Održane Regionalne sjednice u Njemačkoj

Na regionalnim sjednicama u Njemačkoj na čelu s delegatom za hrvatsku pastvu u toj zemlji vlč. Ivicom Komadinom okupilo se više od 120 hrvatskih pastoralnih te nekoliko hrvatskih socijalnih djelatnika. Sjednice su održane u ponedjeljak 28. siječnja za Bavarsku regiju u hotelu „Poinger Hof” u Poingu kod Münchena, vlasnika Hrvata Ive Sadrića, u utorak 29. siječnja u prostoriama Hrvatske katoličke misije (HKM) Ludwigshafen za regije Baden-Württemberg I., Baden-Württemberg II., u srijedu 30. siječnja u HKM Essen za regiju Sjeverna Rajna i Vestfalija, 31. siječnja u prostorijama Bogoslovije u Hildesheimu za Sjevernu regiju te u ponedjeljak 4. veljače u HKM Mainz za Rajnsko-majnsku regiju. Nakon prigodne meditacije i molitve na svim je sjednicama sve na početku sjednica pozdravio delegat vlč. Komadina. Na sjednici u Poingu sudjelovali su i ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemnstvu fra Josip Bebić, konzul hrvatskog Generalnog konzulata u Münchenu Ante Jović, referent za dušobrižništvo katolika stranih misija u nadbiskupiji München-Freising prelat Josef Obermaier i referent za strane misije u biskupiji Augsburg i bivši ravnatelj dušobrižništva katolika drugih materinskih jezika Njemačke biskupske konferencije mons. Wolfgang Miehle; na sjednici u Ludwigshafenu ravnatelj o. Bebić, hrvatski generalni konzul iz Stuttgarta Ante Cicvarić i referent za katolike drugih materinskih jezika u biskupiji Rottenburg-Stuttgart Ulrich Reif; na sjednici u Essenu referent za katolike drugih materinskih jezika Michael Meurer; u Hildesheimu hrvatski generalni konzul iz Hamburga Slavko Novokomet te u Mainzu referent za dušobrižnišvo zajednica drugih materinskih jezika u biskupiji Limburg Heribert Schmitt i generalni konzul Generalnog konzulata R. Bosne i Hercegovine iz Frankfurta Nikica Džambo.


Svi su oni uputili prigodnu riječ te istakli važnost dajelovanja kako hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj tako i djelovanja hrvatskih pastoralnih i socijalnih djelatnika u Njemačkoj. Prigodnu riječ uputili su i predstavnici regija i voditelji misija i zajednica na čijim su se područjima održavale sjednice. U HKM Essen nakon sjednice u kapeli Majke Božje Kraljice Hrvata molio se šesti čas. Voditelj misije vlč. Stjepan Penić je sudionike upoznao s misijom, zajednicom sestara Maloga Isusa u Essenu, s tom lijepom hrvatskom kapelom te samostanom sestara. Pritom je istaknuo kako je 1956. godine u Essen-Vogelheim došao je svećenik Zagrebačke nadiskupije vlč. Franjo Lodeta i uz pomoć njemačkog župnika župe sv. Tome Mora vlč. Alberta Schmidta počeo okupljati naše ljude, slaviti s njima svetu misu na hrvatskom jeziku i dijeliti sakramente. Tada su to uglavnom bili hrvatski emigranti koji su po završetku Drugoga svjetskog rata i kasnije prebjegli u Njemačku da se zaštite od tadašnjih vlasti; od progona i zatvora, a tu su pronalazili radno mjesto uglavnom u rudnicima. Essenski biskup dr. Franz Hensbach i župnik Schmidt najzaslužniji su da je hrvatska misija u tome gradu 25. svibnja 1966. dobila svoju novosagrađenu kapelu, jednu od najljepših kapela u Njemačkoj i u svijetu, posvećenu Majci Božjoj Kraljici Hrvata i župnu kuću, a hrvatske sestre Družbe Služavke Malog Isusa novosagrađeni samostan. Kroz sve vrijeme postojanja misija je bila aktivna u pastoralnom, socijalnom i kulturnom radu za Hrvate u Essenu. Misiju od 1977. do danas vodi vlč. Stjepan Penić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije kojemu u pastoralnom radu pomažu pastoralne suradnice s. Fanita Jukić (od 1979.) i s. Alis Lovrić (od 1976.). Sestre iz samostana, uz svoje djelovanje u domu za starije i nemoćne osobe u Essenu, također na svoj način pomažu u misiji. Središnje misijsko nedjeljno misno slavlje slavi se u crkvi sv. Tome Mora u Essenu. Misa se svakoga dana služi u misijskoj kapeli kojoj pribivaju časne sestre i vjernici. U kapeli je Ivo Dulčić načinio glasovitu fresku. Na freski je prikazao Majku Božju Kraljicu Hrvata koja gazi glavu zmiji, kako stoji u knjizi Otkrivenja, a oko njene se glave u dinamičnoj kozmičkoj vrtnji zmijoliko se obavila galaksija zvijezda. Oko nje anđeli prinose molitve grešne braće u šarenim hrvatskim nošnjama. Nazočni su svi krajevi u kojima žive Hrvati. Dulčić je oslikao u kapeli križni put i prozore s likovima hrvatskih svetaca i blaženika. Mozaik u niši svetohraništa završio je i okrunio to ostvarenje Dulćićeve vizije hrvatske vjere. U sredini mozaika je hostija i kalež s plemenitim zrakama.

Predavanje o budućnosti zajednica drugih materinskih jezika na primjeru hrvatskih misija održao je njemački skalabrinac mr. o. Tobias Keßler. Predavač je rođen 1966. godine u Ulmu. U Kongregaciju misionara-scalabrina stupio je 1989. Školovao se u Rimu i Osnabrücku. Djelovao je i kao dušobrožnik za mlade katoličke migrante u nadbiskupiji Köln. Od 2009. je znanstveni suradnik na Institutu Crkva u svijetu i misija Filozofsko-teološke visoke škole Sankt Georgen u Frankfurtu.

U predavanju se predavač poglavito osvrnuo na hrvatske katoličke misije i zajednice u Njemačkoj. Pritom je istaknuo kako je pitanje o strukturama zajednica već u više navrata obrađeno, pozivajući se pritom posebno na pastoralni skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe o situaciji i perspektivi hrvatskog dušobrižništva u Njemačkoj, održanog 1999. u Vierzehnheiligenu. Stoga je o. Keßler svoje izlaganje usmjerio na sadržaj migracijskog dušobrižništva stavljajući u središte konkretne potrebe pojedinca koje valja ponovno odrediti i definirati. Prema njegovom mišljenju, promjene struktura se moraju podrediti konkretnom sadržaju dušobrižničkog rada. Rekao je kako u tom kontekstu valja istaknuti osobitost doseljavanja Hrvata u Njemačku, koja stavlja dušobrižnistvo pred određene izazove. Naime, u prvoj fazi doseljavanja, koje je uslijedilo već nakon Prvoga svijetskog rata radilo se poglavito o političkim progonjenim osobama, a u kasnijem vremenu dolazili su takozvani „Gastarbeiteri“, manje-više iz ekonomskih razloga kao radna snaga za obnovu Njemačke države nakon rata. Potom je slijedio i val izbjeglica tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za očekivati je da će uslijediti novi val useljavanja u Njamčku kada Hrvatska postane članicom Europske unije. Stoga je rad hrvatskih misija u svojim počecima bio usredotočen na dušobrižnistvo i socijalnu skrb, poglavito muških doseljenika, kasnije I na dušobrižničku skrb izbjeglica, a potom na pastoral obitelji. O. Tobias je u nastavku istaknuo kako pastoralna djelatnost u hrvatskim misijama danas obuhvaća široki spektar religioznog života te kako je povezanost vjernika s tradicijskim i katoličkim običajima u domovini vrlo izražena. Zajednice nude određenu vrstu pobožnosti, vjeronauk, hodočašća, obiteljske seminare, duhovne obnove. O. Tobias je pritom kazao istaknuo kako Hrvatski dušobrižnički ured u Frankfurtu daje potporu svećenicima i pastoralnim djelatnicima organizrajući seminare stručnog usavršavanja, te susrete mladih. Glasilo „Živa zajednica“, koje redovito donosi priloge i na njemačkom jeziku, također je već trideset i pet godina važna poveznica hrvatskih misija i zajednica.

O. Keßler je u nastavku dodao kako njemački katolici hrvatske zajednice često doživljavaju kao zatvorenije i nedostupnije u odnosu na druge. Naime, oni koji nisu u potpunosti upućeni teško mogu razumjeti činjenicu takozvane nacionalne zatvorenosti, a koja je pred pozadinom povijesti hrvatskog naroda razumljiva jer je identitet hrvatskog naroda dugo godina bio ugrožen te se je hrvatski narod morao izboriti za svoje priznanje. Valja također istaknuti kako je kroz potiskivanje od strane komunistickog režima došlo do postupnog iseljavanja naroda te kako iz povijesti hrvatskog naroda proizlazi da vjera i nacionalnost čine nerazdvojnu cjelinu. To objašnjava činjenica da su hrvatski dušobrižnici dugo vremena svoju prvotnu zadaću vidjeli, a djelomice je još i danas vide, u očuvanju vjerske i kulturne baštine, u sprječavanju asimilacijskih tendencija te u poticanju sunarodnjaka na povratak u domovinu.

Naime, tijekom vremena došlo je ipak do naginanja prema asimilaciji i pomanjkanju želje za povratkom, što je o. Tobias Keßler opširno objasnio pod vidom prirodnog socijološkog principa. Također je istaknuo ako se migracija promatra s teološke perspektive, njezino će se značenje bitno promijeniti: migracija u tom kontekstu nije nešto negativno, što sustavno treba suzbijati, već je migracijska priča individualna te nosi u sebi individualni Božji zov na aktivno izgrađivanje novog svijeta sa sviješću da svatko ima nešto dati i primiti. To znači da migrantima treba vratiti njihovo prvotno dostojanstvo darovano kod krštenja, kako bi sebe otkrili kao osobe evangelizacije, a dušobrižnici bi im pritom trebali pomoći spoznati taj posebni Božji zov. O. Keßler je istaknuo kako poglavito mlađe generacije stoje pred osobnim sukobom između očekivanja od strane dušobrižnika i roditelja oko njegovanja nacionalnog i vjerskog identiteta i pritska za društvenom integracijom u sredinu u kojoj žive. Taj sukob iziskuje nova promišljanja o primjerenoj pastoralnoj djelatnosti, koja bi se u idelanom slučaju trebala odvijati na individualnoj razini te biti usmjerena na usklađivanje starih i novih vrijednosti. Takva pastoralna djelatnost ne bi samo poticala povratak u domovinu, nego bi dovela do očuvanja, odn. daljnjeg razvoja hrvatskoga kulturnog blaga i to u jednom novom kontekstu. Jednostrano insistiranje na isključivo hrvatskim vrijednostima ili pak na povratku, što se svijesno ili nesvjesno čini, kako bi se mlade sačuvalo od gubitka vjere u sekulariziranoj sredini, vodi mlade do suprutnog, tj. negiranja tih vrijednosti, pa čak i vjere i Crkve. Stoga napetost oko gubitka vjere čiji se uzrok gleda u migraciji te perspektiva za novu evangelizaciju koja nastaje upravo zbog same migracije, jasno ukazuje na potrebu posebnog načina dušobrižnistva migranata. Svaka suradnja zajednica drugih materinjskih jezika i mjesnih katolika trebala bi biti nošena zajedničkim navještivanjem vjere u svijetu danas. Imajući to u vidu, potrebno je također ponovno razmotriti pitanje, ima li smisla ili je možda besmislena integracija zajednica drugih materinjskih jezika u velike teritorijane župe. Prvi korak bi trebao biti da pastoralna djelatnost u zajednicama drugih materinjskih jezika dozrije u jedno posebno dušobrizništvo za migrante, koje će pojedincu pomoći, neovisno o svim poteškoćama, u njegovoj migracijskoj priči spoznati Božji zov i koje će otkriti i vrednovati migrante kao privilegirane osobe nove evangelizacije upravo zbog njihove migracije. Na taj način će rad migracijskog dušobrižništava zasjati u novom svijetlu, zaključio je o. Tobias Keßler pozivajuci se pritom na Apostolsku pobudnicu “Verbum Domini” pape Benedikta XVI., u kojoj papa ističe posebnu važnost migranata, pastoralnih djelatnika, svećenika, redovnika i laika na odgovornom putu nove evangelizacije. Nakon predavanja uslijedila je plodna diskusija.

Delegat vlč. Komadina je upoznao sudionike s aktivnostima Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u 2013. godini te ih je podsjetio na novo dopunjeno izdanje hrvatskog molitvenika i pjesmarice „Slavimo Boga”, a koje se može nabaviti i preko Ureda u Frankfurtu. Također je govorio i o budućem susretu hrvatskih studenata iz Njemačke, koji će se održati od 29. studenoga do 1. prosinca 2013. u Frankfurtu. Bilo je riječi i o pastoralnom djelovanju u pojedinim regijama. Ravnatelj o. Bebić je govorio o stanju hrvatskoga dušobrižništva u svijetu te je u ime hrvatskih (nad)biskupa zahvalio hrvatskim pastoralnim i socijalnim djelatnicima na svemu što čine za svoje sunarodnjake u Njemačkoj. Ujedno je sve poznao na spomen-slavlje žrtava bleiburške tragedije i hrvatskoga križnog puta 11. svibnja 2013. u Bleiburg.

Fotografije

Adolf Polegubić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1870
Ovaj mjesecOvaj mjesec73631
UkupnoUkupno4990064

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 126 

Administrator

franodoljanin@gmail.com