Zagreb: Proslava Majke Božje Lurdske

Euharistijsko slavlje svetkovine Majke Božje Lurdske u župi Gospe Lurdske u Zagrebu u ponedjeljak 11. veljače predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji sa svećenicima Maksimirsko-trnjanskog dekanata predvođenim dekanom preč. Alojzijem Žlebečićem te gvardijanom fra Matom Matićem i župnikom fra Nikicom Ajdučićem i drugim franjevcima.


"Na današnji dan, 21. svjetski dan bolesnika, spominjemo se sve naše braće i sestara po vjeri i po stvorenosti koji žive iskustvo bolesti, istodobno iskušavani i izabrani, preporučujući ih snazi i utjesi Božjega Duha, ali također zahvaljujući za svjedočenje u trpljenju, za njihove molitve i žrtve. Spominjemo se liječnika, medicinskoga osoblja i svih ljudi koji se u ustanovama i u svojim domovima nesebično skrbe za bolesnike. Jer bolest je uvijek ne samo izazov, a najmanje gubitak smisla, nego zahtjevno očitovanje Božjega gospodstva nad svime stvorenim", istaknuo je biskup Šaško uvodeći u misno slavlje.
Osvrnuvši se na misno Evanđelje, biskup je istaknuo kako je pred vjernicima okvir jednoga radosnog slavlja – svadba i svadbena gozba. U njoj postoji iskustvo prijetnje toj radosti. Šest kamenih posuda s vodom za obredno čišćenje mijenjaju svoju svrhu i postaju izvorom nove radosti. Šest posuda kao slika šest dana stvaranja, sada postaju prostorom novoga stvaranja u kojemu sudjeluje čovjek, stvoren na Božju sliku. Voda u posudama bila je korištena kao znak čišćenja, ali i kao znak neispunjenosti. Isusovim dolaskom obredi dobivaju novo značenje; On skreće pozornost na to da po njemu postajemo nova stvorenja, ne po našim izvanjskim postupcima, istaknuo je propovjednik te poručio kako je „Kristov znamen u Kani, poziv da u svome životu najprije zahvalimo za dar one radosti koju ne mogu izbrisati trenutačne poteškoće; poziv da izaberemo Krista, da imamo pouzdanja u njega u traženjima, kada nas životni udarci od njega udaljavaju. Umjesto pokušaja da sami svojim djelima dođemo do sreće, dopustimo Bogu da mijenja naše živote".

Posvješćujući kako u suvremenosti susrećemo čežnju za radošću i čežnju za zdravljem, biskup Šaško istaknuo je kako "možda i mi negdje u svojim životima imamo neke posude koje ispunjamo nekim drugim sadržajima, a nedovoljno Božjom riječju; poneko sredstvo kojim mislimo da se izvanjskim čišćenjem može doći do mira i radosti".

"Vjera je naš vid i naš dodir i naš okus i njuh i sluh", rekao je propovjednik, primijetivši da dok se toliko puta nađemo pred patnjom i bolešću, postajemo ponizniji, ljudskiji, svjesni granica svoje stvorenosti i istine da onkraj očitosti trpljenja postoji sigurnost vjere. "Ona nas potiče da bolesne liječimo svojom solidarnošću, sućuti i opraštanjem. No, ta su sredstva djelotvorna, ako postoji nutarnji smisao koji kao vjernici povezujemo s vjerom. Istinska solidarnost polazi od one Kristove; sućutni smo zbog Božje sućuti prema nama, a oprostiti možemo, jer Boga nama oprašta. Mjera nije u nama, nego u Bogu i njegovoj ljubavi. Jednako tako valja napomenuti da ljudska težnja za ozdravljenjem ne smije biti otklanjanje od vjere. Ozdravljenje nije konačni cilj, nego uvijek radost u Gospodinu", istaknuo je biskup Šaško.

Propovjednik je uputio na razmišljanje o načinima kojima izražavamo solidarnost, sućut, oproštenje. „Među njima posebno sam zastao u mislima o suzama. Suze su velike i vjerne pratiteljice patnji, ali su izražaj i najveće radosti: biti ganut i obradovan do suza. Plač u Betlehemskoj spilji, suze na Isusovu grobu, plač pred Lurdskom spiljom, sve to ovdje obuhvaćamo, kao kršćansku sućut, supatnju i zajedničku radost u svijetu. Mogli bismo reći, dok molimo zagovor Gospe Lurdske da nam je potrebna gratia lacrimarum – milost suza, sućutnost koja preobražava svijet, a koja nije prepuštena tuzi i malodušnosti. Koliko je samo ljudi koji svjedoče o promjeni vlastitoga života pred kušnjom bolesti. Koliko je samo obraćenja pred istinom predanosti služenja bližnjima koji su bolesni. To je dar, milost, pozvanost i karizma, bez koje svijet ne može živjeti radost", istaknuo je te poručio kako je sućut potrebna i našoj Domovini, "iskrene suze koje pročišćuju srce, a jedno od blaženstava kaže da će čisti srcem 'gledati Boga'".

Lurdska spilja govori o vodi iz stijene koja gasi žeđ naroda. To je poziv da iz naše tvrdoće srca poteknu suze koje mijenjaju ponašanje, odnose među ljudima, koje su sposobne zauzeti se za druge i za našu Hrvatsku. Ako naše suze budu suze nesebičnosti tada će ih Bog obrisati s naših očiju i vratiti nam radost. Crkva koja plače sa zaplakanima i raduje se s radosnima jest vjerodostojna Crkva, zaključio je biskup Šaško. Devetnicu su predvodili fra Tino Labrović, fra Mate Matić, fra Nikica Ajdučić, fra Dario Tokić i fra Anđelko Domazet.

Na kraju sv. mise gvardijan fra Mate Matić zahvalio je predvoditelju misnog slavlja i koncelebrantima, a posebnu zahvalu izrekao je vjernicima koji su se okupili na misnom slavlju u velikom broju, kao i onima koji su redovito sudjelovali u devetnici, svim dobročiniteljima župe i svetišta.

Fotografije

 

 


 

Pretraži sadržaj

Najave

Split:

18. prosinca: Predstavljanje monografije „Gospodin vam dao mir“

*********

2. - 13. prosinca: Sinj - Karitativna akcija "Daruj Božić"

*********

13./16./20. prosinca: Koncerti pjevačkog zbora „Neuma“ iz Drniša

**********

14. - 17. prosinca: Sinj - Duhovna obnova

*********

Trstenik: Mjesečne teme u OFS-u 'Blagovijest' - 2018.

*********

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas275
Ovaj mjesecOvaj mjesec42420
UkupnoUkupno5577927

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 79 

Administrator

franodoljanin@gmail.com