Kelkheim: Održana duhovna obnova
 

 Predbožićna duhovna obnova o temi “Iscijeli moje ranjeno srce, Gospodine!” održana je od petka 30. studenoga do nedjelje 2. prosinca u Hrvatskoj katoličkoj župi Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu. Voditelj duhovne obnove bio je hercegovački franjevac fra Mario Knezović, župni vikar u župi Posušje i urednik na Radio “Mir” Međugorje. Središnje misno slavlje o. Knezović je predvodio i propovijedao na prvu nedjelju došašća u punoj crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu, u zajedništvu s domaćim župnikom fra Marinkom Vukmanom, koji uputio pozdrav voditelju obnove i okupljenoj zajednici. Posebno je pozdravio buduće prvoprčesnike, koji počinju prvopričesničke pripreme od te nedjelje, a sakrament sv. pričesti primit će 25. svibnja 2013. godine. Potom su prvopročesnici pojedinačno s adventskim vijencem prišli oltaru, predstavili se zajednici i nakon što je upaljena prva adventska svijeća na njihovim vjencima, vijence su položili ispred oltara. O. Knezović je u propovijedi nastojao podsvijestiti prolaznost života i potaknuti vjernike na misao o posljednjim danima. Pritom je važno otkloniti strah od svoje sadašnjosti i budućnosti. Ne smijemo biti vjernici zato što se bojimo pakla, nego zato što se iz ljubavi prema Bogu opredjeljujemo za raj. Pritom je važna probuđenost vjere, koja se posebno očituje na početku došašća, a ona traži od vjernika da svakodnevno žive tako da misle na svoj kraj sa sviješću hoće li nas Gospodin naći budne.

Misno slavlje uveličao je svojim skladnim pjevanjem župni mješoviti zbor pod vodstvom s. Magdalene Višić i orguljskom pratnjom Hrvoja Barnjaka. Milodari toga dana u iznosu od 2600 eura skupljeni u “Kruh sv. Ante” namijenjeni su za siromašne obitelji u Hercegovini i “Majčino selo” u Međugorju. O. Knezović je toga dana predvodio i misna slavlja u crkvi sv. Križa u Bad Homburgu i u crkvi sv. Katarine u Bad Sodenu.

Prvoga dana obnove u crkvi sv. Katarine u Bad Sodenu, u petak 30. studenoga, o. Knezović je održao predavanja o temi “Kako od vjere živjeti?” Pritom je u Godini vjere želio prenijeti poruku kako ne smijemo živjeti za vjeru, već od vjere i to u svom konkretnom životu. Potom se osvrnuo na pitanje vjere u našem vremenu, koje je posuto raznim izazovima i kušnjama koje dolaze iz svijeta, ali koje se osjećaju i unutar Crkve kao živoga bića zajednice vjernika. Svratio je pozornost da ne smijemo praviti “novoga Isusa Krista”, jer nam se dogodi da stvaramo vlastitu sliku tko je Isus, te se nesvjesno udaljavamo od Isusa, koji je iz Betlehema i Nazareta i koji je raspet na Kalvariji. Povremeno, možda, u nekoj kvazi-religiji zna se osjetiti kao da želimo od svoje vjere napraviti “sentiš” i da je Bog Bog samo utjehe. On jest Bog utjehe, ali On je prije svega Bog koji nas poziva na nasljedovanje, a to znači na uzimanje svoga križa, na svjesno prihvaćanje životnih izazova i kušnji, koje ne smijemo nikako smatrati svojim neprijateljima, nego izazovima kojima možemo odgovoriti samo u snazi Isusa Krista. Govorio je i o čudesima i znakovima jer Isusova čudesa nisu nikada imala funkciju svoje konačnosti onoga što je učinjeno, već prije svega oni su bili znakovi kako je Bog i danas onaj koji čini čudesa u naše vrijeme. Od nas se očekuje da ta čudesa na ispravan način prepoznajemo. Ona se prepoznaju u snazi vjere, ali i samom događaju.

Osjećajući i sam kao svećenik ljude koji su u svojim različitim životnim bolima i mukama, o. Knezović je drugoga dana obnove također u Bad Sodenu, u subotu 1. prosinca, govorio o tome kako nikada ne smijemo pomisliti kako su bol i patanja neka vrsta kazne ili prokletstvo koje je zateklo osobu u bolesti ili u kojoj drugoj poteškoći. Najveću bol koju je moglo čovječanstvo zamisliti prošao je Isus Krist, a on nije bio grešnik. To nije za njega bilo prokletstvo, nego blagoslov. Osobito je istaknuo kako danas postoje pojedinci što svjesno ili nesvjesno plaše ljude pričom da je svaka bolest od Sotone i da je bolest uzrok grijeha, koji je u nama. Razumije se da smo mi bolesni na unutarnjem području od svoga stanja grijega, ali Bog nije Bog osvetnik koji kaže kako njemu nije do smtri grešnika, nego da se obrati i spasi. Voditelj obnove je želio probuditi dimenziju trpljenja i boli kao svoje zadovoljštine i zahvale Isusu Kristu koji je sve to prošao radi našega spasenja. Važno je pritom osloboditi ljude, koji nose teška bremena, njihove misli da su oni tako bolesni zato što su prokleti, što su od Boga ostaljeni i što je u njima zavladalo zlo. Pritom je važno na ispravan način razumjeti smisao križa u onom kontekstu kako je to činio i razumijevao Isus Krist. Važno je ljudima pomoći kako bi im se olakšalo to preteško breme, kako bi zajedno s Isusom mogli nositi svoj križ, a ne mimo njega i pored njega. Nipošto se ne bi smjeli osjećati da je njihov križ nešto što je pritisak ovog svijeta, nego da to bude njihov izbor, kako bi ga prihvaćali, a ne da stalno misle o tome kako će ga se osloboditi.

Uz redovita misna slavlja tijekom obnove, molilo se i za zdravlje duše i tijela, a bio je i blagoslov s Presvetim. Vjernici su imali prigodu i za ispovijed i osobni razgovor s voditeljem obnove.

Fotografije 

Adolf Polegubić

 

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas235
Ovaj mjesecOvaj mjesec71643
UkupnoUkupno4905364

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 133 

Administrator

franodoljanin@gmail.com