BOGOJAVLJENJE

Slijediti zvijezdu spasenja

Vjerojatno svi poznajete izreku: "Uvijek kad misliš da dalje ne ide, odnekud dođe svjetlo." U toj izreci izražena je životna mudrost: mi uvijek iznova dolazimo do granica u našemu životu, i to može biti vrlo bolno, katkad nas to obeshrabri a mnogi očajavaju.

Ipak: život ide  dalje. Čovjek je stvoren  za nadu. On nikada ne može reći: dovde i ne dalje!  Bilo kada zastoj u radu bio bi povlačenje. Dok god živimo na zemlji, mi trebamo sazrijevati iznutra, također i tada kad su naše vanjske snage u naponu ili splašnjavaju u bolesti.

Gdje nalazimo i otkrivamo to svjetlo nade i orijentacije, koje nas upućuje na put dobra, slično kao što je zvijezda uputila mudrace s Istoka na put do djeteta Isusa?

Prije negoli su "Sveta tri kralja" otkrili zvijezdu na nebu, dugo su bili u traženju istine, lijepoga i dobroga – ili baš Boga, u kojemu je sve to na najuzvišeniji mogući način ostvareno! Oni su u Svetom pismu označeni kao "magoi". To su bili učeni ljudi, koji su u svakom slučaju razmišljali o Bogu i svijetu. Njihova obuhvatna izobrazba nije ih učinila slijepima, nego im je dala da motre uistinu dobro i lijepo.  Na taj način su prihvatili i čudesni znak na nebu. Promatrali su prirodu i zvijezde, i tumačili su to događanje kao upozorenje na kraljevsko dijete, koje bi trebalo biti rođeno i svijetu donijeti spasenje u židovskoj zemlji. Usprkos svih poteškoća i muka krenuli su na put i slijedili su zvijezdu svoga života, koja ih je trebala voditi do djeteta Isusa i Marije i Josipa.

Jesmo li i mi već otkrili zvijezdu našega života? Bog i nas također vodi tajnovitim putovima ususret vječnome cilju.  On nam pokazuje taj put u savjesti, koja nas poziva, da činimo dobro i odbacujemo zlo. To je kao jeka Božjega glasa u nama. Dakako da je potrebno, slušati savjest, nju slijediti i ispravno usavršavati. Samo tada je tako reći "provjerena" i pokazuje nam dobar put.

U Proslovu Ivanova evanđelja kaže se: "Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet." (Iv 1,9) Misli se na svjetlo Krista, Otkupitelja. Da, Božji Sin koji je postao čovjekom je to svjetlo!  Ono je od odlučujućeg značenja za naš život, da mi otkrijemo njegovo svjetlo i nosimo ga u srcima i tada ga predajemo dalje drugim ljudima. Tako raste i produbljuje se naša vjera i mi dijelimo tu vjeru s drugima, koji su u traženju za istinskim svjetlom, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka.

Marija, Majka Božja, koju častimo kao "Zvijezdu mora", je kao putokaz za nas. Neka nam pokaže Isusa, oktupitelja ljudi: ono Dijete, koje je začela i rodila i koje donosi svijetu spasenje.

Fra Jozo Župić

 

 

Boga nitko nikada ne vidje

Dobro smo čuli u današnjem Evanđelju: Boga nitko nikada ne vidje. Dakle, to stoji u Bibliji koja od prve do posljednje stranice radi o Bogu.

Kako govoriti o nekome koga se ne vidi?  Kako vjerovati u nekoga kojega nikada ni jedan čovjek nije vidio? Možemo li govoriti o Bogu? Ili bismo morali o njemu šutjeti? Istočna Crkva kaže u svojoj liturgiji: "Ti si neizrecivi, neshvatljivi, nevidljivi i nedokučivi Bog."

Možda stvarno nepromišljeno govorimo o Bogu. Mnogi su mišljenja, da niti se može kazati ili nijekati, kao da Boga uopće nema. To je stav takozvanih agnostika. Budući da se o Bogu ništa ne zna, također je uzaludno o tome mudrovati, ima li Boga ili ne, tako oni misle.

Drukčije vidi današnje Evanđelje. Ono jasno kaže, da Boga nitko nikada ne vidje. Osim jednoga! Postoji iznimka! Tu je jedan koji posebno poznaje Boga, i stoga kao jedini može nešto kazati o njemu. Taj jedini "donio je vijest", vijest o Bogu. Današnje evanđelje je jedinstven himan, oduševljena pjesma o tom Jedinorođencu koji je s Bogom u prisnom odnosu, tako da on može s puno znanja govoriti o njemu.

Ivan, pisac Evanđelja, naziva toga jednoga "Riječ". On kaže, da je Riječ s Bogom jedno, da je od početka bila kod Boga, i da je ona sam Bog. Ta Riječ je život i svjetlo. Ona isprepliće sve, obasjava sve, djeluje u svemu i u svima. Bog je po Riječi sve stvorio. Bez nje nije ništa postalo.

Ona je prisutna u svim ljudima kao razum, duša, koja oživljava svaki život, omogućava svako razumijevanje. Ona je kao duh u ljudima, koji nam daje da spoznamo istinu i otklonimo zabludu. Iako ne može vidjeti Boga, u položaju smo spoznati, da svijet nije slučajno nastao. U početku bijaše Riječ, Smisao, a ne besmisao. Prirodni red pokazuje, da je ona željena od Stvoritelja, vođena od Razuma.

Ipak slijedi snažna izjava koja rasvjetljava, zašto je ovo tekst Božićnog evanđelja: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama." Taj jedini koji poznaje Boga "iznutra", je Isus Krist. Njegovo rođenje slavimo na Božić. Nije rođeno samo ljudsko dijete, nego "Riječ tijelom postade", Božja Riječ je postala čovjek. Isus donosi vijest o Bogu, iz svoga najnutarnijeg srca. Točno je: Boga nitko ne vidje. Ali Isus je Božji glasnik. Tko njega vidi, vidi Božje ljudsko lice. Tko njega čuje, čuje Božju vlastitu riječ. Bog ostaje neshvatljiva tajna. Ali Isus, Božji Sin, Betlehemsko Dijete, približava nam Boga da ga dohvatimo.

Fra Jozo Župić

 

 

BOŽJE VODSTVO

Tko racionalno razmišlja, vidi zvijezde kao nebeska tijela, predmet istraživanja astronomije. Pomisao da možda postoji i drukčiji odnos između zvijezda i nas ljudi, mnogi smatraju praznovjerjem i time se bave različite vrste horoskopa. Opet, takvima zvijezde nisu više simbol, nego čimbenik iracionalnih predviđanja nečije sudbine.

Nismo navikli simbolično opažati stvarnost koja nas okružuje. Simbolično mišljenje, međutim, povezuje sa zvijezdama temeljno ljudsko iskustvo da smo u našemu životu vođeni, usmjeravani, a da toga najčešće nismo ni svjesni. Zacijelo, koji će smjer naš život uzeti ovisi djelomično o našoj inicijativi koju mi poduzimamo. Mnogo toga, što nam se tijekom našega života događa, što je značajno za nas, dolazi često nepredviđeno. Zatekne nas. Primjerice, ljudski susreti. Mnoge susrete u životu nismo planirali, jednostavno su se dogodili. Iako svatko od nas ima moć samoodređenja, ipak ne smije olako zaboraviti činjenica da smo u životu često bili vođeni! To je velika tajna života. Naša sloboda leži u tome kojemu se vodstvu povjeravamo, za koje smo vodstvo pozorni u životu.

Zvijezda o kojoj izvještava evanđelje, simbol je Božjega vodstva. Znamo da su se ljudi stoljećima uz pomoć zvijezda orijentirali u mračnoj noći na svojim putovanjima i zvjezdano nebo im je pomoglo da stignu do cilja putovanja. Zato je zvijezda simbol za iskustvo Božjega vodstva u životu, za sve one trenutke kada nam se u nekim događajima i susretima otvorio put.

I tri su kralja bila vođena. Oni su slijedili zvijezdu i došli do mjesta rođenja Djeteta Isusa. U njemu prepoznali Boga. I pastiri su bili vođeni. Nisu spontano došli do mjesta rođenja. Čudo Božjeg vodstva na koncu ih je dovelo do vjere. Zbog toga je vjerniku zvijezda simbol Božjega vodstva. Osim našega ljudskoga traženja, postoji i Božje usmjeravanje. Bog nam ide ususret dok toga još nismo ni svjesni.

“Život se može razumjeti samo unatrag, ali živjeti se mora unaprijed” (S. Kierkegaard). Postoje putovi koji su nam dobro poznati: put do škole, radnoga mjesta, ceste koje su ucrtane na kartama. Sasvim je drugačije kada razmišljamo o putu našega života. Naš put u nastupajućoj godini još nam nije poznat. Možemo, doduše, planirati što ćemo raditi sljedeću godinu, ali ne znamo hoće li se ti planovi ispuniti ili ne, hoće li se iznenada pojaviti neki drugi put, mimo naših planova.

Što znači vjerovati? Pristati na Božji put s nama. Ne znamo kamo sve put vodi, ali s povjerenjem u Božje vodstvo, putujemo korak po korak, iz dana u dan. Na našemu putu potrebna nam je podrška bližnjih (zajednice), osobito danas kada su mnogi ostavljeni sami na svom putu.

fra Anđelko Domazet

 

 

Na putu k Isusu

Bogojavljenje – epifanija – znači tako mnogo kao objaviti slavu Božju u djetetu iz Betlehema. Bog nam se pokazao, postao je čovjek i mi se klanjamo pravome Bogu i čovjeku, koji leži kao dijete  u jaslicama.

Današnja svetkovina pokazuje nam, da osim pastira iz blizine također su i ljudi iz daljine – baš su "Sveta tri kralja" krenula na put, da traže dijete Isusa. Oni zastupaju u povijesti kršćanstva nepregledni broj vjerujućih iz svih naroda i narodnosti, koji su našli Mesiju i poklonili su mu se.

Budući da Bog gleda u čovjekovo srce, bilo mu je dobro poznato da su oni mudri i bogati ljudi s Istoka u čežnji čekali na Otkupitelja. Kad se konačno pojavilo čudesno nebesko svjetlo (betlehemska zvijezda), oni su nju gledali kao božanski znak, da krenu u daleku, njima nepoznatu zemlju. Spremno su se prepustili božanskom vodstvu; to za njih bijaše vrijedno, tražiti kraljevsko dijete, iako su se puno toga morali odreći i oskudijevati.

Ali gle čuda! Novorođenog kralja nisu našli u palači u Jeruzalemu, tamo gdje je živio okrutni kralj Herod, nego u siromašnoj okolici. S Isusom Kristom počinje novo kraljevstvo, i o njemu je unaprijed rečeno, da će se roditi u Betlehemu. To pokazuje poniznost i vjeru trojice mudraca s Istoka, da na očigled Djeteta nisu sumnjali, nego su ničice pali i poklonili se. Njihovo srce gledalo je dublje od vanjskog sjaja. Oni su prepoznali da je u Djetetu iz Betlehema svijetu darovan pravi spasitelj. Njemu su htjeli odsada posvetiti cijeli svoj život, i izraziti unutrašnju spremnost darovavši mu zlato, tamjan i smirnu.

Radujemo se da Gospodin Bog u svim vremenima zove ljude i pokazuje im put k Otkupitelju Isusu Kristu. Katkad može biti teško krenuti i ostaviti materijalne i duhovne sigurnosti, da se nađe Boga. Ipak put se svakako isplati. Također tko je imao sreću odrasti u jednoj kršćanskoj, odnosno katoličkoj obitelji i upoznati vjeru preko svojih roditelja, ranije ili kasnije će se od njega tražiti, da kaže svjesno da vjeri. Vjera kao takva je dakako uvijek dar ljubavi Božje, dakle milost. Budući nas Bog kao ljude uzima ozbiljno, on uključuje i našu slobodu koliko smo spremni založiti se.

I mi smo pozvani pasti ničice pred Djetetom u betlehemskoj štali i pokloniti se. Sam Bog nas susreće u tom Djetetu,  jer je on postao jedan od nas. Što možemo darovati Djetetu Isusu? Jedini dar kojeg od nas očekuje je naše voljeno srce. Ako naš život potpuno povjerimo Bogu, imat ćemo ga u dobroj postojanosti. Tada ćemo i naše bližnje moći voditi k Bogu.

Fra Jozo Župić

 

 

Bogotražitelji – nekoć i danas

Kako naći Boga? Mnogi postavljaju to pitanje. Ima li Boga? Gdje je on? Kako ga možemo predstaviti sebi? Prije svega ide se za tim da tražimo Boga. Ako ja sebi ne postavim pitanje o Bogu,  jedva da ću početi tražiti ga. Često to pitanje izranja tek tada kada se nešto bolno dogodi: bolest, automobilska nesreća, tsunami. Tada se pojavljuje pitanje: Kako dobri Bog to može dopustiti? Mnogo puta odatle nastaje put traženja Boga. I nalaženje Boga.

O jednom takvom putu danas je govor. "Sveta tri kralja", kako ih pučka tradicija zove, "Mudraci s Istoka",  "Zvjezdoznanci s Istoka" – oni su Bogotražitelji. Mogu li oni biti putokaz za ljude koji danas traže Boga?

Tu je sigurno prva poteškoća: oni su živjeli u jednom potpuno drugom vremenu. Mi možemo jedva predočiti sebi, kako je to izgledalo pred 2000 godina u Mezopotamiji (današnjem Iraku). Kako je izgledala njihova svakidašnjica? Kako njihova religija? Kako njihova znanost o zvjezdoznanstvu? Oni su očigledno imali vrlo točnu spoznaju nebeskog fenomena, pokreta planeta, također bez teleskopa, bez našega znanja o svemiru. Sigurno su bili duboko religiozni, da se  mi moderni Europljani teško možemo uživjeti u to.

A ipak: usprkos neobičnosti možemo od njih učiti. Oni nam mogu biti putokaz u traženju Boga. Jasno vidimo kod njih tri etape toga puta. One odgovaraju i danas kao i tada.

Tu je najprije  pažnja prema prirodi. Bog nam prije svega  govori po svojim stvorenjima. Ali da bismo čuli njegov govor, treba tada kao i danas, pažljivi pogled. Točno gledati! Učiti se čuditi! Pokraj svih ljepota prirode ne prolaziti površno. Jednom dugo i sasvim tiho promatrati obasjanu noć zvjezdanog neba: Tko je samo napola otvoren, njegovo srce može biti duboko dirnuto. Može se čuti glas Stvoritelja.

Kako puno toga ima u prirodi što u nama može probuditi čuđenje, ako smo samo pažljivi kao što su bili zvjezdoznanci. Oni nisu ostali kod čuđenja. Krenuli su na put. Ta druga etapa i danas je tako važna. Aktivno tražiti Boga! Ići za njegovim stopama! Osjetiti njegovu prisutnost! To od nas traži korake. Ne ostati sjedeći. Život je put. Traženje Boga je životno dug put. Mudrace s Istoka tjerao je nemir, da se upute u traženje Boga. Blagoslovljeni nemir srca, koji se ne da nahraniti prebrzim odgovorima.

Treća etapa: nalaženje Boga! Njihov  put dolazi na cilj. Oni nalaze što su tražili.  Sasvim drukčije od očekivanog: malo dijete sa siromašnim roditeljima. Oni nalaze Boga, koji nam je došao sasvim blizu. Ne daleko gore na nebu, u zviježđu, nego sasvim blizu, među nama. I oni se ne stide pasti ničice i pokloniti mu se.

Boga se naslućuje u stvorenjima. Treba aktivirati sebe i dati se na put tažiti ga. Njega naći u božanskom Djetetu: taj put je i danas otvoren za sve koji traže.

Fra Jozo Župić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas4966
Ovaj mjesecOvaj mjesec4966
UkupnoUkupno4838687

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 123 

Administrator

franodoljanin@gmail.com