TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA (C)

Put do prave radosti

Sve bliže smo 25. prosincu, danu u kojem slavimo Božić. Današnja treća nedjelja došašća nazvana je "Gaudete": "Radujte se!"

U čitanju proroka Sefanije dolazi do izražaja radost, klicanje, jer Bog opet vraća svoj narod i udaljuje od njega svako zlo. Poruka glasi: "Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!", a to zvuči kao svadbena pjesma, jer Bog je zaručnik svoga naroda, kojeg je izabrao u ljubavi. Bog sam će se "radovati  u tebi; obnovit će ti svoju ljubav."

Čitanje iz poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima pokazuje nam, kako treba izgledati kršćanski životni stav. Sve stoji pod znakom: "Gospodin je blizu!" Nalog glasi, da se svim ljudima pristupa dobrohotno i da im se čini dobro: "Blagost vaša neka je znana svim ljudima!" Nijedna briga ne treba ispunjati srce, nego molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem, očitovati svoje molbe Bogu. I tada će nam dopasti udio: u našem će srcu vladati mir Kristov koji je iznad svakoga razuma.

Što imaju s kršćanskom radošću ozbiljne i čini nam se tvrde riječi Ivana Krstitelja?  Je li Ivan možda prorok koji straši ljude, kao što to i dan danas neki naviještaju skori svršetak svijeta?

Ne, sigurno ne! Ivan je doduše propovjednik pokore, ali on želi ljude voditi do velike radosti, koju će naći u susretu s otkupiteljem Isusom Kristom. Obraćenje, koje on propovijeda, treba pomoći, da se ostavi zlo i da se srce potpuno okrene Bogu. Stoga je potrebno stupiti na put pravednosti i ljubavi. U tom smislu Ivan daje pripadnicima različitih zanimanja konkretni odgovor. Vojnici trebaju biti zadovoljni svojom plaćom, nikoga ne smiju krivo prijavljivati i neka ne čine nasilje. Carinici ne smiju utjerivati više nego je određeno. Tko ima dovoljno za jesti i dobro se oblači, neka dijeli s onim koji nema.

Kako se mi pripremamo za Božić? Pozvani smo, u ovom vremenu primiti sakrament pokore. U svetoj ispovijedi Bog nam daruje oproštenje grijeha, tako da primimo slobodan pogled nad našim životom i puni hrabrosti i nade možemo činiti dobro. Također je to put do radosti!

Naše srce ne smije ispuniti strah, nego povjerenje u Boga: Gospodin je blizu. To vrijedi u tamnim i teškim časovima; Bog nam je obećao svoju blizinu i darovao nam ju je u svome Sinu Isusu Kristu.

Mi ne znamo kakav će naš život biti ubuduće. Ipak smo svjesni jednoga: Bog je na našoj strani; on ide na put s nama. Nije li poželjno, da uvijek iznova tražimo živu povezanost s Bogom u molitvi? Došašće sa svojim kontemplativnim časovima može nam pomoći, da otkrijemo nanovo molitvu!

Započeli smo svetu jubilarnu godinu milosrđa. Kako možemo u toj godini milosrđa živjeti bolje našu svakidašnjicu? Razgovaraj s Isusom u molitvi. Slušaj Isusa koji ti govori u Evanđelju. Nađi Isusa u nevoljnima

Neka nas sveta Djevica i Majka Božja Marija vodi k svome Sinu Isusu Kristu i pokaže nam Dijete u betlehemskoj štali!

Fra Jozo Župić

 

 

KRŠTENJE JAČEGA

(Lk 3,10-18)

U svim religijama simbolične radnje s vodom izražavaju ljudsku čežnju za čistoćom duše i tijela, čežnju za oslobođenjem od svega što čovjeka onečišćuje, čežnju za novim životom, novim početkom u kojemu sve ono staro, istrošeno, ostavljamo iza sebe. Kad je Ivan krstio na rijeci Jordanu, mnoštvo je hrlilo k njemu. On ih je krstio vodom i pozivao na obraćenje. Mnogi su bili spremni promijeniti svoj život. Pitalo ga mnoštvo: “Što nam je dakle činit?” On im odgovaraše: “Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.” Ivan poziva na solidarnost i dijeljenje vlastitih dobara s drugima. A carinike opominje na poštenje i odricanje od izrabljivanja svojih bližnjih: “Ne utjerujte više nego što vam je određeno.” Vojnike poziva na odricanje od nasilja: “Nikome ne činite nasilje, nikoga krivo ne prijavljujte…”

Ivanovo krštenje vodom predstavlja nužno moralno čišćenje na putu do Boga. Često takvo čišćenje preskačemo jer nam se čini da je to puko moraliziranje, a vjera, evanđelje, nešto je više od morala. Istina, i sam Ivan osjeća da moralno čišćenje nije dovoljno i da njegovo propovijedanje i krštenje vodom ne dohvaća dubine čovjeka. Spoznaje da nije konačni Božji poslanik i da postoji jači od njega. Upućuje na njega: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.” Kako shvatiti krštenje Duhom Svetim?

U tome nam mogu pomoći tekstovi proroka Jeremije i Ezekijela (usp. Jer 31,31ss.; Ez 36, 24ss.). Tako prorok Ezekijel govori o tome da će Bog ljudima dati novo srce i nov duh udahnut će u njih! Izvadit će iz tijela našega srce kameno i stvorit će srce od mesa. Srce kameno nije osjetljivo, otvoreno. Ono ne čuje poziv na obraćenje. Ne može ‘čuti’ duboke čežnje vlastite duše. Čini se da je uzaludno opominjati ljude kamena srca i pozivati na praštanje, milosrđe, dijeljenje. Takvu promjenu srca ne može čovjek postići bez pomoći Božjega duha.

Isus upravo to želi. Ljude ‘iznovice stvoriti’ kao braću i sestre, kao sinove i kćeri Oca nebeskoga, kao one koji žive u snazi Duha Svetoga. Isus želi da svi ljudi u svom srcu budu kršteni Duhom blagosti, mira, nenasilja! To je cilj utjelovljenja Božjega koje ćemo uskoro proslaviti: naše pobožanstvenjenje ili obogotvorenje. “Silazak (katabasis) božanske osobe Krista čini ljudska bića sposobnim za uzdizanje (anabasis) u Duhu Svetome.” (V. Losky)

Tek su rijetki među nama koji su se obratili i krstili kao odrasli. Većina katolika krštena je kao mala djeca. Nedostaje im iskustvo krštenja kao osobne preobrazbe. Ta pobožanstvenjena preobrazba u Kristu događa se preko sakramenata, osobito krštenja i euharistije; ona uključuje oproštenje grijeha, prebivanje Duha Svetoga, postajanje Božjim ljubljenim sinovima i kćerima, zajedništvo u životu Trojstva. Ona poziva na nasljedovanje Isusa i uskrsnuli život.

Fra Anđelko Domazet

 

 

Što trebamo činiti?

Tko postavlja takvo pitanje on je u traženju. Kako ići dalje? Kako ja mogu dalje? Tada, kad je Ivan krstio ljude u Jordanu, on ih je pozivao na obraćenje, budući su njegove riječi mnoge pogađale u srce. Oni su osjetili: moramo promijeniti naš život.

Evanđelist Luka izvještava o tome. On će nas pratiti tijekom čitave Crkvene godine koja je počela prvom nedjeljom došašća. Sveti Luka – po zanimanju je bio liječnik – vrlo brižljivo je "istraživao",  mnoga sjećanja o Isusu sabrao i sačuvana su samo kod njega počevši s poznatim izvješćem  Isusova rođenja u štali u Betlehemu.

Luka nas dakle izvještava što je Ivan govorio onima koji su ga pitali: Što trebamo činiti? Njegovi odgovori, takav je dojam, potpuno su nespektakularni. Ništa neobično. Najprije opći odgovor  kojeg daje "ljudima": Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.

Što trebamo činiti? Dijeliti! Tako jednostavno. Veliki pokornički propovjednik Ivan ne traži velike akcije. Samo najjednostavnije, što se da naslutiti: dijeli s onim koji to treba! Jer odjeću i hranu trebamo svi. Mnogi to trebaju hitnije nego ja.

Luka osobito spominje dvije zvanične grupe. One nisu osobito obljubljene (barem tada): carinici (utjerivači poreza) i vojnici. Ne utjerujte više nego što vam je određeno, kaže Ivan prvima. Pojasnimo: Ne obogaćujte se na nepravednom putu! Ne radite na trošak drugih za vlastiti džep! A vojnicima kaže Krstitelj: Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom! U mnogim zemljama svijeta i danas vrijedi ta opomena, gdje vojnici teroriziraju stanovništvo, gdje se regrutiraju djeca u vojnike, gdje se vrši prisila na  civilno stanovništvo.

Što trebamo činiti? U vremenima privredne krize to pitanje će danas biti češće postavljeno. Odgovor Krstiteljev  je vrijedan danas kao i tada.  To su sasvim jednostavne stvari koje trebamo činiti – i možemo! Ne prije svega psovati ili grditi političare, točno znajući što "oni gore" trebaju bolje činiti. Nego sami činiti onima koji su nam blizu: dijeliti, dati, pomoći. Odreći se iskorištavanja, prisiljavanja i korupcije nad malenima. Jer društvo je tako dobro kakvo je  u "ljudima", u nama svima. Svi smo mi suodgovorni za društvenu klimu.

Upada u oči da ne pitaju svi Ivana na Jordanu što trebaju činiti. Neke,  čini se,  to pitanje ne "svrbi". To su farizeji i pismoznanci. To su oni koji uvijek sve znaju, i bolje znaju. Oni ne postavljaju pitanje: što moram ja činiti? Gdje mogu izmijeniti svoj život? Nego uvijek točno znaju što bi kod drugih trebalo biti drukčije. Takvima je Isus poslije predbacio da ne slušaju niti Ivana niti njega.

Ivan naviješta da će Isus doći da "odijeli pljevu od pšenice". Krizna vremena u osobnom životu ili životu društva , vremena su gdje se odjeljuje pljeva od pšenice. U takvim vremenima dobro je pitati Boga: što trebamo činiti? I njegove jednostavne odgovore uzeti  k srcu.

Fra Jozo Župić

 

Pretraži sadržaj

Aktualno

FRANJEVAČKI BOGOSLOVI

INTERNET STRANICA


FACEBOOK STRANICA

**********************

Fra Stipica Grgat:

Otpjevni psalmi

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Promo film o Provinciji

Posjetitelji

DanasDanas1777
Ovaj mjesecOvaj mjesec41356
UkupnoUkupno5488902

Online

Trenutno aktivnih Gostiju: 71 

Administrator

franodoljanin@gmail.com