanje. EU i UFME su partneri, ali oni se u mnogočemu razlikuju jedan od drugog; prvi, mlađi, živi između željenog jedinstva, političkih i ekonomskih kompromisa, u potrazi za nepristranosti protivnoj vjerskim, etičkim i moralnim vrijednostima prisutnim u zemljama Europske unije. UFME, stariji, po prirodi evanđeoski, pastoralan i misionarski, suočava se s dvostrukim izazovom, vlastitom modernizacijom i složenom epohom, koja ipak nije složenija od one za života svetog Franje.

Kako stvoriti mjesto za sebe u Bruxellesu? Pitajući se to pitanje prilikom preuzimanja uloge UFME delegata, dao sam jednostavan odgovor na njega. Osvrnuvši se na temeljne tekstove Reda, enciklika i dokumenata Vijeća, moj je dojam da ne postoji nešto što bi trebalo promijeniti, odnosno da ne treba provesti promjene u pogledu pristupa. Kao što navodi blaženi Ivan Pavao II u Slavorum Apostli, suočavanje s krizom i gubitkom vrijednosti, pretjeranim sinkretizmom i pragmatizmom zahtjeva otvorenost prema braći, uzajamno razumijevanje, spremnost na suradnju kroz velikodušnu razmjenu duhovnih i kulturalnih dobara.UFME stoga može doprinijeti izgradnji društva ljubavi, koja je temelj i žila kucavica grada dostojna čovjeka. Na temelju mog kratkog iskustva, došao sam do nekoliko zaključaka: 1) složena stvarnost EU ne može se rješavati globalno, ma po mjeri čovjeka, 2) Franjevačka karizma je najprikladniji pristup ovoj stvarnosti, 3) potraga za novim coute que coute strategijama djelovanja nije mudra, kao što nije ni mudro tražiti po svaku cijenu novije novo, 4) Franjevačka obitelj je jedan korak ispred. U stvari, ona je sudjelovala od početka u izgradnji društva ljubavi, 5) biti nositelj istine u pogledu poštivanje kulturne osobitosti služi kao živi model za Crkvu svih vremena i to ostaje tako i u pogledu obveze na razini EU-e; 6) konačno, društvo ljubavi se hrani prakticiranjem milosrđa, a ono odražava nakanu karizme samog Franje.

Što se tiče UFME-a, od početka mog mandata (listopad 2011) do danas su poduzeti određeni koraci među kojima je i otvaranje Operativnog generalnog tajništva u Rimu. Dvije volonterke su bile poslane u Bruxelles da prisustvuju sjednicama Odbora Europskog parlamenta; ja sam osobno nekoliko puta posjetio EU; objavljena su prva tri broja UFME Newsletter-a te su predstavljena dva projekta programa Youth in Action (Mladi na djelu). Osim organiziranja susreta Stalnog vijeća, UFME trenutno upravlja procesom transformacije u ONLUS [UFME-RdS, Rete di Speranza], i pripremama za svoju Glavnu skupštinu koja će se održati u listopadu. Nadam se da će Skupština potaknuti i produbiti koheziju između naših realnosti koje su različite, ali komplementarne.

EUROFRAME, GPIC i projekti predstavljeni pri programu Youth in Action se obraćaju mladim generacijama u potrazi za alternativom. Sve to može voditi zajedničkom radu, bez antagonizma, na zajedničkom projektu, jednoj staroj novosti po uzoru na onu malu grupu sljedbenika koji, u pratnji Franje, idu u dvadesetiprvo stoljeće.

 

Željko Tanjić

Ekleziologija II. vatikanskog koncila: izazov promišljanju o političkoj budućnosti Europe

Pedeset godina nakon početka II. vatikanskog koncila svjesni smo kako se značenje ovog događaja u životu Crkve ni izdaleka nije iscrpilo u mnogoobličnosti interpretacija koje se nude na pastoralnoj, teološkoj, sociološkoj i političkoj razini. Zapravo sve se više pokazuje kako pedeset godina interpretacije Koncila ne samo da nije iscrpilo njegovo bogatstvo nego je, obogaćeno novim iskustvima i spoznajama, omogućilo s jedne strane novi pogled na Koncil te s druge strane uvid u izazov Koncila za interpretaciju ne samo crkvene, nego i društvene pa i političke stvarnosti.

U tome procesu međusobnog ispreplitanja posebno mjesto zauzima koncilska ekleziologija koja ni danas nije iscrpila svoju snagu, niti je izgubila na svježini čak i u kontekstu globalnih političkih procesa koji sve više pokazuju svoju negativnu stranu. U ovom se predavanju želi na temelju nekih nosivih elemenata koncilske ekleziologije rekonstruirati njeno značenje za političku budućnost Europe polazeći od svijesti da Crkva na Koncilu sebe doživljava kao «složenu stvarnost» (LG 8) koja se ne može svesti samo na jednu dimenziju. Upravo ta složenost od koje se ne bježi, ali koju se želi posvjestiti i pojasniti, izazov je i za političko promišljanje budućnosti Europe koja i sama «složena stvarnost», ali često i s težnjom da zajedničke temelje na kojima počiva zamjeni političkom i gospodarskom vizijom koja se od tih zajedničkih temelja odvojila i prijeti da se pretvori u suprotnost Europi shvaćenoj kao zajedničkoj kući različitih naroda i država.

 

 

Aleksandra Korać Graovac

Što Europi XXI. stoljeća poručuje Povelja o pravima obitelji

Povelju o pravima obitelji (Vatikan, 1983.) predložila je Sveta Stolica kao neobvezujući pravni dokument vladama kao podlogu za zajednička zakonodavna rješenje te stvaranje obiteljskih politika koje će štititi vrijednosti iz te Povelje. Povelja je i uputa pojedincima o tome kako moraju djelovati s obzirom na promicanje i zaštitu obitelji.

Izlaganje će obuhvatiti prava iz Povelje. Povelja priznaje pravo na sklapanje braka, ali i pravo da se brak ne sklopi, te razrađuje to pravo s obzirom na pretpostavke za sklapanje braka te jednaka prava i dostojanstvo bračnih drugova nakon njegova sklapanja. Povelja nadalje priznaje pravo na zasnivanje obitelji, i to kao građansko pravo, ali i socijalna prava s kojima bi država trebala zaštiti pravo na zasnivanje obitelji. Istaknuti su i pravo na život, zabrana genetske manipulacije, široko postulirana prava djece, prava roditelja, prava obitelji kao subjekta (jezgre) s obzirom na potrebu zaštite, slobodu vjeroispovijesti, pravo obitelji da ispunjava svoju društvenu i političku zadaću, ekonomska i socijalna prava obitelji, te prava obitelji stranaca (doseljenih obitelji). Povelja obuhvaća pojmovno i sadržajno, pa i koncepcijski, različita prava, koja k tome pripadaju i različitim generacijama.

Ova široko postavljena prava usporedit će se s katalogom prava koje pripadaju pojedincima - članovima obitelji po Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rim, 1950.) te Povelji o temeljnim pravima Europske unije (Nica, 2000.). Na kraju će se uz primjere oslikati suvremenost zahtjeva koje Povelja unosi u polemiku prilikom uređenja nacionalnih zakonskih okvira obiteljskopravnih odnosa te obiteljskih politika u europskom krugu.

Fotografije

Program (29. travnja - 3. svibnja)



 

Pretraži sadržaj

Najave

2. - 13. prosinca: Sinj - Karitativna akcija "Daruj Božić"

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1828
Ovaj mjesecOvaj mjesec39092
UkupnoUkupno5574599

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 123 

Administrator

franodoljanin@gmail.com